Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-469/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika GT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i optuženog, podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: K-197/2022-22 od 18. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i optuženika GT, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: K-197/2022-22, od 18. rujna 2024. optuženi GT, s ostalim osobnim podacima, kao u izreci pobijane presude, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 3., u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), optuženi je oslobođen obveze podmirivanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08, te troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, zbog odluke o kazni i predlaže da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženom izrekne strožu kaznu zatvora.

3. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno podnio optuženi, po branitelju Zoranu Vukeliću, odvjetniku iz Bjelovara, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu i optuženika oslobodi od optužbe, podredeno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru podnio je optuženik putem branitelja Zorana Vukelića, odvjetnika iz Bjelovara i predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

5. Odgovor na žalbu optuženika, ponijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru i predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

6. Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08.

7. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i optuženika GT , nisu osnovane.

8. U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru.

9. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti na strani optuženika, zbog čega smatra da se jedino sa strožom kaznom može postići svrha, kako specijalne, tako i generalne prevencije.

10. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je optuženom kao olakotno cijenio što je bio odlikovan u Domovinskom ratu.

11. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

12. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena kazna zatvora, nije preblaga, a niti prestroga za predmetna kaznena djela, te će se sa njome, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

13. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovane su žalbe Općinskog odvjetništva u Bjelovaru, zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim, ali i otegotnim okolnostima.

U odnosu na žalbu optuženika

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a za svoja utvrđenja dao je jasne, određene i međusobno neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

15. Neosnovano žalitelj osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje PT. Naime, prvostupanjski sud je njezin iskaz s pravom ocijenio vjerodostojnim, imajući u vidu da je iskaz logičan, životno uvjerljiv i dosljedan, lišen bitnih proturječnosti, te u cijelosti potkrijepljen drugim dokazima provedenim tijekom postupka.

16. Osobito je značajno što je navedena svjedokinja odmah nakon inkriminiranog događaja isti prijavila policiji, što predstavlja snažan indikator autentičnosti njezina iskaza i ozbiljnosti shvaćene prijetnje upućene od strane optuženika prema oštećenoj- žrtvi ŽT.

17. Pravilno je prvostupanjski sud doveo u međusobnu vezu iskaz svjedokinje PT s iskazom oštećenice-žrtve ŽT, iz kojeg proizlazi da joj je prijetnja prenesena, te da je kod nje izazvala osjećaj straha i bojazni za vlastiti život.

18. Suprotno žalbenim tvrdnjama, okolnost što oštećenica-žrtva ŽT nije neposredno čula prijetnju ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se radi o posrednom dokaznom izvoru koji je u konkretnom slučaju potvrđen drugim provedenim dokazima, te je kao takav prihvatljiv.

19. Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio obranu optuženika. Naime, obrana optuženika, prema kojoj je izgovorio riječi „što mama misli“, pravilno je ocijenjena kao neuvjerljiva, jer nije potkrijepljena nijednim drugim dokazom, i u suprotnosti je s dosljednim iskazom svjedokinje PT, te da se ne uklapa u utvrđeni kontekst narušenih odnosa između optuženika i oštećenice-žrtve.

20. Stoga je prvostupanjski sud s pravom takvu obranu ocijenio kao usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

21. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon.

22. Izrečene riječi optuženika: „reci mami da ću je ubiti prvom prilikom kada je vidim“ pravilno su od strane prvostupanjskog suda ocijenjene kao ozbiljna prijetnja ubojstvom i koje su objektivno podobne da kod osobe kojoj su upućene izazove osjećaj straha i nesigurnosti, što je u konkretnom slučaju i ostvareno.

23. Kako je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, pravilno je primijenjena odredba članka 139. stavka 3., u vezi stavkom 2. KZ/11.

24. Nije osnovana žalba optuženika niti u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni.

25. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne, te ih pravilno vrednovao. Kao olakotnu okolnost osnovano je cijenjeno sudjelovanje optuženika u Domovinskom ratu, dok su kao otegotne okolnosti pravilno cijenjene ranija višestruka osuđivanost optuženika, činjenicu da je već bio osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela i okolnost da je djelo počinjeno prema istoj oštećenici.

26. Upravo ponavljanje istovrsnog kaznenog djela prema istoj osobi upućuje na povećani stupanj kriminalne volje i upornost optuženika u protupravnom ponašanju. U takvim okolnostima i prema ocjeni ovog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci nije prestroga, već je primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje optuženika, te potrebi ostvarenja svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ-a.

27. Stoga se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ne bi mogla postići blažom sankcijom, kako to neosnovano predlaže žalitelj.

28. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženog, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

29. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 11. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski