Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-141/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐM, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3., u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22,114/23, 36/24 i 136/25 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: K-103/2026-16 od 20. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĐM, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, optuženi ĐM proglašen je krivim, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3., u vezi stavka 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Na temelju članka 73. KZ/11, okrivljenom ĐM je izrečena i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1987., a kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara u trajanju od 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljenom ĐM je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to počevši od uhićenja 20. siječnja 2026., pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 ,143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 – dalje: ZKP/08) nalaženo je okrivljenom ĐM platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok je isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08, u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Tihomiru Rožmariću, odvjetniku iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik i predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

5. Žalba optuženog ĐM, nije osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ne sadrži bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Izreka presude je jasna, razumljiva i neproturječna sama sebi niti razlozima presude. Prvostupanjski sud je iznio jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu u međusobnoj suprotnosti niti suprotni sadržaju izvedenih dokaza.

7. Nije osnovan žalbeni navod da je izmjenom optužnice tijekom rasprave povrijeđeno pravo obrane optuženika. Izmjenom optužnice nije promijenjen identitet djela niti je optuženik stavljen u nepovoljniji procesni položaj. Državni odvjetnik je samo precizirao vremenski okvir događaja nakon provedenog dokaznog postupka, pri čemu je činjenična osnova optužbe ostala ista. Optuženik i njegov branitelj imali su mogućnost očitovati se o tako izmijenjenoj optužbi, te predlagati i izvoditi dokaze u svoju korist, pa pravo obrane nije bilo povrijeđeno.

8. Nije u pravu žalitelj ni kada osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je savjesno i kritički ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te je za svoja činjenična utvrđenja dao uvjerljive, logične i životno prihvatljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Iskaz žrtve ZM pravilno je ocijenjen vjerodostojnim. Njezino iskazivanje tijekom postupka ostalo je dosljedno u pogledu odlučnih činjenica, odnosno sadržaja prijetnji, okolnosti pod kojima su izrečene, te posljedica koje su kod nje izazvale. Okolnost da nije mogla s potpunom sigurnošću odrediti točan datum pojedinog telefonskog razgovora ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza jer se radi o događajima koji su se odvijali kroz određeno vremensko razdoblje obilježeno učestalim međusobnim kontaktima i emocionalno opterećenim odnosom stranaka.

10. Iskaz žrtve dodatno je potvrđen iskazom svjedokinje ČM, koja je neposredno svjedočila dijelu komunikacije i opisala reakcije žrtve nakon upućenih prijetnji. Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da sama činjenica srodstva sa žrtvom nije dostatan razlog za odbacivanje njezina iskaza, osobito kada je isti u bitnim dijelovima suglasan drugim dokazima.

11. Nadalje, iskaz svjedoka CM ne isključuje navode optužbe. Naprotiv, taj svjedok potvrđuje postojanje učestalih verbalnih sukoba između optuženika i žrtve , te priznaje da je optuženik tijekom razgovora koristio neprimjerene i uvredljive izraze. Stoga njegov iskaz nije protivan zaključcima prvostupanjskog suda.

12. Žalitelj bezuspješno ističe da nije bilo materijalnih dokaza koji bi potvrđivali sadržaj prijetnji. Kazneni postupak ne poznaje hijerarhiju dokaza, niti postoji pravilo prema kojem bi osuđujuća presuda mogla biti donesena samo na temelju materijalnih dokaza. Odlučno je jesu li izvedeni dokazi u svojoj ukupnosti pružili siguran temelj za zaključak o krivnji optuženika, a što je u konkretnom slučaju ostvareno.

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da riječi koje su optuženiku stavljene na teret predstavljaju ozbiljne prijetnje podobne da kod žrtve izazovu osjećaj straha i osobne ugroženosti. Njihovu ozbiljnost valja ocjenjivati ne samo prema doslovnom sadržaju nego i prema cjelokupnom kontekstu odnosa između stranaka , ranijim ponašanjima optuženika, te okolnostima pod kojima su izrečene.

14. Nije osnovan ni žalbeni navod o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona u pogledu svojstva žrtve kao bliske osobe. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da su optuženik i žrtva bili u intimnoj vezi iz koje imaju zajedničko dijete. Takav odnos, neovisno o prestanku zajedničkog života, nesumnjivo predstavlja odnos bliskih osoba u smislu članka 87. stavka 9. KZ/11.

15. Nije osnovana niti žalba zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i vrednovao sve okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne. Kao olakotne okolnosti cijenio je osobne i obiteljske prilike optuženika, dok je kao otegotne okolnosti uzeo u obzir njegovu raniju višestruku osuđivanost, osobito za istovrsna kaznena djela počinjena prema bliskim osobama, kao i činjenicu da prethodne osude nisu ostvarile svoju svrhu specijalne prevencije.

16. Izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine nalazi se bliže zakonskom minimumu propisane kazne, te je po ocjeni ovog suda primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje optuženika i svim okolnostima konkretnog slučaja. Takvom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

17. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena neka od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

18. Slijedom svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Vukovar, 11. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski