Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3 - 10010 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-682/2025-29

(P-95/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja CF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Martinu Vlašiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Didaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave 12. svibnja 2026., održane u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženice te punomoćnika tuženice, 11. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu koji glasi:

"Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini između tužitelja i tužene na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. br. 10/1 [adresa] od 16393 m2 (uređeno zemljište 11113 m2, zgrada mješovite uporabe br. 3 od 1126 m2, zgrada mješovite uporabe br. 5 od 1142 m2, zgrada mješovite uporabe br. 7 od 1142 m2, zgrada mješovite uporabe br. 9 od 1142 m2, zgrada mješovite uporabe br. 11 od 711 m2 te trafostanica od 17 m2) i to 394. Suvlasnički dio: 14/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-394) stan oznake D-4.1 na četvrtom katu, koji se sastoji od ulaza, boravka i blagovaonice, kuhinje, kupaonice, sobe, podne površine 38,95 m2, s balkonom podne površine 7,93 m2, kojem pripada spremište 5 u podrumu podne površine 1,71 m2 i garažno parkirališno mjesto 48 podne površine 12,41 m2, neto korisne površine 49,24 m2, civilnom diobom na način da će se nekretnina prodati na javnoj dražbi, a dobiveni iznos će se nakon podmirenja troškova postupka podijeliti između tužitelja i tužene srazmjerno njihovim suvlasničkim omjerima."

II. Nalaže se tužitelju CF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženici ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura (petsto šezdeset dva eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja CF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 6. veljače 2022. podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva i razvrgnuća suvlasničke zajednice. Navodi kako su on i tuženica u pogledu predmetne nekretnine opisane u izreci ove presude u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici i to tužitelj u 62/100 dijela, a tuženica u preostalih 38/100 dijela, te navodi da to i odražava stvarno stanje vlasništva u pogledu predmetne nekretnine. Tuženica je u izvanparničnom postupku razvrgnuća suvlasništva osporila veličinu suvlasničkog dijela istaknuvši da joj pripada veći suvlasnički dio, te je tužitelj rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem R1 164/2020 od 20. svibnja 2021. upućen na pokretanje parnice radi razvrgnuća suvlasničke zajednice. Slijedom navedenog, isti tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je on vlasnik sukladno stanju u zemljišnim knjigama kao i da se razvrgne suvlasnička zajednica civilnom diobom tako da se nekretnina proda na javnoj dražbi, a dobiveni iznos podijeli između parničnih stranaka sukladno njihovim suvlasničkim omjerima.

2. U odgovoru na tužbu tuženica priznaje činjenicu da su parnične stranke suvlasnici predmetne nekretnine u onim omjerima kako to proizlazi iz stanja zemljišne knjige, kao i da je u slučaju razvrgnuća suvlasništva predmetnog stana jedino moguća civilna dioba. Međutim, u ovom postupka tuženica ukazuje da bi joj razvrgnućem bilo povrijeđeno njeno pravo na dom ističući da u predmetnom stanu živi s mlt. djetetom čiji su roditelji upravo parnične stranke, te da bi s obzirom na svoju financijsku situaciju kao i činjenicu da nema u vlasništvu nikakvih drugih nekretnina izgubila jedini dom u slučaju razvrgnuća suvlasničke zajednice.

3. Sud je 8. prosinca 2023. donio presudu broj P-95/2022 kojom je u točci I. utvrdio da je tužitelj CF suvlasnik u 62/100 dijela, a tuženica BF suvlasnica u 38/100 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (335436) i to zk. br. 1253/7 [adresa] sa 16393 m2 (uređeno zemljište 11113 m2, zgrada mješovite uporabe br. 3 sa 1126 m2, zgrada mješovite uporabe br. 5 sa 1142 m2, zgrada mješovite uporabe br. 7 sa 1142 m2, zgrada mješovite uporabe br. 9 sa 1142 m2, zgrada mješovite uporabe br. 11 sa 711 m2 te trafostanica sa 17 m2) i to 395. Suvlasnički dio: 14/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-394) stan oznake D-4.1 na četvrtom katu, u točci II. odbio tužbeni zahtjev tužitelja CF u dijelu u kojem isti zahtijeva razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, u točci III. naložio tuženici ĆF naknaditi tužitelju CF trošak parničnog postupka u iznosu od 799,63 €, u točci IV. odbio preostali dio zahtjeva tužitelja CF za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 301,95 €, te u točci V. odbio u cijelosti zahtjev tuženice ĆF za naknadu troška parničnog postupka.

4. Gore navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž- 163/2024 od 3. srpnja 2025. pod toč. II. i IV. izreke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se radi o domu tuženice. Prihvaćajući ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju pravo tuženice koja je u nekretnini ostala živjeti zajedno sa zajedničkim maloljetnim djetetom stranaka i koja nema drugu opciju stanovanja preteže nad pravom tužitelja na razvrgnuće suvlasništva, a iz utvrđenja proizašlih iz provedenog testa razmjernosti može se zaključiti da postoji osobito ozbiljan razlog da se u ovom slučaju suvlasnička zajednica razvrgne isplatom suvlasničkog dijela tužitelja, prvostupanjski je sud, u kontekstu iznesenog prigovora prava na dom, prije svega trebao razmotriti prijedlog tuženice da se suvlasnička zajednica nekretnina razvrgne u skladu s odredbom članka 51. ZVDSP.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku rješenja ovog suda pod poslovnim brojem R1-164/2020 od 12. svibnja 2021. (list 5 – 5A spisa), presliku neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 7 i 9 spisa), presliku rodnog lista za OF (list 17 spisa), presliku oporuke od 06. ožujka 2021. (list 18 spisa), presliku rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 26. srpnja 2022., izveden je dokaz saslušanjem stranaka (list 28, 29, 33 i 34 spisa), dok je u ponovljenom postupku na ročištu 12. svibnja 2026. izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice.

6. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukinutom dijelu u cijelosti neosnovan.

7. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8. Na ročištu održanom 23. siječnja 2026. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini opisanoj u izreci ove presude na kojoj su tužitelj i tuženica suvlasnici, prodajom iste na javnoj dražbi.

10. Pravo na dom zajamčeno je čl. 34 st. 2 Ustava RH i čl. 8 st. 1 i 2 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te o tom pitanju postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, prema kojoj se u ispitivanju postoji li Ustavom zaštićeno pravo na dom mora provesti test razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja.

11. Člankom 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda uz Protokol broj 1. propisano je pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također je i Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) pravo na dom kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano čl.34.st.1. S druge strane čl. 48. Ustava RH štiti se pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) koji u čl. 47. st. 2. propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika.

12. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997. u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (stav. 1.), a u pogledu predmetnog konvencijskog prigovora potrebno je i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati: radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom stranke pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je dom činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u njezino pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa zakonom, je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. stav. 2. Konvencije, je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-7534/2014 i U-III-3039/2015 pozivom na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske upozorava da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva tužitelja a i eventualno pravo na dom tuženice kao suvlasnika predmetne nekretnine) pa je sud dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od tih prava dati prednost. Razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak kod suda, predstavlja miješanje u pravo suvlasnika, koje miješanje je utemeljeno na hrvatskom pravu i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih.

13. Stoga je, imajući u vidu prigovor tuženice istaknut u smislu zakonske odredbe čl. 47. st. 2. ZV-a pozivom na ustavno i konvencijsko pravo na dom, sud u ovom postupku proveo test razmjernosti u okviru kojeg je odgovorio na pitanja predstavlja li zahtjev za razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom miješanje u pravo tuženice na poštivanje doma, teži li s njime ostvariti legitimni cilj i da li je obzirom na sve konkretne okolnosti takvo miješanje nužno u demokratskom društvu, te je utvrdio da je prigovor prava na dom istaknut od strane tuženice osnovan, što je prihvatio i drugostupanjski sud. Valja navesti kako su stranke ponovno saslušane na ročištu 12. svibnja 2026. te iz njihovih iskaza proizlazi kako se okolnosti na strani jednog i drugog nisu bitno promijenile u odnosu na iskaze dane na ročištu 21. rujna 2023. te 24. listopada 2023., a koje je sud cijenio prihvativši prigovor prava na dom istaknut od strane tuženice.

14. Prema čl. 48. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) propisano je da suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvariti zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari glede kojih se suvlasništvo razvrgava (st. 1.). Pravo na razvrgnuće ostvariti će suvlasnik u sporazumu sa svojim suvlasnicima sa kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili putem suda (sudsko razvrgnuće) ako nije što drugo zakonom određeno (st. 2). Kada se provodi sudsko razvrgnuće sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drugačije (st. 3.), dok je čl. 50. st. 1. ZV nadalje, propisano da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1. ovog članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Ako dioba iz st. 2. ovog članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

15. Odredbom članka 51. ZVDSP predviđeno je razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom, na koje razvrgnuće suvlasnik ima pravo ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog. U tom slučaju sud će odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njegovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

16. Dakle, u daljnjem tijeku postupka sud je bio dužan razmotriti prijedlog tuženice da se suvlasnička zajednica razvrgne sukladno odredbi članka 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s obzirom da je ista na ročištu 24. listopada 2023. predlagala da se suvlasnička zajednica razvrgne isplatom, kako bi joj stan pripao u cijelosti, a ona tužitelja isplatila u njegovom suvlasničkom dijelu.

