Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-198/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-513/2024-16 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe opt. DK i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. DK zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, te kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 179.a KZ/11 opt. DK je za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te je na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da bezuvjetni dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci, što znači da se preostalih 8 (osam) mjeseci zatvorske kazne neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. DK će se u izrečenu kaznu uračunati vrijeme oduzimanje slobode u vezi s predmetnim kaznenim djelima i to dva dana i to od 6. prosinca 2023. do 7. prosinca 2023.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) opt. DK oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu.
2. Protiv te presude žali se opt. DK putem branitelja Ivana Oreškovića, odvj. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači u odluci o kazni na način da se izrekne uvjetnu osudu.
3. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o sankciji iz čl. 467. toč. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem strože kaznenopravne sankcije.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalbe nisu osnovane.
Na žalbu opt. DK, osim zbog odluke o kazni
6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da je presuda nerazumljiva i proturječna razlozima presude, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da su iznjeti razlozi nejasni. Upire da je nejasno iz kojih dokaza proizlaze prijeteće riječi iz opisa radnje, da za to nisu dani valjani razlozi.
6.1. Suprotno takvom žalbenom navodu, pobijana presuda u pobijanom dijelu sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima. Prvostupanjski sud je pozorno i pravilno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, a naročito je dana ocjena proturječnih dokaza, tako da nije počinjena navedena bitna povreda. Pravilno su u provedenom dokaznom postupku utvrđene sve odlučne činjenice iz izvedenih dokaza, tako da iz iskaza žrtve KZ, koji je pravilno vrednovan vjerodostojnim i istinitim kada je opisala dugotrajno nasilje i izražene prijetnje u više navrata da je iskaz sukladan iskazu svjedoka RZ, koji je potvrdio navedeno nasilje opisujući iz svojih neposrednih zapažanja o optuženikovim verbalnim i fizičkim nasiljem nad žrtvom. Nadalje, suglasan je iskaz svjedoka EZ i GZ, a koji su pravilno utvrđeni i vrednovani i koji imaju posredna saznanja o nasilju i prijetnjama žrtvi od strane optuženika. Kraj takvog stanja, prvostupanjski sud je, suprotno žaliteljevom navodu, pravilno izveo zaključke da je optuženik opisanim postupanje iz izreke ostvario sva bitna obilježja protupravnih djela i stoga nije počinjena bitna povreda.
7. Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, da je ostalo dvojbeno da li je doista dolazilo do fizičkih obračuna, kao i verbalnog nasilja u smislu protupravnog djela, te upire da za to ne postoje dokazi i da je neosnovano poklonjena vjera iskazu žrtve, a optuženika nije, a koji je bio vezan razlogom vođenja postupka radi skrbništva nad zajedničkim djetetom.
8. Suprotno takvom žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza koje je pravilno pojedinačno ocijenio i u međusobnoj vezi pravilno dao ocjenu vjerodostojnih proturječnih dokaza i pravilno je utvrdio činjenično stanje. To stoga, što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio obranu optuženika kao nevjerodostojnu kada je poricao nasilje i izrečene prijetnje žrtvi, kao i iskaze kao svjedoka njegovog oca MZ i svjedoka LZ koji su pravilno ocijenjeni nevjerodostojnim i da su u suprotnosti sa iskazom žrtve KZ i svjedoka RZ, GZ i SZ koji su pravilno ocijenjeni vjerodostojnim i suglasni oko odlučnih činjenica nasilja i prijetnji optuženika prema žrtvi.
9. Stoga je prvostupanjski sud iskaze pravilno vrednovao te pravilno zaključio da je dokazano da je optuženik opisanom radnjom iz izreke prvostupanjske presude ostvario obilježje utuženih protupravnih djela, za koja je pravilno proglasio optuženika krivim. Stoga nema navedene povrede.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i opt. DK, zbog odluke o kazni
10. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o kaznenoj sankciji iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, navodi da djelomičnom uvjetnom osudom u navedenom trajanju na koju je optuženik osuđen, nije primjereno odmjerena te da je trebalo izreći strožu kaznenopravnu sankciju. Upire da su otegotne okolnosti podcijenjene, a olakotne precijenjene.
11. Optuženik prigovara izrečenoj sankciji, upirući da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, a podcijenio značaj olakotnih, da isti nije prekršajno osuđivan i životnu dob, da uzdržava dvoje maloljetne djece, te predlaže blažu sankciju uvjetnu osudu kao blažu i primjerenu sankciju.
12. Protivno prigovorima državnog odvjetnika i optuženika zbog tako izrečene sankcije
– djelomične uvjetne osude u kojoj je bezuvjetni dio šest mjeseci zatvora, a preostalih osam mjeseci zatvora se neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda , prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne za optuženika kada mu je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca za kaznena djela iz čl. 179.a KZ/11 i čl. 139. st. 3. KZ/11, za koja ga je proglasilo krivim. Pri tome, pravilno su ocijenjene sve olakotne i otegotne okolnosti, stupanj krivnje optuženika i društvena opasnost protupravnih djela i svim okolnostima, da će se upravo navedenom sankcijom – djelomičnom uvjetnom osudom s takvim rokom provjeravanja ispuniti svrha kažnjavanja i ciljevi specijalne i generalne prevencije i dostatno izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i jačati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno. Stoga će se upravo takvom izrečenom kaznenopravnom sankcijom utjecati na optuženika da više ne čini nova kaznena djela.
13. Žalbenim navodima optuženika i državnog odvjetnika nisu dovedeni u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.
14. Slijedom navedenog, žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane, tako da ih je valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 11. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
