REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-1981/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku KNC, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, OIB 23057039320, Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka zastupanog po punomoćniku SN, radi Obvezno - ništetnost, 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103972399 od 29.05.2008. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula).

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u švicarskom franku, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 6.890,00 EUR s kamatama na pojedine mjesečne iznose od:

- 2,08 EUR koja teče od 03.10.2008.

- 20,69 EUR koja teče od 04.11.2008.

- 10,66 EUR koja teče od 08.12.2008.

- 21,97 EUR koja teče od 07.01.2009.

- 28,57 EUR koja teče od 04.02.2009.

- 31,85 EUR koja teče od 06.03.2009.

- 23,49 EUR koja teče od 07.04.2009.

- 24,65 EUR koja teče od 06.05.2009.

- 21,19 EUR koja teče od 04.06.2009.

- 19,86 EUR koja teče od 07.07.2009.

- 19,36 EUR koja teče od 04.08.2009.

- 21,67 EUR koja teče od 04.09.2009.

- 18,85 EUR koja teče od 05.10.2009.

- 19,52 EUR koja teče od 05.11.2009.

- 21,35 EUR koja teče od 04.12.2009.

- 25,30 EUR koja teče od 05.01.2010.

- 28,86 EUR koja teče od 04.02.2010.

- 29,67 EUR koja teče od 04.03.2010.

- 35,89 EUR koja teče od 06.04.2010.

- 35,44 EUR koja teče od 05.05.2010.

- 39,51 EUR koja teče od 04.06.2010.

- 55,25 EUR koja teče od 06.07.2010.

- 47,65 EUR koja teče od 04.08.2010.

- 65,07 EUR koja teče od 06.09.2010.

- 59,76 EUR koja teče od 06.10.2010.

- 51,86 EUR koja teče od 05.11.2010.

- 70,66 EUR koja teče od 07.12.2010.

- 85,01 EUR koja teče od 05.01.2011.

- 75,93 EUR koja teče od 04.02.2011.

- 77,25 EUR koja teče od 04.03.2011.

- 69,26 EUR koja teče od 05.04.2011.

- 77,74 EUR koja teče od 05.05.2011.

- 101,47 EUR koja teče od 06.06.2011.

- 91,95 EUR koja teče od 05.07.2011.

- 136,82 EUR koja teče od 04.08.2011.

- 138,80 EUR koja teče od 05.09.2011.

- 99,70 EUR koja teče od 06.10.2011.

- 103,12 EUR koja teče od 04.11.2011.

- 96,85 EUR koja teče od 05.12.2011.

- 104,55 EUR koja teče od 05.01.2012.

- 110,41 EUR koja teče od 06.02.2012.

- 109,81 EUR koja teče od 05.03.2012.

- 106,39 EUR koja teče od 05.04.2012.

- 107,96 EUR koja teče od 04.05.2012.

- 110,32 EUR koja teče od 05.06.2012.

- 107,35 EUR koja teče od 05.07.2012.

- 108,92 EUR koja teče od 03.08.2012.

- 105,69 EUR koja teče od 06.09.2012.

- 103,27 EUR koja teče od 05.10.2012.

- 107,36 EUR koja teče od 06.11.2012.

- 105,11 EUR koja teče od 06.12.2012.

- 108,12 EUR koja teče od 07.01.2013.

- 101,92 EUR koja teče od 07.02.2013.

- 103,16 EUR koja teče od 07.03.2013.

- 108,62 EUR koja teče od 08.04.2013.

- 101,48 EUR koja teče od 08.05.2013.

- 97,15 EUR koja teče od 07.06.2013.

- 96,13 EUR koja teče od 08.07.2013.

- 98,09 EUR koja teče od 07.08.2013.

- 100,30 EUR koja teče od 06.09.2013.

- 105,49 EUR koja teče od 07.10.2013.

- 103,82 EUR koja teče od 15.11.2013.

- 107,96 EUR koja teče od 13.12.2013.

- 103,86 EUR koja teče od 14.01.1014.

- 108,44 EUR koja teče od 12.02.2014.

- 109,96 EUR koja teče od 11.03.2014.

- 108,76 EUR koja teče od 11.04.2014.

- 106,29 EUR koja teče od 12.05.2014.

- 105,66 EUR koja teče od 11.06.2014.

- 108,91 EUR koja teče od 11.07.2014.

- 110,79 EUR koja teče od 11.08.2014.

- 110,64 EUR koja teče od 11.09.2014.

- 112,11 EUR koja teče od 10.10.2014.

- 115,24 EUR koja teče od 11.11.2014.

- 115,95 EUR koja teče od 11.12.2014.

- 116,39 EUR koja teče od 12.01.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 10.02.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 10.03.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 10.04.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 08.05.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 09.06.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 08.07.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 07.08.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 08.09.2015. do isplate, sa zakonskom kamatom na navedene iznose do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena;

III/ Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51401652-5103972399 od 29.05.2008. kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (ulazna naknada).

IV/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime povrata naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (ulazna naknada) isplatiti tužitelju iznos od 774,98 EUR sa kamatama koje teku od 04.06.2008. do isplate, sa zakonskom kamatom na navedeni iznos do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena;

V/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak sa kamatom koja se na navedeni iznos obračunava od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.“

r i j e š i o  j e

1. Odbija se kao neosnovan prigovor tužene o mjesnoj nadležnosti ovog suda.

2. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od , ukupno 1.500,00 eura.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 17.05.2023. godine tužba tužitelja KN protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka radi isplate.

U tužbi se navodi da su stranke su sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103972399 od 29.05.2008.g. Temeljem tog ugovora tuženik je odobrio hipotekarni kredit u iznosu od 52.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena su prava tužitelja kao potrošača, jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (dalje: CHF). Cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja nepoštenu poslovnu praksu.

Naime, odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojim se glavnica kredita veže za valutu CHF prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja HRK prema EUR, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na HRK nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi ugovaranje valutne klauzule.

Tužitelju kao prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja CHF, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u HRK prema tečaju CHF, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za CHF uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer je tuženik za taj rizik znao, ali ga je prešutio dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tuženik privlačio potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora.

Prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla banka je sporni kreditni proizvod sa valutnom klauzulom CHF prikazala kao povoljniji, te je tužitelj postupajući sa povjerenjem prema kreditnoj instituciji prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Primjena valutne klauzule u CHF u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune je nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije CHF u odnosu na EUR, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula ZOO predviđena.

Tužitelj je i bio obvezan vratiti pozajmljeni iznos uvećan za ugovorene kamate, a zbog nezakonite primjene valutne klauzule, tuženik je na štetu tužitelja stekao nezakonitu korist u vidu ekstra profita.

U odnosu na naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita (ulazna naknada), tužitelj ističe kako nije sporno da je ista ugovorena u određenom postotku od ukupnog iznosa kredita, ali to ne znači ujedno da se radi o poštenoj ugovornoj odredbi o kojoj su stranke pojedinačno pregovarale. Naknada zbog prijevremene otplate kredita (izlazna naknadu) predmetnim ugovorom uopće nije određena, već je isključivo ovisila o aktima tuženika, odnosno dužnu činidbu je mogao izračunati samo tuženik. Tužitelj ističe da je tuženik svoje kreditne proizvode prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode po formuliranom standardnom obrascu i nije ostavio mogućnost tuženiku da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama. To je dovelo do toga da je tužitelj pristao na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika, bez mogućnosti utjecaja na sadržaj istih odredaba. Tuženik je, dakle, iskoristio svoj položaj ''jače'' ugovorne strane te je ugovorio naplatu prilikom isplate kredita u postotku od ukupnog iznosa kredita, kao i naplatu prilikom prijevremene otplate kredita sukladno svojim aktima, radi čega je postupao potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja. Osim toga, tuženik u sadržaj Ugovora nije unio, a niti je objasnio tužitelju koji je to opravdani razlog zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje navedenih naknada i zašto visina ulazne naknade izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita. Sama činjenica da je naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik je morao određeno popisati što čine troškove obrade kredita, kao i troškovi prijevremene otplate kredita, a ne samo isto naplatiti u postotnom iznosu, odnosno sukladno svojim aktima, čime su zapravo korisnici kredita dovedeni u neravnopravan položaj.

Prema tome, tužitelj kao potrošač nedvojbeno nije imao utjecaja na sadržaj predmetnih odredbi, već ih je je tuženik sam odredio, bez da se o tome pojedinačno pregovaralo, što rezultira time da su te ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.

