REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4066/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MG, rođen **.**.1972., državljanin Indije koji se nalazi u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova, Obedišće Ježevsko, M [adresa], zastupan po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačka, VIII. policijska postaja Zagreb, OIB: 36162371878, radi protjerivanja i određivanja roka za dragovoljni odlazak, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijska postaja Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/4198, URBROJ: 511-19-34- 25-1 od 5. listopada 2025.

II. Tužitelju se ne odobrava se besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/4198, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 5. listopada 2025. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) u trajanju od jedne godine od dana prisilnog udaljenja (točke I. do III. izreke). Točkom IV. izreke je određeno da će se tužitelja prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla, Indiju, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju.

2. Tužitelj osporava predmetno rješenje zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Smatra da osporenim rješenjem nije obrazloženo na koji su način okolnosti duljine boravka, starosne dobi, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze stranca s državom podrijetla ocijenjene u odnosu na tužitelja i kako je utvrđeno da su manje težine od potrebe za protjerivanjem. Ističe da je legalno boravio u [adresa] i imao je prijavljeno boravište te je nezakoniti boravak nastupio tek istekom dozvole. U osporenom rješenju se ne objašnjava jesu li postojali pokušaji reguliranja statusa, niti se dublje analiziraju njegove gospodarske prilike koje su nastale legalnim radom. Navodi da nije utvrđeno da je predstavljao prijetnju javnom redu, sigurnosti ili zdravlju. Smatra da obrazloženje osporenog rješenja ne zadovoljava standarde individualne procjene u skladu s člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava.

2.2. Ističe da je određivanje zabrane ulaska u trajanju od jedne godine isključivo zbog dužine nezakonitog boravka (238 dana) i bez utvrđivanja postojanja drugih težih okolnosti (kao što je kažnjavanje za prekršaje ili kaznena djela), ne predstavlja razmjernu mjeru. Tuženik nije dostatno obrazložio zašto bi dulji period bio nužan.

2.3. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika te traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć. Traži i naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ponavlja utvrđenja iz upravnog postupka i ističe da su utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno rješenje o protjerivanju tužitelja. Navodi da je tužitelju omogućeno da iznese sve činjenice koje su od značaja za ovaj postupak o čemu je sastavljen zapisnik. Ističe da je tužitelj 18. studenog 2025. otpušten iz Prihvatnog centra za strance Ministarstva unutarnjih poslova i napustio Republiku Hrvatsku preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb u sklopu u sklopu EU RP programa reintegracijske pomoći financirane od Europske unije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 3. lipnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti opunomoćenika tužitelja, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

5. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. U spis je priložila Listu pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu za razdoblje od 2024. do 2027. te ističe da se opunomoćenik tužitelja, odvjetnik Stjepan Babić, ne nalazi na navedenoj Listi.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti u skladu s člankom 193. stavkom 1. i člankom 190. stavku 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.; dalje Zakon).

9. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj 3. srpnja 2024. zakonito ušao u Republiku Hrvatsku preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb. Imao je odobrenu dozvolu za boravak i rad izdanu od Policijske postaje Varaždin, KLASA: UP/l-216-02/24-09/21373, URBROJ: 511-14-04-241, važeću od 8. veljače 2024. do 7. veljače 2025. te je ista bila izdana za poslodavca ART DELIVERY j.d.o.o. Za tužitelja nije bio podnesen novi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad te po isteku dozvole za boravak i rad, tužitelj nije napustio Republiku Hrvatsku, već je ostao boraviti bez valjanog odobrenja za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Dana 4. listopada 2025. tužitelj je u 22.50 sati zatečen po policijskim službenicima, na adresi u [adresa], nakon čega je priveden u službene prostorije VIII policijske postaje Zagreb. Policijski službenici VIII policijske postaje Zagreb su utvrdili da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] od 8. veljače 2025. godine, ukupno 238 dana jer ne posjeduje odobrenje boravka i nema valjanu vizu, koja mu je potrebna za zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj.

10. Stav je tuženika da iz utvrđenih činjenica proizlazi da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] jer nije stranac na kratkotrajnom boravku i u Republiku Hrvatsku je ušao nezakonito, čime je počinio prekršaj iz članka 183. stavka 1. točke 1. Zakona.

11. Tužitelju je izrečena zabrana ulaska i boravka EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine iz razloga što je tužitelj tijekom svoga boravka u Republici Hrvatskoj, svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske, na način da je nezakonito boravio u [adresa].

12. Prilikom donošenja osporenog rješenja, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzete su u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze stranca s državom podrijetla te nije utvrđena nikakva zaštita od protjerivanja iz Republike Hrvatske opisana u članku 191. stavku 1. Zakona.

13. Prije donošenja osporenog rješenja tužitelj je saslušan te o tome u spisu prileži i zapisnik o saslušanju od 5. listopada 2025. U istom je tužitelj naveo da je ostao u Republici Hrvatskoj nakon isteka dozvole za boravak i rad jer je radio kod novog poslodavca koji ga nije prijavio. U Republici Hrvatskoj nema nekretninu niti rodbinu.

14. Člankom 183. stavkom 1. Zakona između ostalog propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajnog boravište ili stalni boravak, nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

15. Člankom 190. stavkom 1. Zakona propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako:

- nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem,

- je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka,

- se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona.

15.1. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. toga članka 16. Člankom 191. stavkom 1. Zakona propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti i u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

17. Člankom 192. stavkom 1. Zakona propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 6. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. toga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

18. Prema članku 23. stavku 1. točki 5. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine“, 136/21., 145/23., 102/25.; dalje: Pravilnik) , zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 190. Zakona o strancima, odredit će se u trajanju od 3 mjeseca do 2 godine u ostalim slučajevima.

19. Člankom 203. stavkom 1. Zakona propisano je da je prisilno udaljenje odlazak državljanina treće zemlje iz Republike Hrvatske pod pratnjom policije, bez obzira na privolu državljanina treće zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem te ako se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. toga Zakona. Stavkom 3. Zakona propisao je da na temelju stavka 2. toga članka državljanina treće zemlje može se prisilno udaljiti u sljedeću treću zemlju; državu njegova podrijetla, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.

20. Tuženik je pravilno utvrdio činjenično stanje te je na pravilno utvrđene činjenice osnovano primijenio odredbe Zakona o strancima uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud.

21. Iz dokumentacije u spisu tuženika proizlazi da je tužitelj kao državljanin treće zemlje nezakonito boravio na području Republike Hrvatske od 8. veljače 2025. do 4. listopada 2025., ukupno 238 dana.

22. Isto tako prilikom donošenja rješenja o protjerivanju uzete su obzir okolnosti iz članka 191. stavak 1. Zakona o strancima, kao i činjenica da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] 257 dana čime je svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske, a što je bio temelj da se tužitelju odredi zabrana ulaska i boravka u trajanju od godine dana u skladu s člankom 192. stavkom 6. i člankom 23. stavkom 1. točkom 5. Pravilnika.

23. U odnosu na osporavanje određenog trajanje zabrane ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj, ističe se da određivanje trajanja navedene zabrane podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP).

23.1. U okviru propisanog raspona trajanja zabrane od tri mjeseca do dvije godine, tužitelju je određena zabrana u trajanju od jedne godine koje je bliže zakonskom minimumu nego maksimumu. Imajući u vidu da je tuženik kod odmjeravanja dužine mjere uzeo u obzir da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa] 238 dana te su u upravnom postupku utvrđene okolnosti obiteljskog i osobnog života tužitelja te veze tužiteljima s državom podrijetla, Sud ne nalazi da je jednogodišnja zabrana ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj očito nerazmjerna. Nema, stoga, ni podloge za zaključak da je slobodnu ocjenu u konkretnom slučaju tuženik primijenio protivno svrsi diskrecijske ovlasti koja mu je dana.

24. Nadalje, navodi tužitelja da su mu osporenim rješenjem tuženika povrijeđena konvencijska jamstva iz članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija) su također neosnovani.

24.1. U konkretnom slučaju je miješanje u pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života tužitelja bilo dopušteno jer je isto bilo utemeljeno na zakonu, citirani članak 190. stavak 2. Zakona te usmjereno na zaštitu javnog poretka jer je protjeran državljanin treće zemlje koji je svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske na način da je nezakonito boravio u [adresa] 238 dana.

24.2. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja na temelju prava na privatni život, ovaj sud je, uz činjenice da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa] 238 dana, uzeo u obzir i okolnost da je tužitelj boravio u [adresa] od 3. srpnja 2024. te njegovu izjavu iz zapisnika od 5. listopada 2025. u kojoj navodi da u Republici Hrvatskoj nema obitelji. Navedene okolnosti su relevantni kriteriji za ocjenjivanje razmjernosti miješanja u konkretnom slučaju, a isti su uspostavljeni odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Üner protiv Nizozemske. S obzirom na to da je tužitelj boravio u [adresa] 1 godinu i 3 mjeseca, da mu je obitelj ostala u državi podrijetla te tijekom postupka ni u sporu tužitelj nije naveo da je uspostavio i razvio socijalne kontakte s članovima zajednice, ovaj sud zaključuje da tužitelj nema i nije uspostavio socijalne kontakte koji bi se mogli smatrati dijelom privatnog života tužitelja. Cilj boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj nije bio uspostavljanje i razvijanje odnosa s drugim ljudima, svojom obitelji i širom zajednicom, već zaposlenje i ostvarivanje prihoda radi uzdržavanja svoje obitelji koja je i dalje u Indiji. Zbog navedenih razloga sud zaključuje da je protjerivanje tužitelja iz EGP -a i Republike Hrvatske bilo razmjerno i istim nije povrijeđeno pravo tužitelja na privatan i obiteljski život.

25. Slijedom navedenog, sud je tužbene navode ocijenio neosnovanim te je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

26. U odnosu na zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći ističe se da je člankom 198. stavcima 5. i 6. Zakona propisano da pravnu pomoć mogu pružati odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa i uprave te da popis pružatelja pravne pomoći sastavlja Ministarstvo. Pružatelj pravne pomoći na jednak način je definiran i člankom 3. stavkom 4. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka („Narodne novine“, 132/21.; dalje: Pravilnik o besplatnoj pravnoj pomoći), tj. kao odvjetnik ili pravnik iz udruge registrirane za obavljanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa i uprave (u daljnjem tekstu: udruga), koji je naveden na popisu pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo.

27. Prema stavku 1. članka 8. Pravilnika ako državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za pravno zastupanje ispunjava uvjete za odobrenje pravnog zastupanja, nadležna PU/PP iz članka 5. ovoga Pravilnika donijet će rješenje o odobrenju pravnog zastupanja i dostaviti ga podnositelju zahtjeva zajedno s popisom pružatelja pravne pomoći.

28. Uvidom u Listu pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu za razdoblje od 2024. do 2027. utvrđeno je da se opunomoćenik tužitelja, odvjetnik Stjepan Babić ne nalazi na navedenoj Listi, stoga se ne može smatrati pružateljem pravne pomoći u smislu Pravilnika. Isti se doduše nalazi na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku odobrenja međunarodne zaštite – Upravni sud u Zagrebu za razdoblje od 2024. do 2027.

29. S obzirom na to da opunomoćenik tužitelja nije naveden na listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka, ne može se smatrati pružateljem pravne pomoći u smislu Pravilnika.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

31. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

32. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen, to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo dobiti, kako je i odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju po opunomoćeniku, odvjetniku Stjepanu Babiću, Vodovodna 13/1., [adresa] Zagreb,

2. Tuženiku,

3. U spis