REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-922/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Bajde trgovina d.o.o., Zagreb, Hebrangova 32, kojeg zastupa opunomoćenik Maksimilian Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, radi utvrđivanja posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/25-02/0011, URBROJ: 532-02-03-02-

02/1-25-3 od 21. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstvu kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli, KLASA: UP/I-612-08/24-04/2298, URBROJ: 532-05-02- 10/7-24-1 od 15. listopada 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje posebnih uvjeta za rekonstrukciju zgrade stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema idejnom arhitektonskom projektu iz listopada 2021.

2. Postupajući po žalbi tužitelja, tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II -612- 08/25-02/0011, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-25-3 od 21. ožujka 2025. poništio citirano rješenje prvostupanjskog tijela i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora (ročištu za raspravu) osporava zakonitost pobijanog rješenja tuženika, ističući da se tuženik u pobijanom rješenju uopće nije izjasnio o žalbenim navodima i pravnim argumentima tužitelja, već je samo poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. Citirajući kronologiju postupka, ističe da za predmetnu upravnu stvar nije od značaja trenutno stanje zaštite, već činjenica da u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o uvjetima građenja (30. prosinca 2009.) nekretnina na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila upisana u povijesnu jezgru naselja, pa stoga investitor nije bio dužan tražiti posebne uvjete. Navodi da je 2021. nadležnom Upravnom odjelu za građenje podnio zahtjev radi izdavanja rješenja o izmjeni i dopuni rješenja o uvjetima građenja iz 2017., te da je to tijelo putem e- konferencije uputilo zahtjev Konzervatorskom odjelu da utvrdi posebne uvjete. Nadalje ističe da je nova granica zaštićene povijesne jezgre utvrđena tek rješenjem Ministarstva kulture iz lipnja 2012., što je znatno nakon pokretanja postupka , kojim smatra da je pokrenut još 2009. kada je podnio (prvi) zahtjev za izdavanje rješenja o uvjetima građenja. Smatra da se u konkretnom slučaju, sukladno čl. 173. st. 4. i čl. 176. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13), moraju primijeniti odredbe Prostornog plana uređenja Općine Svetvinčenat koje su važile u vrijeme podnošenja zahtjeva, jer je to povoljnije za investitora. Ističe da se o ovome pitanju jasno izjasnila i sudska praksa, napose Ustavni sud RH u odluci U-III-1344/2014, prema kojoj se upravna stvar rješava temeljem propisa odnosno općeg akta koji je bio na snazi u trenutku pokretanja postupka. Smatra da je činjenično stanje pogrešno interpretirano jer se u obrazloženju rješenja navodi da se radi o rekonstrukciji, dok tužitelj drži da je riječ o gradnji građevine za koju nije potrebno utvrđivati posebne uvjete zaštite kulturnih dobara. Zaključno ističe da odredbe o zaštiti kulturnih dobara u konkretnom slučaju nisu primjenjive, budući da predmetna nekretnina u relevantno vrijeme nije bi la zaštićena kao dio kulturno-povijesne cjeline.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku spora (ročištu za raspravu) ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Ističe da se predmetna nekretnina, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi unutar granica zone „B“ zaštićenog kulturnog dobra – Kulturno-povijesne cjeline naselja Svetvinčenat, koja je upisana u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-5648 rješenjem Ministarstva kulture od 8. lipnja 2012. Također, ukazuje da se ista nalazi neposredno uz crkvu sv. Katarine, koja je kao pojedinačno kulturno dobro upisana u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-1305 još 23. rujna 2003. Ukazuje da je u tijeku drugostupanjskog upravnog postupka izrađen stručni nalaz i mišljenje od 13. ožujka 2025., kojim je utvrđeno da je na predmetnoj čestici izvedena nelegalna dogradnja i nadogradnja objekta koja je neadekvatna i neprilagođena tradicionalnoj gradnji naselja Svetvinčenat te negativno utječe na vizuru i okoliš crkve sv. Katarine Aleksandrijske. Pregledom dokumentacije utvrđeno je da su još 2012. izdani posebni uvjeti koji su propisivali izradu glavnog projekta i ishođenje odobrenja, što investitor nije ispoštovao, već je nastavio s neodobrenim radovima zbog čega su 2017. izdana rješenja o obustavi radova i proveden inspekcijski postupak. Unatoč obvezi ishođenja prethodnog odobrenja, investitor je izveo nelegalnu i neuklopljenu građevinu. Tuženik osporava navode tužitelja da se u konkretnom slučaju ne bi trebali primjenjivati konzervatorski uvjeti zato što je postupak izvorno pokrenut 2009., ističući da nek retnina podliježe odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Budući da su izvedene radnje suprotne utvrđenim mjerama zaštite i svrsi zaštite kulturnog dobra, tuženik smatra da je rješenje zakonito te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 21. svibnja 2026., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je strankama u skladu s čl. 6 Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na temelju poziva Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula – Pola KLASA: 350-05/24-28/001851, URBROJ: 2163-18/3-24- 0003 od 2. listopada 2024., upućenog javnopravnim tijelima za utvrđivanje posebnih uvjeta i uvjeta priključenja putem sustava eKonferencija (između ostalih, i prvostupanjskom tijelu), a za rekonstrukciju zgrade stambene namjene, 2.b. skupine, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Prvostupanjskim rješenjem od 15. listopada 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje posebnih uvjeta za rekonstrukciju zgrade stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema idejnom arhitektonskom projektu iz listopada 2021., uz obrazloženje da se predmetna lokacija nalazi unutar B zone zaštićenog kulturnog dobra; da je to tijelo već 22. listopada 2012. za predmetnu česticu izdalo posebne uvjete kojih se investitor nije pridržavao, već je pristupio izvođenju neodobrenih radova te je 2017. izdano rješenje o obustavi radova te izvršena prijava građevinskoj inspekciji. Prvostupanjsko tijelo stoga smatra da dostavljeni novi idejnih arhitektonski projekt iz listopada 2021. nije prihvatljiv s aspekta zaštite kulturnog dobra jer se istime predviđa „legalizacija“ izvedenog stanja protivno već izdanim posebnim uvjetima.

10. Tuženik je povodom tužiteljeve žalbe poništio navedeno rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tuženik zaključuje da predmetna gradnja podliježe obvezi izdavanja posebnih uvjeta zaštite kulturnih dobara, te da je stoga prvostupanjsko tijelo dužno utvrditi posebne uvjete na način da se izvedena nelegalna gradnja prilagodi zaštićenoj kulturno povijesnoj cjelini, odnosno ako to nije moguće, postupak obustavi.

11. Navedeno rješenje po stavu ovoga suda pravilno je i zakonito.

12. Naime, tužitelj suštinski osporava nužnost utvrđivanja posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra, pri čemu takav zaključak temelji na mišljenju da je postupak pokrenut 2009., kada predmetno područje još nije bilo zaštićeno, pa da se stoga primjenjuju odredbe zakona i općih akata važeće 2009., te stoga nije nužno utvrđivati ove posebne uvjete.

13. Međutim, tužitelj pogrešno tumači kako činjenično stanje, tako i primjenu prava.

14. Prvotno valja istaknuti da predmetni postupak nije pokrenut 2009., već 2024., te da ga je pokrenuo nadležni upravni odjel za građenje putem eKonferencije.

15. Nastavno, iz navoda tužitelja i dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj 2021. podnio zahtjev tom upravnom odjelu radi izdavanja izmjene rješenja o uvjetima građenja KLASA: UP/I-361-03/09-02/566, URBROJ: 2163/1-18-06/9-17-21 od 24. travnja 2017., a koje je rješenje izdano na temelju zahtjeva tužitelja iz 2009.

16. Tužitelj tumači da je „osnovni“ zahtjev podnesen 2009., te smatra da se i u postupku izmjene rješenja izdanog po tom zahtjevu primjenjuju zakoni i opći akti važeći u vrijeme pokretanja prvotnog postupka, naime 2009.

17. Ne ulazeći u pravilnost stava tužitelja s aspekta primjene građevinskih propisa i prostornog plana u samom postupku izdavanja rješenja o izmjeni rješenja o uvjetima građenja (a što je u nadležnosti tijela graditeljstva, a ne tijela nadležnih za zaštitu kulturnih dobara), valja istaknuti da okolnost utvrđenja kulturno-povijesne cjeline ne predstavlja primjenu prava, već pravno relevantnu činjenicu, a čije se postojanje utvrđuje na dan odlučivanja o zahtjevu, a ne na dan podnošenja zahtjeva.

18. Sukladno čl. 61. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ br. 69/99, 151/03, 157/03 - ispravak, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22), koji se primjenjuje na temelju čl. 125. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, „Narodne novine" br. 145/24, 151/25), za poduzimanje radnji na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra za koje se prema posebnom propisu izdaje građevinska dozvola, nadležno tijelo na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole u svrhu izrade glavnog projekta, a prije pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole, utvrđuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra.

19. Budući da se predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] počev od 2012. godine nalazi unutar granica zone „B“ zaštićenog kulturnog dobra – Kulturno-povijesne cjeline naselja Svetvinčenat, koja je upisana u Registar kulturnih dobara pod brojem Z - 5648 rješenjem Ministarstva kulture od 8. lipnja 2012., to je za poduzimanje radnji za koje se izdaje građevinska dozvola (odnosno rješenje o izmjeni građevinske dozvole) zakonom propisano obvezno prethodno utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra.

20. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tužitelja da predmetna gradnja (neovisno radi li se o rekonstrukciji ili izmjeni projekta) ne podliježe izdavanju posebnih uvjeta zaštite kulturnih dobara, budući je nakon 2009. predmetna nekretnina zaštićena kao dio Kulturno-povijesne cjeline naselja Svetvinčenat, te sve do eventualne izmjene tog svojstva i skidanja zaštite podliježe takvoj obvezi. Za razliku od primjene propisa, okolnost svojstva kulturnog dobra predstavlja činjenicu, a (ne)postojanje činjenica se u upravnom postupku utvrđuje s obzirom na dan odlučivanja o zahtjevu.

21. Stoga je zakonito tuženik utvrdio da je u postupku potrebno utvrditi posebne uvjete zaštite sukladno mjerama zaštite utvrđenim za „Zonu B“ navedene kulturno – povijesne cjeline.

22. Slijedom navedenog, pobijanim rješenjem tuženika pravilno je i zakonito pnošteno prvostupanjsko rješenje te predmet vraćen na ponovni postupak, te je stoga tužbeni zahtjev na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

24. Stoga je riješeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja, Maksimilian Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2