Zakon.hr

Poslovni broj: P-1703/2019-30

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja HNLVJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Sokal, odvjetnici u Rijeci protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupana po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz odvjetničkog društva Metelko i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnim i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te javne objave od 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.8.st.2 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102391237 sklopljenog dana 05.05.2005.g. između tužiteljice i tuženika kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužiteljici, iznos od 2.472,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

na iznos od 42,95 EUR od dana 01.02.2008 pa do isplate

na iznos od 42,93 EUR od dana 01.03.2008 pa do isplate

na iznos od 42,89 EUR od dana 01.04.2008 pa do isplate

na iznos od 42,87 EUR od dana 01.05.2008 pa do isplate

na iznos od 42,84 EUR od dana 01.06.2008 pa do isplate

na iznos od 42,81 EUR od dana 01.07.2008 pa do isplate

na iznos od 42,79 EUR od dana 01.08.2008 pa do isplate

na iznos od 42,76 EUR od dana 01.09.2008 pa do isplate

na iznos od 42,73 EUR od dana 01.10.2008 pa do isplate

na iznos od 42,70 EUR od dana 01.11.2008 pa do isplate

na iznos od 42,67 EUR od dana 01.12.2008 pa do isplate

na iznos od 42,65 EUR od dana 01.01.2009 pa do isplate

na iznos od 42,61 EUR od dana 01.02.2009 pa do isplate

na iznos od 42,58 EUR od dana 01.03.2009 pa do isplate

na iznos od 42,54 EUR od dana 01.04.2009 pa do isplate

na iznos od 69,04 EUR od dana 01.05.2009 pa do isplate

na iznos od 68,99 EUR od dana 01.06.2009 pa do isplate

na iznos od 68,94 EUR od dana 01.07.2009 pa do isplate

na iznos od 68,89 EUR od dana 01.08.2009 pa do isplate

na iznos od 68,84 EUR od dana 01.09.2009 pa do isplate

na iznos od 68,79 EUR od dana 01.10.2009 pa do isplate

na iznos od 68,74 EUR od dana 01.11.2009 pa do isplate

na iznos od 68,69 EUR od dana 01.12.2009 pa do isplate

na iznos od 68,63 EUR od dana 01.01.2010 pa do isplate

na iznos od 68,57 EUR od dana 01.02.2010 pa do isplate

na iznos od 68,52 EUR od dana 01.03.2010 pa do isplate

na iznos od 68,46 EUR od dana 01.04.2010 pa do isplate

na iznos od 68,41 EUR od dana 01.05.2010 pa do isplate

na iznos od 68,35 EUR od dana 01.06.2010 pa do isplate

na iznos od 68,28 EUR od dana 01.07.2010 pa do isplate

na iznos od 35,09 EUR od dana 01.08.2010 pa do isplate

na iznos od 33,13 EUR od dana 04.08.2010 pa do isplate

na iznos od 68,16 EUR od dana 01.09.2010 pa do isplate

na iznos od 68,10 EUR od dana 05.10.2010 pa do isplate

na iznos od 49,80 EUR od dana 05.11.2010 pa do isplate

na iznos od 49,75 EUR od dana 03.12.2010 pa do isplate

na iznos od 49,70 EUR od dana 05.01.2011 pa do isplate

na iznos od 49,64 EUR od dana 02.02.2011 pa do isplate

na iznos od 49,59 EUR od dana 01.03.2011 pa do isplate

na iznos od 49,53 EUR od dana 01.04.2011 pa do isplate

na iznos od 49,48 EUR od dana 05.05.2011 pa do isplate

na iznos od 27,89 EUR od dana 03.06.2011 pa do isplate

na iznos od 27,86 EUR od dana 05.07.2011 pa do isplate

na iznos od 27,82 EUR od dana 03.08.2011 pa do isplate

na iznos od 27,79 EUR od dana 05.09.2011 pa do isplate

na iznos od 27,75 EUR od dana 05.10.2011 pa do isplate

na iznos od 2,92 EUR od dana 04.11.2011 pa do isplate

na iznos od 2,91 EUR od dana 05.12.2011 pa do isplate

na iznos od 2,90 EUR od dana 04.01.2012 pa do isplate

na iznos od 2,90 EUR od dana 06.02.2012 pa do isplate

na iznos od 2,89 EUR od dana 05.03.2012 pa do isplate

na iznos od 2,88 EUR od dana 05.04.2012 pa do isplate

na iznos od 2,87 EUR od dana 04.05.2012 pa do isplate

na iznos od 2,86 EUR od dana 05.06.2012 pa do isplate

na iznos od 2,85 EUR od dana 05.07.2012 pa do isplate

na iznos od 2,85 EUR od dana 06.08.2012 pa do isplate

na iznos od 2,84 EUR od dana 05.09.2012 pa do isplate

na iznos od 2,83 EUR od dana 05.10.2012 pa do isplate

na iznos od 2,82 EUR od dana 05.11.2012 pa do isplate

na iznos od 2,81 EUR od dana 05.12.2012 pa do isplate

na iznos od 2,80 EUR od dana 04.01.2013 pa do isplate

na iznos od 2,80 EUR od dana 05.02.2013 pa do isplate

na iznos od 2,79 EUR od dana 05.03.2013 pa do isplate

na iznos od 2,78 EUR od dana 05.04.2013 pa do isplate

na iznos od 2,77 EUR od dana 06.05.2013 pa do isplate

na iznos od 2,76 EUR od dana 05.06.2013 pa do isplate

na iznos od 2,76 EUR od dana 05.07.2013 pa do isplate

na iznos od 2,74 EUR od dana 06.08.2013 pa do isplate

na iznos od 2,74 EUR od dana 06.09.2013 pa do isplate

na iznos od 2,73 EUR od dana 01.10.2013 pa do isplate

na iznos od 2,72 EUR od dana 01.11.2013 pa do isplate

na iznos od 2,71 EUR od dana 01.12.2013 pa do isplate

na iznos od 2,70 EUR od dana 01.01.2014 pa do isplate

na iznos od 1,74 EUR od dana 01.02.2014 pa do isplate

na iznos od 1,74 EUR od dana 01.03.2014 pa do isplate

na iznos od 1,73 EUR od dana 01.04.2014 pa do isplate

na iznos od 1,72 EUR od dana 01.05.2014 pa do isplate

na iznos od 1,71 EUR od dana 06.06.2014 pa do isplate

na iznos od 1,71 EUR od dana 07.07.2014 pa do isplate

na iznos od 1,71 EUR od dana 06.08.2014 pa do isplate

na iznos od 1,69 EUR od dana 05.09.2014 pa do isplate

na iznos od 1,69 EUR od dana 07.10.2014 pa do isplate

na iznos od 1,68 EUR od dana 07.11.2014 pa do isplate

na iznos od 1,67 EUR od dana 05.12.2014 pa do isplate

na iznos od 1,67 EUR od dana 07.01.2015 pa do isplate

na iznos od 1,66 EUR od dana 10.02.2015 pa do isplate

na iznos od 1,66 EUR od dana 09.03.2015 pa do isplate

na iznos od 1,65 EUR od dana 08.04.2015 pa do isplate

na iznos od 1,64 EUR od dana 06.05.2015 pa do isplate

na iznos od 1,63 EUR od dana 11.06.2015 pa do isplate

na iznos od 1,62 EUR od dana 20.07.2015 pa do isplate

na iznos od 1,62 EUR od dana 17.08.2015 pa do isplate

na iznos od 1,61 EUR od dana 10.09.2015 pa do isplate

II. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl.7 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102391237 sklopljenog dana 05.05.2005.g. između tužiteljice i tuženika kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak u dijelu koji glasi „VALUTNA KLUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, isplati tužiteljici iznos od 11.443,66 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

