Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-922/2025-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću, u upravnom sporu tužitelja VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Bratić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB: 28454963989, radi troškova upravnog postupka, 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I -041- 02/23-01/09, ur.broj: 567-04-02/05-16 od 23. siječnja 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura) u roku od 30 (trideset) dana, dok se zahtjev odbija u više zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, klasa: UP/I-041-02/23-01/09, ur.broj: 567-04- 02/05-16 od 23. siječnja 2025. odbijen je, kao neosnovan, tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka.
2. U tužbi kojom pobija zakonitost tuženikova rješenja, tužitelj navodi kako se u povodu njegova zahtjeva vodio postupak u kojem je utvrđena povreda prava na zaštitu osobnih podataka od strane Centra za socijalnu skrb Sesvete (sada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Sesvete) te je tuženik Centru izrekao službenu opomenu. Tužitelj je za cijelo vrijeme trajanja upravnog postupka imao boravište i prebivalište u [adresa], te je od tuženika zatražio uvid u spis predmeta budući je postupak već dosta trajao, a njegovi su se osobni podaci kontinuirano nezakonito obrađivali. Tuženik je putem elektroničke pošte od 2. siječnja 2023. odredio termin za uvid u spis za 16. siječnja 2023. te je tužitelj odmah rezervirao avionske karte i smještaj. Međutim, dana 13. siječnja 2023. tuženik je obavijestio tužitelja o nužnosti promjene termina uvida za dan 19. siječnja 2023., čime su tužitelju nastali dodatni troškovi. Tužitelj navodi kako je i putem elektroničke pošte u mnogo navrata isticao nastali trošak i zahtijevao njegovu naknadu te na zahtjev tuženika dostavio dokaze o istima , a sve je to i usmeno istaknuo za vrijeme samog uvida u spis. Smatra da je tuženik povrijedio načelo pomoći stranci u upravnom postupku te da ima pravo na naknadu troškova budući da se u konkretnom slučaju radilo se o dvostranačkoj upravnoj stvari u kojoj je uspio sa svojim zahtjevom.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako iz sadržaja e-mailova na koje se poziva tužitelj, a koji su upućeni tuženiku, ne proizlazi da se radi o podnošenju zahtjeva za naknadu troškova niti je tuženik tražio dokaz o nastalim troškovima. Naime, tuženik je zatražio dostavu dokaza o navodima tužitelja vezano uz rezervaciju avionske karte , i to u kontekstu termina za uvid u spis predmeta, a ne u kontekstu i u svrhu pribavljanja dokaza o nastalim troškovima i njihovom priznavanju. Nadalje, upravo iz komentara tužitelja (e-mail od 14. siječnja 2023.) proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o troškovima predmetnog upravnog postupka, već o njegovim osobnim troškovima i izmakloj dobiti zbog otkazivanja autorskih predstava, dakle o običnoj šteti prema članku 1089. Zakonu o obveznim odnosima. Tuženik navodi kako pružanje pomoći stranci podrazumijeva pružanje pomoći u odnosu na konzumiranje zakonom zajamčenih prava u slučaju kada je nesporno utvrđeno postojanje tih prava. Budući da tužitelj u konkretnom slučaju nije imao pravo na naknadu troškova, odnosno nije niti podnio zahtjev, tuženik mu nije niti mogao pružiti pomoć u cilju ostvarivanja tog prava. Zbog istog razloga irelevantno je pozivanje tužitelja na to da se radilo o dvostranačkoj upravnoj stvari u kojoj je uspio s zahtjevom.
4. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U sporu je rasprava održana 20. svibnja 2026. uz nazočnost tužitelja i njegova opunomoćenika. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u osporavano rješenje i cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela te u sve isprave priložene spisu.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog rješenja tuženika.
8. Naime, tuženik je odbio tužiteljev zahtjev kao neosnovan pozivom na članak 161. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21.) te uz obrazloženje da je tužitelj zahtjev podnio tek 30. prosinca 2024., a da tijekom upravnog postupka, odnosno sve do njegova okončanja , nije podnio zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka, čime je izgubio pravo da se o troškovima naknadno odlučuje.
9. Međutim, iz podataka spisa predmeta vidi se da je prilikom komunikacije s javnopravnim tijelom putem elektroničkih poruka od 13. i 14. siječnja 2023. tužitelj ukazivao na troškove koje ima u postupku radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Nadalje, proizlazi da je tužitelj uspio u tom upravnom postupku budući da je rješenjem tuženika, klasa: UP/I-041-02/23-01/09, ur.broj: 567-02/03-23-01 od 22. svibnja 2023. protivnoj stranci Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Sesvete, izrečena službena opomena zbog obrade osobnih podataka tužitelja.
10. S obzirom na to da je tužitelj sa svojim zahtjevom uspio, tuženik je u konkretnom slučaju bio dužan, sukladno članku 161. stavku 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku, odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka.
11. Iz obrazloženja osporavanog tuženikova rješenja proizlazi da o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva za naknadu troškova upravnog postupka tuženik nije meritorno odlučivao jer je utvrdio da takav zahtjev tužitelj nije podnio na vrijeme, a što u konkretnom slučaju ne odgovara stanju spisa predmeta i priloženim ispravama.
12. Prema navedenom, osporavano se rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je u njemu dano, za sada ne može ocijeniti zakonitim. Trebalo je stoga, sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, poništiti osporavano rješenje tuženika. U ponovnom postupku, tuženik je dužan, sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi Suda iz ove presude. Stoga je presuđeno kao u I. točki izreke.
13. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
14. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
15. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.
16. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužitelju pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).
17. Tužitelj je popisao trošak na ročištu za raspravu te je Sud utvrdio da nadoknada troškova tužitelju u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe po odvjetniku u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR. Prema navedenom, tužitelju pripada nadoknada troškova ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.000,00 EUR. Zahtjev je trebalo odbiti u više zatraženom iznosu koji se odnosi na sastavljanje podneska od 13. svibnja 2026. budući da taj trošak nije bio neophodan za vođenje ovog upravnog spora jer je opunomoćenik tužitelja sve navode iz tog podneska, kao i priložene isprave, mogao iznijeti i predati neposredno na održanoj raspravi. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 11. lipnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavku 1. ZUS-a.
Protiv odluke o troškovima upravnog spora u II. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
