REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-781/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa], koje zastupa predstavnik stanara ĆS, [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Two doors d.o.o., Zagreb, Zubovačka 11, radi građevinske dozvole, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/25-02/101, URBROJ: 531-03-25-2 od 20. ožujka 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Tuženik je u ponovljenom postupku obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

V. Odobrava se predstavniku tužitelja MS, iz [adresa], te opunomoćeniku tužitelja US, odvjetniku u [adresa], namirenje troškova delegacije u iznosu od 34,00 EUR (slovima: trideset četiri eura).

VI. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna opunomoćeniku tužitelja US, odvjetniku u [adresa], isplati dosuđeni trošak delegacije za predstavnika tužitelja i imenovanog opunomoćenika u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

VII. Odobrava se zakonskom zastupniku zainteresirane osobe, PS iz [adresa], namirenje troškova delegacije u iznosu od 17,00 EUR (slovima: sedamnaest eura).

VIII. Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna zastupniku zainteresirane osobe, PS iz [adresa], isplati dosuđeni trošak delegacije u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

Obrazloženje

1. Građevinskom dozvolom KLASA: UP/I-361-03/22-01/001364 URBROJ: 251- 10-22-5/004-25-0041 od 17. siječnja 2025. izdanom od Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove Grada Zagreba, Sektor za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjel graditeljstva, Četvrti područni odsjek za graditeljstvo, investitoru Two doors d.o.o. Zagreb dozvoljava se izgradnja samostojeće stambene građevine, 2.b skupine, na k. č. br: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (koja odgovara z. k. č. br: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u [adresa]; visine: podrum, prizemlje, dva kata i uvučeni kat; oblikovane ravnim krovom; građevinske bruto površine 2.616 m[2] ; sa trideset pet (35) stambenih jedinica; u skladu sa Glavnim projektom, zajedničke oznake ZOP: P210402 (srpanj 2022.) koji je ovjerila glavna projektantica KS, dipl.ing.arh., broj ovlaštenja (A 1917), ovlaštena arhitektica projektnog ureda „ARHIV arhitektura i urbanizam” d.o.o. iz Zagreba, koji je ovjeren kao sastavni dio građevinske dozvole.

2. Tuženik je pobijanim rješenjem odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Predmetni upravni spor ustupljen je ovome sudu na nadležno postupanje rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Broj: 31 Su - 369/2025-15 od 6. lipnja 2025.

4. Tužitelji u tužbi navode da je predstavnik stanara tijekom postupka izdavanja građevinske dozvole izvršio uvid u spis predmeta 8. studenog 2023. te se očitovao da nije suglasan s glavnim projektom koji mu je dan na uvid, iz razloga što je podrumska etaža projektirane samostojeće zgrade na manjoj udaljenosti od 3 m od granice građevne čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je zgrada tužitelja [adresa]. Nastavno, ukazao je da je u podrumskoj etaži smještena garaža, a da se ventilacijski otvor tj. otvor za odimljavanje te podrumske etaže (koja je na manjoj udaljenosti od 3 m od građevne čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nalazi na udaljenosti od svega cca 0,5 m od granice građevne čestice. Navode da sastavni dio glavnog projekta sporne građevine čini i Prikaz svih primijenjenih mjera zaštite od požara Mapa 1 Knjiga 2, broj elaborata 760622, od strane Flamit d.o.o., Jurja Dijanića 28a, Samobor, ovlaštena osoba za izradu elaborata zaštite od požara ES, upisni broj 64, koji svojim projektnim rješenjem narušava temeljne zahtjeve za građevinu tužitelja propisane čl. 8. Zakona o gradnji, i to sigurnost u slučaju požara, higijenu, zdravlje i okoliš, te zaštitu od buke. Ističu da je jedan otvor za ventilaciju podzemne garaže izveden na udaljenosti manjoj od propisane u odnosu na zgradu tužitelja i protivno odredbama Pravilnika o otpornosti na požar i drugim zahtjevima koje građevine moraju zadovoljiti u slučaju požara („Narodne novine“ broj 29/13 i 87/15), dok da drugi otvor nalazi u neposrednoj blizini parkinga za automobile koji pripadaj stanovima zgrade tužitelja, što da također predstavlja opasnost za imovinu koja se mogla izbjeći projektiranjem u skladu sa važećom tehničkom regulativom. Ukazuju da je zgrada tužitelja u Prikazu svih primijenjenih mjera zaštite od požara (str. 42.) pogrešno analizirana s aspekta preskoka ili prijenosa požara u vertikalnom smjeru , odnosno uopće nije analizirana s tog aspekta, a što je bila dužnost projektanta. Navode da strop garaže u naravi predstavlja krov koji graniči sa zgradom tužitelja te se stoga primjenjuje propisana udaljenost od 5 m horizontalne udaljenosti. Budući da je projektiranim rješenjem ta udaljenost manja od 4 m, to da nije ispunjen temeljni zahtjev sigurnosti u slučaju požara, neovisno o postojanju potvrde glavnog projekta od strane nadležne inspekcije Ministarstva unutarnjih poslova. Tužbenim zahtjevom predlažu da sud poništi pobijano rješenja tuženika, te potražuju naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. Two doors d.o.o. Zagreb, koji kao investitor predmetne građevinske dozvole u ovome sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenih navoda, ističući da su isti paušalni te nepotkrijepljeni. Također osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, navodeći da nije precizirano tko su konkretni tužitelji te na temelju kojeg ovlaštenja predstavnik stanara iste zastupa. Predlaže odbacivanje tužbe, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva, te potražuje naknadu troškova upravnog spora.