Tužitelj ističe da je bila dužnost tuženika prema Zakonu o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) da potrošaču u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, kamatnu stopu, valutu, vrstu tečaja, naknade i sve druge podatke koji su potrebni da bi on donio informiranu odluku. Također je obveza i da mu pruži odgovarajuća objašnjenja, a svi bitni podaci su trebali biti sadržani u ugovoru o kreditu.

Odredbom iz čl. 81.st..2, 3. i 4. ZZP bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora, zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa zakonskom obvezom, nije raspolagao svim informacijama koje su bile potrebne kako bi dobio informiranu odluku i na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice istog pravnog posla, pa je tužitelj stavljen u neravnopravan u odnosu na tuženika, slijedom čega su ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli, naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita (ulazna naknada), te naknadi za prijevremnu otplatu kredita (izlazna naknada), suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

Tužitelj napominje da je u odnosu nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH, posl.br.Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018.g., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditu, tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama banaka donio odluku posl.br.Rev- 2221/2018-11 od 03.rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH, o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa sukladno odredbama čl.502.c.ZPP-a i čl.118.ZZP-a omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja CHF došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta, jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF, te je propisan direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. (tako i Županijski sud u Zagrebu posl.br.Gž-2828/2021 od 25.siječnja 2022.g., Županijski sud u Zagrebu posl.br.Gž-2000/2021 od 06.srpnja 2021.g.).

U konkretnom slučaju između stranaka je zaključen Dodatak/Aneks osnovnom Ugovoru, ali njegovim zaključenjem nije otklonjena posljedica ništetnosti Ugovora u pogledu valutne klauzule, a samim time i gubitak pravnog interesa za podnošenjem tužbe. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZIDZPK), a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl.19.c. toč.6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže Zakon.

Prema tome, tzv.konverzija, odnosno potpisivanje Dodatka/Aneksa Ugovoru između stranaka nije od značaja za tužbeno traženje budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim dodacima/aneksima, izrijekom spominje način na koji bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču valutne klauzule. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Dodacima/Aneksima Ugovoru uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih iznosa uslijed nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

Nadalje, na temelju Direktive 93/13, te na temelju odluke Vrhovnog suda RH posl.br.Rev-2868/2018 od 12.veljače 2019.g. tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda RH posl.br.Gos-1/2019 od 04.ožujka 2020.g., jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 K protiv Erste Bank HungaryZrt od 14.ožujka 2019.g. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim, te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, već se morala uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka, što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa uslijed ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF.

Isto tako, Vrhovni sud RH svojom odlukom posl.br.Rev-2245/17 od 20.ožujka 2018.g. zauzeo pravno shvaćanje o punoj restituciji potrošača koja odluka, između ostalog sadrži tri pravila o učincima ništetnosti iz presuda Europskog suda u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15.

Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

Tužitelj ističe da je doktrina izravnog učinka prava Europske unije formirana je sudskom praksom Suda Europske unije počevši od presude u predmetu broj 26/62 Van Gend en Loos pa nadalje, te je unesena i u Ustav RH gdje je u čl.145.c.st.1. propisano da hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije.

Prema tome, sukladno navedenom pravnom shvaćanju potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Slijedom istog stava korisnici kredita u kojima je izvršena konverzija, neovisno što se pristanak na istu tumači dragovoljnim (što je relativno tumačenje kada se sagledaju aspekti odbijanja moguće konverzije i „preostale opcije“ u tom slučaju), ne smiju biti u slabijem položaju (nejednakom) u odnosu na potrošače u CHF kreditima koji iste nisu konvertirali. Učinci u svezi početno ugovorenog tečaja iz ranije navedene kolektivne presude protežu se na sve CHF potrošače, tako i ovdje tužitelja koji je svoj kredit konvertirao.

Da tužitelj ima pravni interes za vođenjem ovog postupka proizlazi i iz kondemnatorno postavljenog tužbenog zahtjeva, kod kojeg tužitelj ne mora dokazivati postojanje pravnog interesa. Budući da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita (ulazna naknada), te naknadu za prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada), tužitelj ima pravo na povrat onoga što je tuženik primio s osnove ništetnih odredbi Ugovora sukladno čl.323.st.1.ZOO-a.

