Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

Trg slobode 1, Prelog

Poslovni broj: P-94/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markulija, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon dovršene glavne i javne rasprave 27. travnja 2026. održane u prisutnosti tužiteljice ŽV, punomoćnice tužiteljice Andreje Fosin, odvjetnice, 11. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te se pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenom Financijskoj agenciji od strane tuženika EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, na temelju Zadužnice broj: OV-15609/06 od 18. ožujka 2015., proglašavaju nedopuštenim.

II. Nalaže se tuženiku EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb naknaditi tužiteljici ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove postupka u iznosu od 4.091,80 eura (četiri tisuće devedeset i jedan euro i osamdeset centi) sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 2.021,43 eura (dvije tisuće dvadeset i jedan euro i četrdeset i tri centa). r i j e š i o  j e:

Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje nepostojanja dugovanja tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prema tuženiku EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb.

Obrazloženje

1. Tužitelji VV i ŽV podnijeli su tužbu protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj: 32 Su-7/2023-5 od 18.01.2023. spis je ustupljen ovome sudu na daljnje rješavanje, a ovosudnim rješenjem broj: P-165/2023-18 od 21. ožujka 2025. spis predmeta je razdvojen u odnosu na 2. tužiteljicu ŽV.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Varaždinu, br.17 Ovr-401/24-5 od 15. studenog 2022. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju Zadužnice br. OV-15609/06 od 18.ožujka 2015. u odnosu na tužiteljicu ŽV, odnosno da nije ovlašten na temelju tih ovršnih isprava tražiti ovrhu protiv tužitelja, koji je razlog propisan čl.50. st.1.toč.7 Ovršnog zakona. Nadalje, navodi se kako je VV kao primatelj kredita, a tužiteljica kao sudužnik, sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb imao sklopljen Ugovor o kreditu br. 3208075115 od 15.12.2006.g., a koji sadrži ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF, koji ugovor je Zagrebačka banka d.d.i tražbina obračunatu po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF prema tečaju CHF na dan ustupa dalje ustupila prvo DDM Invest III AG, koji je ponovno ustupio ovdje tuženiku 25.09.2019. Navodi se i kako je VV protiv Zagrebačke banke d.d. pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti otkaza ugovora o kreditu i isplate po osnovi preplate zbog primjene ništetne ugovorne odredbe i postupak se pred Općinskim sudom u Varaždinu vodi pod brojem P-121/22. Tužitelj navodi kako je tuženik protiv tužitelja pokrenuo postupak izravne naplate protiv tužiteljice temeljem Zadužnice OV-15609/06 od 18.03.2015., preko Financijske Agencije za iznos od 814.244,30 kn. Ističe se kako navedeni iznos nije pravilan, jer je Zagrebačka banka d.d. tražbinu ustupila ne uzimajući u obzir ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a na tako u nepravilnom iznosu ustupljenu tražbinu je novi vjerovnik dalje zaračunavao kamate i svoje troškove. Stoga tužbenim zahtjevom tužiteljica traži utvrđenje da zbog nepostojanja dugovanja prema tuženiku proglašenje pljenidbe i prijenosa temeljem Zadužnice broj: OV-15609/06 od 18. ožujka 2015. nedopuštenim.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te navodi kako je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije temeljem Zadužnice posl. br.: OV-15609/09, ovjerene kod Javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina , od dana 15.12.2006. protiv tužiteljice. Tuženik najprije predlaže naslovnom Sudu odbaciti tužbu u ovoj pravnoj stvari, jer da je tužbeni zahtjev nerazumljiv, odnosno istim se traži utvrđenje nepostojanja dugovanja iz razloga, a kako je to napisano u historijatu tužbe, utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Na podnošenje tužbe kojom se traži proglašenje nedopuštenosti ovrhe, tužiteljica je upućena temeljem zaključka Općinskog suda u Varaždinu od dana 15.11.2022. godine, posl. br. Ovr-401/2022 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona. Tužitelj sukladno navedenom Zaključku ovršnog Suda, uz tužbeni zahtjev upravljen na proglašenje ovrhe nedopuštenom ujedno postavlja i zahtjev za utvrđenjem nepostojanja dugovanja iz razloga ništetnosti (a što je razvidno iz historijata tužbe) dijela odredbi Ugovora o kreditu (o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi). Uvažavajući prethodno navedeno, prvenstveno se ističe kako je tužbeni zahtjev za utvrđivanjem nepostojanja dugovanja iz razloga ništetnosti dijela ugovornih odredaba nedopušten, a što nepobitno proizlazi iz činjenice da tužitelj nije Zaključkom suda upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, već isključivo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Pri tome tuženik ukazuje da Zaključak ovršnog Suda predstavlja procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice. Također, prije svega valja primijeniti određena pravila Ovršnog zakona te je raspravljanje u ovom parničnom postupku ograničeno samo i isključivo na utvrđenje je li ovrha dopuštena ili nije dok je o ocjeni navodne ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu dopušteno raspravlja ti jedino u formi prethodnog pitanja. Uvažavajući prethodno navedeno, dakle, da ne postoji procesna pretpostavka za postavljanje tužbenog zahtjeva za utvrđenjem nepostojanja dugovanja iz razloga ništetnosti ugovornih odredaba to tuženik predlaže naslovnom Sudu tužbu odbaciti. Podredno, ukoliko bi naslovni Sud smatrao da je navedeni tužbeni zahtjev dopušten, drugim riječima, da postoji osnov da se u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom raspravlja kao o glavnom pitanju i o eventualnoj ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, tuženik ističe kako niti tada ne postoji osnov da se o tome odlučuje u ovom postupku, budući da se u tom slučaju radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Naime, tuženik naglašava kako na temelju Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina sklopljenog između DDM Invest III AG, 6340 Baar, Schochenmühlestrasse 4, Švicarska, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao cedenta i EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kao cesionara dana 28.10.2019. solemniziranog 28.10.2019. od strane javnog bilježnika Joze Rotima iz Zagreba pod brojem OV-8717/2019, na tuženika nije prenesen raniji ugovorni odnos tužitelja i Zagrebačke banke te stoga tuženik nije preuzeo ugovornu poziciju Zagrebačke banke d.d. (kao kreditora) niti je na bilo koji način utjecao na ugovorenu valutnu klauzulu i li ugovornu kamatu, kao ni na tijek otplate, promjenu kamatnih stopa i sl., a u konačnici tuženik nije stranka niti potpisnik Ugovora o kreditu po bilo kojoj osnovi pa je stoga evidentno da ne može biti niti pasivno legitimiran kao tuženik u parničnom postupku u kojem tužitelj (između ostaloga) traži i utvrđenje nepostojanja dugovanja zbog djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu koji je sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i ovdje tužitelja, kao korisnika kredita.

4. Tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženika podneskom od 11. travnja 2024. u kojem osporava istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije i navodi kako tuženik ukoliko je ugovorom o ustupu tražbine, a u odnosu na koju tražbinu je naknadno utvrđena ništetnost ugovorio naplativost, u skladu s čl. 86. Zakona o obveznim odnosima za tu naplativost može obratiti jedino ustupitelju koji snosi odgovornost. Ustupitelj je Zagrebačka banka d.d. , zatim DDM Invest pa si tuženik od svog ustupitelja treba potraživati naplatu prema ustupljenom, a ne od tužitelja, pri čemu će presuda kojom tužitelj tuži Zagrebačku banku d.d. radi ništetnost ugovornih odredaba imati učinak ne samo prema Zagrebačkoj banci d.d. nego i prema svim primateljima kojima je tražbina temeljem tog ugovora o kreditu ustupljena.

5. Tijekom postupka tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik se istom protivio u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-401/2022-4 od 15. studenog 2022. (listovi 19-23), promete po računu (listovi 35), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (listovima 36-44), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103442622 (list 45), promete po kreditu (listovi 46-73), Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina (listovi 74-77), Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (listovi 78-79), Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina (listovi 80-90), ugovor o namjenskom kreditu (listovi 91-97), ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, rješenje o ovrsi (listovi 118- 127), dopis (list 128), preslika zadužnice (listovi 130-131), ugovor o cesiji (listovi 132- 135), ugovor o kreditu (listovi 136-138), izjava o otkazu kredita (list 139), rješenje i zaključak Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-401/2022 (listovi 140-143), ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina (listovi 145-152), ovjereni prijevod sa engleskog jezika, specijalne punomoći (listovi 154-157), ovjereni prijevod s njemačkog jezika, izvadak iz sudskog registra (listovi 159-170), sudska praksa (listovi 171-174), čita se nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Matije Mikaca od 29.1.2026., te je saslušao tužiteljicu ŽV u svrhu dokazivanja.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

8. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP -a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

9. Nesporno je tužiteljica kao dužnik potpisala Zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Bojane Štimac pod brojem: OV-15609/06 od 15. prosinca 2006. radi naplate potraživanja vjerovnika Zagrebačke banke d.d. Zagreb iz Ugovora o namjenskom kreditu br. 3208075115 kojeg su 15. prosinca 2006. sklopili Zagrebačka banka d. d. Zagreb kao kreditor i VV kao korisnik kredita te tužiteljica kao sudužnik, a najviše do iznosa 131.979,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

10. Nesporno je prednik tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb podnijela predmetnu Zadužnicu na izravnu naplatu Financijskoj agenciji 18. ožujka 2015.

11. Nesporno je Ugovorom o ustupu i prijenosa prava i tražbina od 28. listopada 2019. na tuženika kao primatelja od strane DDM Invest III Ag kao ustupitelja, preneseno potraživanje iz Zadužnice broj: OV-15609/06 od 15. prosinca 2006.

12. Nesporno je Ugovorom o ustupu i prijenosa prava i tražbina od 28. listopada 2019. na DDM Invest III Ag kao primatelja od strane Zagrebačka banke d.d. Zagreb kao ustupitelja, preneseno potraživanje iz Zadužnice broj: OV-15609/06 od 15. prosinca 2006.

13. Sporna jest pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari te u cijelosti osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Na ročištu za glavnu raspravu sud je rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.305,90 eura, a obzirom da se radi o parnici radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te je prema mišljenju suda tužitelj previsoko naznačio vrijednost predmeta spora u tužbi, sud odredio sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a.

15. Iz spisa predmeta koji se vodi pred Općinskim sudom u Varaždinu broj: Ovr - 401/2022 vidljivo je kako su zaključkom broj: Ovr-401/2022-4 od 15. studenog 2022. tužitelji upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja, zbog razloga zbog koje su podnijeli prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave temeljem zadužnice OV-15609/06 od 18. ožujka 2015. u odnosu na ovršenicu ŽV, odnosno da nije ovlašten na temelju tih ovršnih isprava tražiti ovrhu protiv 1. i 2. ovršenika, koji je razlog propisan člankom 50. stavkom 1. točka 7. Ovršnog zakona.

16. Iz Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208075115 od 15. prosinca 2006. je vidljivo kako je isti sklopljen radi iznosa kredita od 101.522,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti te se korisnik kredita obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama i to je odredbom čl. 2. Ugovora ugovoreno kako je korisnik kredita dužan platiti kreditoru navedeni iznos kredita u anuitetima i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom kreditu promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačka banke d.d. Zagreb, koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Člankom 3. Ugovora ugovoreno je rok otplate kredita koji iznosi 240 mjeseci, a čl. 6. Ugovora kao namjena kredita navedeno je refinanciranje i adaptacija kuće.

17. Iz iskaza tužiteljice ŽV proizlazi kako je potpisala zadužnicu kao sudužnik na ugovor o kreditu u CHF, a koji je kao korisnik potpisao njezin suprug VV. Sredstva iz ugovora trošili su za zatvaranje ranije uzetog kredita te za adaptaciju obiteljske kuće. Sredstava iz ranije uzetog kredita također su bila namijenjena za adaptaciju obiteljske kuće. Rate kredita su se uredno otplaćivale sve do trenutka kada iste nisu dosegle 5.000,00 kuna, što njihova primanja više nisu mogla stizati. U početku su rate kredita iznosile 2.500,00 kuna, a zatim su rasle najprije na 3.700,00 kuna, a zatim na 5.000,00 kuna. Kad je došlo do problema s plaćanjem oni su se obratili predniku tuženika te im je zaposlenica banke u Zagrebu rekla da uplate određeni iznos koliko su bili u zakašnjenju s otplatom kredita i da dalje nastave uplaćivati mjesečne rate. Oni su to i učinili. Par mjeseci nakon toga samo su dobili obavijest da je ugovor o kreditu otkazan te da je potraživanje predano agenciji za naplatu potraživanja. Na upit suda jesu li prije otkazivanja ugovora o kreditu bili u zakašnjenju više od 60 dana tužiteljica je iskazala da nisu, jer nakon što su uplatili iznos koji su bili u zakašnjenju, dalje su normalno uplaćivali mjesečne rate sve do otkaza kredita. Nakon što je kredit otkazan, od tuženika su dobili obavijest da je potrebno uplatiti iznos od 870.000,00 kuna, a kako se ne bi pokrenuo ovršni postupak na nekretnini. Suprug u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik nikakvog trgovačkog društva ili obrta.

18. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit i uvjerljiv, jer ga u bitnom potvrđuje i dokumentacija koja se nalazi u spisu.

19. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Mikacu na okolnost postojanja potraživanja tuženika prema tužitelju visinu eventualnog potraživanja tuženika prema tužitelju s obzirom na zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji temeljem Zadužnice broj: OV-15609/06, ako i obračun temeljem ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i izračuna iznosa koliko je bilo dugovanje tužitelja u trenutku ustupa tražbine u tvrđenja iznosa koliko je tužitelj tražbinu podmirio.

20. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Matije Mikaca proizlazi kako je ukupno tokom razdoblja otplate kredita pa do datuma 17.3.2015, odnosno datuma stavljanja kredita u dospjelost, od strane korisnika kredita uplaćeno 285.919,64 HRK, dok je prema početnom tečaju (tečaju isplate kredita) na ime glavnice i kamata trebalo dospje ti 278.282,59 HRK. Nadalje, vještak je izvršio simulaciju obračuna temeljem izračunatih zaduženja po kunskom otplatnom planu i realno izvršenih uplata iz prethodnih tablica radi izračuna visine duga na datum otkaza Ugovora o kreditu (17.3.2015), temeljem koje simulacije proizlazi do datuma otkaza Ugovora o kreditu na datum 17.3.2015 na ime kredita uplaćeno ukupno 285.919,64 HRK, dok je na ime glavnice i kamata, prema početnom tečaju, trebalo biti zaduženo 116.159,89 HRK glavnice i 162.122,70 HRK kamata, dakle ukupno 278.282,59 HRK. Međutim, u većini razdoblja otplate do datuma otkaza bi korisnik kredita bio u preplati temeljem izvršenih uplata tako da bi u navedenom razdoblju prema stopi zakonske zatezne kamate trebalo biti obračunato ukupno 6.708,83 HRK ZZK, iz čega proizlazi da na datum otkaza Ugovora o kreditu ne bi postojao dug korisnika kredita prema tuženiku već preplata u ukupnom iznosu od 14.345,88 HRK.

21. Zaključno, stalni sudski vještak Matija Mikac navodi kako prema provedenoj simulaciji prema početnom tečaju, na datum otkaza Ugovora o kreditu (17.3.2015) ne bi postojao dug korisnika kredita prema banci već preplata u ukupnom iznosu od 14.345,88 HRK.

22. Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao objektivan, vjerodostojan i izrađen sukladno pravilima struke, a ni parnične stranke na isti nisu imale primjedaba.

23. Nedvojbeno Ugovor o namjenskom kreditu iz kojeg proizlazi tražbina osigurana spornom Zadužnicom predstavlja potrošački ugovor, jer je korisnik kredita fizička osoba, a sredstva iz kredita korištena su za adaptaciju obiteljske kuće, stoga isti nedvojbeno ima status potrošača.

24. Sukladno čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a odredbom čl. 84. st. 2. ZOO-a određeno je kako dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

25. Dakle, ovdje tužiteljica prema tuženiku ima isti položaj kao i prema ranijem vjerovniku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, a kako potraživanje ranijeg vjerovnika prema dužniku proizlazi iz potrošačkog ugovora, potraživanje i novog vjerovnika, ovdje tuženika proizlazi iz potrošačkog ugovora, znači da dužnik zadržava i prema ovdje tuženiku kao novom vjerovniku isti položaj, odnosno položaj potrošača.

26. Stoga nije osnovan prigovor pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik.

27. Također, dodaje se kako pogrešno tuženik ističe kako nije pasivno legitimiran u parnici utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu, obzirom tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari nije usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu, već se tužiteljica samo poziva na ništetnosti navedenih odredbi, dakle, sud o istima odlučuje kao o prethodnom pitanju s pravnom snagom samo u ovoj parnici.

28. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju- Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ RH broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

29. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i prednik ovdje tuženika, a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

30. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i Zagrebačke banke d.d. Zagreb, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

31. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio Odluku broj Rev-2221/18 od 03.09.2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

32. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

33. Teret dokaza kako bi odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile na precizan i razumljiv te transparentan način razjašnjene potrošaču jest na tuženiku, a što je isti propustio dokazati u ovom postupku.

34. Stoga, iz svega navedenog sud zaključuje kako su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu, iz kojeg proizlazi tražbina osigurana spornom Zadužnicom, a koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

35. S obzirom na navedeno, sud prihvaća mišljenje stalnog sudskog vještaka i simulaciju izračuna uz primjenu početnog tečaja iz kojeg proizlazi kako na dan otkaza Ugovora o kreditu nije postojao dug korisnika kredita prema banci, već pretplata u iznosu od 14.345,88 kuna.

36. Također, tuženik nije dostavio izjavu o otkazu spornog kredita, kao ni dokazao tijekom postupka da bi postojali razlozi za otkaz ugovora o kreditu, a iz iskaza tužiteljice, kao i izračuna stalnog sudskog vještaka proizlazi kako nisu postojali uvjeti za otkaz ugovora o kreditu, što znači da nisu ni postojali uvjeti za naplatu tražbine po spornoj Zadužnici odnosno da sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodnenovine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/ 2022, 6/2024, dalje: OZ) nije bio ovlašten na temelju iste tražiti ovrhu.

37. S obzirom na sve izneseno, sud je prihvatio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se pljenidba i prijenos po zadužnici broj: OV-15609/06 proglašavaju nedopuštenim te je presuđeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

38. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje nepostojanja dugovanja prema tuženiku, sud zaključuje kako se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju postojanja odnosno nepostojanja činjenica, a ne nekog prava i li pravnog odnosa sukladno odredbi čl. 187. st. 1. ZPP-a, stoga je sud dio takvog tužbenog zahtjeva odbacio i riješeno je kao u izreci.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a te sud smatra kako tužiteljica nije uspjela u sporu u dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, stoga je tuženik dužan tužiteljici naknaditi sve priznate troškove postupka.

40. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) te su tužitelj ici priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 750,00 eura, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 12. travnja 2024. i 12. ožujka 2026. u traženom iznosu od 625,00 eura, za svaku radnju sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 3. lipnja 2025. 27. travnja 20226. u iznosu od 625,00 eura za svako ročište, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, sudske pristojba na tužbu u iznosu od 331,80 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 eura, dakle, sveukupno u iznosu 4.091,80 eura.

41. Sud je djelomično odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka iznad dosuđenih 750,00 eura za trošak sastava tužbe, a uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.305,90 eura, te je odbijen trošak iznad dosuđenih 110,00 eura na ime sudske pristojbe na presude, dakle, sveukupno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 2.021,43 eura.

42. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci ove presude.

Prelog, 11. lipnja 2026.

Sutkinja:

Nina Markulija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po punomoćnici

2. Tuženik