7. Tužitelji u podnesku od 27. travnja 2026. dodatno osporavaju zakonitost i tehničku ispravnost projektnog rješenja za zgradu. Navode da su za ocjenu projekta koristili nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka koji ukazuje na ozbiljne sigurnosne propuste projektanta i osobe ovlaštene za izradu elaborata zaštite od požara, čime je inspekcija MUP-a dovedena u zabludu prilikom izdavanja suglasnosti na projekt. Ističu da projekt ne zadovoljava elementarne sigurnosne odredbe Zakona o zaštiti od požara i pripadajućih pravilnika, čime se izravno ugrožava sigurnost stanara kako postojeće susjedne zgrade, tako i novoprojektirane građevine. Nastavno ukazuju na povredu odredbi Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba, prema kojima svaka građevna čestica mora biti samostalna funkcionalna cjelina, a svi sadržaji za sigurno korištenje, uključujući vatrogasne pristupe, moraju se osigurati isključivo unutar granica vlastite čestice. Tvrde da osnivanje prava služnosti na susjednoj čestici radi smještaja vatrogasnog pristupa predstavlja izigravanje urbanističkih parametara i prikrivanje predimenzioniranosti građevine u odnosu na stvarni kapacitet parcele, jer bi u suprotnom tlocrtna površina zgrade morala biti znatno manja. Opisuju operativne nedostatke dvaju predviđenih vatrogasnih pristupa koji su prometno nepovezani i nalaze se u različitim ulicama, što bi u slučaju požara dovelo do gubitka dragocjenog vremena i nemogućnosti efikasne intervencije zbog slabe manevarske sposobnosti vatrogasnih vozila. Dodatno napominju da je pristup preko [adresa] tek „pro forma“ jer je u naravi zapriječen živicom.

8. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 21. svibnja 2026., u prisutnosti zajedničkog predstavnika i opunomoćenika tužitelja, te zakonskog zastupnika zainteresirane osobe, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26 dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu čl. 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

9. Na održanom ročištu za raspravu stranke su u bitnome ustrajale kod dotadašnjih navoda, pri čemu je zainteresirana osoba osporila nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno od tužitelja, te istaknuo da je odimljavanje izvršeno u skladu s posebnim uvjetima izdanima od MUP-a. Vezano uz propisanu minimalnu udaljenost od međe, istaknula je da se ista odnosi samo na nadzemne dijelove građevine.

10. Prije upuštanja u meritum spora, sud je ocijenio postojanje pretpostavki za vođenje predmetnog upravnog spora, osobito u pogledu prigovora zainteresirane osobe glede postojanja aktivne legitimacije tužitelja, te utvrdio da je prigovor neosnovan, te ne postoje razlozi za odbacivanje tužbe.

11. Odredbom čl. 46. st. 1. t. 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

12. Sukladno čl. 18. st. 1. ZUS-a, tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora (st. 1.). Tužitelj može biti osoba koja nema pravne osobnosti ili skupina osoba ako su pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela povrijeđena njihova prava i pravni interesi (st. 2.).

13.Budući je pobijanim rješenjem tuženika odlučeno upravo o žalbi tužitelja – Suvlasnika stambene zgrade [adresa] – izjavljene protiv građevinske dozvole izdane u postupku u kojem isti imaju svojstvo stranke, a osobito imajući u vidu odredbu čl. 18. st. 2. ZUS-a koja svojstvo tužitelja u upravnom sporu priznaje i entitetima koji nemaju pravne osobnosti odnosno skupini osoba, sud smatra da svojstvo tužitelja mogu imati Suvlasnici stambene zgrade [adresa], koji su tužbu i podnijeli. Neosnovani su i prigovori zainteresirane osobe glede predstavnika stanara ĐS, budući da isti kao predstavnik stanara (koje je svojstvo dokazao tijekom spora, te zainteresirana osoba na raspravi učinila nespornim) na temelju čl. 21. st. 2. ZUS-a može imati svojstvo zajedničkog predstavnika tužitelja te stoga poduzimati radnje u sporu za tužitelja.

14.Stoga se sud, ne našavši razloga za odbacivanje tužbe, upustio u ocjenjivanje osnovanosti tužbenih navoda.

15. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

16. Nakon zaključenja rasprave zaprimljen je podnesak tužitelja od 27. svibnja 2026. s dodatnim očitovanjima glede mjera zaštite od požara te prijedlogom za preotvaranje rasprave. Sud nije smatrao nužnim preotvaranje rasprave, te stoga prijedlog nije prihvatio, a navode iznijete u podnesku zaprimljenom nakon zaključenja rasprave nije uzeo u obzir, budući da preostalim strankama nije dana mogućost očitovanja o istome.

17. Razmatrajući sva sporna pitanja ovoga spora, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

18. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je predmetni postupak pokrenut zahtjevom zainteresirane osobe od 19. srpnja 2022., povodom kojeg je izdana sporna građevinska dozvola.

19. Sukladno odredbi čl. 110. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19) tijelo graditeljstva dužno je izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da:

1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti,

2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja,

3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta,

4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom,

5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba,

6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegovog sadržaja odnosno zamjena njegovih dijelova, te 7. je donesen urbanistički plan uređenja ako se dozvola izdaje na području za koji je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

20.Tužitelji smatraju da glavni projekt koji je sastavni dio sporne građevinske dozvole u pogledu lokacijskih uvjeta nije izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, ističući da bi sporna građevina u cijelosti trebala biti udaljena od zajedničke međe minimalno 3,00 m, dok da je glavnim projektom podzemni dio projektiran na manjoj udaljenosti od propisane, odnosno gotovo na međi. Također tužitelji smatraju da sporna građevina nije projektirana na način da se istom osiguravaju temeljni zahtjevi za građevinu, i to osobito sigurnost u slučaju požara; te potom i higijena, zdravlje i okoliš, te zaštita od buke.

21. Iznijete navode su tužitelji isticali i u prvostupanjskom postupku, a i u žalbi, no ni prvostupanjsko tijelo ni tuženik nisu na iste odgovorili detaljno i argumentirano, već su paušalno iste otklonili kao neosnovane, uz obrazloženje da se GUP -om propisana minimalna udaljenost od međe odnosi samo na zatvorene nadzemne dijelove građevine, te da je nadležno tijelo (MUP) izda lo potvrdu da je glavni projekt u pogledu mjera zaštite od požara izrađen u skladu s posebnim uvjetima izdanim od toga tijela.

22. Međutim, takvo postupanje po stavu ovoga suda nije na zakonu osnovano, budući da iznijeto obrazloženje ne sadrži ni činjenične ni pravne argumente.

23.Prostorni plan koji ima u vidu odredba čl. 110. st. 1. t. 4. Zakona o gradnji u konkretnom slučaju jest Generalni urbanistički plan Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“ 16/07, 8/09, 7/13, 9/16 i 12/16 - pročišćeni tekst, dalje: GUP Grada Zagreba).

24.Prema odredbama GUP-a Grada Zagreba predmetni zahvat se nalazi prema kartografskom prikazu „Korištenje i namjena prostora“ u zoni mješovite - pretežito stambene namjene (oznaka M1), a prema kartografskom prikazu „Urbana pravila“ unutar zone „Uređenje i urbana obnova prostora niske gradnje“ (oznaka 2.7.), gdje se primjenjuje odredba čl. 74. GUP-a Grada Zagreba.

25.Odredbom čl. 74. GUP-a Grada Zagreba, u dijelu u kojem propisuje Detaljna pravila a) u zoni stambene i mješovite namjene, alineja 11., propisano je da najmanja udaljenost građevine od međe građevne čestice iznosi 3,0 m.

26.Iz Arhitektonskog projekta - ispravak 3, koji čini sastavni dio glavnog projekta na temelju kojeg je izdana građevina dozvola, proizlazi – a što i nije sporno među strankama – da se planirana građevina sastoji od podruma, prizemlja, dva kata i uvučenog kata; te da su nadzemni dijelovi građevine projektirani na udaljenosti od 28,3 m od pristupne prometnice i regulacijske linije, dok je od svih ostalih granica susjednih parcela građevina u svojem nadzemnom dijelu udaljena minimalno 3,0 m, pa tako i od međe sa susjednom nekretninom na kojoj je izgrađena zgrada tužitelja.

27. Međutim, iz grafičkih dijelova Arhitektonskog projekta (planirano stanje, tlocrt podruma, požarni pristupi, prometna situacija) proizlazi da navedeno ne vrijedi i za podzemni dio građevine (podrum), u odnosu na koji nije kotirana udaljenost od međe, međutim iz grafičkog dijela projekta proizlazi da je ista minimalna, naime, da se podrum nalazi praktički do same međe sa nekretninom tužitelja.

28. Prvostupanjsko tijelo otklanja prigovore tužitelja obrazloženjem da se propisana minimalna udaljenost građevine od međe odnosi samo na zatvorene nadzemne dijelove građevine, a ne i na podrum, koji da se može približiti međi, koje obrazloženje prihvaća i tuženik, pri čemu upravna tijela ne daju obrazloženje za takvu tvrdnju niti se pozivaju na odgovarajuće odredbe zakonskih ili podzakonskih akata, odnosno pravila građevinske struke.

29. Sukladno čl. 3. st. 1. t. 11. Zakona o gradnji, građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem

30. Odredbom čl. 6. GUP-a propisano je da u smislu ove odluke, izrazi i pojmovi koji se upotrebljavaju imaju sljedeće značenje:

- 3. dijelovi građevine:

- 3.1. podzemne etaže

Podrum (Po) je dio građevine koji je potpuno ukopan ili je ukopan više od 50% svog volumena u konačno uređeni zaravnani teren i prostor kojeg se nalazi ispod poda prizemlja, odnosno suterena.

-3.2. nadzemne etaže su suteren (S), prizemlje (P), kat (K), potkrovlje (Pk), uvučeni kat:

- suteren (S) je dio građevine čiji se prostor nalazi ispod poda prizemlja i ukopan je do 50% svoga volumena u konačno uređeni i zaravnani teren uz pročelje građevine, odnosno da je najmanje jednim svojim pročeljem izvan terena,

- prizemlje (P) je dio građevine čiji se prostor nalazi neposredno na površini, odnosno najviše 1,5 m iznad konačno uređenog i zaravnanog terena mjereno na najnižoj točki uz pročelje građevine ili čiji se prostor nalazi iznad podruma i/ili suterena

(ispod poda kata ili krova),

- kat (K) je dio građevine čiji se prostor nalazi između dva stropa iznad prizemlja, potkrovlje (Pk) oblikovano kosim ili zaobljenim krovom može imati najveću visinu nadozida 120 cm. Potkrovlje oblikovano kosim krovom može imati maksimalni nagib o

35 , - uvučeni kat je najviši kat oblikovan ravnim krovom čiji zatvoreni ili natkriveni

dio iznosi najviše 75% površine dobivene vertikalnom projekcijom svih zatvorenih nadzemnih dijelova građevine.

31. Dakle, sukladno citiranoj odredbi čl. 6. t. 3. GUP-a građevinu čine i podzemni etaže (podrum) i nadzemne etaže, a sukladno čl. 74. GUP-a, najmanja udaljenost (čitave) građevine od međe građevne čestice iznosi 3,0 m.

32. Polazeći od citiranih odredaba, Sud za sada ne nalazi podloge za osnovanost zaključka upravnih tijela da se propisana minimalna udaljenost od međe odnosi samo za zatvorene nadzemne dijelove građevine, budući da odredba čl. 74. GUP-a ne sadrži određenje o različitoj minimalnoj dopuštenoj udaljenosti od međe kad je riječ o nadzemnim ili podzemnim dijelovima, već propisuje jedinstvenu minimalnu udaljenost za čitavu građevinu, i ta iznosi 3,0 m. Budući da građevinu i prema odredbama Zakona o gradnji i prema odredbi čl. 6. st. 1. t. 3. GUP -a Grada Zagreba čine i nadzemni i podzemni dijelovi, to se za sada iznijeto paušalno obrazloženje tuženika glede izuzetka od primjene te odredbe na podzemne dijelove građevine ne može prihvatiti, jer isto nije u skladu s odredbom čl. 120. st. 3. u svezi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP).

33. Slijedom navedenog, budući da valjani odgovor na ove navode nije dalo ni prvostupanjsko tijelo, a navedeni propust nije otklonio ni tuženik, to se već iz navedenog pobijano rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim. Stoga je valjalo na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti pobijano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, a kako bi isti donio novu, zakonito i detaljno obrazloženo rješenje.

34. Imajući u vidu da su navodi tužitelja kojima prigovara projektiranim mjerama zaštite od požara povezani upravo s ventilacijskim otvorima koji su projektirani na stropu podrumskog dijela koji se nalazi na udaljenosti od tužiteljeve nekretnine manjoj od 3,0 m, to se iz razloga ekonomičnosti, a dok se ne razjasne prigovori glede dopustivosti pozicioniranja podrumske etaže praktički uz među s tužiteljima, Sud nije upuštao u ocjenu istih. Međutim, ukoliko u ponovnom postupku upravna tijela utvrde da je glavni projekt u dijelu udaljenosti podrumske etaže od međe sukladan lokacijskim uvjetima propisanim prostornim planom, tada je potrebno u postupku zajedno sa strankama, te po potrebi stručnim osobama (vještacima), raspraviti i ove prigovore tužitelja, pri čemu će tijelo uzeti u obzir i sve navode i dokumentaciju koju su tužitelji i zainteresirana osoba dostavili i tijekom ovog upravnog spora.

35. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS -a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25, dalje: Tarifa). Budući da su tužitelji u predmetnom sporu uspjeli u cijelosti, to je istima priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) na održanom ročištu za raspravu, u zatraženoj visini od 100,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (50,00 EUR - Tbr. 46. Tarife), u ukupnom zbrojenom iznosu od 250,00 EUR, koje je troškove dužan naknaditi tuženik, koji je u ovome sporu izgubio u cijelosti (t. III.).

36. Nastavno, budući da je predmetni upravni spor delegiran na odlučivanje ovome sudu citiranim rješenjem predsjednice Visokog upravnog spora Republike Hrvatske, to na temelju čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj j 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24, 136/25) predstavniku tužitelja i opunomoćeniku tužitelja pripada i pravo na naknadu troškova delegacije s osnove putnog troška. Trošak je priznat u dvostrukom iznosu visine prosječnog troška autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb, koji je prema objavljenom cjeniku javnog prijevoznika (www.arriva.com.hr) na dan 21. svibnja 2026. iznosio 17,00 EUR po osobi, dakle ukupno 34,00 EUR, a koji se trošak isplaćuje na teret Državnog proračuna (t. V. i VI.).

37. Budući da zainteresirana osoba nije uspjela u ovome sporu, to istoj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na trošak spora (t. IV.).

38. Međutim, sukladno čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima, zakonskom zastupniku zainteresirane osobe priznat je s osnova delegacije trošak pristupa na održano ročište javnim prijevozom, također u iznosu od 17,00 EUR, a koji se trošak isplaćuje na teret Državnog proračuna (t. VII. I VIII.).

39. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena, dok je protiv t. III.-VIII. izreke ove presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjerka za Sud i sve stranke, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- op. tužitelja, US, odvjetnik u [adresa]

- tuženiku, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz spis upravnog postupka

- op. zainteresirane osobe SS, odvjetnik u OD Jelić, Vuković i Vukšić j.t.d., Zagreb, Ulica kneza Domagoja 4

- Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Ulica Frana Supila 16