Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-281/2025-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Papcu, odvjetniku iz Koprivnice, protiv prvotuženika ĆŽ iz [adresa], Walter Hensel weg 2, 83301 Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Švaci, odvjetniku iz Koprivnice i drugotuženice BŽ iz [adresa], sada na adresi [adresa], 83301 Traunrent, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, radi utvrđenja ništetnosti sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 15. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, prvotuženika, punomoćnika prvotuženika i punomoćnice drugotuženice, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim Sporazum o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova zaključen dana 15. veljače 2022. između prvotuženika ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženice BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a čiji su potpisi ovjereni kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, A. Nemčića 4 a, pod brojem OV- 732/2022 u odnosu na nekretninu koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a označena kao čkbr. [katastarska čestica] ulica Hrvatske državnosti sa 3219 m2, zgrada kbr. 11 A sa 0200 m2, zgrada kbr. 11 B sa 0199 m2, zgrada kbr. 11 C sa 0201 m2, dvorište sa 2619 m2, ukupno: 3219 m2 uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezane temeljem odredaba čl. 68 i 370 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnina iz: 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-29) dvosoban stan na 4 katu, ukupne površine 52,00 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, predsoblja, hodnika i balkona s korištenjem ostave u podrumu, te se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Koprivnici za predmetnu nekretninu nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja postojećeg prije donošenja Rješenja broj Z-1369/2022 od 16. veljače 2022."

II. Nalaže se tužitelju ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da prvotuženiku ĆŽ iz [adresa], VŽ weg 2, 83301 Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 € (slovima: tisućutristosedamdesetpeteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. lipnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Nalaže se tužitelju ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da drugotuženici BŽ iz [adresa], sada na adresi [adresa], 83301 Traunrent, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 € (slovima: trisućutristosedamesetpet), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 1. kolovoza 2024. protiv prvotuženika ĆŽ i drugotuženice BŽ, radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova.

1.1.U tužbi tužitelj navodi da je prvotuženik bivši zet tužitelja koji je bio u braku sa tužiteljevom kćerkom BŽ, rođ. ĐŽ, ovdje drugotuženicom, a koji brak su sklopili 4. rujna 2015. Nakon sklapanja braka tuženici su počeli živjeti u stanu na adresi ul. Hrvatske državnosti 11 B u [adresa], a koji stan je bio vlasništvo tužitelja i njegove sada pokojne supruge KŽ, svakog u 1/2 dijela, i koji su dozvolili tuženicima da žive zajedno s njima u navedenom stanu. Po smrti tužiteljeve supruge, KŽ, umrle **.**.2017., tužitelj i njegova djeca, kćer BŽ i sin MŽ dogovorili su se da cijeli suvlasnički dio pokojne KŽ pripadne kćerki BŽ iz razloga jer bi ona jednog dana prihvatila da skrbi o tužitelju kada će to biti potrebno.

1.2. Iz istog razloga i na prijedlog drugotuženice, tužitelj i kćerka BŽ zaključili su u [adresa] dana 9. svibnja 2019. Ugovor o darovanju nekretnina, koji ugovor je sklopljen između tužitelja kao darovatelja s jedne strane i njegove kćerke tužen ice BŽ kao daroprimateljice (broj: OV-2533/2019 od 9. svibnja 2019., Javni bilježnik Marina Ostović iz [adresa]). Predmet navedenog darovnog ugovora bio je cijeli suvlasnički dio tužitelja koji je iznosio 1/2 dijela cijelih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenih kao čkbr. [katastarska čestica] ulica Hrvatske državnosti sa 3219 m2, zgrada kbr. 11 A sa 0200 m2, zgrada kbr. 11 B sa 0199 m2, zgrada kbr. 11 C sa 0201 m2, dvorište sa 2619 m2, ukupno 3219 m2, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezane temeljem odredaba čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnina iz 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-29)- u 1/2 dijela, dvosoban stan na 4 katu, ukupne površine 52,00 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, predsoblja, hodnika i balkona s korištenjem ostave u podrumu.

1.3. Na opisani način kćer tužitelja stekla je samovlasništvo cijelog predmetnog stana, a istovremeno je zaključen i Sporazum o osnivanju osobne služnosti temeljem kojeg je uknjiženo pravo služnosti doživotnog plodouživanja, uporabe i stanovanja na gore navedenoj etažnoj cjelini za korist tužitelja.

1.4. Ubrzo nakon zaključenja Ugovora o darovanju nekretnina od 9. svibnja 2019. prvotuženik, a pod njegovim utjecajem i tužiteljeva kćer, potpuno su promijenili odnos prema tužitelju na način da je prvotuženik često verbalno napadao tužitelja, te drsko i neprimjereno s njim komunicirao i odnosio se prema njemu, a od strane prvotuženika tužitelj je bio izložen i fizičkoj agresiji. Tužitelj je teško bolesna osoba, hrvatski je ratni vojni invalid iz Domovinskog rata VIII skupine sa 40% oštećenja organizma trajno. Tuženik boluje i od PTSP-a, te je u vrijeme sklapanja darovnog ugovora koristio i psihoterapiju kao i jake sedative, kao i u vrijeme nakon zaključenja ugovora kad je bio izložen svakodnevnim napadima i provokacijama.

1.5. Pred više od četiri godine tuženici su iselili iz stana i otišli, po saznanjima koja ima tužitelj, na rad u Njemačku, te od tada tužitelj nije bio s njima u nikakvom kontaktu, a drugotuženica, njegova kćer o njemu kroz cijeli period nakon iseljenja nije pokazivala prema tužitelju nikakvu, pažnju, brigu ni skrb. Tužitelj je posredno saznao da su njegova kćer i prvotuženik razveli svoj brak te da su u novim vezama.

1.6. Iz gore navedenih razloga tužitelj je protiv svoje kćerke kod Općinskog suda u Koprivnici podnio tužbu radi opoziva Ugovora o darovanju od 9. svibnja 2019. i izdavanja tabularne isprave te je sud donio Presudu na temelju priznanja pod brojem 5 P-266/2023-5 od 23. svibnja 2023.

1.7. Tužitelj je kasnije i posredno saznao da su tuženici nakon raskida veze dana 15. veljače 2022. zaključili Sporazum o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova temeljem kojeg je tuženiku pripalo u vlasništvo 1/2 stana opisanog u točki I ove tužbe jer su prvotuženik i pod njegovim pritiskom drugotuženica, kćerka tužitelja, neistinito naveli da predmetni stan iz točke I. ove tužbe predstavlja njihovu bračnu stečevinu zajednički stečenu za vrijeme braka, iako se u trenutku zaključenja njihovog Sporazum o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, a iz gore navedenih razloga radilo o posebnoj imovini prvotuženikove supruge BŽ, te koja nije predstavljala njihovu bračnu stečevinu.

1.8. Svojim postupanjem drugotuženica je u odnosu na tužitelja iskazala grubu nezahvalnost. Kako je tužitelj pisanom izjavom sukladno čl. 496 ZOO -a opozvao Ugovor o darovanju nekretnina iz točke I. ove tužbe, a drugotuženica mu odbija izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos darovanih nekretnina iz točke I . tužbe ponovno na ime i vlasništvo tužitelja, to tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje ništetnim Sporazum o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova zaključen 15. veljače 2022. između prvotuženika ĆŽ i drugotuženice BŽ u odnosu na nekretnine navedene u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik ĆŽ navodi da je nesporno da je tužitelj dana 12. travnja 2023. podnio tužbu protiv drugotuženice, radi opoziva Ugovora o darovanju od 9. svibnja 2019. i izdavanja tabularne isprave. Predmetni parnični postupak završio je Presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Koprivnici posl. broj: P -266/2023-5 od 23. svibnja 2023., kojom je naloženo drugotužen ici da izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine, a koju će u protivnom zamijeniti presuda. Temeljem navedene Presude tužitelj se upisao kao suvlasnik na predmetnom stanu u ½ dijela.

2.1. Iz navedenog je razvidno da je suvlasnički dio koji je danas u vlasništvu prvotužen ika, a koji je on stekao temeljem Sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova od drugotuženice, drugotuženica formalno stekla kao ostavinsku imovinu iza svoje pok. majke KŽ. Stoga su tužiteljevi navodi o gruboj nezahvalnosti prvotuženika i drugotuženice, kao i navodi o opozivu Ugovora o darovanju od 9. svibnja 2019. irelevantni u ovoj pravnoj stvari.