na iznos od 2,72 EUR od dana 01.06.2005 pa do isplate

na iznos od 8,11 EUR od dana 01.09.2005 pa do isplate

na iznos od 5,55 EUR od dana 01.10.2005 pa do isplate

na iznos od 4,68 EUR od dana 01.11.2005 pa do isplate

na iznos od 4,14 EUR od dana 01.12.2005 pa do isplate

na iznos od 4,63 EUR od dana 01.01.2006 pa do isplate

na iznos od 0,25 EUR od dana 01.02.2006 pa do isplate

na iznos od 23,12 EUR od dana 01.11.2008 pa do isplate

na iznos od 29,90 EUR od dana 01.01.2009 pa do isplate

na iznos od 32,66 EUR od dana 01.02.2009 pa do isplate

na iznos od 35,45 EUR od dana 01.03.2009 pa do isplate

na iznos od 27,13 EUR od dana 01.04.2009 pa do isplate

na iznos od 27,36 EUR od dana 01.05.2009 pa do isplate

na iznos od 17,99 EUR od dana 01.06.2009 pa do isplate

na iznos od 7,01 EUR od dana 01.07.2009 pa do isplate

na iznos od 11,53 EUR od dana 01.08.2009 pa do isplate

na iznos od 19,49 EUR od dana 01.09.2009 pa do isplate

na iznos od 11,74 EUR od dana 01.10.2009 pa do isplate

na iznos od 10,98 EUR od dana 01.11.2009 pa do isplate

na iznos od 20,19 EUR od dana 01.12.2009 pa do isplate

na iznos od 27,58 EUR od dana 01.01.2010 pa do isplate

na iznos od 37,23 EUR od dana 01.02.2010 pa do isplate

na iznos od 34,90 EUR od dana 01.03.2010 pa do isplate

na iznos od 48,40 EUR od dana 01.04.2010 pa do isplate

na iznos od 2,97 EUR od dana 06.04.2010 pa do isplate

na iznos od 42,13 EUR od dana 01.05.2010 pa do isplate

na iznos od 5,83 EUR od dana 05.05.2010 pa do isplate

na iznos od 41,48 EUR od dana 01.06.2010 pa do isplate

na iznos od 11,43 EUR od dana 04.06.2010 pa do isplate

na iznos od 68,73 EUR od dana 01.07.2010 pa do isplate

na iznos od 25,87 EUR od dana 09.07.2010 pa do isplate

na iznos od 54,96 EUR od dana 01.08.2010 pa do isplate

na iznos od 27,15 EUR od dana 04.08.2010 pa do isplate

na iznos od 122,27 EUR od dana 01.09.2010 pa do isplate

na iznos od 51,19 EUR od dana 01.10.2010 pa do isplate

na iznos od 51,12 EUR od dana 05.10.2010 pa do isplate

na iznos od 36,52 EUR od dana 01.11.2010 pa do isplate

na iznos od 47,82 EUR od dana 05.11.2010 pa do isplate

na iznos od 48,24 EUR od dana 01.12.2010 pa do isplate

na iznos od 77,16 EUR od dana 03.12.2010 pa do isplate

na iznos od 47,20 EUR od dana 01.01.2011 pa do isplate

na iznos od 106,31 EUR od dana 05.01.2011 pa do isplate

na iznos od 33,36 EUR od dana 01.02.2011 pa do isplate

na iznos od 102,13 EUR od dana 02.02.2011 pa do isplate

na iznos od 143,44 EUR od dana 01.03.2011 pa do isplate

na iznos od 129,03 EUR od dana 01.04.2011 pa do isplate

na iznos od 11,10 EUR od dana 01.05.2011 pa do isplate

na iznos od 125,59 EUR od dana 05.05.2011 pa do isplate

na iznos od 5,03 EUR od dana 01.06.2011 pa do isplate

na iznos od 174,90 EUR od dana 03.06.2011 pa do isplate

na iznos od 1,22 EUR od dana 21.06.2011 pa do isplate

na iznos od 164,81 EUR od dana 05.07.2011 pa do isplate

na iznos od 6,36 EUR od dana 01.08.2011 pa do isplate

na iznos od 249,44 EUR od dana 03.08.2011 pa do isplate

na iznos od 0,99 EUR od dana 22.08.2011 pa do isplate

na iznos od 242,91 EUR od dana 05.09.2011 pa do isplate

na iznos od 12,89 EUR od dana 21.09.2011 pa do isplate

na iznos od 12,59 EUR od dana 01.10.2011 pa do isplate

na iznos od 159,60 EUR od dana 05.10.2011 pa do isplate

na iznos od 11,41 EUR od dana 21.10.2011 pa do isplate

na iznos od 181,29 EUR od dana 04.11.2011 pa do isplate

na iznos od 0,34 EUR od dana 21.11.2011 pa do isplate

na iznos od 168,99 EUR od dana 05.12.2011 pa do isplate

na iznos od 184,87 EUR od dana 04.01.2012 pa do isplate

na iznos od 5,47 EUR od dana 01.02.2012 pa do isplate

na iznos od 190,91 EUR od dana 06.02.2012 pa do isplate

na iznos od 11,04 EUR od dana 01.03.2012 pa do isplate

na iznos od 184,20 EUR od dana 05.03.2012 pa do isplate

na iznos od 15,93 EUR od dana 01.04.2012 pa do isplate

na iznos od 172,43 EUR od dana 05.04.2012 pa do isplate

na iznos od 21,52 EUR od dana 01.05.2012 pa do isplate

na iznos od 169,93 EUR od dana 04.05.2012 pa do isplate

na iznos od 27,21 EUR od dana 01.06.2012 pa do isplate

na iznos od 168,95 EUR od dana 05.06.2012 pa do isplate

na iznos od 32,00 EUR od dana 01.07.2012 pa do isplate

na iznos od 158,47 EUR od dana 05.07.2012 pa do isplate

na iznos od 37,31 EUR od dana 01.08.2012 pa do isplate

na iznos od 155,40 EUR od dana 06.08.2012 pa do isplate

na iznos od 41,58 EUR od dana 01.09.2012 pa do isplate

na iznos od 145,55 EUR od dana 05.09.2012 pa do isplate

na iznos od 45,19 EUR od dana 01.10.2012 pa do isplate

na iznos od 136,35 EUR od dana 05.10.2012 pa do isplate

na iznos od 52,30 EUR od dana 01.11.2012 pa do isplate

na iznos od 137,24 EUR od dana 05.11.2012 pa do isplate

na iznos od 58,27 EUR od dana 01.12.2012 pa do isplate

na iznos od 129,24 EUR od dana 05.12.2012 pa do isplate

na iznos od 64,54 EUR od dana 01.01.2013 pa do isplate

na iznos od 127,61 EUR od dana 04.01.2013 pa do isplate

na iznos od 65,19 EUR od dana 01.02.2013 pa do isplate

na iznos od 113,97 EUR od dana 05.02.2013 pa do isplate

na iznos od 71,97 EUR od dana 01.03.2013 pa do isplate

na iznos od 113,82 EUR od dana 05.03.2013 pa do isplate

na iznos od 78,21 EUR od dana 01.04.2013 pa do isplate

na iznos od 113,47 EUR od dana 05.04.2013 pa do isplate

na iznos od 80,65 EUR od dana 01.05.2013 pa do isplate

na iznos od 103,04 EUR od dana 06.05.2013 pa do isplate

na iznos od 79,67 EUR od dana 01.06.2013 pa do isplate

na iznos od 89,68 EUR od dana 05.06.2013 pa do isplate

na iznos od 81,24 EUR od dana 01.07.2013 pa do isplate

na iznos od 86,54 EUR od dana 05.07.2013 pa do isplate

na iznos od 89,11 EUR od dana 01.08.2013 pa do isplate

na iznos od 81,03 EUR od dana 06.08.2013 pa do isplate

na iznos od 96,71 EUR od dana 01.09.2013 pa do isplate

na iznos od 79,33 EUR od dana 06.09.2013 pa do isplate

na iznos od 109,28 EUR od dana 01.10.2013 pa do isplate

na iznos od 78,91 EUR od dana 07.10.2013 pa do isplate

na iznos od 110,56 EUR od dana 01.11.2013 pa do isplate

na iznos od 71,99 EUR od dana 05.11.2013 pa do isplate

na iznos od 117,35 EUR od dana 01.12.2013 pa do isplate

na iznos od 68,48 EUR od dana 05.12.2013 pa do isplate

na iznos od 123,75 EUR od dana 01.01.2014 pa do isplate

na iznos od 63,88 EUR od dana 02.01.2014 pa do isplate

na iznos od 132,64 EUR od dana 01.02.2014 pa do isplate

na iznos od 36,53 EUR od dana 05.02.2014 pa do isplate

na iznos od 165,51 EUR od dana 01.03.2014 pa do isplate

na iznos od 7,87 EUR od dana 05.03.2014 pa do isplate

na iznos od 171,21 EUR od dana 01.04.2014 pa do isplate

na iznos od 166,89 EUR od dana 01.05.2014 pa do isplate

na iznos od 163,15 EUR od dana 06.06.2014 pa do isplate

na iznos od 0,19 EUR od dana 21.06.2014 pa do isplate

na iznos od 166,67 EUR od dana 07.07.2014 pa do isplate

na iznos od 0,04 EUR od dana 21.07.2014 pa do isplate

na iznos od 168,82 EUR od dana 06.08.2014 pa do isplate

na iznos od 2,10 EUR od dana 21.08.2014 pa do isplate

na iznos od 174,69 EUR od dana 05.09.2014 pa do isplate

na iznos od 0,07 EUR od dana 01.10.2014 pa do isplate

na iznos od 173,83 EUR od dana 07.10.2014 pa do isplate

na iznos od 0,73 EUR od dana 01.11.2014 pa do isplate

na iznos od 178,79 EUR od dana 07.11.2014 pa do isplate

na iznos od 1,08 EUR od dana 01.12.2014 pa do isplate

na iznos od 181,06 EUR od dana 05.12.2014 pa do isplate

na iznos od 0,71 EUR od dana 01.01.2015 pa do isplate

na iznos od 181,37 EUR od dana 07.01.2015 pa do isplate

na iznos od 0,43 EUR od dana 01.02.2015 pa do isplate

na iznos od 183,30 EUR od dana 10.02.2015 pa do isplate

na iznos od 0,43 EUR od dana 01.03.2015 pa do isplate

na iznos od 183,30 EUR od dana 09.03.2015 pa do isplate

na iznos od 20,54 EUR od dana 01.04.2015 pa do isplate

na iznos od 163,18 EUR od dana 08.04.2015 pa do isplate

na iznos od 20,54 EUR od dana 01.05.2015 pa do isplate

na iznos od 163,18 EUR od dana 06.05.2015 pa do isplate

na iznos od 22,97 EUR od dana 01.06.2015 pa do isplate

na iznos od 160,76 EUR od dana 11.06.2015 pa do isplate

na iznos od 20,28 EUR od dana 01.07.2015 pa do isplate

na iznos od 163,45 EUR od dana 20.07.2015 pa do isplate

na iznos od 21,57 EUR od dana 01.08.2015 pa do isplate

na iznos od 162,16 EUR od dana 17.08.2015 pa do isplate

na iznos od 0,01 EUR od dana 18.08.2015 pa do isplate

na iznos od 13,54 EUR od dana 01.09.2015 pa do isplate

na iznos od 170,19 EUR od dana 10.09.2015 pa do isplate

V. Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika prema tužitelju u visini od 749,77

EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

- / EUR 3,66 od 02.07.2005. pa do isplate,

- / EUR 6,01 od 02.08.2005. pa do isplate,

- / EUR 7,14 od 02.03.2006. pa do isplate,

- / EUR 10,86 od 02.04.2006. pa do isplate,

- / EUR 9,45 od 02.05.2006. pa do isplate,

- / EUR 8,09 od 02.06.2006. pa do isplate,

- / EUR 10,80 od 02.07.2006. pa do isplate,

- / EUR 11,63 od 02.08.2006. pa do isplate,

- / EUR 6,88 od 02.09.2006. pa do isplate,

- / EUR 8,43 od 02.10.2006. pa do isplate,

- / EUR 8,16 od 02.11.2006. pa do isplate,

- / EUR 10,36 od 02.12.2006. pa do isplate,

- / EUR 16,64 od 02.01.2007. pa do isplate,

- / EUR 20,85 od 02.02.2007. pa do isplate,

- / EUR 18,89 od 02.03.2007. pa do isplate,

- / EUR 20,04 od 02.04.2007. pa do isplate,

- / EUR 30,71 od 02.05.2007. pa do isplate,

- / EUR 33,33 od 02.06.2007. pa do isplate,

- / EUR 36,79 od 02.07.2007. pa do isplate,

- / EUR 36,77 od 02.08.2007. pa do isplate,

- / EUR 32,03 od 02.09.2007. pa do isplate,

- / EUR 39,08 od 02.10.2007. pa do isplate,

- / EUR 39,25 od 02.11.2007. pa do isplate,

- / EUR 34,30 od 02.12.2007. pa do isplate,

- / EUR 34,85 od 02.01.2008. pa do isplate,

- / EUR 25,49 od 02.02.2008. pa do isplate,

- / EUR 18,10 od 02.03.2008. pa do isplate,

- / EUR 10,80 od 02.04.2008. pa do isplate,

- / EUR 27,92 od 02.05.2008. pa do isplate,

- / EUR 32,67 od 02.06.2008. pa do isplate,

- / EUR 27,48 od 02.07.2008. pa do isplate,

- / EUR 37,83 od 02.08.2008. pa do isplate,

- / EUR 35,50 od 02.09.2008. pa do isplate,

- / EUR 25,28 od 02.10.2008. pa do isplate,

- / EUR 13,70 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika prema tužitelju u visini od 2.197,19 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

- / EUR 112,36 od 02.02.2014. pa do isplate,

- / EUR 112,11 od 02.03.2014. pa do isplate,

- / EUR 111,86 od 02.04.2014. pa do isplate,

- / EUR 111,61 od 02.05.2014. pa do isplate,

- / EUR 111,35 od 02.06.2014. pa do isplate,

- / EUR 111,09 od 02.07.2014. pa do isplate,

- / EUR 110,82 od 02.08.2014. pa do isplate,

- / EUR 110,57 od 02.09.2014. pa do isplate,

- / EUR 110,30 od 02.10.2014. pa do isplate,

- / EUR 110,03 od 02.11.2014. pa do isplate,

- / EUR 109,77 od 02.12.2014. pa do isplate,

- / EUR 109,49 od 02.01.2015. pa do isplate,

- / EUR 109,22 od 02.02.2015. pa do isplate,

- / EUR 108,94 od 02.03.2015. pa do isplate,

- / EUR 108,66 od 02.04.2015. pa do isplate,

- / EUR 108,37 od 02.05.2015. pa do isplate,

- / EUR 108,10 od 02.06.2015. pa do isplate,

- / EUR 107,81 od 02.07.2015. pa do isplate,

- / EUR 107,51 od 02.08.2015. pa do isplate,

- / EUR 107,22 od 02.09.2015. pa do isplate,

VII. Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika prema tužitelju u visini od 29.022,15 KN /3.851,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama OD 15.11.2018. do isplate koje do 31.2.2022. godine teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VIII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u visini od 4.529,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2026. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi koju je podnio ovome sudu 10. lipnja 2019. navodi kako su stranke 05. svibnja 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102391237 (dalje:Ugovor), kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, kredit i stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 158.800,00 CHF po osnovi potrošačkog stambenog kredita, s valutnom klauzulom i ugovorenim rokom otplate od 300 mjeseci, u svrhu kupovine nekretnine. U konkretnom slučaju radi se standardiziranom i po tuženiku unaprijed sastavljenom ugovoru na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati niti o pojedinačnim odredbama pregovarati s tuženikom. Odredbom čl. 7 ugovora ugovorena je valutna klauzula u CHH na način da je povrat obveze iz kredita vezan za način obračuna po srednjem tečaju tužene za CHF na dan odobrenja kredita. Odredbom čl. 8. određeno je da je kamatna stopa promjenjiva, koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,990 % godišnje, a u st. 2. je određeno da su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja tog Ugovora mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. Tužitelj podnosi ovu tužbu jer smatra da Ugovor sadrži nepoštene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF , koje su protivne Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, osnovnim načelima iz Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) te Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03;dalje ZZP/03). Tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti spornih odredbi te od tuženika isplatu po osnovi stečene koristi primjenom ništetnih ugovornih odredbi. U bitnom u odnosu na valutnu klauzulu u CHF navodi kako tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije tužitelju pružio potpunu informaciju o svim bitnim parametrima koji utječu na ukupna trošak kredita, a naročito ne od rizika uzimanja potrošačkog kredita s istodobnom primjenom kamatne stope koja je promjenjiva i valutne klauzule u CHF. Nadalje tuženik da nije upozorio na specifičnost same valute CHF kao valute utočišta, te da HNB svojom politikom štiti tečaj kune u odnosu na EUR no to ne čini u odnosu na CHF, u odnosu na kamatnu stop stiče da među strankama nisu ugovoreni kriteriji i način promjene kamatne stope, već je ono prepušteno odluci banke. Dakle, nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope i metode izračuna tih parametara niti su tužiteljici prilikom sklapanja ugovora objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope, kako bi tužiteljica na temelju ugovorenih kriterija mogla procijeniti koliko bi promjena kamatne stope mogla utjecati na njezine buduće obveze. Prema tome, odredba o visini kamatne stope je nerazumljiva i netransparentna. Odredba o redovnoj kamatnoj stopi bitni je sastojak ugovora, te stoga mora biti određen ili barem odrediv, a kako visina kamatne stope isključivo ovisi o volji druge ugovorne strane predmet obveze je neodređen i odrediv ii stoga takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Pozivajući se na odredbe čl. 81.st.1. i st. 2. te čl. 87 ZZP/03 tužitelj ukazuje na ništetnost spornih ugovornih odredbi, kao i činjenicu da je temeljem ništetnih odredbi tuženik stjecao nepripadnu korist. Pritom se poziva i na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. i posl.br.Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018., u postupku po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač protiv osam banaka uključujući i tuženika, u kojem postupku je utvrđeno da su banke u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore i kreditima koristeći u njim a ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorne redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da se prije i u vrijeme zaključenja ugovora o istoj nije pojedinačno pregovaralo i utvrdilo egzaktne parametri metodu izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljeno a jednostranom povećavanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Tužiteljica smatra da presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa za zaštitu potrošača u navedenom postupku, obvezuje ostale sudove, pa tako i tuženika u konkretnom slučaju. Nadalje, tužitelj se poziva i na presude Europskog suda broj C-154/15, C-307/15 i C 308/15 i C-118/17, u kojem a je Europski sud zauzeo stajalište o pravu na restituciju temeljem ništetnih odredbi u pravcu zaštite potrošača, uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača primjenom nepoštene odredbe. Tužitelj je na ime nezakonitog povećavanja kamatnih stopa tuženiku isplatilo 18.371,54 kn više nego što bi bila u obvezi platiti primjenom početne kamatne stope, te primjenom valutne klauzule u CHF da je više platio 70.705,86 kn te tužbom zahtijeva, pod toč. 1. utvrđenje ništetnosti odredbe sadržane u čl. 8.st.2. predmetnog Ugovora o kreditu te isplatu iznosa od 20.366,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog preplaćeno iznosa do isplate, utvrđenje ništetnim odredbe čl. 7 ugovora o kreditu koji je ugovorena valutna klauzulu u CHF -vezano za povrat obveze isplatu iznosa od 79.351,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog preplaćeno iznosa do isplate sve uz naknadu parničnog troška.

