REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-1027/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A  i  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, od 17. rujna 2025., poslovni broj: Pn-236/2022-39., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, od 17. rujna 2025., poslovni broj: Pn-236/2022-39.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 7.466,84 EUR i naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.701,62 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude.

2. Rješenjem suda prvog stupnja, koje je sastavni dio presude, dopuštena je preinaka tužbe na podnesku tužitelja od 11. srpnja 2022.

3. Protiv presude i rješenja tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužitelja obveže na naknadu parničnih troškova, podredno ukine i predmet vrati prvo stupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima, razlozi prvostupanjske presude nisu u suprotnosti s provedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 7.404,63 EUR, nastalu naletom divljači na njegov osobni automobil, i to kao osiguravatelj [obrt] koje gospodari lovištem iz kojeg je divljač izašla.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, koja je podnesena 5. srpnja 2022., tužitelj zatražio isplatu iznosa od 7.342,42 EUR, koji zahtjev je povećao na podnesku od 11. srpnja 2022. za daljnjih 62,21 EUR, da je tužba s prilozima i podneskom tužitelja od 11. srpnja 2022. dostavljena tuženiku na odgovor 30. studenog 2022., te da se tuženik u odgovoru na tužbu nije usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe, obzirom da je tužba preinačena prije dostave tuženiku na odgovor, pa pristanak tuženika za preinaku tužbe nije potreban, sukladno članku 190. stavak 3. ZPP-a, a što se žalbom posebno niti ne osporava.

11. U prvostupanjskom postupku je među strankama nesporno da se 16. travnja 2022. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], na način da se vozeći desnom voznom trakom županijske ceste broj: Ž 5017, iz smjera Marčelja prema Klani, udario u objekt koji se nalazio na cesti, pri čemu je na vozilu nastala materijalna šteta, kao i da je Lovačko društvo „Jelen“ u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika.

12. Prometnim vještačenjem po sudskom vještaku Srećku Hlišć, saslušanjem tužitelja i svjedoka suvozača u osobnom automobilu SP, te uvidom u spis Postaje prometne policije Rijeke, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 16. travnja 2022., tužitelj u noćnim uvjetima upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], u kojem se kao suvozač nalazio ZP, desnom voznom trakom županijske ceste broj: Ž 5017 iz smjera [adresa] prema [adresa],

- da mu je izlaskom iz lijevog zavoja s desne strane naišao jelen, te je došlo do naleta prednjim dijelom osobnog vozila na jelena,

- da su za smjer kretanja tužitelja postavljeni prometni znakovi ograničenja brzine na 80 km/h i opasnosti od pojave divljači na cesti,

- da se tužitelj prije naleta na jelena kretao brzinom od oko 71 km/h, te bi se kočenjem zaustavio ispred putanje prelaska jelena preko kolnika pri brzini ispod 59 km/h,

- da je na osobnom vozilu tužitelja nastala šteta u visini plaćenih troškova popravka ovlaštenom servisu od 7.404,63 EUR, kao i da je tužitelj imao i trošak vučne službe u iznosu od 62,21 EUR.

13. Temeljem navedenih nespornih činjenica i utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je divljač – jelen, koji se noću nekontrolirano kreće cestom kojom se prometuje, opasna stvar i da osiguranik tuženika [obrt], koji gospodari lovištem uz cestu na kojoj se dogodila prometna nezgoda, odgovara tužitelju za pretrpljenu štetu kao vlasnik te opasne stvari, sukladno članku 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

14. Stoga je pobijanom presudom obvezao tuženika, kao osiguranika [obrt], da isplati tužitelju u cijelosti utuženi iznos, zaključujući da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štete, obzirom da je vještačenjem utvrđeno da se tužitelj prije naleta na jelena kretao brzinom manjom od propisanog ograničenja prometnim znakom, pa vožnja tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja.

15. Tuženik iznosi u žalbi da tužitelj ničim nije dokazao postojanje ugovorenog odnosa između tuženika i [obrt], odnosno nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika te dalje, da se štetni događaj dogodio na javnoj cesti, dakle na području na kojem se ne može ustanoviti lovište, da je pravna osoba koja upravlja cestama, sukladno odredbama Zakona o lovištu, obvezna donijeti Program zaštite divljači, te njegov osiguranik ne može biti odgovoran za štetu koja je nastala na cesti, jer cesta nije dio lovišta, da u vrijeme štetnog događaja nije bilo provođenje lova, pa nema odgovornosti lovoovlaštenika, ističe i da se tužitelj kretao neprilagođenom brzinom jer se, iako je njegova brzina kretanja bila ispod maksimalno dopuštene, radilo o noćnim uvjetima na cesti, uz gustu šumu, izvan naselja i bez zaštitne ograde, što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, a ističe i da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o odgovornosti za štetu od opasne stvari, te osporava stajalište prvostupanjskog suda da je u ovom konkretnom slučaju jelen na cesti opasna stvar.

16. Suprotno tim žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

17. Tužitelj je uz tužbu priložio dokumentaciju o komunikaciji s tuženikom prije podnošenja tužbe, iz koje proizlazi da je povodom štetnog događaja 19. travnja 2022. podnio odštetni zahtjev tuženiku, da je tuženik odgovorio dopisom od 10. svibnja 2022. i zahtjev ocijenio pravno neosnovanim, jer iako je policom osiguranja obuhvaćena odgovornost lovačkog društva za štetu na vozilima od divljači, nije utvrđeno da je šteta na vozilu tužitelja nastala uslijed divljači.

17.1. Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da tuženik tijekom postupka nije osporio da je u ugovornom odnosu s [obrt] , a te tvrdnje iznosi tek u žalbi, pa je prvostupanjski sud, obzirom na navedeno, pravilno zaključio da je među strankama nesporno da je [obrt] osiguranik tuženika. Stoga tuženik neosnovano u žalbi ističe da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi da lovačko društvo nije odgovorno tužitelju za pretrpljenu štetu, jer se štetni događaj dogodio na cesti, dakle na području na kojem se ne može ustanoviti lovište, jer u vrijeme štetnog događaja nije bilo provođenje lova, i jer jelen na cesti nije opasna stvar, pa ne postoji odgovornost lovačkog društva niti po odredbama Zakona o lovstvu niti po odredbama Zakona o obveznim odnosima.

19. Suprotno žalbenim navodima, divljač koja dospije na cestu, kojom se vrši promet vozila, u ovom konkretnom slučaju jelen, koji se noću nekontrolirano kreće tom cestom, je opasna stvar, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud , a [obrt], koji gospodari lovištem uz tu cestu je imatelj te opasne stvari i odgovara za štetu od opasne stvari sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, po načelu uzročnosti.

20. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da [obrt], kao osiguranik tuženika, nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, te da je za štetu nastalu tužitelju odgovorna pravna osoba čija je obveza bila donijeti Program zaštite divljači.

21. Teret dokazivanja činjenica koje isključuju odgovornost za štetu lovačkog društva ovdje je konkretno na tuženiku, kao osiguravatelju lovačkog društva.

22. Vještačenjem je utvrđeno da je do prometne nezgode došlo u noćnim uvjetima vožnje, na mjestu gdje je ograničenje brzine 80 km/h i gdje je postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti", da se tužitelj prije naleta na jelena kretao brzinom od 71 km/h, te da bi nesreću izbjegao da se kretao brzinom ispod 59 km/h.

23. Obzirom da je tužitelj upravljao vozilom brzinom manjom od propisanog ograničenja prometnim znakom, i da je nalet na jelena mogao izbjeći samo brzinom kretanja ispod 59 km/h, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da postupanje tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja i nastale štete, jer je unatoč prometnom znaku, kojim je propisana brzina kretanja od 80 km/h, vozio manjom brzinom od propisane, što ukazuje na njegov dodatni oprez u vožnji, obzirom na noćne uvjete vožnje i prometni znak "divljač na cesti".

24. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nije odgovoran za štetni događaj, odnosno da niti djelomično nije doprinio njegovom nastanku.

25. Vještačenjem je utvrđeno da visina štete na osobnom automobilu tužitelja iznosi 7.404,63 EUR i da je tužitelj platio trošak vučne službe u iznosu od 62,21 EUR, što se žalbom posebno ne osporava, pa je pobijanom presudom tuženik kao osiguravatelj lovačkog društva, pravilno obvezan isplatiti tužitelju nastalu štetu u iznosu od 7.466,84 EUR.

26. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavka 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23)

27. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda i rješenje potvrđeni, sukladno članku 368. stavak 1. i članku 380. točka 2. ZPP-a.

28. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

29. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 11. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Zlatko Pirc