Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-44/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, uz sudjelovanje djece mlt. BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnoj skrbnici PI, dipl.iur. u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa i uzdržavanja djece, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P Ob-236/2024-21 od 5. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P Ob-236/2024-21 od 5. ožujka 2026.:

- potvrđuje u točki I.1. izreke kojom je izmijenjena ranija odluka i određen opseg ostvarivanja osobnih odnosa mlt. MI s ocem TI;

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je izmijenjena ranija odluka o uzdržavanju i naloženo tuženiku da za uzdržavanje mlt. BI doprinosi iznos od 279,00 EUR mjesečno, te za mlt. MI iznos od 223,00 EUR mjesečno, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, od 1. rujna 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun majke, a preinačuje u odnosu na visinu stope zatezne kamate na način da se ista određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ;

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev za plaćanje povišenih iznosa uzdržavanja mlt. BI i mlt. MI za razdoblje od dana podnošenja tužbe 1. listopada 2024. do 31. kolovoza 2025.;

- potvrđuje u točki III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P Ob-236/2024-21 od 5. ožujka 2026. ukida u točki I.2. izreke kojom je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s mlt. BI, te odluka o troškovima iz točke IV. izreke i u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P Ob-162/2022-30 od 21. studenog 2023. pod točkom IV. izreke kojom je određeno odvijanje osobnih odnosa mlt. BI i mlt. MI s ocem TI pa sada glasi:

1. Osobni odnosi mlt. MI s ocem TI odvijati će se na sljedeći način:

- svaki drugi vikend i to subotom od 10:00 sati do nedjelje do 18:00 sati,

- 15 dana ljetnih školskih praznika time da će mlt. MI provesti s ocem 6 dana u mjesecu lipnju nakon završetka školske godine i 9 dana u mjesecu srpnju, a sve prema dogovoru djetetovih roditelja.

2. Zabranjuje se odvijanje osobnih odnosa tuženika TI s mlt. BI.

II. Mijenja se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P Ob-162/2022-30 od 21. studenog 2023. godine pod točkom V. izreke pa sada glasi:

Nalaže se tuženiku TI da doprinosi za uzdržavanje mlt. BI i mlt. MI umjesto iznosa od po 170,00 EUR mjesečno za svako dijete, odnosno ukupno 340,00 EUR mjesečno za obojicu, iznos od 279,00 EUR mjesečno za mlt. BI, te iznos od 223,00 EUR mjesečno za mlt. MI, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana podnošenja tužbe 1. listopada 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na tekući račun majke GI kod Erste Bank d.d., te na dospjele iznose plati zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljicu s ostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Navedenu presudu u odnosu na dio točke I. izreke (glede ostvarivanja osobnih odnosa mlt. MI s ocem), te točaka III. i IV. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 , 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, a podredno da ukine presudu u pobijanom dijelu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu joj troška sastavljanja žalbe.

2.1. Navedenu presudu u odnosu na dio točke I. izreke (glede zabrane ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. BI) i dio točke II. izreke (glede početka plaćanja povišenih iznosa uzdržavanja) pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da preinači presudu u pobijanom dijelu i dosudi mu trošak sastavljanja žalbe.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika pretežno je osnovana, dok je žalba tužiteljice neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za izmjenu ranije odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djece, konkretno zahtjev da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad mlt. BI i mlt. MI, smanjenje vremena ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece s ocem, te povišenje iznosa uzdržavanja.

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da su parnične stranke roditelji mlt. BI rođenog **.**.2010. i mlt. MI rođenog **.**.2018.

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P Ob- 162/2022-30 od 21. studenog 2023. razveden brak stranaka i određeno da će djeca stranaka mlt. BI i mlt. MI stanovati s majkom, da će roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, da će se osobni odnosi djece s ocem ostvarivati svaki drugi vikend subotom od 10:00 do 18:00 sati počevši od 25. studenog 2023. i to prva dva mjeseca, a nakon toga s noćenjem kod oca time da će se susreti odvijati subotom i nedjeljom, te će otac djecu vraćati majci u nedjelju do 18:00 sati, zatim u tjednu kad nema vikend susreta petkom od 17:00 do 19:00 sati, te 15 dana ljetnih školskih praznika i 7 dana zimskih školskih praznika, kao i naizmjence svaki drugi državni praznik, odnosno vjerski blagdan koji je neradni dan kod jednog pa kod drugog roditelja, time je tuženiku naloženo i da za uzdržavanje svakog djeteta doprinosi iznose od po 170,00 EUR mjesečno, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 1. studenog 2023. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti

- da iz mišljenja i prijedloga stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda (dalje: HZZSR, PU) Gospić proizlazi da roditelji trebaju i dalje zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb jer je to u interesu njihove mlt. djece, dok je trenutna situacija da otac uspijeva viđati tek jedno od svoje dvoje djece i redovito uplaćuje uzdržavanje, a starijeg sina ne viđa jer sin to odbija, dok djetetova majka prešutno podržava otpor što potvrđuje izostankom angažmana da starijeg sina pomiri s ocem ili da bar potpomogne kreiranje potrebnih preduvjeta, time da na strani oca nisu evidentirani prekršaji, odnosno obiteljska nasilja, te iz izvješća voditelja mjere proizlazi da je otac poštovao plan i program provođenja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, pa predlažu da se osobni odnosi oca i djece odvijaju na način da djeca provode kod oca svaki drugi vikend u mjesecu, 15 dana ljetnih školskih praznika, te 7 dana zimskih školskih praznika

- da posebna skrbnica mlt. djece nije imala primjedbi na mišljenje i prijedlog HZZSR, PU Gospić

- da je sudska psihologinja ČI u predmetu Ovr Ob-13/2024 obavila stručni razgovor s mlt. djecom stranaka i sačinila psihologijsku procjenu, primjerak koje je dostavljen u predmetni spis, u sklopu koje se nalaze nalazi i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada [adresa] , u kojoj navodi da djeca nemaju strah od oca, no mlt. BI odbija susrete i druženja s ocem, dok mlt. MI navodi interes za održavanje kontakta s ocem samo radi materijalnih stvari i aktivnosti u koje otac nije uključen, usmjeren je na dva fizički neprimjerena kontakta od strane oca (udarac dlanom o glavu i povlačenje za uho), izostanak sadržajnog provođenja vremena s ocem, izostanak emocionalne topline i bliskosti, teškoće separacije od majke i onemogućavanje ostvarivanja kontakta s majkom dok boravi kod oca, time da je sklon iznositi informacije koje nisu dio njegovog osobnog iskustva, npr. o očevom opijanju iako tome nije svjedočio , te „navođenju sjećanja dok je bio beba“, uglavnom kod oboje roditelja da su tijekom ranijih postupanja i na osnovu navoda djece prepoznati propusti u ostvarivanju skrbi o djeci

- da su u mišljenju multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada [adresa] navedene razvojne poteškoće kod djece i to kod mlt. BI dijagnoza F98.6 Cluttering (konfuzan, brzi govor), te kod mlt. MI F80.0 Specifični poremećaj izgovora, kao i da djeca odrastaju u obitelji separiranih roditelja neuspostavljene suradnje i komunikacije što se odražava na realizaciju njihovih prava na oba roditelja , izloženi su i opterećeni narušenom obiteljskom dinamikom i neprimjerenim informacijama o raspadu obitelji, što uz građenje negativne slike o jednom roditelju predstavlja rizik za njihov razvoj

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je za Sebastianov smještaj i prehranu u učeničkom domu potrebno 85,00 EUR mjesečno, zatim za prijevoz na relaciji [adresa] - Perušić 80,00 EUR mjesečno, za džeparac 50,00 EUR mjesečno, za odjeću i obuću 150,00 EUR mjesečno, za higijenske potrepštine 20,00 EUR mjesečno, za školske izlete dva puta godišnje po 200,00 EUR, za rođendanske poklone prijateljima po 30,00 EUR, za školske knjige 205,00 EUR + školski pribor, za mobitel i internet 24,00 EUR mjesečno, te za dodatne potrepštine po 50,00 EUR tjedno, dok je u odnosu na MI za hranu potrebno 200,00 EUR mjesečno, za produženi boravak u školi 50,00 EUR mjesečno, za odjeću i obuću 150,00 EUR mjesečno, za higijenske potrepštine 10,00 EUR mjesečno, za trening nogometa 20,00 EUR mjesečno, za radne bilježnice na početku školske godine 100,00 EUR, za rođendanske poklone prijateljima po 20,00 EUR, te za školski izlet 90,00 EUR

- da iz iskaza tuženika proizlazi da stanuje u podstanarskom stanu za koji plaća najam 280,00 EUR mjesečno, režije 40,00 EUR mjesečno, otplaćuje kredit u iznosu od 420,00 EUR mjesečno, te troši za hranu 100,00 EUR mjesečno, za odjeću i obuću svaka tri do četiri mjeseca oko 100,00 EUR, za higijenske potrepštine 30,00 EUR mjesečno, za ogrjevno drvo 350,00 EUR, time da je vlasnik starog vozila za čiji tehnički pregled, osiguranje i registraciju plaća 550,00 EUR godišnje, te gorivo za vozilo oko 70,00 EUR mjesečno

- da iz dostavljenih isplatnih lista proizlazi da je prosječna neto plaća tuženika za razdoblje od rujna do prosinca 2025. iznosila 1.395,00 EUR mjesečno.

7. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud je, prije svega, prihvaćajući mišljenje i prijedlog HZZSR, PU Gospić, te stručno mišljenje sudske psihologinje ČI u sklopu kojeg se nalaze nalazi i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada [adresa], neosnovanim ocijenio zahtjev tužiteljice za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi nad mlt. djecom. Nadalje, imajući u vidu da mlt. BI odbija susrete i druženja s ocem, a kako se radi o dječaku u dobi od 15 i pol godina koji o tome ima jasan stav, te u smislu odredbe čl. 86. st. 2. ObZ-a ima pravo izraziti svoje mišljenje, koji je osim toga učenik 1. razreda srednje zrakoplovne škole u [adresa], radi čega je tijekom cijelog tjedna odsutan iz mjesta prebivališta i tek vikendom dolazi u [adresa], prvostupanjski sud je donio odluku o zabrani odvijanja osobnih odnosa mlt. BI s ocem. Ostvarivanje osobnih odnosa mlt. MI s ocem, prvostupanjski sud je odredio svaki drugi vikend, subotom od 10:00 sati do nedjelje do 18:00 sati, te 15 dana ljetnih školskih praznika na način da mlt. MI provede s ocem 6 dana u mjesecu lipnju nakon završetka školske godine i 9 dana u mjesecu srpnju, sve prema prethodnom dogovoru roditelja, navodeći da su vikend susreti predviđeni s noćenjem kod oca, no ukoliko dječak uporno želi prespavati kod majke, roditelji su pozvani da udovolje djetetovoj želji ukoliko je opravdana. Konačno, prvostupanjski sud je utvrdio da su se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka o uzdržavanju, odnosno sada da ukupne potrebe mlt. BI iznose oko 500,00 EUR mjesečno, a mlt. MI oko 470,00 EUR mjesečno, pa imajući u vidu i materijalne mogućnosti tuženika, osnovanim je ocijenio tužbeni zahtjev za povećanje iznosa uzdržavanja, naloživši tuženiku da od dana podnošenja tužbe 1. listopada 2024. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti za uzdržavanje mlt. BI doprinosi iznos od 279,00 EUR mjesečno, te za mlt. MI iznos od 223,00 EUR mjesečno.

8. Tužiteljica u žalbi navodi da je odluka da mlt. MI kod oca provodi svaki drugi vikend s noćenjem protivna najboljem interesu djeteta, proturječna sama sebi i izvedenim dokazima, te neprovediva u stvarnom životu. Ovo iz razloga što mlt. MI odbija prespavati kod oca, te redovito traži da ga otac vrati doma majci. Ukazuje na iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo „da bi po mlt. MI i BI ukoliko bude htio ići dolazio u 10:00 sati, no predlaže da ma jka dođe po MI navečer obzirom da ne želi kod njega prespavati, a on ga ne želi na to prisiljavati“. Stoga da je nejasno zašto sud nije udovoljio željama djeteta i roditelja, te donio odluku da mlt. MI viđa svog oca subotom i nedjeljom, ali bez noćenja kod oca. Navodi i da ju prvostupanjski sud u obrazloženju presude potpuno neosnovano upozorava o posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, a osim toga da je nejasno tko će i na temelju kojih kriterija procjenjivati je li djetetova želja „opravdana“.

9. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud pogrešno svoju odluku temelji na čl. 86. st. 2. ObZ-a zabranjujući ocu osobne odnose s mlt. BI zbog toga što je isti izrazio mišljenje da ne želi vidjeti oca. Navodi i da će se takvom odlukom samo dodatno udaljiti oca i sina bez mogućnosti da se ova situacija popravi, kao i da je takva odluka kontradiktorna odluci kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, budući da na ovaj način ne može ostvariti osnovno pravo na susret s djetetom. Također, ukazuje da je takva odluka protivna nalazu i mišljenju HZZSR, PU Gospić. U odnosu na povišene iznose uzdržavanja navodi da su se okolnosti koje navodi prvostupanjski sud u točki 15. obrazloženja izmijenile ne u listopadu 2024., već od listopada 2025., naime, mlt. MI da je krenuo u prvi razred osnovne škole, a mlt. BI u prvi razred srednje škole u rujnu 2025., pa su troškovi koje tužiteljica navodi povećani tek od rujna 2025. Stoga da se protivi plaćanju povišenih iznosa uzdržavanja od 1. listopada 2024. pa nadalje, ističući i da od pravomoćnosti ranije odluke pa do podnošenja predmetne tužbe nije prošlo niti godinu dana.

10. U odnosu na žalbu tužiteljice:

10.1. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda glede odluke o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. MI s ocem, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužiteljica sadržajno ukazuje u žalbi, a niti neka druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu u navedenom dijelu utvrđeno je da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sebi niti razlozima presude, iznijeti su razlozi o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji nikakva proturječnost, što se odnosi i na dio obrazloženja pobijane presude kojim su roditelji pozvani da uvaže želju djeteta da ne prespava kod oca ako je ona opravdana. Radi se o uputi roditeljima o potrebi fleksibilnog postupanja u konkretnim životnim situacijama i uvažavanja individualnih potreba djeteta, glede čega iz iskaza tuženika proizlazi da će upravo tako postupati, dok je samom izrekom presude jasno i nedvojbeno određen opseg ostvarivanja osobnih odnosa.

10.2. Također, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio da će mlt. MI ostvarivati osobne odnose s ocem svaki drugi vikend od subote u 10:00 sati do nedjelje u 18:00 sati, te dio ljetnih školskih praznika.

10.3. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, takva odluka nije protivna najboljem interesu djeteta, jer iz mišljenja i prijedloga stručnog tima HZZSR, PU Gospić proizlazi da je u interesu djeteta održavanje i razvijanje odnosa s oba roditelja te da je osobne odnose oca i djeteta potrebno urediti na način da dijete kod oca provede svaki drugi vikend u mjesecu te dio školskih praznika. Na potrebu razvijanja odnosa s oba roditelja i normalizacije roditeljskih odnosa upućuje i priložena psihologijska procjena sudske psihologinje ČI, te nalazi i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada [adresa]. Pri tome valja navesti da iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud imao u vidu da je kod mlt. MI utvrđena određena emocionalna rezerviranost prema boravku kod oca i teškoće separacije od majke (zbog čega je roditelje pozvao da udovolje želji djeteta glede prespavljivanja), međutim iz provedenih stručnih procjena ne proizlazi da bi dijete imalo strah od oca niti da bi postojale okolnosti koje bi opravdavale ograničavanje ili ukidanje redovitih osobnih odnosa. Naprotiv, stručna tijela su upozorila na potrebu očuvanja i razvoja odnosa djeteta s ocem, te na štetnost daljnjeg narušavanja roditeljskih odnosa za pravilan razvoj djeteta.

10.4. Neosnovano tužiteljica ističe da je odluka neprovediva zato što dijete trenutačno ne želi prespavati kod oca. Sama činjenica da dijete izražava otpor prema pojedinim aspektima ostvarivanja osobnih odnosa ne predstavlja razlog za njihovo ograničavanje, osobito kada stručna tijela nisu utvrdila postojanje okolnosti koje bi upućivale da je boravak kod oca štetan za dijete. U svezi toga valja navesti da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke bio dužan voditi računa ne samo o trenutačno izraženim željama djeteta, nego i o njegovom dugoročno najboljem interesu, koji uključuje održavanje redovitih i sadržajnih odnosa s oba roditelja.

10.5. Jednako tako, sama okolnost da je tuženik u svom iskazu naveo kako dijete ne želi prisiljavati na noćenje kod njega, ne obvezuje sud da osobne odnose uredi na način kako predlažu roditelji, već sud odluku o tome donosi samostalno, na temelju svih izvedenih dokaza i procjene najboljeg interesa djeteta (čl. 5. ObZ-a).

10.6. Konačno, neosnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na upozorenje prvostupanjskog suda o posljedicama nepoštivanja sudske odluke o ostvarivanju osobnih odnosa. Naime, prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 417. st. 3. ObZ-a ovlašten ukazati roditeljima na njihovu zakonsku obvezu poštivanja pravomoćne sudske odluke i suradnje u ostvarivanju prava djeteta na odnos s drugim roditeljem, pri čemu takvo upozorenje ne predstavlja prejudiciranje bilo kakve buduće odgovornosti tužiteljice.

