REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Č 5
Poslovni broj: Us I-1300/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja RITA LOGISTIC j.d.o.o., OIB: 16973348240, Crikvenica, Gajevo šetalište 23B, kojeg zastupa opunomoćenik Gjergj Lekaj, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić, Rijeka, Dolac 8, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, OIB: 22874515170, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Službe sigurnosti plovidbe, Rijeka, Senjsko pristanište 3, radi upotrebe i gospodarskog korištenja pomorskog dobra, 11. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Službe sigurnosti plovidbe KLASA: UP/I-342-24/25-03/96, URBROJ: 530-04-5-1-25-3 od 4. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-342-24/25-03/96, URBROJ: 530-04-5-1- 25-3 od 4. lipnja 2025. toč. 1. izreke zabranjuje se trgovačkom društvu "Rita logistic" j.d.o.o. iz [adresa], daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra na predjelu plaže [adresa] u [adresa], koje u naravi čini k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje zemljišnoknižno stanje u katastarskom operatu odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine cca 142,12 m2, koje je društvo zauzelo postavljanjem terasa, stolova, stolica i druge pripadajuće opreme u funkciji terase ugostiteljskog objekta brze prehrane "Pickwick", bez valjane pravne osnove. U toč. 2. izreke određeno je da zabrana iz toč. 1. izreke tog rješenja ostaje na snazi dok trgovačko društvo "Rita logistic" j.d.o.o. ne pribavi pravnu osnovu za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, odnosno dozvolu na pomorskom dobru ili drugi važeći akt nadležnog tijela, kojim se omogućuje obavljanje ugostiteljske djelatnosti na predmetnoj površini, uključujući postavljanje terase, opreme i sredstava potrebnih za obavljanje te djelatnosti. Toč. 3. naređuje se trgovačkom društvu "Rita logistic" j.d.o.o. da u roku od 8 (osam) dana od dana zaprimanja tog rješenja, s dijela pomorskog dobra – plaže [adresa] u [adresa], koje u naravi čine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje u katastarskom operatu odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukloni postavljenu konstrukciju i tendu ugostiteljske terase dimenzija cca 14,00 m x 6,80 m, terasu izrađenu od PVC kocki na šljunčanoj podlozi dimenzija cca 6,90m x 6,80m, kao i sve protupravno postavljene stolove, stolice i rashladnu škrinju za sladoled, te da predmetni prostor vrati u prijašnje stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica nezakonitih zahvata u prostoru. U toč. 4. izreke određeno je da je trgovačko društvo "Rita logisitc" j.d.o.o. dužno odmah nakon izvršenja naredbe iz toč. 3. izreke ovog rješenja o tome obavijestiti ovo tijelo. U toč. 5. izreke određeno je da je obavijest iz toč. 4. tog rješenja potrebno poslati elektroničkim putem na mailove:
[adresa elektroničke pošte];
[adresa elektroničke pošte] ili alternativno na uvodno naznačenu adresu ove Lučke kapetanije s pozivom na gornju klasu. U toč. 6. izreke određeno je ako trgovačko društvo "Rita logistic" pravodobno ne izvrši toč. 3. izreke tog rješenja ili istu ne izvrši u cijelosti, ista će se prisilno izvršiti putem treće osobe (trećih osoba) i to na trošak trgovačkog društva "Rita logistic" j.d.o.o.