Tuženik u odgovoru na tužbu i podnescima osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovu tako i po visini. Ističe prigovor zastare, poziva se na trogodišnji zastarni rok. Ističe kako su stranke zaključile anex ugovora o konverziji te da tužitelj stoga nema nema pravni interes za vođenjem ovog postupka te nema pravo potraživati utužene iznose. Nadalje navodi da zaključci sudova u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke pa da treba utvrditi informiranost tužitelja u fazi pregovaranja u pogledu valute za koju se veže glavnica kredita. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je ista odraz dispozitivne odredbe iz čl. 22 ZOO-a te je isključena od ispitivanja poštenosti /nepoštenosti čak ako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo sve prema mišljenju Suda EU izraženom u odlukama C-81/19 i C-243/20. Tužitelju da su bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz kojih je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu CHF. Uručeni su mu obrasci gdje je pojašnjen pojam valutne klauzule, te mu je uručena i brošura u kojoj je naveden grafički prikaz tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998. do 2004. I službenik u banci je tužitelju pojasnio pojam valutne klauzule. Stoga da se odredba ugovora kojom se glavnica veže uz CHF ne može smatrati nepoštenom jer je ista razumljiva sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača. Ona je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelj je kao prosječni potrošač znao da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Slijedom navedenog ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnice kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i u duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja razumljivu odredbu. Navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznog i pažljivo potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. U odnosu na ništetnost odredbe po promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjenama kamatne stope prije nego što sve ona mijenja i to putem sredstva javnog informiranja ili da drugi odgovarajući način uz obavijest mu je u obvezi dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. To je tuženik i učinio. Dio otplate kredita kamatna stopa je bila niža od početno ugovorene pa je tako od 01.01.2014 fiksirana na 3,23%, dakle tužitelju šteta nije niti nastala jer je ukupno platio manje kamata nego što je trebao po početno ugovorenoj. Nadalje tuženik navodi da dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope te u načinu podešavanje kamatne stope, ta dva dogovora zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ukoliko bi se iz sadržaja ugovora/deklaratorno pravnu zaštitu uklonio način podešavanja visine kamatne stope kamata stopa se više ne može smatrati provjerljivo jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu njenog podešavanja. Nadalje nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koje su ugovorne strane predvidjele izričito kao promjenjivu intervencijom uz sadržaj ugovora pretvoriti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti inicijalni dogovor između stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa, parnične stranke su u vrijeme sklapanja ugovora jasno očitovao svoju volju da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa. Ističe kako je od 1. siječnja 2014 u primjeni nova Metodologija a sukladno zakonu u kojoj se definirani parametri, fiksna marža te razdoblje primjene kamatnih stopa. Pred toga kamata je zakonom fiksirana na 3,23% te je već kroz izmjene ZPK pružena zaštita radi kojeg daljnja zaštita nije potrebna. Tuženik ističe da Zakon o zaštiti potrošača u članku 118. odnosno članku 138. a jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnih spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnovne presude donesene u kolektivnom sporu a to je naknada štete. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na utužene iznose smatra da bi iste trebala teći tek od podnošenja tužbe jer se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Tuženik postavlja prigovor radi prijeboja, navodi kako u odnosu na zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope ukoliko su nađe osnovan taj zahtjev tužitelja, potražuje za razdoblje siječnja 2014 do rujna 2015. od tužitelja iznos od 3.517,59 CHF zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koji iznos se odnosi na razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene te predlaže da se utvrdi postojanje te tražbine tuženika te ista prebije sa tražbinom tužitelja., pored toga s obnova potplaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog potražuje iznos od 34.671,29 kn, od čega se iznos od 29.022,15 kn odnosi na razliku u depozitu koliko je isti više vrijedio kada je isplaćen od trenutka kada je zaključen ugovor o kreditu . Tijekom postupka tuženik prigovara i tužiteljevom statusu potrošača. Stoga tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

Podneskom od 23. srpnja 2025. tužitelj je po provedenom financijskom vještačenju preciziraju potraživanje s osnova preplate kamate iznos od 2.472,02 EUR, tečajne razlike ukupno 11.443,66 EUR sa zakonskim zateznima kamatama sve pobliže opisano u točki II i IV izreke ove presude.

Tuženik se nije posebno očitovao na konačno precizirani tužbeni zahtjeva tužitelja, podneskom od 28. srpnja 2025. precizirao je prigovor prijeboja sve ne način pobliže opisan u točkama V i VI izreke ove presude.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu proveden je dokaz saslušanje tužitelja, te financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović-Butković. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka HN koji je neposredno pregovarao s tužiteljem. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti, dok prigovor radi prijeboja istaknut od tuženika nije osnovan.

Tužiteljica potražuje ovom tužbom traže da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 8 i ugovora o kreditu u kojem je ugovoreno da će se kamatna stopa mijenjati sukladno jednostranoj odluci banke, opu te odredbe čl. 7 u dijelu u kojem u ugovoru ugovoreno da je obveza kredita i otplata kredita vezana u valutu obveze CHF slijedom takvih utvrđenja isplatu iznosa stečenog bez osnove zbog primjene ništetne odredbe o kamatnoj stopi, zatim isplatu iznosa stečenog bez osnove zbog valuti obveze u CHF.