2.1. Tužiteljevi navodi da su sin tužitelja i brat drugotužen ice MŽ te tužitelj ustupili svoje suvlasničke dijelove iza pok. KŽ na predmetnoj nekretnini drugotužiteljici „iz razloga jer bi ona jednog dana prihvatila da skrbi o tužitelju kada će to biti potrebno“ su paušalni i neutemeljeni.

2.2. Nakon smrti KŽ na predmetnoj nekretnini ostalo je upisano založno pravo radi osiguranja tražbine "Zagrebačke banke" d.d. u iznosu od 2.949,90 €, a koje je zaprimljeno dana 15. svibnja 2014. pod brojem Z-3789/2014. Navedena tražbina, odnosila se na kredit koji je KŽ ugovorila u Zagrebačkoj banci, a koji je u trenutku smrti bio neotplaćen. Osim navedenog dugovanja, KŽ imala je i dugove na kreditnim karticama.

2.3. Tužitelj je nakon smrti njegove supruge KŽ imao dugove po tekućem računu u Raiffeisen banci, dugove na kreditnim karticama u Raiffeisen banci, OTP banci i PBZ banci te je posudio novac od više fizičkih osoba. Zaduženja na kreditnim karticama b ila su višestruko veća od prihoda koje je tužitelj ostvarivao mirovinom. Dodatno, za predmetnu nekretninu postojali su veliki dugovi za neplaćene režije koje su bile pod prijetnjom trenutnog isključenja.

2.4. Sin tužitelja i brat drugotuženice MŽ je nakon smrti njegove majke KŽ živio u [adresa] te nije bio u dobroj materijalnoj situaciji. Stoga su stranke u postupku i MŽ postigli sporazum da će prvotuženik i drugotuženica podmiriti dugove, a da će vlasništvo predmetnog stana tužitelj i MŽ ustupiti drugotužen ici.

2.5. Prvotuženik i drugotuženica zajedničkim novčanim sredstvima su podmirili sve dugove tužitelja, dugove na karticama KŽ te troškove sprovoda KŽ. Prvotuženik je pri Zagrebačkoj banci otvorio trajni nalog kojim se sa njegovog računa od 2018. do 2022. mjesečno skidalo 341,59 kn na ime tražbine "Zagrebačke banke" upisane kao založno pravo na predmetnoj nekretnini te je dugovanje u cijelosti platio.

2.6. Slijedom navedenog, razvidno je da iako se u formalno radilo o besplatnom pravnom poslu, u naravi je drugotuženica stekla predmetnu nekretninu naplatno i to utrošenim zajedničkim novčanim sredstvima nje i njezinog tadašnjeg bračnog druga prvotužen ika ĆŽ. Iz navedenog proizlazi da nije riječ o vlastitoj imovini drugotužen ice, već je riječ o bračnoj stečevini koju su prvotuženik i drugotuženica stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice.

2.7. Sporazum o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova sklopljen između prvotuženika i drugotuženice dana 15. veljače 2022., ovjeren kod javnog bilježnika Marine Ostović pod brojem: OV-732/2022, valjani je pravni posao. Tužitelj u tužbi navodi da je riječ o nevaljanom pravnom poslu, tražeći utvrđenje ništetnosti, međutim ne navodi koji je razlog osnove za utvrđenje ništetnosti.

2.8. Razlozi ništetnosti su poslovna nesposobnost stranaka, mane volje, nemogućnost, nedopuštenost ili neodređenost činidbe, nedopuštenost pobude i nedostatak potrebnog oblika. Nijedan od navedenih pretpostavka ne postoji u odnosu na predmetni Sporazum te se stoga isti ne može utvrditi kao ništetan.

2.9. Ukoliko sud utvrdi da predmetna nekretnina nije bračna stečevina, već vlastita imovina drugotuženice, te da stoga nije mogla biti predmetom Sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, navedeno nije razlog ništetnosti već eventualne pobojnosti pravnog posla.

2.10. Ugovor, odnosno sporazum je pobojan kada je pri njegovom sklapanju bilo mana volje, poput bitne zablude. U slučaju da je objekt Sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova bila imovina koja je vlastita, a ne bračna stečevina tada bi bila riječ o bitnoj zabludi koja bi mogla uzrokovati poništenje ugovora.

2.11. Odredbom članka 331. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisano je da ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi. Stoga tužitelj kao zainteresirana stranka ne može tražiti utvrđivanje pobojnosti i posljedično poništenje Sporazuma od 15. veljače 2022., te se ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Slijedom navedenog, prvotuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženica BŽ navodi da se ne osporava zemljišnoknjižni upis predmetne nekretnine koju je drugotuženica stekla nasljeđivanjem u 1/2 dijela cijelih nekretnina iza svoje pokojne majke KŽ, a preostalih 1/2 dijela cijelih nekretnina stekla je darovanjem od tužitelja, odnosno svog oca.

3.1. Točno je da je istovremeno sa sklapanjem Darovnog ugovora s tužiteljem, za korist istog na navedenoj nekretnini, osnovana osobna služnost doživotnog plodouživanja, uporabe i stanovanja. Točno je da su zbog poremećaja odnosa, tužitelj i drugotuženica, u međuvremenu, nakon sklapanja Darovnog ugovora, prestali komunicirati, kao i da su oboje tuženika preselili u SR Njemačku na rad. Nije točno da je do poremećaja odnosa došlo krivnjom drugotuženice. Nakon smrti majke, drugotuženica se iz osjećaja dužnosti i ljubavi prema tužitelju nastavila o njemu brinuti u vidu kuhanja, čišćenja, pranja i održavanja doma. Istovremeno, drugotuženica i njen, sada bivši, suprug, ovdje prvotuženik ĆŽ, pokušavali su podmiriti sve dugove koje je tužitelj imao po bankovnim računima i prema različitim pravnim ili fizičkim osobama, kao i dugove koji su ostali iza njezine majke KŽ.

3.2. Međutim, tužitelj se počeo ponašati sve više rasipno i više nije bio sposoban adekvatno brinuti o svojim financijama. Drugotuženica je čak primjećivala da joj je novac nestajao iz novčanika, a sumnjala je u tužitelja jer je svojim ponašanjem kontinuirano radio štetu sebi i drugima.

3.3. Kako su dugovi sve više rasli, drugotuženica je počela shvaćati da je tužitelj psihički bolestan i da se navedena situacija neće promijeniti na bolje, pa je pokušala boriti se s njegovom bolešću, usprotivila se njegovom ponašanju i prestala plaćati njegove dugove. Navedeno je eskaliralo međusobnim sukobima, tako da je jednom prilikom, tužitelj tuženicima zabranio ulazak u stan pa je čak došlo i do prijetnji nožem od strane tužitelja. Nakon toga, tuženici su odlučili otići na rad u Njemačku, a s tužite ljem su ubrzo prekinuli i sve kontakte jer su se odnosi između njih sve više narušavali.

3.4. Kako drugotuženici predmetni stan više nije bio interesantan i ne želi se miješati u bilo kakav odnos sa svojim ocem, ista je, nakon što je tužitelj podnio tužbu radi opoziva Ugovora o darovanju, tužitelju vratila prethodno darovanih 1/2 dijela cijelih nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica].

3.5. Tuženici od početka 2022. više nisu u braku, a što je ujedno i dovelo do sklapanja Sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, dana 15. veljače 2022., zajedničkom voljom stranaka, te je na taj način podijeljena njihova zajednička imovina stečena u braku, svakome u 1/2 dijela cijelih nekretnina.

3.6. Kao što je gore već navedeno, još za vrijeme trajanja bračne zajednice, prvotuženik i drugotuženica zajedničkim novčanim sredstvima su podmirili sve dugove koji su nastali od strane majke drugotuženice, KŽ, i oca drugotuženice, ĐŽ.

3.7. Tužitelj potpuno neosnovano ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti Sporazuma sklopljenog između prvotuženika i drugotuženice, budući da predmetni Sporazum nije protivan prisilnim propisima, Ustavu RH i moralu društva. Takve razloge, tužitelj ni ne navodi u svojoj tužbi, već samo spominje grubu nezahvalnost drugotuženice, pitanje posebne imovine drugotuženice, i pritisak prvotuženika na drugotuženicu, koji razlozi nikako nisu osnov za utvrđenje ništetnosti Sporazuma. Predmetna tužba je u tome dijelu po tpuno nerazumljiva i nejasna te ničim dokazana. Suprotno navodima iz tužbe, drugotuženica je u vrijeme sklapanja Sporazuma imala potpuno pravo raspolagati sa svojom imovinom na način kako je ista željela, budući je ista bila jedina upisana vlasnica nekretnine.

3.8. Također, kako su bivši supružnici, ovdje tuženici, velikim novčanim sredstvima sudjelovali u otplati dugova na nekretnini, to nije točno da bi u Sporazumu bile navedene neistinite činjenice ili da bi prvotuženik na bilo koji način vršio pritisak na drugotuženicu.

3.9. Da se radi o valjanom pravnom poslu, potvrđuje i čl. 6 . predmetnog Sporazuma, u kojem ĆŽ potvrđuje da je upoznat s činjenicom da je predmetna nekretnina opterećena pravom služnosti doživotnog plodouživanja, uporabe i stanovanja za korist tužitelja i upisanim založnim pravom.

3.10. Zbog navedenih razloga drugotuženica se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, te predlaže da sud tužitelja, nakon provedenog postupka, s tužbenim zahtjevom odbije, uz naknadu drugotuženici troškova postupka.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Ostović broj O-1343/2017-7 od 21. prosinca 2017., Ugovora o darovanju nekretnina od 9. svibnja 2019., Sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova, Rješenja ovog suda Zk. odjela broj Z- 1369/2022, izvatka iz zk. knjige (list 17-26), Presude na temelju priznanja ovog suda broj P-266/2023-5, izvatka iz zk. knjige (listovi 46-47), dopisa "Zagrebačke banke" od 17. listopada 2024., potvrde o prometu po računu od 8. studenog 2024. s tablicom prometa po kreditu na 1. travnja 2022. i suglasnost za izravno terećenje broj 005 od 14. studenog 2019. Tužitelj i prvotuženik saslušani su kao stranke u svrhu dokazivanja.

4.1. Sud je odbio provođenje dokaznog prijedloga tužitelja i prvotuženika za saslušanje svjedoka MŽ, SŽ, PŽ i ĐŽP , jer je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio činjenično stanje potrebno za donošenje zakonite odluke. Naime, sud nije provodio dokaz saslušanjem navedenih svjedoka na okolnosti grube nezahvalnosti drugotuženice prema tužitelju zbog zauzetog pravnog stava o predmetu spora.

5. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

7. Između stranaka nije sporno da je javni bilježnik Marina Ostović donijela pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1343/2017-7 dana 21. prosinca 2017. iza pok. KŽ, umrle **.**.2017., a kojim rješenjem ostavinska imovina, koju između ostalog čini i nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] ulica Hrvatske državnosti sa 3219 m2, od čega zgrada kbr. 11 A sa 200 m2, zgrada kbr. 11 B sa 199 m2, zgrada kbr. 11 C sa 201 m2, dvorište sa 2619 m2, suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažnog vlasništva (E-29) u ½ dijela, dvosobnog stana na četvrtom katu, površine 52 m2, uručuje se u cijelosti BŽ, kćerki iz [adresa]. Radi se o stanu na adresi [adresa] (u daljnjem tekstu: stan).

8. Između stranaka, isto tako nije sporno da je tužitelj kao darodavatelj Ugovorom o darovanju nekretnine od 9. svibnja 2019. svojoj kćerki BŽ kao daroprimateljici darovao 1/ dijela predmetnog stana.

9. Čitanjem Sporazuma o uređenju imovinskih bračnih odnosa (u daljnjem tekstu: Sporazum) kojeg su zaključili BŽ i ĆŽ dana 15. veljače 2022., proizlazi da su navedenim Sporazumom utvrdili da su nekretnine koje se nalaze u vlasništvu svakog od njih, njihova zajednička imovina i to na način da je BŽ samovlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] sa suvlasničkim dijelom s neodređenim omjerom etažnog vlasnika (E-29) dvosobnog stana na četvrtom katu, ukupne površine 52 m2, dok je ĆŽ samovlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad. Predmetnim Sporazumom stranke uređuju svoje imovinsko - pravne odnose, na način da BŽ stječe ½ nekretnine upisane u zk.ul.br . 2746 k. o. [katastarska općina]-grad, dok ĆŽ stječe suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa suvlasničkim dijelom etažnog vlasništva (E -29) dvosobnog stana na četvrtom katu, ukupne površine 52 m2, u ½ dijela.

10. Čitanjem Rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z - 1369/2022. utvrđeno je da je temeljem navedenog Sporazuma o uređenju imovinskih odnosa upisano pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dana 16. veljače 2022.

11. Čitanjem Izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] ulica Hrvatske državnosti sa 3219 m2, od čega zgrada kbr. 11 A sa 200 m2, zgrada kbr. 11 B sa 199 m2, zgrada kbr. 11 C sa 201 m2, dvorište sa 2619 m2 , utvrđeno je da su na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E -29) dvosobnog stana na četvrtom katu, ukupne površine 52 m2, kao suvlasnici upisani ĐŽ u ½ dijela i ĆŽ u ½ dijela. Isto tako je utvrđeno da je pod brojem Z - 4538/2019 od 9. svibnja 2019. izvršena uknjižba osobne služnosti prava plodouživanja temeljem Sporazuma o osnivanju osobne služnosti od 9. svibnja 2019., doživotnog plodouživanje, uporabe i stanovanja na predmetnoj nekretnini za korist ĐŽ.

12. Između stranaka je nesporno da je ovaj sud donio pravomoćnu Presudu na temelju priznanja broj P-266/2023-5 dana 23. svibnja 2023., kojom je naloženo tuženici BŽ da tužitelju ĐŽ izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na 1/2 dijela cijele nekretnine koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a označena kao čkbr. [katastarska čestica] ulica Hrvatske državnosti sa 3219 m2 zgrada kbr. 11 A sa 0200 m2, zgrada kbr. 11 B sa 0199 m2, zgrada kbr. 11 C sa 0201 m2, dvorište sa 2619 m2, ukupno 3219 m2, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade, povezane temeljem odredaba čl. 68 i 370. st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnina iz: 29. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-29) dvosoban stan na 4 katu, ukupne površine 52,00 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, predsoblja, hodnika i balkona s korištenjem ostave u podrumu.

13. Iz iskaza tužitelja ĐŽ proizlazi da je njegova supruga KŽ umrla **.**.2017. i da je iza nje provedena ostavinska rasprava. Kao zakonski nasljednici utvrđeni su kćerka BŽ, sin MŽ i tužitelj, s time da su se on i sin odrekli u korist kćerke, odnosno sestre svojih nasljednih dijelova, a u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka, a koja predstavlja u naravi stan i kojeg je njegova pok. supruga bila suvlasnica u ½ dijela. Godine 2019. svojoj kćerki BŽ, ovdje drugotuženici darovao je ½ dijela stana, a kojega je bio suvlasnik od prije. Taj ugovor potpisao je, jer je u to vrijeme bio pod utjecajem tableta, s obzirom da je ratni vojni invalid, bolujem od PTSP, te ima trajne promjene osobnosti. Naveo je da je sada u stanju u kojem je sposoban shvatiti značenje i posljedice svojih radnji i postupaka. Darovni ugovor zaključio je s kćerkom iz razloga jer je u to vrijeme s njom bio u dobrim odnosima. Negdje 2020. kćerka je odselila u Njemačku, a prije toga živjela je s njim u stanu. Kod ovog suda ishodio je pravomoćnu presudu kojom je donesena presuda o opozivu darovanja predmetnog stana u ½ dijela u odnosu na BŽ i to na temelju njenog priznanja. Naime, ta presuda donesena je jer je kćerka rekla da se neće boriti za taj stan i pristala mi je isti vratiti bez ikakvih problema. Navodi da nije znao da je kćerka zaključila sa svojim sada bivšim suprugom, ovdje prvotuženikom bilo kakav Sporazum o uređenju imovinskih odnosa. Za isti je saznao nekih 5-6 mjeseci nakon što je sastavljen, a o tome ga je obavijestio sin. Jedno vrijeme živio je u stanu u vrijeme dok je bio u braku sa mojom kćerkom. Kćerka je prestala komunicirati s njim i prije nego što je od nje tražio da mu vrati stan, ali ne zna iz kojih razloga. Navodi da je dogovor između njega i kćerke bio da će ona voditi brigu o njemu. To je bio njihov interni dogovor i to nisu nigdje evidentirali. Otplatili su dva kredita koja su glasila na ime njegove supruge, s time da je on isplatio jedan koji je bio veći, a kćerka drugi kredit koji je bio manji. Kredit koji je ona dijelom otplatila po smrti supruge, a radilo se o stambenom kreditu zbog kojega je zasnovana hipoteka na stanu, iznosio je oko još 2.000,00 € za otplatu. U vrijeme kada su tuženici zaključili Sporazum o imovinskim odnosima, nisu živjeli u predmetnom stanu jer su se iz istoga davno iselili, a s njim nisu od iseljenja uopće kontaktirali. Navodi da živi sam u tom stanu.

14. Iz iskaza prvotuženika ĆŽ proizlazi da je 2006. počeo održavati vezu sa BŽ. U studenom mjesecu 2008. daje otkaz u Zagrebu i doseljava se u predmetni stan, u kojem su u to vrijeme živjeli tužitelj, drugotuženica, njen brat MŽ i majka. U tom stanu žive cijelo vrijeme do 2019. U ostavinskoj raspravi BŽ i njen brat MŽ dobivaju na jednake dijelove Julijaninu polovicu stana. BŽ i on dogovaraju sa MŽ da će njih dvoje u cijelosti preuzeti sva dugovanja koja su ostala iza pok. KŽ, a MŽ će se na osnovu toga odreći svog dijela u stanu jer zbog svoje teške materijalne situacije nije u stanju snositi niti troškove pogreba, a niti bilo koje druge troškove iza majke. Tužitelj u to vrijeme nije imao nikakve mogućnosti, isto tako iz materijalnih razloga, sudjelovati u troškovima pogreba i drugim troškovima iza supruge. U međuvremenu su BŽ i on utvrdili da postoje veliki dugove na stanu za neplaćene režije koji datiraju od 2014., pa da prijeti prestanak opskrbe plinom i strujom predmetnog stana, kao i da su tužitelju djelomično blokirani računi. Stoga se dogovaraju da će tražiti od tužitelja da na BŽ prepiše svoju polovicu stana, a da oni podmire sve tužiteljeve dugove i troškove, te da on ima mogućnost i nadalje živjeti u tom stanu i imati pravo doživotnog uživanja na cijelom stanu. Tužitelj se s time složio. Nakon toga BŽ i on otplaćuju sve račune i sve troškove, te osigurava ju tužiteljevu financijsku stabilnost, jer su u međuvremenu 2019. odselili u Njemačku. U ljeti 2021. došlo je do pogoršanja bračnih odnosa između njega i BŽ, a čemu je velikim dijelom utjecala materijalna situacija, tako da se razvode u veljači 2022. Nakon toga vremena sa BŽ je održavao kontakte još godinu dana. Poznato mu je da je BŽ vratila ocu stan jer više s njime nije htjela ništa imati jer su se emotivni odnosi između njih potpuno narušili. Sa BŽ je zaključio Sporazum o uređenju imovinskih odnosa jer su smatrali da oboje imaju jednako pravo da na ravne dijelove podijele, kako njen stan, tako i njegovu kuću. BŽ i on po zaključenju Sporazuma nisu tražili tužitelja da se iseli iz stana, nego čak naprotiv, plaćali su mu i Internet koji je koristio u tom stanu, u kojem on i danas živi.

15. Tužitelj je podnio tužbu navodeći da su tuženici u Sporazumu o uređenju imovinskih odnosa neistinito naveli da je stan njihova bračna imovina stečena za vrijeme braka iako se u trenutku zaključena Sporazuma radilo o posebnoj imovini drugotuženice, što znači da se nije radilo o bračnoj stečevini. Isto tako navodi da u vrijeme zaključenja navedenog Sporazuma tuženici nisu bili u posjedu stana, nego samo tužitelj, zbog čega nije mogla biti izvršena predaja posjeda, a niti su o zaključenju Sporazuma izvijestili tužitelja kao korisnika prava služnosti. Svim radnjama i postupcima tuženici su u odnosu na tužitelja iskazali grubu nezahvalnost zbog čega je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvar.

16. Tužitelj traži utvrđenje ništetnosti predmetnog Sporazuma u odnosu na cijeli stan iako on nikada nije bio vlasnik toga stana u cijelosti. Naime, drugotuženica je ½ stana stekla u vlasništvo nasljeđivanjem iza pok. majke Rješenjem o nasljeđivanju od 21.prosinca 2017. i to na način da je njen brat njoj ustupio svoj nasljedni dio dok je s ocem, ovdje tužiteljem, postigla sporazum o diobi ostavinske imovine na način da njoj pripada u cijelosti suvlasnički dio majke od ½ dijela dok su ocu pripala u cijelosti novčana sredstva na računima, neisplaćen iznos mirovine i preplata dopunskog zdravstvenog osiguranja pok. KŽ. Ugovorom o darovanju od 9. svibnja 2019. tužitelj je drugotuženici darovao svoju ½ dijela predmetnog stana i tada je drugotuženica postala vlasnica stana u cijelosti. Tuženici su 15. veljače 2022. sklopili Sporazum o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova kojim je drugotuženica priznala prvotuženiku pravo suvlasništva stana u ½ dijela s osnova bračne stečevine, a drugu polovicu stana koja je ostala u njenom suvlasništvu u tom trenutku vratila je tužitelju temeljem pravomoćne presude na temelju priznanja poslovni broj P -266/2023-5 od 23. svibnja 2023. Na temelju navedenoga sud zaključuje da je drugotuženica raspolagala svojom imovinom u korist prvotuženika u odnosu na dio koji je nasljedila iza pok. majke KŽ dok je ocu, ovdje tužitelju, vratila temeljem navedene sudske presude suvlasnički dio koji je on imao u svom suvlasništvu u trenutku smrti pok. supruge. Stoga sud ne nalazi da bi predmetni Sporazum o uređenju imovinskih odnosa od 15. veljače 2022. bio ništetan jer isti nije temeljem članka 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023.) protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva jer je drugotuženica ½ dijela stana, kojim je raspolagala u korist prvotuženika u podjeli bračne imovine, stekla nasljeđivanjem sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju , dok je suvlasnički dio od ½ dijela vratila tužitelju temeljem navedene presude.

17. Tužitelj kao razlog ništetnosti predmetnog Sporazuma navodi grubu nezahvalnost drugotuženice no navedeno nije razlog ništetnosti pravnog posla jer se kod utvrđenja ništetnosti pravnog posla traži nedostatak mana volje u trenutku sklapanja pravnog posla, dok se kod grube nezahvalnosti procjenjuje ponašanje nakon zaključenja istog. Kako predmetni Sporazum o uređenu imovinskih odnosa bračnih drugova ispunjava sve uvjete valjanosti sukladno članku 40. st. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023. i 156/2023.; dalje ZOO), sud ne nalazi da bi se radilo o ništetnom pravnom poslu.

18. Osim navedenog, po ocjeni ovog suda tužitelj nije aktivno legitimiran za pokretanje parnice radi utvrđenja ništetnim Sporazuma o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova koji je zaključen 15. veljače 2022., jer on nije bio stranka tog pravnog posla. Naime, takvu parnicu može pokrenuti bračni drug koji tvrdi da je sporazum ništetan jer se radi o bračnoj imovini koja nije pravilno podijeljena.

19. Kako je sud provedenim dokazima iz obrazloženih razloga utvrdio da predmetni Sporazum nije ništetan pravni posao jer nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva sukladno čl. 322. ZOO-a, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, na način naveden u točki I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je sud dosudio prvotuženiku i drugotuženici parnični trošak u cijelosti, s obzirom da je oboje tuženika uspjelo u sporu u cijelosti, jer je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

21. Prvotuženiku ĆŽ priznat je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 € (Tbr. 7.2.), te za zastupanje na ročištima 1. srpnja 2025., 6. listopada 2025., 5. prosinca 2025., te 15. svibnja 2026., za svako ročište iznos od 200,00 € (Tbr. 9.5.), ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 €, sve uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 275,00 €, tako da ukupni parnični trošak tuženika iznosi 1.375,00 €. Sud prvotuženiku nije priznao troškove sastava podnesaka od 29. rujna 2025. i 24. lis topada 2025., jer se ne radi o podnescima koji su bili neophodno potrebni za vođenje ove parnice.

22. Drugotuženici BŽ priznat je trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 € (Tbr. 7.2.), te za zastupanje na ročištima 1. srpnja 2025., 6. listopada 2025., 5. prosinca 2025., te 15. svibnja 2026., za svako ročište iznos od 200,00 € (Tbr. 9.5.), ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 €, sve uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 275,00 €, tako da ukupni parnični trošak tuženika iznosi 1.375,00 €. Sud drugotuženici nije priznao trošak sastava podnesaka od 9. srpnja 2025., jer se ne radi o podnesku koji je bio neophodno potreban za vođenje ove parnice.

23. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 11. lipnja 2026.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Krešimir Papac, Koprivnica – neposredno!

2. Odvjetnik Zoran Švaco, Koprivnica – neposredno!

3. Odvjetnica Sonja Dušić-Poljak, Koprivnica – neposredno!