2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu. U tužbi ističe kako u postupku nije utvrđeno da predmetna terasa i nadstrešnica predstavljaju zahvat na pomorskom dobru u smislu važećih prostornih planova i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Inspekcijski nadzor nije proveo vještačenje o granici pomorskog dobra niti je tužitelju omogućeno izjašnjenje o ključnim činjenicama, a napose o činjenici da je isti valjano stekao pravo korištenja navedenih čestica i to na temelju valjano sklopljenog Ugovora o zakupu kojeg je u dobroj vjeri konzumirao u svojstvu zakupnika, u pogledu definicije predmeta zakupa, a što uključuje i predmetnu terasu. Tužitelj je postupao u dobroj vjeri, a eventualne nepravilnosti mogle su se otkloniti mjerama manjeg intenziteta (npr. privremena zabrana), umjesto naloženog uklanjanja i sanacije. Odluka se temelji isključivo na izjavama, bez drugih dokaza o pravnom statusu zemljišta i bez utvrđenja da je došlo do bitne povrede interesa Republike Hrvatske. Osporeno rješenje doneseno je na temelju čl. 185., 186., 188. i 190. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Međutim, osporeno rješenje povrijedilo je načelo razmjernosti i načelo zakonitosti iz Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima. Nastavno, tužitelj je u tužbi predložio sudu sukladno čl. 26. Zakona o upravnim sporovima, odgoditi izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja spora, jer bi provedbom rješenja tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, imajući u vidu da je izvršenje predmetnog rješenja predviđeno za "špicu" turističke sezone, a u kojoj tužitelj ostvaruje pretežni dio svojih primanja. Također, izvršenjem ovog rješenja tužitelj bi izgubio stalne klijente i reputaciju. Takva šteta, s obzirom na sezonski karakter poslovanja, ne bi se mogla nadoknaditi niti popraviti naknadno, čak i u slučaju povoljnog ishoda spora za tužitelja. Zakon o upravnim sporovima izričito predviđa mogućnost određivanja odgodnog učinka tužbe u situacijama kada bi izvršenje pojedinačne odluke prouzročilo tužitelju štetu koju bi bilo teško popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. U konkretnom slučaju, odgoda izvršenja ne bi bila protivna javnom interesu jer se radi o privremenoj mjeri do pravomoćnog okončanja spora. Interes javnosti za zakonito korištenje pomorskog dobra ne bi bio bitno ugrožen kratkotrajnim odgađanjem izvršenja, dok bi s druge strane tužitelj pretrpio nesrazmjerno veću i nenadoknadivu štetu.
3. Slijedom svega navedenog, tužbenim zahtjevom predloženo je sudu donošenje presude kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio navode tužitelja. Istaknuo je da je na temelju važeće Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Crikvenica, na području plaže Podvorska ("Narodne novine" broj 100/99), utvrđeno da je k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], na kojima su postavljene sporne terase i nadstrešnica, nalaze unutar granica pomorskog dobra. Ova činjenica potvrđena je identifikacijom navedenih katastarskih čestica sa zemljišnoknjižnim česticama oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve sukladno dostavljenoj identifikaciji čestica od Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Crikvenica KLASA: 930-04/25-04/222, URBROJ: 541-19-04/9-25- 2 od 29. svibnja 2025. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da je trgovačko društvo "Rita logistic" j.d.o.o. bez valjane pravne osnove koristilo površinu od cca 141,92 m2 pomorskog dobra, postavljajući dvije terase i nadstrešnicu s tendom, na adresi [adresa]. Terase su izvedene djelomično kamenim pločama na betonskoj podlozi, a djelomično montažnim PVC elementima na šljunčanoj podlozi. Prostor je bio opremljen ugostiteljskom opremom i u aktivnoj upotrebi, što potvrđuje i izdani račun te prisutnost gostiju. Odgovorna osoba društva, ČŠ, potvrdio je da su radovi izvedeni tijekom 2022., 2023. i 2024. godine, dok je kamenu podlogu na betonskoj osnovi zatekao u postojećem stanju prilikom sklapanja ugovora o zakupu. Prema čl. 2. st. 1. toč. 4. Uredbe o vrstama djelatnosti i visini minimalne naknade za dodjelu dozvola na pomorskom dobru ("Narodne novine" broj 16/24) terasa se definira kao prostor za usluživanje gostiju na otvorenom bez krovne konstrukcije, opremljen montažno-demontažnim podestom na potkonstrukciji koja leži na izvornoj podlozi pomorskog dobra. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 83/23, dalje: Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama), jasno propisuje poseban režim za zahvate na pomorskom dobru, pri čemu je za postavljanje jednostavnih građevina, uključujući terase i nadstrešnice, nužno prethodno ishoditi građevinsku dozvolu i pravnu osnovu za korištenje pomorskog dobra (čl. 14. st. 4. toč. 9. i 11.). S obzirom na navedeno, utvrđeno je da predmetne terase i nadstrešnice predstavljaju nezakonite zahvate na pomorskom dobru, jer za njih nisu pribavljene potrebne dozvole ni pravna osnova za korištenje. Tužitelj nije dostavio niti jedan valjan dokaz kojim bi osporio navedene činjenice ili potvrdio zakonitu osnovu za korištenje predmetne površine. Stoga su njegovi navodi u tom dijelu neosnovani, a predmetne terase i nadstrešnice nesumnjivo predstavljaju zahvat na pomorskom dobru u smislu važećih propisa. Tužitelj nadalje ističe kako tijekom inspekcijskog nadzora nije provedeno vještačenje granice pomorskog dobra, navodeći to kao razlog za osporavanje zakonitosti postupka. Međutim, takav navod je pravno i činjenično neosnovan. Granica pomorskog dobra na predmetnom području već je službeno i pravno utvrđena Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Crikvenica, na području plaže Podvorska ("Narodne novine" broj 100/99), koja sadrži i grafički prilog kojim je granica jasno i precizno određena. Takva Uredba ima pravnu snagu i predstavlja službeni akt kojim su granice pomorskog dobra pravno definirane. Stoga, nije bilo potrebe za provođenjem dodatnog vještačenja u okviru inspekcijskog nadzora. Inspekcijski nadzor bio je usmjeren na provjeru zakonitosti korištenja pomorskog dobra u skladu s već utvrđenim granicama, a ne na njihovo redefiniranje ili preispitivanje. S obzirom na to da su granice pomorskog dobra već jasno i grafički definirane važećim pravnim aktom, tuženik nije bio dužan, niti je imao pravni osnov, za provođenje dodatnog vještačenja granica. Nadalje, tužitelj u tužbi ističe da mu nije omogućeno izjašnjavanje o ključnim činjenicama, a napose o činjenici da je "valjano stekao pravo korištenja predmetnih katastarskih čestica", konkretno terase ispred ugostiteljskog objekta, temeljem valjano zaključenog ugovora o zakupu, kojeg je, kako navodi, "u dobroj vjeri konzumirao u svojstvu zakupnika". Tuženik, međutim, ističe kako je tužitelj, kao subjekt nadzora, tijekom cijelog inspekcijskog nadzora bio prisutan i aktivno sudjelovao u svim fazama postupka, uključujući ispitni postupak. Tužitelj je bio u potpunosti upoznat s postupcima tuženika i sa sadržajem zapisnika koji mu je u cijelosti pročitan, osobito u dijelu koji se odnosi na njegova prava u postupku. Sukladno čl. 30. st. 1. i čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21), tužitelj je bio izričito upozoren na svoja prava, uključujući pravo izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima koja su relevantna za provođenje nadzora, pravo sudjelovanja u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, pravo davanja izjave i objašnjenja, pravo iznošenja činjenica i okolnosti bitnih za rješavanje upravne stvari, te pravo pobijanja točnosti navoda koji su u suprotnosti s njegovim navodima. Tuženik također ističe da su sva ova prava bila jasno označena u zapisniku, koji je tužitelj uredno potpisao i preuzeo u prisustvu svjedoka službenih osoba, nakon što je bio u cijelosti upoznat s njegovim sadržajem. Osim toga, tužitelj nije naveo nikakve primjedbe niti doveo u pitanje točnost navoda tuženika tijekom inspekcijskog nadzora, niti do donošenja predmetnog rješenja dana 4. lipnja 2025. Stoga, tuženik izričito osporava tvrdnju tužitelja o nepostojanju izjašnjavanja, budući da je tužitelj bio aktivno prisutan, sudjelovao u svim radnjama postupka, bio je u potpunosti upoznat s cijelim postupkom, uključujući sadržaj zapisnika koji je detaljno objašnjen i bez primjedbi potpisan. Tijekom inspekcijskog nadzora, tužitelj je dostavio Ugovor o zakupu poslovnog prostora, sklopljen 15. prosinca 2020., između NŠ kao zakupodavca i Rita Logistic j.d.o.o. kao zakupnika, uz jamstvo Besara ČŠ. Prema uvjetima ugovora, zakupodavac se obvezuje predati zakupniku ugostiteljski objekt "Pickwick", koji je smješten na k. č. br. [katastarska čestica] i vrt na k. č. br. [katastarska čestica], uključujući pripadajuću terasu površine cca 60 m2. U čl. 4. st. 3. ugovora jasno je navedeno da zakupnik ima pravo koristiti "terasu ispred zakupljenog prostora". Temeljem uvida u zemljišnoknjižno stanje i Uredbu o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Crikvenica, proizlazi da se k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze izvan granica pomorskog dobra, te su u privatnom vlasništvu i mogu biti predmet zakupa. Terasa, koju tužitelj koristi, nalazi se ispred ugostiteljskog objekta, no fizički se prostire na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su upisane kao pomorsko dobro, što je jasno potvrđeno izvodom iz zemljišne knjige i grafičkim prikazom granice pomorskog dobra. Iako je u ugovoru o zakupu navedeno da zakupnik ima pravo koristiti "pripadajuću terasu" (koja nije definirana katastarskom oznakom, već kao terasa ispred poslovnog prostora), iz samog ugovora nije razvidno da bi zakupodavac raspolagao pravom davanja u zakup pomorskog dobra. Naime, NŠ ne može biti vlasnicom pomorskog dobra, niti ima pravnu osnovu za raspolaganje pomorskim dobrom. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama jasno propisuje da pomorsko dobro predstavlja opće dobro izvan pravnog prometa, čime je bilo kakvo raspolaganje pomorskim dobrom bez pravne osnove strogo zabranjeno. U tom kontekstu, iako je ugovor o zakupu definiran u kontekstu poslovnog prostora i pripadajuće terase, jasno je da zakupodavac nije imao osnove prenijeti zakupniku pravo korištenje prostora koji je izvan njegovog pravnog raspolaganja. Tužitelj u tužbi navodi kako je postupao u dobroj vjeri, te da su eventualne nepravilnosti, po njegovom mišljenju mogle biti otklonjene mjerama manjeg intenziteta (npr. privremena zabrana), umjesto naloženog uklanjanja i sanacije. Tuženik osporava takvu tvrdnju iz slijedećih razloga. U kontekstu korištenja pomorskog dobra, institut dobre vjere nema učinak koji bi legalizirao pravno neutemeljeno korištenje općeg dobra, pogotovo kada se radi o stvarima izvan pravnog prometa. Pomorsko dobro, kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, podliježe strogo uređenom režimu upravljanja i korištenja, sukladno odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Pozivanje na "dobru vjeru" ne može proizvesti pravne učinke kada je korištenje temeljeno na nevaljanom pravnom poslu (ugovoru o zakupu) koji se odnosi na prostor kojim zakupodavac nije bio ovlašten raspolagati (katastarske čestice koje su upisane kao pomorsko dobro). U konkretnom slučaju, činjenica da predmetne katastarske čestice čine pomorsko dobro, službeno je evidentirana u zemljišnim knjigama, a granica pomorskog dobra je jasno utvrđena Uredbom, što sve ukazuje da tužitelj nije mogao biti u zabludi u pogledu pravnog statusa terase i nadstrešnice. Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno nezakonito korištenje pomorskog dobra bez valjane pravne osnove, u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnost, te su na tom dijelu pomorskog dobra izvršeni zahvati u prostoru (kao što je to zapisnički konstatirano). Takvo postupanje predstavlja nezakonito korištenje pomorskog dobra, što zahtijeva uklanjanje zatečenog stanja i vraćanje pomorskog dobra u prvotno stanje. Mjere "manjeg intenziteta" na koje se poziva tužitelj (poput privremene zabrane) nisu primjenjive u situaciji kada se pomorsko dobro koristi bez ikakve dozvole, koncesije ili drugog zakonskog temelja. Takvo bi postupanje predstavljalo legalizaciju nezakonitog korištenja pomorskog, što je suprotno načelu zakonitosti i zaštiti javnog interesa. Svrha inspekcijskog nadzora nad pomorskim dobrom, sukladno Zakonu, je upravo zaštita općeg dobra i sprječavanje nezakonitog korištenja, a ne toleriranje takvih radnji. Stoga, tvrdnja o dobroj vjeri i prijedlog za blaže mjere predstavljaju pokušaj umanjivanja ozbiljnosti nezakonitog korištenja pomorskog dobra. Upravna mjera uklanjanja i vraćanja pomorskog dobra u prvobitno stanje, uz mjeru zabrane daljnjeg korištenja, donesene su u skladu s ovlastima i zakonom propisanim postupkom. Tuženik osporava tvrdnju tužitelja da je odluka donesena isključivo na temelju izjava, bez drugih dokaza o pravnom statusu zemljišta, te da nije utvrđeno da je došlo do bitne povrede interesa Republike Hrvatske. Prvo, odluka tuženika nije donesena samo na temelju izjava, već na osnovu cjelokupne dokumentacije koja uključuje službene isprave kao što su Uredba o granici pomorskog dobra, izvadak iz zemljišnih knjiga, katastarski plan, ugovor o zakupu, zapisnik inspekcijskog nadzora i drugi službeni nalazi. Ove isprave jasno potvrđuju pravni status zemljišta i činjenicu da je korištenje prostora temeljeno na nevažećem pravnom temelju jer se dio prostora nalazi na pomorskom dobru. Drugo, tvrdnja tužitelja da nije utvrđeno da je došlo do bitne povrede interesa Republike Hrvatske nije osnovana. Korištenje pomorskog dobra bez valjane pravne osnove predstavlja povredu javnog interesa jer ometa zaštitu i održivo korištenje pomorskog dobra, koje je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku s osobitom zaštitom. Odluka o provedbi inspekcijskog nadzora i mjere koje su donesene bile su nužne kako bi se zaštitio javni interes. Pomorsko dobro mora biti zaštićeno od nezakonitog korištenja, a donesene mjere uklanjanja i sanacije opravdane su zakonom i utvrđenim činjenicama, s ciljem očuvanja javnog interesa i zaštite okoliša.
5. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. U sporu je održana rasprava 27. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti daljnje dokaze predložene od strane tužitelja (saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku mjerniku radi utvrđivanja identifikacije čestica i granica pomorskog dobra) jer je sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari sud mogao nedvojbeno utvrditi na temelju postojeće dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora , pri čemu valja dodatno istaknuti da je zadatak suda spriječiti stranke u potencijalnom odugovlačenju postupka, odnosno zloupotrebi procesnih prava.
8. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Sud pri tome u cijelosti prihvaća jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže tuženik u osporenom rješenju odnosno u ranije citiranom odgovoru na tužbu u ovom sporu te se stoga tužitelj upućuje na ista radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pri tome se naglašava kako u konkretnom slučaju grafički prilog koji je sastavni dio Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Crikvenica ne ostavlja prostora bilo kakve dvojbe oko činjenice da čestice koje su predmetom osporenog rješenja predstavljaju pomorsko dobro, a niti je tužitelj predmetno argumentirano osporio tužbom. Nadalje, ističe se kako nezakonito korištenje pomorskog dobra ne oslobađa odgovornosti korisnika čak ni ako je on postupao u dobroj vjeri. Pomorsko dobro je, kao što je već ranije navedeno, opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu i ne može biti predmet vlasništva niti stvarnih prava. Korištenje pomorskog dobra bez pravne osnove propisane Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, kao što su posebna upotreba ili gospodarsko korištenje putem koncesije, smatra se nezakonitim. Također, naglašava se kako u odnosu na pomorsko dobro koje je stvar izvan prometa, ne vrijedi povjerenje u zemljišne knjige, pa čak niti stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige neće biti pravno zaštićen u odnosu na dio nekretnine koji je pomorsko dobro (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1444/2009-2 od 29. prosinca 2009.). Zakonska načela upravljanja pomorskim dobrom naglašavaju da se upravljanje mora provoditi u skladu s načelima javnosti, predvidljivosti, razmjernosti, učinkovitosti i odgovornosti, s ciljem zaštite javnog interesa i pomorskog dobra (čl. 8. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama). Ograničenja prava na korištenje pomorskog dobra propisana su radi zaštite općeg dobra i ne mogu se zaobići pozivanjem na dobru vjeru.
10. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučio kao pod toč. I. izreke ove presude.
11. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS -a kojom je propisano da stranka koji izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora. Stoga, kako je tužitelj izgubio ovaj spor, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova spora u skladu s odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.
12. Nadalje, tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka.
13. Odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se mogla teško popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
14. Navedena odredba sadržava tri kumulativne pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe, pa već izostanak samo jedne od njih dovodi do odbijanja prijedloga. Interpretacija spomenute norme nužno je striktna, jer predstavlja odstupanje od opće odredbe o nesuspenzivnom djelovanju tužbe u upravnom sporu (čl. 42. st. 1. ZUS-a). Prilikom odlučivanja o ovoj vrsti prijedloga ne razmatra se meritum stvari (osnovanost tužbenog zahtjeva, izgledi za ishod spora i dr.) niti određivanje odgodnog učinka tužbe predstavlja subjektivno pravo stranke, već je riječ o ovlasti suda.
15. Tužitelj u prijedlogu nije osnovano elaborirao zbog čega odgoda izvršenja osporenog rješenja tuženika nije protivna javnom interesu.
16. Utvrđenje da nije ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki iz čl. 42. st. 2. ZUS-a dovoljno je za odbijanje prijedloga tužitelja.
17. Stoga je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 11. lipnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćenicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnicima u Rijeci, Dolac 8
- Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetanije Rijeka, Službi sigurnosti plovidbe, Rijeka, Senjsko pristanište 3