Tuženik je temeljem ništetnih ugovornih odredbi nepripadno stekao određene mjesečne iznose koje tužitelj potražuje temeljem čl.296. st.1. te čl.324. st.1. i 2. u svezi s čl.323.st.1.ZOO-a.

Odredbom čl.1115.ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Stoga je tuženik kao nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe, sukladno odredbi čl.1115.ZOO-a, dužan vratiti zakonske kamate na preplaćene iznose i to od dana stjecanja svakog pojedinog pretplaćenog mjesečnog iznosa, sve do konačne isplate.

Da bi tužitelj u konkretnom slučaju mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, potreban mu je podatak - kreditna dokumentacija vezana uz zaključeni Ugovor o kreditu, a s kojim podacima-kreditnom dokumentacijom tuženik za razliku od tužitelja nedvojbeno raspolaže, slijedom čega su ispunjeni uvjeti propisani čl.186.b.ZPP-a za postavljanjem tzv.stupnjevite tužbe.

Radi izloženoga predlaže se da sud donese

R J E Š E NJ E

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana u spis predmeta dostavi kreditnu dokumentaciju vezanu uz zaključeni Ugovor o kreditu.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Tužitelj će sukladno odredbama iz članka 186.b.ZPP-a po pribavi navedene dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja točno odrediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese:

PRESUDU

I/ Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5103972399 od 29.05.2008.g. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula).

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u švicarskom franku isplatiti tužitelju ukupan iznos od

EUR/_________HRK

(fiksni tečaj konverzije: 1 EUR=7,53450 kuna) sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO- a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena;

III/ Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51401652-5103972399 od 29.05.2008.g. kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita (ulazna naknada), te dio odredbe kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada).

IV/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime povrata naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita (ulazna naknada) isplatiti tužitelju iznos od

EUR/ ________HRK (fiksni tečaj konverzije: 1 EUR=7,53450 kuna), te na ime povrata naknade za prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada) isplatiti tužitelju iznos od

EUR/ ________HRK (fiksni tečaj konverzije: 1 EUR=7,53450 kuna), sve sa kamatama koje teku od dospijeća do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena;

V/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak sa kamatom koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

U odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika prigovara mjesnoj nadležnosti suda u Splitu, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te ističe prigovor radi prijeboja.

Nakon provedenog vještačenja punomoćnik tužitelja podneskom od 26.01.2026. godine uredio je tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:

"I/ Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103972399 od 29.05.2008. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula).

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u švicarskom franku, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 6.890,00 EUR s kamatama na pojedine mjesečne iznose od:

- 2,08 EUR koja teče od 03.10.2008.

- 20,69 EUR koja teče od 04.11.2008.

- 10,66 EUR koja teče od 08.12.2008.

- 21,97 EUR koja teče od 07.01.2009.

- 28,57 EUR koja teče od 04.02.2009.

- 31,85 EUR koja teče od 06.03.2009.

- 23,49 EUR koja teče od 07.04.2009.

- 24,65 EUR koja teče od 06.05.2009.

- 21,19 EUR koja teče od 04.06.2009.

- 19,86 EUR koja teče od 07.07.2009.

- 19,36 EUR koja teče od 04.08.2009.

- 21,67 EUR koja teče od 04.09.2009.

- 18,85 EUR koja teče od 05.10.2009.

- 19,52 EUR koja teče od 05.11.2009.

- 21,35 EUR koja teče od 04.12.2009.

- 25,30 EUR koja teče od 05.01.2010.

- 28,86 EUR koja teče od 04.02.2010.

- 29,67 EUR koja teče od 04.03.2010.

- 35,89 EUR koja teče od 06.04.2010.

- 35,44 EUR koja teče od 05.05.2010.

- 39,51 EUR koja teče od 04.06.2010.

- 55,25 EUR koja teče od 06.07.2010.

- 47,65 EUR koja teče od 04.08.2010.

- 65,07 EUR koja teče od 06.09.2010.

- 59,76 EUR koja teče od 06.10.2010.

- 51,86 EUR koja teče od 05.11.2010.

- 70,66 EUR koja teče od 07.12.2010.

- 85,01 EUR koja teče od 05.01.2011.

- 75,93 EUR koja teče od 04.02.2011.

- 77,25 EUR koja teče od 04.03.2011.

- 69,26 EUR koja teče od 05.04.2011.

- 77,74 EUR koja teče od 05.05.2011.

- 101,47 EUR koja teče od 06.06.2011.

- 91,95 EUR koja teče od 05.07.2011.

- 136,82 EUR koja teče od 04.08.2011.

- 138,80 EUR koja teče od 05.09.2011.

- 99,70 EUR koja teče od 06.10.2011.

- 103,12 EUR koja teče od 04.11.2011.

- 96,85 EUR koja teče od 05.12.2011.

- 104,55 EUR koja teče od 05.01.2012.

- 110,41 EUR koja teče od 06.02.2012.

- 109,81 EUR koja teče od 05.03.2012.

- 106,39 EUR koja teče od 05.04.2012.

- 107,96 EUR koja teče od 04.05.2012.

- 110,32 EUR koja teče od 05.06.2012.

- 107,35 EUR koja teče od 05.07.2012.

- 108,92 EUR koja teče od 03.08.2012.

- 105,69 EUR koja teče od 06.09.2012.

- 103,27 EUR koja teče od 05.10.2012.

- 107,36 EUR koja teče od 06.11.2012.

- 105,11 EUR koja teče od 06.12.2012.

- 108,12 EUR koja teče od 07.01.2013.

- 101,92 EUR koja teče od 07.02.2013.

- 103,16 EUR koja teče od 07.03.2013.

- 108,62 EUR koja teče od 08.04.2013.

- 101,48 EUR koja teče od 08.05.2013.

- 97,15 EUR koja teče od 07.06.2013.

- 96,13 EUR koja teče od 08.07.2013.

- 98,09 EUR koja teče od 07.08.2013.

- 100,30 EUR koja teče od 06.09.2013.

- 105,49 EUR koja teče od 07.10.2013.

- 103,82 EUR koja teče od 15.11.2013.

- 107,96 EUR koja teče od 13.12.2013.

- 103,86 EUR koja teče od 14.01.1014.

- 108,44 EUR koja teče od 12.02.2014.

- 109,96 EUR koja teče od 11.03.2014.

- 108,76 EUR koja teče od 11.04.2014.

- 106,29 EUR koja teče od 12.05.2014.

- 105,66 EUR koja teče od 11.06.2014.

- 108,91 EUR koja teče od 11.07.2014.

- 110,79 EUR koja teče od 11.08.2014.

- 110,64 EUR koja teče od 11.09.2014.

- 112,11 EUR koja teče od 10.10.2014.

- 115,24 EUR koja teče od 11.11.2014.

- 115,95 EUR koja teče od 11.12.2014.

- 116,39 EUR koja teče od 12.01.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 10.02.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 10.03.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 10.04.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 08.05.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 09.06.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 08.07.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 07.08.2015.

- 116,63 EUR koja teče od 08.09.2015. do isplate, sa zakonskom kamatom na navedene iznose do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena;

III/ Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51401652-5103972399 od 29.05.2008. kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (ulazna naknada).

IV/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime povrata naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (ulazna naknada) isplatiti tužitelju iznos od 774,98 EUR sa kamatama koje teku od 04.06.2008. do isplate, sa zakonskom kamatom na navedeni iznos do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena;

V/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak sa kamatom koja se na navedeni iznos obračunava od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.“

U dokaznom postupku sud je pregledao dopis od 26.04.2019. s dostavnicom, ugovor o kreditu, zemljišno knjižni izvadak zu 5476 KO [katastarska općina] od 11.03.2008. i od 24.11.2015., aneks broj 1 ugovora o kreditu ovjeren dana 5.2.2016., ugovor o kreditu od 29.05.2008. ovjeren dana 29.05.2008., iskaznicu tužitelja, izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa tuženika, promet po partiji kredita 5114209783 za razdoblje od 01.09.2015 do 02.05.2019 godine, promet po partiji kredita 5103972399 za razdoblje od 20.05. 2008. do 30.09.2015. dopis tuženika od 07.05.2019, izvadak iz obrtnog registra od 17.07.2023., saslušao tužitelja, te proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora stranaka odnosi se na tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži da sud utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103972399 od 29.05.2008. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula), da tuženik na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u švicarskom franku, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 6.890,00 EUR s kamatama na pojedine mjesečne obroke, da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka dio Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51401652- 5103972399 od 29.05.2008. kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (ulazna naknada), te da na ime povrata naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (ulazna naknada) isplatiti tužitelju iznos od 774,98 EUR sa kamatama

U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe prigovor mjesne nadležnosti ovog suda, uz obrazloženje kako su stranke, kao sudionici predmetnog ugovora o kreditu, ugovorile u čl. 16. Ugovora o kreditu da za u slučaju spora ugovaraju nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

Pregledom Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652- 5103972399 od 29.05.2008.g., razvidno je kako su tužitelj, kao korisnik kredita s tuženom, kao kreditorom, u čl. 16. ugovorili da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedištu banke.

Uzimajući u obzir prigovor tužene o mjesnoj nenadležnosti ovog suda, prije svega valja navesti kako je odredbom iz čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća EEZ 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i s tim u vezi mora postojati značajna neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka te se mora protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

Odredbe ove Direktive sastavni su dio Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03, dalje ZZP), a prema odredbi iz čl. 81. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ukoliko, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužena u svom odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti, međutim ni ne spominje kako je posebno pregovarala s tužiteljem o spornoj odredbi ugovora kojom je u slučaju spora ugovorena nadležnost suda, stoga sud smatra kako se radi o odredbi koja je ugovorena bez mogućnosti pregovora i u skladu s unaprijed formuliranim obrascem tužene, koja ističe kako su sklapanjem predmetnog ugovora potvrđene odredbe o mjesnoj nadležnosti za tuženu, sadržane u člancima 46. i 48. Zakona parničnom postupku.

Kako se u konkretnom slučaju radi o odredbi koja je ugovorena bez mogućnosti pregovaranja jer se radilo o ugovoru koji je unaprijed napisan u formuliranom obrascu tužene kojim se tužitelju ograničava i otežava pravo potrošača ostvariti prava iz ugovora pred sudom i izvođenje dokaza koji mu idu u prilog, te se prebacuje na teret tužitelja kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu, ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ne može se smatrati poštenom.

Odredba o mjesnoj nadležnosti suda iz članka 16. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. U konkretnom slučaju radi nepoštenoj odredbi Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti iz razloga što se o ovoj klauzuli nije moglo s tuženikom pregovarati jer se radi o tipskom ugovoru, odredba je napisana sitnim, jedva čitljivim slovima i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Imajući u vidu da se radi o kreditnom odnosu gdje je kreditor uvijek u povoljniju poziciju od osobe koja traži kredit, činjenicu da tužitelj prebiva u [adresa], a tuženik je pravna osoba sa sjedištem u [adresa] pa bi zbog velike udaljenosti od više od 400 km Splita i Rijeke i znatnih materijalnih troškova koje bi zbog odlaska na sud u Rijeku tužitelj imao kada bi na ročišta morao putovati u Rijeku ili angažirati odvjetnika u Rijeci i na taj način bi tuženik zasigurno odvratio tužitelja od angažiranja suda u zaštiti svojih interesa pa i iznošenja pravnih lijekova. Ovdje treba imati u vidu vrijednost predmeta spora te činjenicu da se radi o tužitelju općeg lošeg imovnog stanja što se vidi iz same činjenice da je morao podizati stambeni kredit kako bi riješio svoje stambeno pitanje.

Stoga je nepoštena ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda iz članka 16. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca ništetna pa je stoga valjalo odlučiti kako je to navedeno u izreci rješenja.

Tužitelj KN saslušan na raspravi u svom iskazu navodi slijedeće:

"Ja sam 2008. godine podignuo kod tuženika kredit u iznosu od 52.000,00 CHF na rok otplate od 18 godina, namjenski stambeni. Kada sam došao u banku i htio dignuti kredit rekli su mi da to mogu samo u švicarskim francima na što sam ja pristao, te potpisao ugovor koji je bio već pripremljen od strane banke i ja sa službenicima nisam mogao raspravljati ni dogovarati odredbe tog ugovora.

Prilikom zaključenja tog ugovora došao sam 3 puta u banku, prvi put se raspitati za kredit i tada su mi rekli koja mi dokumentacija treba kako bi mi odobrili kredit, ja sam tu dokumentaciju prikupio i došao drugi put i predao dokumentaciju, a treći put sam već dobio odobrenje za kredit. Službenica banke mi nije objasnila nikakav rizik koji bi mogao biti vezano za taj kredit. Ja sam taj kredit konvertirao 2015. godine. Taj kredit sam ja prijevremeno otplatio jer sam morao dignuti drugi kredit kako bi ovaj kredit otplatio. Morao sam taj kredit otplatiti jer je svaki sljedeći anuitet bio veći od prethodnog. Kad sam došao u banku ja sam tražio kredit u eurima ali su mi rekli da takav kredit mogu dignuti samo u švicarskim francima."

Citiranom iskazu sud poklanja vjeru kao uvjerljivim i logičnim.

Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103972399 od 29.05.2008.g., te Aneks tog ugovora kojim je izvdena konverzija kredita s valutnom klauzulom u EUR i u pogledu kamatne stope.

Imamo više odluka Županijskih sudova koji su sudili u identičnoj pravnoj stvari vezano za konverziju kredita. Tako u svojoj Presudi posl. br. Gž-2427/2018-5 od 10. lipnja 2020. godine Županijski sud u Splitu između ostalog navodi sljedeće:

"Naime, predmetni Anex koji podrazumijeva konverziju kredita iz CHF u € izvršen je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15). U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020. u kojem je zaključio da pravomoćno utvrđenje ništetnima ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskom franku u postupku kolektivne pravne zaštite nije od utjecaja na valjanost tog ugovora.

Vrhovni sud ističe da je ZID ZPK/15 izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera odnosno intervencija zakonodavca. Svrha koju je zakonodavac ZID ZPK/15 namjeravao ostvariti i dijelom ostvario bila je postaviti trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti €.

S tim u vezi je posebno važno da je konverzija provedena s retroaktivnim djelovanjem, što znači s djelovanjem od trenutka zaključenja ugovora i ona je potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti €. Iz sadržaja predmetnog Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu zaključenog među strankama 8. siječnja 2016. proizlazi da su stranke člankom 3.4. Aneksa broj 1 potvrdile da je izračun konverzije kredita sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun konverzije.

Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocjenjuje da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije. U tom smislu Vrhovni sud posebno apostrofira da su potrošači, u primjeni ZID ZPK/15 imali mogućnost izbora hoće li zaključiti ugovor o konverziji ili ne čime Vrhovni sud RH pravi distinkciju između presude u predmetu Suda EU broj C-118/17 Dunai protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. jer je ta presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos, dok su prema ZID ZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

Prema stajalištu Vrhovnog suda, tužitelji bi kao korisnici kredita imali pravni interes i bili bi ovlašteni tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje dodatka ugovoru o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK/15, kao što su poslovna nesposobnost ili u slučaju onih konverzija koje nisu provedene suglasno strogim odredbama tog Zakona.

Kako takvi razlozi u konkretnom slučaju nisu ostvareni, niti je na njih u postupku uopće ukazano, a kako sadržaj Anexa broj 1 kojeg su potpisale obje stranke upravo potvrđuje da je spomenuti Anex sačinjen u skladu sa ZID ZPK/15, to žalbeni sud zaključuje da je tužitelj kao potrošač zaključenjem Anexa broj 1 obeštećen, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, već je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti."

Ovaj sud u cijelosti prihvaća citirano pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu pa je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice sud odbio kao neosnovan.

Tuženoj je temeljem odredbe čl. 154. St. 1. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika trebalo obistiniti opravdani trošak za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT), za sastav dva obrazložena podneska od po 200,00 eura (Tbr.8.t.1.OT), za zastupanje na 3 ročištima po 200,00 eura, (Tbr.9.t.1.OT), ukupno 1.200,00 eura. Utvrđeni iznos trebalo uvećati za trošak od 25 % PDV-a od 300,00 eura, ukupno 1.500,00 eura.

U Splitu, 11. lipnja 2026.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. KN, [adresa] zastupanog po punomoćniku KNC

2. ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, 51000

Rijeka zastupanog po punomoćniku SN

U Splitu, 11. lipnja 2026..godine.