Nesporno je da su tuženik i tužitelj kao korisnik kredita sklopili ugovor o kreditu dana 05. svibnja 2005. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici novčani iznos od 158.800,00 CHF protuvrijednosti u kunama, a kako je to određeno čl. 2. istog ugovora, a koji iznos se obvezala vratiti za 300 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 927,40 CHF obračunatih po srednjem tečaju Banke tuženika na dan odobrenja žiro računa banke. U čl. 8. ugovora određeno je da kamatna stopa u trenutku ugovaranja iznosi 4,99 % godišnje te da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope kao i način obračuna i naplate sukladno važećim odlukama Banke. Nesporno je da je kredit isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora za CHF na dan isplate kredita koji je na dan korištenja kredita iznosio 1 CHF= 4,706400 HRK. Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope. Tuženik je tužitelju dostavio otplatne planove u kojima je izmijenio način obračuna i naplate. Nije sporno niti to da su stranke prema ZID ZPK-a zaključile Anex ugovoru o kreditu te da provedenom konverzijom nije utvrđena preplate već manjak koji iznosi 12.339,62 kn odnosno 1.637,75 EUR -čl. 5.3. Aneksa.

Sporno je među strankama može li tužitelj tražiti utvrđenje ništetnim dijela odredbi ugovora o kreditu vezano za način promjene kamatne stope i primjenu valutne klauzule u CHG nakon što je sklopio dodatak osnovnom ugovoru o kreditu tzv konverziju primjenom odredbi ZID ZPK i slijedom takvom utvrđenja ima li pravo na povrat s osnove preplaćene kamate i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF.

Pravo na utvrđenje ništetnosti se ne gasi, tužitelji ima pravni interes tražiti utvrđenje ugovora ništetnim jer se ništetnost Ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a je propisano da ništetan Ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti, niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO- a, niti nagodbom stranaka. Sklapanjem Anexa ugovor o kreditu prema ZID ZPK ne nije tužitelju onemogućeno tražiti tvrđenju ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Člankom, 19.c ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., točkom 1.-3. propisano je kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (toč. 1.), u točki 2. članka 19.c ZID ZPK propisano je da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u toč. 3. članka 19.c ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., a u svezi postavljenog pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, no isto ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu.

U konkretnom slučaju konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer konverzijom nije tužitelju vraćeno što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više pretplatio, a tuženica primila, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada. Posebno se ističe i to da iz sadržaja Aneksa ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija ne proizlazi da se tužitelj odrekao prava isticanja pred sudom zahtjeva i potraživanja koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Tužitelj i tuženica sklapanjem dodataka predmetnom Ugovoru o kreditu nisu izmijenili odredbe iz osnovnih ugovora u pogledu kamatne stope i iznosa preostalog neotplaćenog kredita te postigli i sporazum o raspolaganju preplatom. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF i bez primjene valutne klauzule kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom. Konverzije ne predstavlja niti može predstavljati volju tužitelja kao potrošača za nadomještavanjem ništetnih odredbi ugovora o kreditu to ne ukazuje niti ZID OPK niti se to može iščitati iz odredbi dodatka ugovoru.

Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetnu posl br. P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužitelj se pozvao na utvrđenja iz navedene presude Vrhovnog suda.

Tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN- 96/03 ) jer je sklopila predmetni pravni posao u svrhu koja nije namijenjen njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnost. Tužiteljica je podigla predmetni kredit u privatne svrhe, radi se o stambenom kreditu za kupnju stana kako je navedeno u čl. 3 ugovora, što potvrđuje svojim iskazom u kojem navodi kako je novcem dobivenim kreditom kupljen stan na adresi njenog stanovanja, stan se isključivo koristi za stanovanje, u njemu nije djelovao obrt niti trgovačko društvo, a tuženik na kojem je teret tog dokaza suprotno tome nije dokazao.

Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je kredit zatvoren i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

Sporno je među parničnim strankama je su li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke iz čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu ništave.

Odredbom čl. 84. ZZP-a iz 2003. g. i čl. 99. ZZP-a iz 2007. g. propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da su odredbe koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile lako uočljive i u njima je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke u kojem slučaju da dolazi i do izmjene anuiteta iz čega slijedi da su te ugovorne odredbe jasne. No ovdje je trebalo utvrditi da li su predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile razumljive tužitelju kao potrošaču posljedično čemu da li su poštene u smislu zakonskim odredbi iz čl. 84. ZPP-a iz 2003. g. Analizirajući čl. 8 Ugovora o kreditu te način promjene ugovorne kamatne stope sukladno odluci banke-kreditora, valja navesti da iz takve stipulacije ugovora proizlazi da je način i obračun kamata vezan za akte tuženika s kojima tužitelj u trenutku zaključenja ugovora nije bio upoznat s tim da se nedvojbeno radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsko obrazovanje i koje se bave bankarskim poslovima, stoga ovaj sud smatra da navedene odredbe o razlozima promjene kamatne stope koje ovise o odluci tužitelju kao potrošaču nisu mogle bile razumljive. Tuženik u konkretnom slučaju u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije naveo objektivne i kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope odnosno tuženik je to učinio na nerazumljiv način. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu je sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca sve u vrijeme i na način kao je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2 i čl .272. ZOO-a. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloupotrebe prava. Tuženik je unošenjem u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope postupio suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Tužitelju je u trenutku sklapanja ugovora bio poznat samo podatak koliko iznosi promjenjiva kamatna stopa a to je bilo 4,990 % godišnje dok ostali podaci, a to je na koji način će se ta kamatna stopa od 4,990 % godišnje mijenjati u budućnosti nisu bili ni određeni niti odredivi. Niti ugovor o kreditu niti akti banke ne sadrže referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno očekivati da je tužitelj kao prosječni potrošač bio u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja. Tužitelj stoga nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u utuženom razdoblju. Nadalje tuženik ničim nije dokazao da je pojedinačno pregovarao sa tužiteljem, a na njemu je teret tog dokaza, glede te odredbe ugovora o kreditu kako u pogledu načina promjene kamatne stope koja će ovisiti o odluci banke. I iz presude donesene u kolektivnom sporu jasno proizlazi da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača-korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ništetna. Tuženik je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio dužan tužitelja kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što nije učinio. U svom iskazu tužiteljica navodi kako joj je rečeno da je kredit u CHF najpovoljniji, da je to najbolja opcija za njih, anuitet joj je bio sve viši i više. Jedno je potpisala i na to je pristala, a kasnije je anuitet samo rastao. Da je znala da će joj anuitet toliko narasti ne bi pristala sklopiti ugovor o kreditu. Nije joj objašnjeno kako i na koji način će se mijenjati kamatna stopa i koji su to parametri koji utječu na promjenu kamate stope. Na sadržaj odredbi ugovora nije mogla utjecati. Konverziju je prihvatila jer je to vidjela kao vid spašavanje. Kredit je u otplati i anuitete iznosi 340 EUR.

Tuženik je tijekom postupka odustao od saslušanja svjedoka koji je neposredno pregovarao s tužiteljicom.

