REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3135/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi financiranja najamnine, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371-01/21-05/48, URBROJ: 531-06-5-2-25-16 od 19. svibnja 2025.

II. Ostavljaju se na snazi rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371-01/21-05/48, URBROJ: 531-09- 03/11-21-3 od 30. travnja 2021., KLASA: UP/I-371-01/21-05/48, URBROJ: 531-09- 03/11-21-5 od 18. lipnja 2021., KLASA: UP/I-371-01/21-05/48, URBROJ: 531-09- 03/14-22-10 od 28. rujna 2022. i KLASA: UP/I-371-01/21-05/48, URBROJ: 531-09-

3/1-23-12 od 29. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-371-01/21-05/48, URBROJ: 531-06-5-2-25-16, od 19. svibnja 2025., poništavaju se rješenje Ministarstva od dana 30. travnja 2021. godine, KLASA gornja, URBROJ: 531-09-03/11-21-3, rješenje Ministarstva od dana 18. lipnja 2021. godine, KLASA gornja, URBROJ: 531-09- 03/11-21-5, rješenje Ministarstva od dana 28. rujna 2022. godine, KLASA gornja, URBROJ: 531-09-03/14-22-10 i rješenje Ministarstva od dana 29. ožujka 2023. godine, KLASA gornja, URBROJ: 531-09-3/1-23-12 (točka 1. izreke) te se odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za odobravanje financiranja najamnine za stambeno zbrinjavanje, podnesen dana 8. travnja 2021. godine (točka 2. izreke).

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi na adresi oštećene nekretnine ima prijavljeno prebivalište od rođenja te da je ondje njezin obiteljski dom, a eventualna odsutnost bila je posljedica prirode posla koji uključuje terenski rad. Smatra da se zaključak tuženika temelji na nepouzdanim izjavama susjeda koje ne mogu imati odlučnu dokaznu snagu. Nadalje navodi da je zbog oštećenja kuće bila prisiljena privremeno koristiti druge smještaje, što ne znači promjenu prebivališta niti prestanak stvarnog stanovanja. Ukazuje i na teške životne okolnosti nakon potresa te neriješeno pitanje obnove obiteljske kuće. Smatra da je tuženik pogrešno utvrdio da ne ispunjava uvjete za priznavanje prava, čime joj je nezakonito uskraćeno pravo na financiranje najamnine. Predlaže da sud usvoji tužbu, poništi osporeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužiteljici 2021. priznato pravo na financiranje najamnine, koje je kasnije usklađivano dodatnim rješenjima, ali da su sva ta rješenja poništena 2025. nakon provedene obnove postupka, uz odbijanje zahtjeva kao neosnovanog. Navodi da su tužbeni prigovori neosnovani te se poziva na obrazloženje osporenog rješenja. Ključni razlog odbijanja zahtjeva jest činjenica da tužiteljica nije stvarno stanovala na adresi oštećene nekretnine u vrijeme potresa, što je jedan od nužnih uvjeta prema Odluci Vlade. U prilog tome ističe podatke o nepostojanju aktivnog priključka električne energije u kući od 2012. do 2021., rezultate terenske provjere MUP-a prema kojima je na adresi stanovala samo druga osoba i podatke komunalnih društava o korištenju usluga. Naglašava razliku između formalnog prebivališta i stvarnog stanovanja, pri čemu samo stvarno stanovanje predstavlja relevantan uvjet za ostvarivanje prava. Smatra da tužiteljica nije dostavila dokaze koji bi potvrdili stvarno stanovanje, već se poziva isključivo na prijavljeno prebivalište. Zaključno, tuženik smatra da su pravilno utvrđene činjenice i pravilno primijenjeno materijalno pravo te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika, spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko- moslavačke, KLASA: 210-02/24-14/9019 te je održao usmenu i javnu raspravu na kojoj je saslušao tužiteljicu i svjedoke.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovoga upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 19. svibnja 2025. kojim su, nakon provedene obnove postupka po službenoj dužnosti, poništena ranija rješenja donesena u postupku odobravanja financiranja najamnine za privremeno stambeno zbrinjavanje tužiteljice te je njezin zahtjev odbijen kao neosnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici rješenjem tuženika od 30. travnja 2021. priznato pravo na financiranje najamnine za stambeno zbrinjavanje, dok su kasnijim rješenjima iz 2021., 2022. i 2023. uređeni način i trajanje isplate te sufinanciranje režijskih troškova. Rješenjem KLASA: UP/I-371-01/21-05/48, URBROJ: 531-06-5-2-25-13 od 4. veljače 2025. tuženik je po službenoj dužnosti dopustio obnovu postupka, a navedeno rješenje je postalo pravomoćno.

8. Imajući u vidu pravomoćnost rješenja o dopuštanju obnove postupka, sud u ovom upravnom sporu nije ovlašten ispitivati zakonitost rješenja od 4. veljače 2025., uključujući i postojanje pretpostavki za obnovu postupka iz članka 123. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP). Stoga je predmet sudske ocjene ograničen na zakonitost rješenja donesenog u obnovljenom postupku.

9. Sukladno članku 127. stavku 1. ZUP-a, nakon provedene obnove postupka nadležno tijelo donosi novo rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka, pri čemu može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem te, ovisno o okolnostima slučaja, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

10. Slijedom navedenoga, u ovom je sporu sporno je li tuženik, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u obnovljenom postupku, imao osnove primijeniti članak 127. stavak 1. ZUP-a na način da ranije donesena rješenja poništi i zamijeni novim rješenjem kojim odbija zahtjev tužiteljice, odnosno je li pravilno utvrdio da tužiteljica u vrijeme potresa nije stvarno stanovala na adresi oštećene nekretnine.

11. U obnovljenom postupku tuženik je zaključio da tužiteljica na dan potresa nije stvarno stanovala na adresi oštećene nekretnine te da, slijedom toga, ne ispunjava jedan od kumulativnih uvjeta za ostvarivanje prava na financiranje najamnine za privremeno stambeno zbrinjavanje.

12. Sud prihvaća pravno stajalište tuženika da uvjet stanovanja ne podrazumijeva samo formalno prijavljeno prebivalište, već stvarno življenje na određenoj adresi. Međutim, ocjena o (ne)postojanju stvarnog stanovanja mora se temeljiti na potpunom i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju te savjesnoj i brižljivoj ocjeni svih provedenih dokaza.

13. U konkretnom slučaju, tuženik svoj zaključak temelji pretežito na rezultatima terenske provjere Ministarstva unutarnjih poslova, podacima o potrošnji električne energije te podacima komunalnih društava, iz kojih izvodi zaključak da tužiteljica nije stanovala na predmetnoj adresi u vrijeme potresa.

14. Tužiteljica je iskazala da je od povratka iz Njemačke 2019. godine živjela na adresi [adresa] zajedno sa svojom majkom te da je ta adresa predstavljala njezin stvarni dom i centar životnih interesa. Navela je da je u vrijeme potresa radila kao agent za promet nekretnina te da je zbog prirode posla povremeno izbivala, ali da je na predmetnoj adresi u prosincu 2020. prespavala u prosjeku pet do šest noći tjedno. Objasnila je da se u trenutku potresa nalazila u [adresa] zbog poslovnih obveza vezanih uz stan koji je trebala prodavati. Iskazala je da kuća nije imala priključak električne energije ni vodovodni priključak, ali da su za svakodnevne potrebe koristili solarne panele, agregat, vodu s izvora te grijanje na drva. Nadalje je navela da je na adresi živjela s majkom te da su zajedno brinule o životinjama.

15. Svjedok TU, neposredni susjed čija se kuća nalazi oko 60 metara od kuće tužiteljice, iskazao je da je tužiteljica u vrijeme potresa živjela na adresi [adresa] te da ju je viđao gotovo svakodnevno. Potvrdio je da su tužiteljica i njezina majka nakon potresa privremeno boravile kod njega, da predmetna kuća nije imala električnu energiju te da su koristile agregat i solarne panele. Također je potvrdio postojanje životinja o kojima su se tužiteljica i njezina majka brinule.

16. Svjedokinja MU, majka tužiteljice, iskazala je da je zajedno s tužiteljicom živjela na adresi [adresa] u vrijeme potresa. Potvrdila je navode tužiteljice o nepostojanju priključka električne energije, načinu osiguravanja osnovnih životnih uvjeta te zajedničkoj brizi o životinjama.

17. Sud ocjenjuje da su iskazi tužiteljice i saslušanih svjedoka u bitnim dijelovima međusobno podudarni i logično povezani. Posebno je značajno da iskaz svjedoka TU, kao osobe koja nije član obitelji tužiteljice i koja živi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, potvrđuje ključne navode tužiteljice o njezinu svakodnevnom boravku na adresi [adresa] u razdoblju prije potresa. Njegov iskaz sadrži konkretne podatke o načinu života tužiteljice i njezine majke te o okolnostima stanovanja u predmetnoj kući, zbog čega ga sud ocjenjuje vjerodostojnim.

18. Iako iskaz svjedokinje MU treba ocjenjivati s određenim oprezom s obzirom na njezinu blisku obiteljsku povezanost s tužiteljicom, isti je u bitnim dijelovima potvrđen iskazom svjedoka TU.

19. Sud pritom ne zanemaruje činjenicu da predmetna kuća nije imala priključak električne energije ni vodovodni priključak, međutim iz iskaza tužiteljice i svjedoka proizlazi razumno i životno uvjerljivo objašnjenje načina na koji su se osiguravali osnovni uvjeti za život. Stoga navedene okolnosti same za sebe ne mogu predstavljati odlučan dokaz da tužiteljica nije stanovala na predmetnoj adresi.

20. Na temelju provedenih dokaza sud ne može prihvatiti zaključak tuženika da tužiteljica u vrijeme potresa nije stvarno stanovala na adresi [adresa]. Naprotiv, iskazi tužiteljice i saslušanih svjedoka predstavljaju ozbiljan i uvjerljiv dokaz u prilog tvrdnji da je predmetna adresa bila njezino stvarno mjesto stanovanja i centar životnih interesa. Slijedom toga, Sud nalazi da činjenično stanje koje je tuženik utvrdio nije pravilno utvrđeno, jer provedeni dokazi ne potvrđuju zaključak da tužiteljica nije stanovala na predmetnoj adresi. Iz provedenih dokaza proizlazi da je zaključak tuženika o nestanovanju tužiteljice na predmetnoj adresi pogrešan.

21. Uvidom u spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko- moslavačke, utvrđeno je da je provedena terenska provjera i sastavljena službena zabilješka povodom zahtjeva Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine za provjeru jesu li MU i tužiteljica u vrijeme potresa 28. i 29. prosinca 2020. stvarno stanovale na adresi [adresa]. U zabilješci se navodi da se tužiteljica u vrijeme provjere nije nalazila na predmetnoj adresi te se izražava mišljenje da je u vrijeme nastanka potresa najvjerojatnije neprijavljeno stanovala na adresi [adresa] u [adresa]. Od društva Komunalac Petrinja pribavljeni su podaci prema kojima je MU uredno plaćala uslugu odvoza otpada te su evidentirani odvozi kanti u razdoblju od lipnja 2020. do travnja 2021. godine. Od društva Vode Banovine pribavljen je podatak da osobe povezane s predmetnom adresom nisu bile evidentirane kao korisnici vodnih usluga. Policijski službenik obavio je obavijesni razgovor sa PU, koji je prema navodima bilješke izjavio da je u vrijeme potresa na adresi [adresa] živjela samo MU. Na temelju navedenih podataka policijski službenik zaključio je da je u vrijeme nastanka potresa na adresi [adresa] živjela samo MU, dok ostale osobe, uključujući tužiteljicu, nisu živjele na toj adresi.

22. Službena zabilješka predstavlja posredni dokaz, dok su iskazi tužiteljice i svjedoka izvedeni neposredno pred sudom. Zaključak da je na adresi [adresa] živjela samo MU temelji se prvenstveno na izjavi jedne osobe koja ne živi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, dok su pred sudom saslušani tužiteljica, njezina majka i neposredni susjed koji suglasno potvrđuju da je tužiteljica živjela na predmetnoj adresi u vrijeme potresa.

23. Za zaključak da je tužiteljica prije potresa neprijavljeno stanovala na adresi [adresa] u [adresa] nisu priloženi konkretni dokazi niti proizlazi na temelju kojih je činjenica policijski službenik došao do takvog zaključka. Sud primjećuje da je prema podacima spisa tuženika tužiteljica na toj adresi stanovala tek nakon potresa, na temelju ugovora o najmu sklopljenog 2022. godine, koji je još uvijek bio na snazi u vrijeme terenske provjere.

24. Stoga se nakon provedenog dokaznog postupka može smatrati nedvojbeno utvrđenim da je tužiteljica stanovala na adresi [adresa] u vrijeme potresa. Naime, Sud je neposredno saslušao tužiteljicu i svjedoke te njihove iskaze ocijenio vjerodostojnima, dok zaključci sadržani u službenoj zabilješci MUP-a nisu potkrijepljeni neposrednim opažanjima policijskog službenika niti drugim dokazima usporedive dokazne snage.

25. Kako je sud na temelju neposredno izvedenih dokaza sam utvrdio odlučne činjenice relevantne za rješavanje upravne stvari, a provedeni dokazi potvrđuju da je tužiteljica u vrijeme potresa stvarno stanovala na adresi oštećene nekretnine, nisu postojale pretpostavke da se ranije donesena rješenja zamijene novim rješenjem kojim se odbija njezin zahtjev. Stoga je Sud sam riješio upravnu stvar i ostavio na snazi rješenja koja su bila predmet obnove.

26. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito.

27. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS).

U Zagrebu, 11. lipnja 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. ĐU, [adresa]

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – elektroničkim putem

3. U spis