10.7. Iz navedenih razloga, žalbu tužiteljice kako glede odluke o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. MI s ocem, tako i glede odluke o zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi (koju ne pobija nikakvim konkretnim i argumentiranim razlozima), valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u tim dijelovima primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a.

11. U odnosu na žalbu tuženika protiv odluke o početku plaćanja povišenih iznosa uzdržavanja:

11.1. Osnovano tuženik u žalbi osporava odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim mu je naloženo plaćanje povišenih iznosa uzdržavanja mlt. BI i mlt. MI počevši od dana podnošenja tužbe 1. listopada 2024. do 31. kolovoza 2025., pri čemu ne osporava određenu visinu povišenih iznosa uzdržavanja.

11.2. Naime, nesporno je da se sukladno odredbi čl. 285. ObZ-a odluka o uzdržavanju može izmijeniti kada se nakon njezina donošenja promijene okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka. Dakle, povećana obveza uzdržavanja može se odrediti tek od trenutka nastupa onih promijenjenih okolnosti koje opravdavaju donošenje nove odluke.

11.3. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da su potrebe mlt. djece u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke značajno porasle, te da ukupne mjesečne potrebe mlt. BI iznose oko 500,00 EUR, te mlt. MI oko 470,00 EUR. Međutim, prema podacima u spisu odlučne okolnosti na kojima prvostupanjski sud temelji takav zaključak nisu se promijenile u vrijeme podnošenja tužbe 1. listopada 2024., već tijekom 2025. godine. Naime, iz iskaza tužiteljice i ostalih izvedenih dokaza proizlazi da je mlt. BI od rujna 2025. učenik prvog razreda srednje zrakoplovne škole u [adresa], te da je smješten u učeničkom domu, zbog čega su nastali novi troškovi smještaja, prehrane, prijevoza, školskih potreba i drugih izdataka vezanih uz srednjoškolsko obrazovanje. Jednako tako, mlt. MI je od rujna 2025. krenuo u prvi razred osnovne škole, uslijed čega su nastali troškovi produženog boravka, školskih potreba i drugih izdataka vezanih uz školovanje. Upravo te okolnosti prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kao razlog zbog kojeg ranije određeni iznosi uzdržavanja više ne odgovaraju stvarnim potrebama djece. Budući da navedene odlučne okolnosti nisu postojale u vrijeme podnošenja tužbe, već su nastupile početkom školske godine 2025./2026., a tijekom postupka nisu utvrđene niti bitne promjene mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja koje bi same za sebe opravdavale određivanje viših iznosa uzdržavanja, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da povećanu obvezu uzdržavanja treba odrediti već od 1. listopada 2024.

11.4. Kako dakle iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su se odlučne okolnosti na strani mlt. djece stranaka promijenile s početkom školske godine 2025./2026., odnosno od rujna 2025., ovaj sud nalazi da je upravo od 1. rujna 2025. osnovano odrediti obvezu tuženika da za uzdržavanje mlt. BI doprinosi iznos od 279,00 EUR mjesečno, te za uzdržavanje mlt. MI iznos od 223,00 EUR mjesečno, a ne od 1. listopada 2025. kako to neosnovano u žalbi navodi tuženik.

11.5. Osim toga, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23, dalje: ZID ZOO/23) kojom je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a na način da se stopa zateznih kamata u ostalim odnosima određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

11.6. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a, žalbu tuženika valjalo je u tom dijelu pretežno prihvatiti te preinačiti prvostupanjsku presudu i odrediti da se povišeni iznosi uzdržavanja plaćaju od 1. rujna 2025. pa nadalje s pripadajućom stopom zateznih kamata, dok je u preostalom dijelu odluku o uzdržavanju iz pobijane presude valjalo potvrditi.

12. U odnosu na žalbu tuženika protiv odluke o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa sa sinom mlt. BI:

12.1. Osnovano tuženik pobija žalbom odluku prvostupanjskog suda u dijelu kojim je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa njega i mlt. BI. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ObZ-a, dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj ima pravo i dužnost ostvarivati takve odnose s djetetom. Ograničenje ili zabrana ostvarivanja osobnih odnosa predstavlja iznimnu mjeru koja je dopuštena samo kada je to nužno radi zaštite dobrobiti djeteta, te kada se svrha zaštite ne može postići blažim mjerama (čl. 123. ObZ-a).

12.2. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izjednačio protivljenje 15-to godišnjeg djeteta s postojanjem zakonskih pretpostavki za zabranu kontakata, te svoju odluku temeljio na okolnosti da mlt. BI, koji je u vrijeme donošenja presude navršio 15 godina života, odbija susrete i druženja s ocem te da o tome ima jasan i dosljedan stav, pozivajući se pritom na pravo djeteta da izrazi svoje mišljenje sukladno čl. 86. st. 2. Obz-a, prema kojem se mišljenje uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

12.3. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, takvi razlozi za sada nisu dostatni za donošenje odluke kojom se ocu u cijelosti onemogućava ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. Naime, iz mišljenja i prijedloga stručnog tima HZZSR, PU Gospić, proizlazi da roditelji i nadalje trebaju zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb jer je to u interesu njihove mlt. djece, pri čemu stručni tim nije predložio ukidanje ili zabranu osobnih odnosa između oca i mlt. BI, već naprotiv, predlaže da se ti osobni odnosi odvijaju svaki drugi vikend u mjesecu, te dio školskih praznika. Iz priloženih stručnih mišljenja i procjena proizlazi da otac ne ostvaruje osobne odnose sa starijim sinom zato što ih dijete odbija, dok ne proizlazi da bi kod mlt. BI postojao strah od oca ili da bi ostvarivanje osobnih odnosa predstavljalo opasnost za njegov razvoj, zdravlje ili dobrobit. U tim stručnim mišljenjima navedeni su određeni propusti u roditeljskom funkcioniranju kod oba roditelja, izražena je zabrinutost zbog izostanka angažmana oba roditelja u uspostavljanju preduvjeta za obnovu odnosa oca i sina, kao i činjenica da su djeca izložena dugotrajnom roditeljskom sukobu, narušenoj obiteljskoj dinamici i negativnim informacijama o roditelju, što predstavlja razvojni rizik. Na strani oca utvrđeno je da nisu evidentirani prekršaji niti obiteljsko nasilje, kao i da je poštovao plan i program provođenja stručne pomoći i potpore.

12.4. Obzirom na navedeno, prema ocjeni ovog suda, ostalo je neutvrđeno proizlazi li djetetovo odbijanje ostvarivanja osobnih odnosa isključivo iz autonomno formirane volje djeteta ili je ono, barem djelomično, posljedica dugotrajno narušenih obiteljskih odnosa, loše komunikacije roditelja i drugih okolnosti na koje upućuju stručna mišljenja u spisu. Upravo zbog toga sama činjenica da dijete izražava protivljenje susretima, iako predstavlja važnu okolnost koju sud mora uzeti u obzir, ne može automatski dovesti do potpunog prestanka ostvarivanja osobnih odnosa.

12.5. Osim toga, kao što je naprijed navedeno kada sud donosi odluku o ograničenju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa, dužan je, između ostalog, ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta , primjerice postupnim uspostavljanjem kontakta, stručnom podrškom, savjetodavnim radom ili drugim oblicima stručne pomoći usmjerenim na obnovu narušenog odnosa oca i sina.

12.6. Kako je za donošenje pravilne odluke potrebno dodatno raspraviti odlučne činjenice i po potrebi pribaviti dopunu stručnih mišljenja radi utvrđenja uzroka odbijanja kontakata, aktualnih emocionalnih potreba mlt. BI, te mogućnosti postupne uspostave i održavanja odnosa s ocem na način koji je u njegovom najboljem interesu, činjenično stanje u tom dijelu nije potpuno utvrđeno.

12.7. Stoga je, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a, valjalo prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa mlt. BI s ocem, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će dopuniti dokazni postupak pribavom očitovanja nadležnog HZZSR i drugih stručnih osoba o mogućnostima i modalitetima ostvarivanja osobnih odnosa mlt. BI s ocem (uvažavajući okolnost da se isti školuje izvan mjesta prebivališta i u [adresa] dolazi svaki drugi vikend), odnosno po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka radi utvrđenja stvarnih razloga otpora djeteta prema ocu, te nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku vodeći računa o najboljem interesu mlt. BI i njegovom pravu na izražavanje mišljenja, ali i o njegovom pravu na odnos s oba roditelja. Novom odlukom prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

Varaždin, 11. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić