Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-22/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja AI STUDIO d.o.o., OIB: 83247361073, Zagreb, Ulica Divka Budaka 1D, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Panić Šušteršić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika [obrt], obrt za usluge, vl. RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Matija Šikić, odvjetnik u OD Golubić i Šikić j.t.d. Čakovec, radi isplate 229,38 eura, nakon zaključenja glavne rasprave , dana 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz Varaždina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1010/2025 (sudski predmet: Ovrv-12164/2025) od 24. studenoga 2025. kojim je naloženo tuženiku [obrt], obrt za usluge, vl. RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju AI STUDIO d.o.o., OIB: 83247361073, Zagreb, Ulica Divka Budaka iznos od 189,38 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 04.12.2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 eura uvećanom za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku RF, vl. [obrt], obrt za usluge iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju AI STUDIO d.o.o., OIB: 83247361073, Ulica Divka Budaka 1D, 10123 Zagreb iznos od 40,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 04.12.2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 194,14 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Ana Kalšan Mališ iz Varaždina, donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1010/2025 (sudski predmet: Ovrv-12164/2025) od 24. studenoga 2025. na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 000007205/01/01 od 25.11.2024. (str. 12 spisa), radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 189,38 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura također uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, podnio je prigovor u kojem osporava da bi bio bilo što dužan tužitelju, osporava da bi stranke sklopile bilo kakav ugovor, kao i primitak bilo kakve robe ili usluge od tužitelja.

3. U povodu prigovora, javni bilježnik je spis dostavio Općinskom sudu u Varaždinu, koji je dostavio spis ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnji postupak.

4. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-22/2026-2 od 16. veljače 2026. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo sve ovršne radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio i obrazložio u podnesku od 12. siječnja 2026. u kojemu je u bitnome naveo da su tužitelj i tuženik zasnovali ugovorni odnos i to ugovor o djelu temeljem kojeg se tužitelj obvezao isporučiti uslugu tuženiku, a što je i učinio, a radilo se o objavi na internetskom portalu Moja djelatnost te je tuženiku isporučeno korisničko ime i lozinka za pristup profilu na portalu Moja Djelatnost. Tužitelj tvrdi da je ugovor s tuženikom sklopljen usmeno dana 25. studenog 2024., kada je tužitelj telefonskim putem uputio ponudu tuženiku, a tuženik je ponudu prihvatio. U prilog ove tvrdnje tužitelj dostavlja u spis transkript audio snimke te predlaže preslušavanje audio snimke razgovora (koju potom dostavlja na ročište 18. svibnja 2026.). Slijedom navedenog, tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu nastalih parničnih troškova uvećanih za pripadajuće zatezne kamate.

5.1. Tužitelj pored istaknutog tužbenog zahtjeva proizašlog iz ovrhe potražuje i iznos od 40,00 EUR, uvećano za zatezne kamate, a na ime posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama, temeljem čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

6. Tuženik se očitovao podneskom od 31. ožujka 2026. u kojem je naveo da osporava da bi s tužiteljem ugovorio izradu bilo kakvog djela, odnosno obavljanje bilo kakvog posla, pa time niti bilo kakvo djelo, odnosno posao, ako su i izrađeni, odnosno obavljeni od strane tužitelja, nisu bili niti su mogli biti u skladu s odredbama ugovora i pravilima struke. Tuženik osporava vjerodostojnost i istinitost transkripta kojeg je tužitelj dostavio u spis, pri čemu ističe da isti ne predstavlja dokaz o tome koju bi uslugu tuženik naručio od tužitelja, je li tužitelj tu uslugu izvršio te radi li se o usluzi iz utuženog računa čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Tuženik osporava i istinitost i vjerodostojnost ostalih isprava koje je tužitelj dostavio u spis te ističe da u transkriptu piše da je telefonski razgovor navodno vođen radi usluge “Moja djelatnost 3u1”, a da je (ovdje utuženi) račun izdan za uslugu “Moja djelatnost 1-2”. Tuženik također ističe da se utuženi račun ne može odnositi na navodnu uslugu koja je navodno ponuđena u telefonskom razgovoru jer je račun izdan na iznos od 151,50 EUR + PDV, a u transkriptu piše cijena usluge u iznosu od 295 EUR + PDV na dvije rate. Slijedom navedenoga tuženik je predložio da sud održi usmenu raspravu, da provede dokaz saslušanjem tuženika kao stranke i ostale predložene dokaze te da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak.

7. Sud je održao ročište dana 18. svibnja 2026. te proveo sve dokaze koje je predložio tužitelj i to čitanje isprava u spisu te preslušavanje snimke razgovora koju je punomoćnica tužitelja dostavila u spis na USB sticku.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. , dalje u tekstu: ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, jer tužitelj nije dokazao niti pravnu osnovu niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju dokaza koje su im stranke ponudile.

10. Nadalje, ovdje se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga te je tužitelj podneskom dostavljenim unutar roka iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze radi utvrđenja tih činjenica. Međutim, niti podneskom od 12. siječnja 2026. (niti naknadnom podnesku od 20. veljače 2026.) niti na održanom ročištu tužitelj nije potkrijepio pravnu i činjeničnu osnovu svoje tražbine u mjeri dovoljnoj da sud donese zaključak o istinitosti tužiteljevih činjeničnih tvrdnji na razini izvjesnosti.

11. Naime, pokraj tuženikovog osporavanja činjenice da je sklopio ugovor s tužiteljem, da je od tužitelja naručio uslugu koju je tužitelj obračunao utuženim računom, kao i osporavanja činjenice da je tužitelj izvršio obračunatu uslugu koja je predmet tužbenog zahtjeva, za ispitivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju bili su nužni dokazi iz kojih bi se sa sigurnošću utvrdile činjenice da su stranke zaključile ugovor temeljem kojeg je tuženik naručio, a tužitelj pružio tuženiku uslugu koja je predmet tužbenog zahtjeva.

12. Međutim, dokumentacija kojom je tužitelj potkrijepio svoj zahtjev nije bila dovoljna za donošenje zaključka o osnovanosti takvog zahtjeva. To prvenstveno iz razloga što sud iz sadržaja telefonskog razgovora, prema transkriptu na str. 62 i 63 spisa (a čija vjerodostojnost je utvrđena preslušavanjem snimke toga razgovora na ročištu 18. svibnja 2026.), nije mogao sa sigurnošću utvrditi da su stranke sklopile ugovor temeljem kojega je tuženik naručio a tužitelj izvršio uslugu koju je obračunao utuženim računom broj 000007205/01/01 od 25.11.2024. (str. 12 spisa). Naime, u navedenom telefonskom razgovoru, koji se vodio između supervizora i tuženika, a za koji razgovor tužitelj tvrdi da predstavlja dokaz o tužiteljevom davanju i tuženikovom prihvatu ponude za konkretnu uslugu za koju je tuženiku potom izdan utuženi račun, nigdje se ne navodi konkretno usluga koja je ponuđena tuženiku. Analizom razgovora proizlazi da se razgovor vodio radi provjere naziva i adrese obrta tuženika te da je tuženik prihvatio određenu uslugu na godinu dana za cijenu od 295,00 eura plus pdv, no ne proizlazi konkretno da se radi o usluzi koja je specificirana na utuženom računu kao “Moja djelatnost 1-2” u iznosu od 151,50 EUR + pdv, ukupno 189,38 eura.

12.1. Navedeno ne proizlazi niti iz analize ostale dokumentacije u spisu na koju se tužitelj poziva (str. 43-46 spisa), a koju je punomoćnica tužitelja obrazlagala, a sud analizirao na ročištu 18. svibnja 2026.. Punomoćnica tužitelja je navela da je u ispravi naslova Moja djelatnost – paket 3u1 (str. 46 spisa) po točkama 1.-4. navedeno što je tužitelj sve ponudio da će obaviti za tuženika te da činjenicu je ponuđenu uslugu i izveo tužitelj dokazuje sljedećim: u odnosu na točku 1. – elektronički medij, tužitelj je priložio fotografiju objavljenog oglasa na portalu Moja djelatnost (str. 44 spisa), no radi se o nečitljivoj ispravi - u odnosu na točku 2. - tiskani medij, navodi da je tužitelj isporučio tuženiku primjerak tiskanog medija pod nazivom Moja djelatnost (međutim o navedenoj isporuci nije priložila nikakav dokaz, već je zatražila dodatni rok, čemu sud primjenom čl. 461.a st. 6. ZPP-a nije udovoljio), u odnosu na točku 3. – lokacija na Google Maps, tužitelj je dostavio ispis sa interneta (str. 45 spisa), no isti nije čitljiv, a u odnosu na točku 4. navodi da je tužitelj tuženiku dostavio podatke korisničko ime i lozinku da može samostalno pristupiti svom profilu na portalu Moja djelatnost, no ne dostavlja dokaz o dostavi toga tuženiku.

12.2. Slijedom navedenoga, kako na temelju provedenih ponuđenih dokaza nije bilo moguće da sigurnošću utvrditi odlučne činjenice koje se tiču sklapanja konkretnog ugovora između stranaka te izvršenja konkretne usluge koju je tužitelj obračunao utuženim računom kojim tereti tuženika, sud je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, čl. 221. a ZPP-a te čl. 451. st. 3. i čl. 461. a st. 7., 9. i 10. ZPP -a odbio tužbeni zahtjev i presudio kao u točki I. i II. izreke presude.

13. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. S obzirom na uspjeh u sporu tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 50,00 eura za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za sastav podneska od 31.3.2026. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištu 18. svibnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te pripadajući PDV u visini od 37,50 eura (Tbr. 42. Tarife) te sudsku pristojbu na prigovor u iznosu od 6,64 eura, odnosno ukupno 194,14 eura.

U Varaždinu 11. lipnja 2026.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA: 1. za tužitelja – pun. Ivana Panić Šušteršić, odvjetnica iz Zagreba

2. za tuženika – pun. Matija Šikić, odvjetnik u OD Golubić i Šikić j.t.d. Čakovec