17. Na ročištu 20. ožujka 2026. punomoćnik tužitelja je predlagao da se vrijednost predmetnog stana utvrdi u iznosu od 4.000,00 eura po m2 neto korisne površine te da je tužitelj spreman isplatiti tuženicu u njezinom suvlasničkom dijelu što bi iznosilo 75.000,00 eura, a također je spreman da tuženica njega isplati u istom iznosu od 4.000,00 eura po m2. Punomoćnik tuženice naveo je da tuženica nije u mogućnosti isplatiti tužitelja u navedenom iznosu, s obzirom da bi ista mogla dobiti kredit od 37.000,00 eura. Također, nije suglasan da tužitelj isplati tuženicu u njezinom dijelu, s obzirom da nema drugih nekretnina u kojima bi mogla živjeti.

18. Na ročištu održanom 12. svibnja 2026. tužitelj je naveo kako je spreman isplatiti tuženicu u njezinom suvlasničkom dijelu kao što je navedeno na ročištu 20. ožujka 2026., a spreman je i da tuženica njega isplati sukladno suvlasničkom dijelu. Tužiteljica je navela da i nadalje ostaje kod navoda da bi pristala na varijantu da isplati tužitelja za njegov suvlasnički dio, i to u iznosu od 260.000,00 kn odnosno 36.000,00 €, što tužitelj nije prihvatio. Navodi da ne bi pristala da tužitelj nju isplati iz predmetnog stana, s obzirom da za navedeni novac ne bi mogla kupiti nekretninu u kojoj živi s njihovim zajedničkim djetetom, dok tuženik ima stan u [adresa], nekretninu u [adresa] te u B i H, te zemljišta na moru. U odnosu na iznos koji je ponudila tužitelju, navela je da se prije dva mjeseca raspitivala u banci glede dobivanja kredita kako bi isplatila tužitelja iz njegovog suvlasničkog dijela, a od strane banke joj je rečeno da s obzirom na njezine godine i plaću može dobiti kredit do 37.000,00 €.

19. Dakle, sud je razmotrio prijedlog tuženice da se suvlasnička zajednica razvrgne isplatom sukladno odredbi članka 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i utvrdio kako takav način razvrgnuća nije moguć s obzirom da se stranke u tijeku postupka nisu mogle dogovoriti oko isplate cijene za odgovarajući suvlasnički dio, odnosno tužitelj nije prihvatio iznos od 37.000,00 eura koji mu je tuženica ponudila isplatiti na ime njegovog suvlasničkog dijela (a radi se o iznosu koji bi tuženica mogla ostvariti kreditom u banci). Kako stranke nisu postigle dogovor glede odgovarajuće vrijednosti predmetne nekretnine, niti su u tom smislu predlagale građevinsko vještačenje, u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke da razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom.

20. Uzimajući u obzir da fizička (geometrijska) dioba predmetnog stana nesporno nije moguća, da tužbeni zahtjev tužitelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom i prodajom na javnoj dražbi nije osnovan zbog osnovanosti istaknutog prigovora prava na dom od strane tuženice, a da se stranke nisu uspjele usuglasiti da se razvrgnuće provede isplatom tako da tuženica isplati tužitelju vrijednost njegovog suvlasničkog dijela toga stana, ili obratno, tužbeni zahtjev odbijen je u cijelosti sukladno postojećem novom zemljišnoknjižnom stanju.

21. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

22. S obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela u ponovljenom postupku, dok je njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka broj P-95/2022 pravomoćno odbijen (točka V. izreke), to joj je tužitelj dužan nadoknaditi cjelokupne troškove ponovljenog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tuženici je priznat trošak zastupanja na ročištu 23.1.2026. u iznosu od 50,00 eura (Tbr.9. toč.5. Tarife), zastupanja na ročištu 20.3.2026. te 12.5.2026., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. toč.1. Tarife), sve uvećano za trošak PDV-a od 25 %, odnosno ukupno priznati trošak tuženici iznosi 562,50 eura.

23. S obzirom da je tužitelju točkom III. pravomoćno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 799,63 eura, dok je u ponovljenom postupku u cijelosti uspjela tuženica, isti je u cijelosti odbijen s naknadom daljnjeg troška parničnog postupka.

24. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda na županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženice