REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-79/2022.-31.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužiteljice ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik iz Krka, A. Cesarca 10, protiv tužene Općine Baška iz Baške, Palada 88, OIB: 24078212554, koju zastupa punomoćnica Karmen Pende Kovačević, odvjetnica iz OD Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, Supilova 6 /III, radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti ( v.p.s. 1.327,36 eur), nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 27. travnja 2026. u prisutnosti osobno tužiteljice s punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tužene te objave odluke dana 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo vlasništva

cijele k. č. [katastarska čestica] u g.t.1. z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 315842 k. o. [katastarska općina];

II. Ovlašćuje se tužiteljica RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva s imena tužene uknjižene vlasnice Jedinice lokalne samouprave OPĆINA BAŠKA , Palada 88, Baška, OIB: 24078212554, na ime tužiteljice u odnosu na nekretninu navedenu u stavku I. izrijeke ove presude.

III. Tužena Općina Baška, OIB: 24078212554 , dužna je tužiteljici ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.883,75 eura ( slovima: dvijetisućeosamstoosamdesettrieura i sedamdesetpetcenti) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je stekla pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .

2.U tužbi navodi kako je tužena jedinca lokalne samouprave uknjiženi vlasnik te nekretnine , a stvarni je vlasnik tužiteljica u cijelosti. Nekretnina predstavlja oranicu naziva "Na banju kod mosta". Tužiteljica je vlasništvo stekla nasljeđivanjem od majke pok NŠ koja je umrla 2018. NŠ je bila samovlasnica cijele nekretnine, a pravo vlasništva stekla je dijelom zamjenom sa stvarnim vlasnicima SŠ i Š, a dijelom nasljedstvom od supruga - oca tužiteljice ĆŠ koji je umro 2005. Zamjena nekretnina između SŠ i Š s NŠ i ZŠ izvršena je 20. ožujka 1987 , a SŠ i R su pravo vlasništva stekli zamjenom s OPZ Baška dana 26. svibnja 1970., a koje je sljednik Općina Baška. Tužiteljica ukazuje na odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima kao i na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ukazuje i na odluke Europskog suda za ljudska prava ( dalje : ESLJP). Ukazuje na povijesni zemljišnoknjižni izvadak iz kojega je jasno vidljivo da je utužena nekretnina upisana kao vlasništvo Općine Baška rješenjem Z-1444/96. Smatra tužiteljica kako u tijeku prava dosjedanja od strane tužiteljice odnosno ranije njene majke, nije postojalo ograničenje. Postoji kontinuitet posjeda i savjesnosti kako tužiteljice tako i njenih prednika . Predlaže stoga tužbeni zahtjev prihvatiti.

3. Tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Ističe da nema pravnog osnova za upis tužiteljice na predmetnoj nekretnini. Smatra kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću neovisno o kakvoći i trajanju tužiteljičinog posjeda koji se osporava . Naime, u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. jer je odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu. Kako do 8. listopada 1991. nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, to tužiteljica nije stekla vlasništvo sporne nekretnine. Također, tužena smatra kako osnov stjecanja nasljeđivanjem također ne postoji budući da je tuženik bio upisan kao vlasnik te da tužiteljica nije mogla naslijediti po ni jednoj osnovi. Ukazuje na činjenicu da se u zapisniku iz 1970. ne navodi oznaka sporne nekretnine . U odnosu na odluke ESLJP u predmetu N protiv RH kao i S i drugi protiv RH te odluku Ustavnog suda kojim je ukinuta odredba članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 , 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06 ,148/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP), tuženi navodi da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999., rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991. Tužiteljica tvrdi da je posjednik nekretnine od 1970. što znači da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu bile ispunjene do 17. studenog 1999. pa se rok za stjecanje prava vlasništva računa od 8. listopada 1991. za što također nisu ispunjene pretpostavke te se predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

4. U dokaznom postupku provedeni su slijedeći dokazi: saslušana je tužiteljica, saslušani su svjedoci KŠ i MŠ, proveden je očevid lica mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra , saslušane su parnične stranke te je pročitana cjelokupna spisu priložena dokumentacija.

5. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

6. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se radi o nekretnini na izlazu iz naselja Draga Bašćanska prema Jurandvoru i to južno od mosta preko potoka Ričina. Na zemljištu je na početku velika stara smokva i u nastavku nekoliko maslina koje su posađene od strane roditelja tužiteljice prije 20-tak godina. Parcela je djelomično obrasla primorskim raslinjem , a na ulazu su žičana vrata koja je tužiteljica otvorila. Vještak je u nalazu identificirao i prikazao nekretninu te utvrdio da ista većim dijelom odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Utvrdio je i da podaci katastarskog operata i stvarnog stanja na terenu nisu usklađeni tj. da položaj linija koje predstavljaju međe prema kopiji katastarskog plana ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu. Radi usklađenja stanja katastra i stanja u naravi potrebno je izraditi geodetski elaborat.

7. Stranke na nalaz vještaka nisu imale primjedbi. Činjenica što stanje u katastru ne odgovara stanju u naravi nije odlučna za ovaj predmet. Naime, u velikom broju slučajeva stanje je takvo, u konkretnom slučaju tužiteljica je dobro pokazala nekretninu, a pitanje usklađenja katastra i stanja u naravi pitanje je koje se rješava u upravnom postupku. Nalaz vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan.

8. Tužiteljica je u stranačkom iskazu potvrdila kako su roditelji redovito odlazili u Dragu Bašćansku , a nakon umirovljenja 1990. tamo su trajno i preselili. Zna da su intenzivno koristili spornu nekretninu.

9. Navode tužiteljice potvrdili su i saslušani svjedoci. Svjedok KŠ od 1958. pamti da je parcela bila obrađivana i da se na njoj sadila rajčica. SŠ i R su danas pokojni, njihova je kuća bila blizu potoka, a u to vrijeme 70-tih godina, općina je s mještanima vršila zamjene parcela kako bi izgradila most preko potoka. Tako je bilo i između općine i svjedokovih roditelja pa pretpostavlja da je tako bilo i u odnosu na ovu parcelu. Svjedok je u razdoblju od 2000. -te pa narednih dvadeset godina pomagao roditeljima tužiteljice kod obrade zemljišta i uzgoja krumpira. Inače je roditelje tužiteljice na toj parceli viđao još od prije 1990. -e godine. Svjedokinja MŠ potvrdila je da se radi o parceli "Na banji preko mosta" jer se do parcele dolazi preko mosta. Tog je naziva samo ta parcela. Svjedokinja i suprug su roditeljima tužiteljice pomagali u obrađivanju parcele, a najviše se sadio krumpir. Svjedokinja zna da se dugo vremena govorilo o zamjeni između roditelja tužiteljice i SŠ i to se i dogodilo oko 1985. godine. Po pričanju tužiteljičine majke svjedokinja zna da se SŠ mijenjala za tu parcelu sa zadrugom Sloga oko 1970.-te godine. Od te godine svjedokinja je viđala obitelj SŠ da obrađuje tu nekretninu, a nakon zamjene između MŠ i SŠ to su nastavili obrađivati roditelji tužiteljice. Sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka kao logične i istinite kao i iskaz tužiteljice.

10. Iz isprava u spisu proizlazi da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisana Općina Baška , a upis je ostvaren godine 1996. s imena društvenog vlasništva – korisnik Općina Krk.

11. Iz zapisnika od 26. svibnja 1970. proizlazi da je isti sastavljen u Uredu za katastar između upravitelja OPZ Baška i Juničić Bete Š te se Ć u zamjenu daje parcela na Banji kod mosta. Dana 28. ožujka 1987. između SŠ i Š te ĆŠ i NŠ sklopljen je ugovor o zamjeni nekretnina , a između ostalih i u odnosu na k. č. [katastarska čestica] koja je pripala NŠ i ĆŠ. Ugovor je ovjeren u općini Krk 26. travnja 1991.

12. Iz rješenja o nasljeđivanju iza NŠ umrle 2018. proizlazi da ju je naslijedila tužiteljica kao jedina nasljednica, a da se kao dio ostavine navodi i k. č. [katastarska čestica] kao nekretnina iz ugovora o zamjeni od 28. ožujka 1987.

13. Analizom svih provedenih dokaza sud utvrđuje da je tužiteljica pravo vlasništva stekla nasljeđivanjem od majke NŠ.

14. Majka tužiteljice je vlasništvo nekretnine stekla dosjelošću i to na temelju pravnih pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika – OGZ, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima – ZOVO i ZVDSP-a jer je ista bila kvalificirana posjednica sporne nekretnine preko dvadeset godina. Iz provedenih dokaza proizlazi da prednica tužiteljice kao i njeni prednici , obitelj SŠ, nikada nisu bili smetani u posjedu predmetnih nekretnina te da su se ponašali kao vlasnici i nekretninu iskorištavali prema njenoj gospodarskoj namjeni.

15. Poštenje posjeda se pretpostavlja , a tuženik tokom postupka nije iznio razloge kojima bi to osporio. NŠ je računajući i posjed prednika bila u posjedu nekretnine od 1970-te godine koji se posjed zasniva na pravnom poslu pa je posjed zakonit. Posjed nije stečen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja već temeljem realiziranog ugovora o zamjeni te je NŠ od vremena kada joj je nekretnina predana u posjed 1987. opravdano smatrala da je stvar pribavila od stvarnih vlasnika SŠ i Š te je njen posjed pošten.

16.Odredbom čl.3. Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO-a kojom je bilo onemogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

17. Odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.-te bilo je propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja tih nekretnina prije tog dana. Odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. ukinuta je odredba članka 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.-te.

18. Prema stajalištu ESLJP-a, podnositelji zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću koji su se razumno oslonili na članak 388. st. 4. ZVDSP-a koji je ukinut, nisu dužni snositi štetu koju je tom greškom učinila država.

19. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991. što je i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

20. U ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena 2022. Majka tužiteljice NŠ je računajući i posjed prednika SŠ i Š bila u kvalificiranom posjedu nekretnine više od dvadeset godina računajući od 1970. kada je izvršena zamjena između OPZ i Juničić Bete pa do **.**.1999. NŠ je tako vlasništvo stekla dosjelošću na temelju odredbi čl. 159. st. 2. i 4. ZVDSP-a. NŠ je umrla 2018. , a tužiteljica je njezina jedina nasljednica.

21. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. i II.

22. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje : OT). Tužiteljica je uspjela u parnici pa su joj priznati slijedeći troškovi i to za : sastav tužbe 200,00 eura prema tbr. 7.t.1., sastav podneska od 23. 10. 2023. 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., ročišta 21. 11. 2023., 26. 02. 2024., 19. 02. 2025., 4. 11. 2025. i 27. 04. 2026. za svako po 200,00 eura prema tbr. 9.t.1. i za podnesak od 1. 04. 2025. 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., što je ukupno 1.600,00 eura na koji iznos je priznat i PDV od 25. %. Priznat je i trošak očevida i vještačenja u iznosu od 804,13 eura kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,54 eura i na presudu u iznosu od 53,08 eura. Stoga je ukupno priznati trošak u iznosu od 2.883,75 eura, o čemu je odlučeno pod točkom III. presude.

U Krku 11. lipnja 2026.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.