Iz provedenog postupka jasno proizlazi da tužiteljica neprijeporno nije bila informirana o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i nije joj uopće skrenuta pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita. Ugovor je tipski, unaprijed pripremljen i nema dokaza (na tuženiku je teret istog) da je tužiteljica informirana o tome kako i na koji način će se kamatna stopa mijenja i koji su to parametri koji utječu na promjenu iste kao i da je bio upoznat sa efektivnom kamatom stopom te uvjetima kreditiranja .

U odnosu na pisani iskaz DN sud istog neće uzeti u obzir jer nije bitan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, naime niti ovaj svjedok nije neposredno pregovarao s tužiteljem te se istim nikako ne može dokazati na koji način je tužitelj bio informiran o svim potrebnim parametrima glede načina promjene kamatne stope i rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF.

Slijedom navedenog ugovorna odredba iz čl. 8. ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu koja je ovisna o jednostranoj odluci banke i čl. 16 da je klijent upoznat sa uvjetima kreditiranja i efektivnom kamatnom stopom ništava, i to u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a iz 2003. g. i čl. 102. ZZP- a iz 2007. g. pa je odlučeno kao u točki 1 izreke presude.

Činjenica što je ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na činjenicu je su li pojedine ugovorne odredbe ništave jer ako je neka odredba ništava ona je ništava od samog početka i bez solemnizacije. Bilježnik nije bio u obvezi pregovarati sa tužiteljem o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o promjenjivoj kamatnoj stopi. Javni bilježnik je prije ovjere pročitao ugovor strankama no nije im objašnjavao načine i razloge mijenjanja kamatne stope niti pojašnjavao razloge promjene tečaja i posljedice koje iz toga mogu proizaći. To je bila obveza tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a koja obveza nije od strane tuženika ispoštivana.

U odnosu na valutnu klauzulu valja navesti kako valutna klauzula sama po sebi nije ništetna ona je dozvoljena prema čl. 22 ZOO-a no iako je zakonom dopuštena dozvoljeno je ispitivanje jeli ništetna kao dio odredbe ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka u valuti CHF.

Tužitelj se u ovome u odnosu na valutnu klauzulu u valuti CHF postupku poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U presudi Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li u ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr.). Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je dakle u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

Iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da je ista kao potrošač informirana o svim činjenicama važnim za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, odnosno da je informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede valutne klauzule vezane za CHF. Samo informiranje da je anuitet podložan promjeni zbog rasta ili pada tečaja valute i da tečaj CHF je u prošlosti bio stabilan nije dovoljna informacije iz koje bi tužitelj kao prosječan potrošač mogao predvidjeti sve ekonomke posljedice koja će za njega proizaći zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF valuti poglavito kraj činjenice da zbog skorog uvođenja eurozone rast tečaja CHF je izgledan te je CHF valuta utočišta koja je kao takva jedni povoljna za trgovca-banku.

Potom prema praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu C-186/2016 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a tuženica nije dokazala da bi tužitelju pružila dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke, eventualne rizike (promjena tečaja i sl.), a niti je dokazala da je tužitelju pružila na jasan i nedvojben način sam postupak konverzije.

Stoga je dio odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na obvezu i povrat obveze koje je vezan za valutnu klauzulu u CHF ništetan pa je odlučeno kao u točki 3 izreke ove presude.

U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a, a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO-a). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014.g. To uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina znači da je pravo tužitelja u odnosu na zahtjev za preplaćenom kamatom nije zastarjelo jer je tužba podnesena 10. lipnja 2019. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja za isplatom zastarijeva 14. lipnja 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina pa to potraživanje tužitelja nije u zastari.

Kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koje su vezane jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli ništetne što je ovaj sud kao prethodno pitanje utvrdio tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužiteljici temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Dijane Tomljanović Butković proizlazi da preplaćen iznos s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,99% godišnje, te 3,23% od 01. siječnja 2014. ukupno iznosi 2.472,02 EUR tablica 12 st 7 do 9, manje plaćena kamata iznosi 2.197,19 EUR i ista se odnosi na razdoblje od siječnja 2015 do rujna 2015. Preplata tečaja iznosi 11.443,66 EUR tabl. 4 st 19 i 10, negativne tečajne razlike iznose 749,77 EUR. U konverziji je utvrđen manjak od 112.339,62 kn odnosno 1.637,75 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Nadalje navodi kako je konverzija provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da su sve preplate tužitelja s osnova kamate i tečaja uzete u obzir. Preplate kamate i tečaja indirektno su uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama. Iako se preplata u konverziji ne bazira na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplata kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir. Razlika između EUR glavnice po tečaju na dan 30.09.2015 i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 55.770,21 kn odnosno 7.401,98 EUR Ako je u početnom otplatnom planu ugovorena kamatna, zatezna kamata na preplatu kamate do konverzije 30.09.2015. iznosi 1.739,20 EUR (tab. 8, st. 3). Ako je u početnom otplatnom planu kamatna stopa 3,23% od 01.01.2014., zatezna kamata na više plaćenu kamatu do konverzije 30.09.2015. iznosi 1.742,51 EUR (tab. 13, st. 3). Zatezna kamata na preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 3.702,24 EUR (tab. 9, st. 3). S obzirom da je u konverziji ostvaren manjak, zatezna kamata se nema s čime prebiti. Ako se preplata kamate računa na temelju ugovorene kamatne stope u početnom otplatnom planu, zatezna kamata na ukupnu preplatu kamate i tečaja do konverzije 30.09.2015. iznosi 5.441,44 EUR (tab. 10). Ako se preplata kamate računa na temelju kamatne stope 3,23% u početnom otplatnom planu od 01.01.2014., zatezna kamate na više plaćenu kamatu i tečaj do konverzije 30.09.2015. iznosi 5.444,75 EUR (tab. 14).

Tužitelj nije istakao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 23. srpnja 2025. na način da na ime preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope iznos od 2472,02 eur (obračun po početnoj kamatnoj stopi od 4,75% do 01.01.2014., a od 01.02.2024. po 3,23%), na ime preplaćenog iznosa zbog primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 11.444,66 EUR. Tužitelje ne potražuje te na ime razlike glavnice, niti povrat manjka utvrđenog u konverziji.

Tuženik je podneskom od 28. srpnja 2025. specificirao prigovor prijeboja kada je tečaj CHF bio niži od početnog te potražuje iznos od 749,77 EUR, te prigovor radi prijeboja za period kada je kamatna stopa bila niža od početne u visini od 2.197,19 EUR

Nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud u potpunosti prihvaća, jer je isti izrađen objektivno i sukladno pravilima struke, vještak je u potpunosti odgovorila na danu joj zadaću od strane suda.

Kako je tužitelji konačno precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještakinje to je u odnosu na preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, a koji dio odredbe ugovora je utvrđen ništetnim valjalo dosuditi iznos od ukupno 2.472,02 EUR u pojedinačnim mjesečnim iznosima preciziranim sukladno nalazu i mišljenju vještaka a s osnova promjene tečaja koja 1.444,66 EUR pojedinačnim mjesečnim iznosima prema nalazu i mišljenju vještaka pa je odlučeno kao u točki 2 i 4 izreke ove presude.

Tuženik je danom uplate tužitelja stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja, a sve temeljem odredbe čl. 1115 ZOO-a, a ne kako to tuženik tvrdi u odnosu na preplaćene kamate od dana nakon pravomoćnosti odluke VTS- a dakle 14. lipnja 2014. odnosno na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule od dana 15. lipnja 2018. ili pak podnošenjem tužbe jer je tuženik nepošteni stjecatelj navedenih preplaćenih novčanih iznosa i od dana uplate po tužitelju teče zakonska zatezna kamata na iste.

Na posljetku valja navesti kako nema govora o dvostrukom namirenju tužitelja prihvaćanjem tužbenog zahtjeva radi isplate stečenog bez osnova zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, jer da je tužitelj kroz konverziju već obeštećen, radi se dva potpuno različita obračuna, jedan je matematički obračun koji je primijenjen u konverziji sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju sve sukladno odredbi čl. 19 c u kojem je jasno razrađeno kako i na koji način će se izvršiti konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR, a drugi je matematički obračun zbog primjene ništetnih odredbi uz osnovnog ugovora o kreditu prema kojem obračunu radi utvrđenja visine stečenog bez osnove u kojem obračunu se primjenjuje početna kamatna stopa i početni tečaj kao jedini poznati parametar od kojih parametara niti jedan nije korišten prilikom izračuna konverzije na dan 30.09.2015.

Usporedbom rezultata provedenog vještačenja s rezultatima provedene konverzije može se usporediti pravna i činjenična pozicija u kojoj bi se tužitelj nalazio ako bi mu se priznalo njegovo pravo na restituciju sukladno kolektivnoj presudi, u odnosu na pravnu i činjeničnu poziciju u koju je tužitelj stavljen provedbom konverzije.

Iz svega navedenoga slijedi da provedbom konverzije tužitelj nije ostvario ona prava koja potražuje ovom tužbom, a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo i to kroz povrat svih koristi koje je tuženi stekao. Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužitelja, pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik duguje iznose koje su tužiteljici dosuđeni

U odnosu na potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru radi prijeboja, a radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početno ugovorenog u visini od 749,77 EUR valja navesti kako nije osnovano. Plaćanjem tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku kao i okolnosti vezano uz način promjene kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke. stoga je taj prigovor neosnovan te je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude

U odnosu na prigovor radi prijeboja u visini od 2.197,19 EUR s osnova razlike u kamate u periodu od 01. siječnja 2014. do 1.9.2015., valja istaći kako se to potraživanje s osnova manje plaćene kamate odnosi na period kada je zakonski određena kamatna stopa od 3,23 %, kamatna stopa propisana odredbom čl. 11 a st.5 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 143/13) i iznosila je 3,23 % godišnje. Riječ je o Zakonom propisanoj visini kamatne stope, a ne o kamatnoj stopi jednostrano određenoj od strane banke, te koja kao takva nije nepoštena i ništetna. S obzirom da je u navedenom razdoblju tuženik obračunavao i naplaćivao kamatu po osnovi koja nije otpala (zakonska osnova), to nema niti stjecanja bez osnove na strani tužitelja, pa tako niti tražbine na strani tuženika koju bi tuženik mogao staviti u prijeboj. Stoga nema govora o tome da nema neravnoteže jer da je tužitelj ukupno gledano platio manji iznos kamate nego da je vrijedila početno ugovorena. Nadalje se ističe kako a je ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna samo u onom dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano, bez unaprijed ugovorenih kriterija promjene, mijenjati visinu kamatne stope na štetu tužitelja. S druge strane, sve one promjene kamatnih stopa koje je tuženik odredio u korist tužitelja (npr. promjene na niže), kao i one promjene kamatnih stopa koje nije odredio tuženik, nego su bile propisane zakonom, su dozvoljene jer ne narušavaju ravnotežu prava i obveza ugovornih strana na štetu tužitelja. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki VI. izreke ove odluke.

U odnosu na razliku u depozitu valja navesti kako je u konkretnom slučaju riječ je o beskamatnom depozitu u iznosu od 10 % vrijednosti kredita, koji služi kao osiguranje vraćanja kredita-čl. 11 ugovora o kreditu. Riječ je o vezanim sredstvima koja nikada nisu isplaćena tužitelju odnosno stavljena mu na raspolaganje, nego ih je banka ustegnula od iznosa odobrenog kredita i zadržala kako bi iste mogla slobodno koristiti za naplatu svojih dospjelih tražbina po kreditu. Tužitelj ne samo da ne ostvaruje nikakvo pravo na kamatu na navedeni depozit, niti može raspolagati navedenim sredstvima, već cijelo vrijeme na sredstva depozita plaća ugovornu kamatu i snosi sav rizik rasta tečaja CHF i na taj iznos depozita, jer iznos depozita obračunski ulazi u iznos glavnice kredita te direktno utječe na visinu anuiteta. Tužitelj od depozita ništa nije dobio pa da bi sada trebao vraćati, stoga je i taj prigovor neosnovan pa je odlučeno kao u točki VII izreke ove odluke

Naposljetku valja navesti kako je rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. odlučeno - "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita." Tuženi je dakle postavio procesno pravni prigovor prijeboja no ovaj sud je mišljenja da za te iznose ne treba umanjiti potraživanje tužitelja, naime te iznose tužitelj ni na koji način nije stekao niti se za te iznose okoristio, tužitelj nije nepošten stjecatelj pa da bi te iznose bio dužan tuženiku isplatiti stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 323 ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovora je i za štetu suugovoratelju koji trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao niti morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

Ostali navodi parničnih stranaka nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. i 155 Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika pa je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7oč.1) za sastav podneska od 29.02.2024. i 21.07.2025. svaki u visini od po 250 bodova (Tbr. 8, toč. 1), za zastupanje na ročištima održanima 13.10.2023., 01.01.2025 i 16.03.2026.. svaki u visini od po 250 bodova (Tbr. 9 toč.1), vrijednost boda 2,00 EUR, uz priznaje 25% a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Tužitelju je valjalo priznati troškove vještačenja u iznosu od 600,00 eur te sudske pristojbe na tužbu u visini od 179,18 EUR što ukupno iznosi 4.529,18 EUR. Na dosuđeni iznos

troška temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate.

Slijedom toga odlučeno je kao u točki VIII. izreke presude.

U Rijeci 11. lipnja 2026.

S U D A C

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

D N A :

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte