REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-295/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja Metropolis Grad Rijeka d.o.o., Rijeka, OIB: 04772157043, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Teo Ranić i Ivo Matić, Rijeka, Užarska 17, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Lošinjska 6, OIB: 33706439962, radi neprijavljenog rada, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja KLASA: UP/I-116-02/26-01/65, URBROJ: 443-02-02-08-26-2 od 10. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-116-02/26-01/65, URBROJ: 443-02-02-08-26-2 od 10. veljače 2026., točkom 1. izreke, naloženo je tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnike: 1. OL, rođen **.**.1990. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin treće zemlje Republike Kosovo, s ne prijavljenim boravkom u [adresa] kod FL, [adresa], podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 3. veljače 2026., koji je zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 116-02/26-01/610, URBROJ: 443-02-02-08-26-1 od 3. veljače 2026. te potom zapisnikom KLASA: UP/I-116-01/26-01/65, URBROJ: 443-02-02-08-26-1 od 10. veljače 2026., utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca, te je utvrđeno da obvezno mirovinsko osiguranje za navedenog radnika počinje 31. siječnja 2026., a prestaje s datumom 3. veljače 2026., s danom kada je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada; 2. PL, rođena **.**.2000., u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 3. veljače 2026. koji je zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 116-02/26-01/610, URBROJ: 443-02-02-08-26-1 od 3. veljače 2026. te potom zapisnikom KLASA: UP/I-116-01/26-01/62, URBROJ: 443-02-02-08-26-1 od 10. veljače 2026., utvrđen kao početak njezinog rada za poslodavca. Nadalje, točkom 2. izreke naloženo je tužitelju uplatiti iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. izreke u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, odnosno ukupno 5.300,00 eura. Točkom 3. izreke utvrđeno je da je radnica PL prijavljena na obvezno mirovinsko osiguranje te je određeno da se točka 1. izreke tog rješenja za imenovanu radnicu neće izvršiti, uz popratna utvrđenja i upute sadržane u točkama 4. i 5. izreke rješenja.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika podnio pravodobno tužbu ovom Sudu, a u tužbi te podnesku od 23. travnja 2026. navodi sljedeće. Izreka rješenja sadrži proturječnost koja je čini neizvršivom i nezakonitom, iz razloga što je točkom 1. izreke pobijanog rješenja naložena prijava za dvoje radnika, a točkom 3. je izričito utvrđeno da je radnica PL već prijavljena te da je naglašeno da se nalog iz točke 1. izreke u odnosu na nju neće izvršiti. Osim toga navodi i da je točkom 2. izreke naložena isplata iznosa od 2.650,00 eura po svakom neprijavljenom radniku, a što da bi, s obzirom na utvrđenje iz točke 3. izreke o postojanju prijave za jednu radnicu, značilo da ukupna obveza iznosi 2.650,00 eura, a da unatoč tome točka 5. izreke rješenja predviđa ovrhu iznosa od 5.300,00 eura, čime da tuženik izravno pobija vlastitu utvrđenje iz točke 3. izreke i nalaže plaćanje kazne za radnicu za koju je sam priznao da je uredno prijavljena. Nadalje, tužitelj ističe da je iz sudskog registra za tužitelja razvedeno da je HL jedina osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja te da tužitelj nije odgovoran za eventualno utvrđene nepravilnosti jer on nije dao nalog za rad zatečenim osobama. Naime, ističe da iz iskaza saslušanih osoba zatečenih prilikom nadzora, proizlazi da su one komunicirale isključivo s LL koji je radnik na radnom mjestu konobara i nema ovlaštenja poduzimati radnje u ime i za račun tužitelja niti zasnivati radne odnose. Smatra da tuženik nije dokazao da je tužitelj odnosno osoba ovlaštena za njegovo zastupanje, uopće znao za prisutnost navedenih osoba ili im dopustio rad. Nadalje ističe da je PL uredno prijavio što da potvrđuju i zapisnici tužitelja, no da je činjenica da je ona na dan nadzora još bila prijavljena kod bivšeg poslodavca F&More, a da eventualni propust bivšeg poslodavca u pravovremenoj odjavi ne predstavlja prekršaj tužitelja koji je ispunio svoju obvezu prijave. Nadalje navodi da činjenično stanje glede Valdrina Auscharta pogrešno i nepotpuno utvrđeno iz razloga što on nije obavljao poslove s obilježjima radnog odnosa niti je za to primio nalog od ovlaštene osobe te da ničime nije potkrijepljeno utvrđenje da je on zaposlen kod tužitelja od 31. siječnja 2026. jer da je prvi nadzor inspekcije proveden tek 3. veljače 2026. zbog čega je nejasno na temelju kojih dokaza tuženik izvodi zaključak o radu u razdoblju prije samog nadzora i na dan nadzora. Tužitelj predlaže da Sud u sporu provede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, saslušanjem svjedoka CL, PL i LL te drugih svjedoka po potrebi. Slijedom navedenog, predlaže na Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 10. veljače 2026.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te navodi da su prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora u poslovnom prostoru tužitelja neposrednim opažanjem inspektora na radu, zatečeni radnici Valdrin Auschart i PL koji su obavljali posao konobara odnosno konobara šankera i kojom prilikom su nosili crnu radnu pregaču i koje poslove su zatečeni radnici nastavili obavljati tijekom inspekcijskog nadzora. Nadalje navodi da je tom prilikom utvrđeno da navedeni radnik državljanin treće zemlje nema reguliran radno pravni status kod poslodavca u Republici Hrvatskoj, odnosno da za navedenog radnika ne postoji izdana dozvola za boravak i rad za poslove konobara za poslodavca, ovdje tužitelja, odnosno da nije predan zahtjev, to jest da nije u postupku, te da kod tog poslodavca nema status osiguranika mirovinskog osiguranja. U odnosu na zatečenu radnicu, tuženik navodi da je provjerom u službene podatke o osiguranicima na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi rada u Republici Hrvatskoj utvrđeno da ona nema status osiguranika kod poslodavca ovdje tužitelja. Nadalje navodi da su svi zatečeni radnici u inspekcijskom nadzoru na zapisnik saslušani u svojstvu svjedoka uz propisana upozorenja, a ispitani na okolnost rada i zapošljavanja te citira prikupljene iskaze. Nadalje, navodi i da je izvršen uvid u poslovnu i radnopravnu dokumentaciju te dano očitovanje od strane opunomoćenika tužitelja te citira njegov iskaz. Nadalje navodi da je provedenim inspekcijskim nadzorom, neposrednim zatjecanjem na radu radnika CL i PL, svjedočenjem radnika na zapisnik, uvidom u poslovnu i radnopravnu dokumentaciju, provjerom u operativne evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske te u službene podatke o osiguranicima na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi rada kod poslodavca- tužitelja, na temelju očitovanja i izjave opunomoćenika poslodavca, utvrdio da je tijekom inspekcijskog nadzora navedeni radnik radio bez odobrene dozvole za boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno potvrde iz članka 91. stavak 3. podstavak 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.,dalje: ZS) za sezonskog radnika 90 dana, a protivno odredbi članka 88. stavak 1. podstavak 1. ZS-a, te da nadzirani poslodavac nije navedene radnike, prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihovog rada s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme, dakle da su tijekom inspekcijskog nadzora kod predmetnog poslodavca navedeni radnici radili bez prijava kod tog poslodavca na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka odnosno na odgovarajuće radno vrijeme, čime da se radi o neprijavljenom radu iz članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", broj 151/22., dalje: ZSNR). U odnosu na istaknutu proturječnost tuženik navodi da je predmetno rješenje sastavljeno sukladno odredbama članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21.) te da sadrži sve propisane dijelove. Dodatno ističe da je prema odredbi članka 7. stavka 4. ZSNR-a poslodavac dužan u roku od 3 dana od dana dostave rješenja iz stavaka 2. i 3. tog članka podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje i uplatiti iznos iz stavka 2. odnosno stavka 3. tog članka, dakle da je dužan kumulativno ispuniti oba uvjeta. No budući da je navedena radnica već prijavljena, navodi da je taj uvjet ispunjen, a što da je jasno obrazloženo u pobijanom rješenju. U odnosu na navod da tuženik nije dokazao da je tužitelj odnosno osoba ovlaštena za njegovo zastupanje uopće znao za prisutnost navedenih osoba ili im dopustio rad tuženik navodi da je iz provedenog postupka inspekcijskog nadzora te posebice izjava radnika danih u svojstvu svjedoka kao i u postupcima i ponašanjima poslodavca, nedvojbeno da je poslodavac radnicima u pitanju poznat, kao što im je poznato i mjesto i vrijeme rada, sredstva rada te da su upute za rad dobili upravo od poslodavca. Osim toga navodi da je upravo osoba ovlaštena za zastupanje društva u ovom slučaju član uprave te odgovorna osoba prema Zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24.) dužna između ostalog, voditi poslove društva s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika, kao i da je prema ZSNR-u odgovornost na poslodavcu (pravnoj soobi) i odgovornoj osobi u pravnoj soobi (članu uprave) da osigura zakonito poslovanje. Tuženik slijedom navedenog predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U tijeku spora održana je rasprava 3. lipnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupili su opunomoćenik tužitelja te službena osoba tuženika.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora, dok je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se u sporu provede dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja iz razloga što navedeni dokazi nisu bili nužni za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, pokraj isprava sadržanih u spisu ovog spora i upravnog postupka koji mu je prethodio, a imajući u vidu da su navedene osobe već saslušane u upravnom postupku na iste okolnosti.

6. Nesporno je, da je tuženik 3. veljače 2026. obavio inspekcijski nadzor u suradnji s policijskim službenicima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u poslovnom prostoru caffe bara Metropolis u kojem posluje tužitelj, o čemu su sastavljeni zapisnici. Nadalje, nesporno je da su tom prilikom neposrednim opažanjem inspektora zatečeni OL i PL dok su obavljali poslove konobara.

7. Sporno je u ovoj upravnoj stvari je li pravilno i zakonito tuženik utvrdio da su osobe zatečene na radu u vrijeme obavljanja inspekcijskog nadzora, (neprijavljeni) radnici tužitelja te je li uplata određenog iznosa za svakog neprijavljenog radnika zakonito naložena tužitelju.

8. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornog pravnog pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Odredbom članka 3. stavkom 2. točkom 1. ZSNR-a propisano je da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća pojavni oblik obavljanja rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme.

10. Odredbom članka 7. stavka 1. ZSNR-a propisano je da će u provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor, ako utvrdi da je za poslodavca radnik obavljao neprijavljeni rad, o navedenome u zapisnik unijeti podatke o radniku, razdoblju u kojem je radnik obavljao neprijavljeni rad u skladu s člankom 6. ovoga Zakona i opis poslova koje je radnik obavljao. Stavkom 2. istog članka propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

11. Odredbom članka 88. stavka 1. podstavka 1., 3. i 4. ZS-a propisano je da državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje: - na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka, - na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana te - na temelju potvrde o prijavi rada.

12. Iz zapisnika tuženika KLASA: 116-02/26-01/610, URBROJ: 443-02-02-08- 26-1 od 3. veljače 2026. proizlazi da su prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora poslovanja tužitelja u poslovnom prostoru Metropolis night&caffe bara neposrednim opažanjem inspektorice rada, na radu u poslovnom prostoru u kojem posluje tužitelj zatečeni radnici OL i PL, koji su zatečeni u obavljanju poslova konobara odnosno konobara šankera, na način da su uzimali narudžbe i posluživali goste te primajući narudžbe na kasi-šanku, odnosno u pripremi pića za unutarnjim šankom te da su navedeni nosili crnu radnu pregaču, a koje poslove su nastavili obavljati i tijekom inspekcijskog nadzora. Nadalje, proizlazi da je uvidom u elektronsku bazu HZMO-a za navedene radnike, a od strane tuženika, utvrđeno da zatečeni radnici nemaju status osiguranika kod tužitelja. Nadalje, proizlazi da je uvidom u e-izvadak iz sudskog registra utvrđeno da je u sudski registar upisano trgovačko društvo pod tvrtkom tužitelja te da je kao osoba ovlaštena za zastupanje upisan HL kao član uprave. Nadalje, proizlazi i da je službenom provjerom i uvidom u operativne evidencije od strane prisutnih službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno da na radu dana 3. veljače 2026. zatečeni državljanin treće zemlje nema reguliran radnopravni status kod poslodavca u Republici Hrvatskoj i to kod tužitelja te da za njega nije niti predan zahtjev odnosno da nije niti u postupku izdavanja potvrde. Također, iz zapisnika je razvidno da je u ispitnom postupku u svojstvu svjedoka zatečeni radnik OL ispitan, a prije čega je propisno upozoren, te da je isti iskazao da je tražio posao jer je u težoj privatnoj situaciji te da poznaje LL i HL te da je LL zamolio za pomoć kako bi nešto zaradio, a o čemu da su se oni složili te je tako konobario u predmetnom caffe baru svega četiri dana i to od subote 31. siječnja 2026. i radio je dva do tri sata, kao ispomoć za konobara i da je čistio, te da je tako radio i predmetnog dana kad je radio kao konobar i kad je zatečen od strane tuženika na radu. Nadalje, isti je izjavio da je dobio na dan cca 20 eura na ruke od sina gazde LL, a kako je u postupku kod Klima nova d.o.o. i da to traje, da ima problema s papirima u Republici Hrvatskoj oko boravka. Također isti je izjavio da nije potpisao ugovor o radu niti zna je li prijavljen, no misli da nije jer ima navedeni postupak u tijeku. Također izjavio je u odnosu na rad drugo zatečene radnice PL da je ona tog dana tu bila prvi dan, kad su se upoznali u lokalu oko 10:00 sati te da ju ne poznaje od prije te da je radila s njim na šanku. Nadalje, iz navedenog zapisnika razvidno je i da je u ispitnom postupku u svojstvu svjedoka neposredno zatečenog radnika ispitana PL, koja je, nakon što je prethodno propisno upozorena, izjavila da je tog dana došla u predmetni kafić na probni rad, a da je do tog dana radila u Bar&More, King's Caffe baru u Rijeci te s obzirom da joj je tamo radni odnos prestao, nakon što je vidjela oglas na internetu, nazvala je i javio joj se LL koji joj je rekao da dođe na probni rad kao konobarica. Navela je i da su se dogovorili da će na kraju smjene odlučiti i onda potpisati ugovor o radu ili će to biti samo taj dan kao i da nisu ništa dogovorili da će biti plaćeno za današnji (predmetni) dan, već da će ići ugovor o radu i prijava nakon današnje smjene, koji dan je radila od 9:00 do kad je zatečena u šanku kako radi od strane tuženika. Također izjavila je i da je drugo zatečenog radnika Valdrina Auschrata upoznala tog dana jer je ona tog dana bila prvi dan u tom kafiću, te da se s navedenim dogovorila da će ona biti u šanku, a on konobar na terasi. Nadalje, iz navedenog zapisnika razvidno je da je u ispitnom postupku u svojstvu svjedoka ispitan i LL koji je izjavio nakon što je propisno upozoren, da je u srodstvu s poslodavcem i da nisu u zavadi, no da ne želi davati nikakve izjave na zapisnik.

13. Iz potvrde o radnopravnom statusu prema podacima HZMO-a za PL razvidno je, da je ona na dan 3. veljače 2026. u statusu nezaposlene osobe, dok je iz obrasca prijave o početku osiguranja razvidno da je za navedenu osobu podnesena prijava o početku osiguranja 3. veljače 2026. u 14:45 sati, s danom početka osiguranja 4. veljače 2026., na nepuno radno vrijeme. Dakle, iz navedenog je razvidno da je tužitelj kao poslodavac tu prijavu na osiguranje podnio tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora, i to s danom početka osiguranja 4. veljače 2026., a s obzirom da je ona na dan zaticanja na radu kod tužitelja 3. veljače 2026. već bila osigurana na puno radno vrijeme kod poslodavca Bar&More. Nadalje, iz potvrde o radnopravnom statusu prema podacima HZMO-a za ŠL razvidno je da je on na dan 3. veljače 2026. bio u statusu nezaposlene osobe.

14. Iz zapisnika tuženika o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja tužitelja KLASA: UP/I-116-02/26-01/65, URBROJ: 443-02-02-08-26-1 od 10. veljače 2026., razvidno je da je u postupku saslušan i opunomoćenik tužitelja dok je odgovorna osoba tužitelja bila spriječena prisustvovati inspekcijskom nadzoru iako je bila pozvana te je imala mogućnost očitovanja. Pravni zastupnik tužitelja izjavio je da je PL trenutno uredno prijavljena odnosno da je za nju dokumentacija predana uredno, a da je knjigovodstvo propustilo dan ranije obavijestiti poslodavca da su imali određenih problema s njezinom prijavom na mirovinsko osiguranje te da je tužitelj iz neznanja smatrao da je sve uredno prošlo s prijavom. U odnosu na ŠL izjavio je da on nema nikakve veze s odgovornom osobom tužitelja već da je riječ o osobi koja dođe popiti kao ugostiteljski objekt pri čemu uglavnom žica novce a da je predmetnog dana konobar LL morao napustiti radno mjesto te da niti on niti njegov otac kao direktor nisu upoznati iz kojeg razloga je ta osoba navodno nosila čaše i tacne odnosno da joj nitko nije dao dozvolu za pomaganje te da pretpostavlja da je samoinicijativno zbog osobnih poznanstava izvršio taj manevar zbog kojeg je zatečen. Naime, naveo je da se radi o dosadnom posjetitelju lokala a da s obzirom na broj ljudi koji piju pića u predmetnom kafiću te s obzirom na njihov obim i različite karaktere, u naravi nije moguće spriječiti određena ponašanja. U odnosu na navod da je navedena osoba danima prije znala pomagati naveo je da to nije točno već da je riječ isključivo o pokušaju ucjene od iste osobe s obzirom da je on mogao pretpostaviti da bi na takav način mogao dovesti firmu u problem pa bi mogao na takav način svakodnevno reketariti za cigarete.

15. Prema ocjeni Suda pravilno je i zakonito tuženik na temelju neposrednog zaticanja na radu radnika državljanina treće zemlje ŠL, svjedočenjem navedenog radnika na zapisnik, uvidom u poslovnu i radnopravno dokumentaciju, provjerom u operativne evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od strane policijskih službenika, uvidom u e-izvadak iz sudskog registra te u službene podatke o osiguranicima na obvezno mirovinsko osiguranje po osnovi rada kod tužitelja, utvrdio da je tijekom inspekcijskog nadzora tužitelja u ugostiteljskom objektu Metropolis caffe bar, radio navedeni državljanin treće zemlje bez odobrene dozvole za boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ZS-a za sezonskog radnika do 90 dana, a protivno odredbi članka 88. stavak 1. podstavak 1. ZS-a, da tužitelj nije zatečene radnike ŠL i PL prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihovog rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme, dakle da su tijekom inspekcijskog nadzora kod tužitelja navedeni radnici radili bez prijava kod tog poslodavca na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka odnosno na odgovarajuće radno vrijeme, a čime je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ZSNR-a.

16. U pogledu činjeničnog stanja, Sud nije prihvatio kao osnovane navode tužitelja da OL nije obavljao za tužitelja poslove s obilježjima radnog odnosa iz razloga što da nije primio nalog od ovlaštene osobe. To stoga što je neposrednim opažanjem inspektorice za radne odnose te na temelju iskaza zatečenih radnika, utvrđeno, da je taj radnik obavljao poslove konobara za tužitelja, kao i vremensko razdoblje u kojem je te poslove obavljao. S obzirom da je opis posla kojeg je obavljao jasno određen, kao i period njegova obavljanja, da je navedeni svjedok zatečen u samom obavljanju poslova, pri čemu je bio i prikladno obučen za njihovo obavljanje (radna pregača), a u prilog čemu je tuženik priložio i fotografije iz kojih je razvidna muška osoba s pregačom za šankom, kao i da su svjedoci suglasno iskazivali te da je tuženik sastavio pisane zapisnike o poduzetim radnjama, Sud je ocijenio da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, dok su tužbeni navodi kojima se isto spori, ocijenjeni kao očito upravljeni prema izbjegavanju odgovornosti tužitelja. Dodatno se ističe i da se priloženim javnim ispravama (zapisnici tuženika, Potvrde o radnopravnom statusu zatečenih osoba prema podacima HZMO-a) ima dati povjerenje u skladu s člankom 60. stavkom 2. ZUP-a, s obzirom da se radi o ispravama koje su izdala u propisanom obliku javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti, a tužitelj u provedenom postupku te u ovom sporu nije dokazao da su utvrđenja sadržana u tim ispravama pogrešna ili nepotpuna. Stoga imajući u vidu da je jasno utvrđeno da je određeni vremenski period OL obavljao poslove konobara za tužitelja, nije odlučno s kim je takav poslovni angažman navedeni radnik dogovorio, već je isključivo odlučna činjenica da je takav radni odnos postojao. Pri tome je pravilno tuženik u odgovoru na tužbu naveo i da je odgovorna osoba tužitelja dužna organizirati poslovanje tako da se poštuju propisi, a nepoznavanje situacije koja se odvija u prostoru u kojem tužitelj obavlja svoju djelatnost, ne može biti ekskulpirajuća za odgovornost tužitelja te njegovih odgovornih osoba. Jednako tako, pravilno je utvrđeno i u pogledu zatečene radnice PL da je ona u vrijeme poduzimanja inspekcijskog nadzora također bila neprijavljeni radnik, pri čemu njezina prijava na obvezno mirovinsko osiguranje s prvim sljedećim danom nakon inspekcijskog nadzora, ne može biti od utjecaja na legalnost njezinog ranijeg rada za tužitelja. Pri tome se ističe da je podrobno tuženik u odgovoru na tužbu obrazložio da je prijava za navedenu radnicu išla tek nakon obavljenog inspekcijskog nadzora (kasnije istog dana, s prvim sljedećim danom) te da se obveza prijave radnika iscrpljuje u samoj prijavi pri nadležnom državnom tijelu, a ne predajom potrebne dokumentacije knjigovodstvu tužitelja. Niti navod da ju tužitelj nije mogao prijaviti ranije, s obzirom da je na dan inspekcijskog nadzora još bila prijavljena kod ranijeg poslodavca, nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj stvari, iz razloga što ona nije smjela raditi predmetnog dana ako ju tužitelj nije mogao prijaviti, bilo iz pravnih ili bilo iz tehničkih razloga.

17. Dakle, s obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, ocjena je i Suda da rad navedenih zatečenih radnika, a s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca, ima obilježje radnog odnosa, a s obzirom da nije zakonito ugovoren, odnosno da nema valjanu pravnu osnovu te za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezno mirovinsko osiguranje, predstavlja pojavni oblik obavljanja rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme, te čini neprijavljeni rad u užem smislu sukladno odredbi članka 3. stavka 2. točke 1. ZSNR-a.

18. Nadalje, imajući u vidu da je u provedenom postupku te ovom sporu utvrđen neprijavljeni rad zatečenih radnika kod tužitelja te da je citiranom odredbom članka 7. stavka 2. ZSNR-a propisano da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. tog Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, ocjena je Suda da je pravilno i zakonito tuženik osporenim rješenjem naložio tužitelju prijavu zatečenih radnika na obvezno mirovinsko osiguranje te uplatu iznosa od 2.650,00 eura u korist državnog proračuna za svakog neprijavljenog radnika. Pri tome na drugačiju odluku nije od utjecaja navod kojim se spori razdoblje prijave zatečenog radnika Valdrina Auscharta, iz razloga što je navedeno razdoblje utvrđeno na temelju zapisnika tuženika o poduzetom inspekcijskom nadzoru te iskaza tog radnika, a koje dokaze je Sud prihvatio u cijelosti iz prethodno navedenih razloga. Nadalje, niti tužbeni navod kojim se spori obveza uplate određenog novčanog iznosa za svakog neprijavljenog radnika nije osnovan, iz razloga što su i AL i PL zatečeni radnici koji su obavljali neprijavljeni rad na dan inspekcijskog nadzora tuženika te naknadna prijava navedene radnice ne oslobađa tužitelja uplate novčanog iznosa za neprijavljenog radnika u smislu odredbe članka 7. stavka 2. ZSNR-a, a sve zbog utvrđenog neprijavljenog rada tih radnika na dan inspekcijskog nadzora tuženika.

19. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

20. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Osim toga, tuženik nije niti specificirao svoje troškove, stoga niti s te osnove nije bilo moguće odrediti mu naknadu troškova.

U Rijeci, 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Teo Ranić i Ivo Matić, Rijeka, Užarska 17,

- tuženiku Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Lošinjska 6.