Republika Hrvatska
Općinski sudu Đakovu
Đakovo
Poslovni broj: Pp-1507/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, po sucu Mileni Sučić, nadležan u smislu čl. 94. i 98 PZ- a, uz sudjelovanje Katarine Krha Kocur, kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika Rakušić corporation d.o.o. i II okrivljenice SOĆ zbog prekršaja počinjenog protivno čl. 12 st.1.i 3., čl. 93. st.2. i čl.96. st.1. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, PU Osijek, ispostava u Virovitici, Trg kralja Tomislava 3, Virovitica, broj Klase: 116-02/25-01/4971 i Ur. broja: 443-02-01-17-25-19 od 04. prosinca 2025. godine, nakon održane glavne i javne rasprave u prisutnosti branitelja Tomislava Dumenčić odvjetnika iz Zagreba, te odsutnosti I okrivljenika SO corporation d.o.o. i II okrivljenice BOĆ i tužitelja dana 11. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22)
I okrivljenik: Rakušić corporation d.o.o., zastupana po SO, sa sjedištem u [adresa], predmet poslovanja proizvodnja metalnih proizvoda, žiro-račun otvoren kod Zagrebačke banke, posluju pozitivno, broj zaposlenih 128, nekažnjavan, OIB: 59983521459, kao pravna osoba,
II. Okrivljenica: SOĆ, rođena **.**.1993., prebiva u [adresa], drž. RH, nekažnjavana, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao odgovorna osoba,
I/
k r i v j e
I okrivljenik Rakušić corporation d.o.o.
a) što je Rakušić corporation d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravna osoba dana 06. veljače 2024 godine u Đakovu kao mjestu počinjenja prekršaja počinio prekršaj iz čl. 12. st.1 i 3. Zakona o radu kojim je propisano da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena te da se pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja, kažnjiv po čl.228 st.1 t.1. i st.2 Zakona o radu jer je dana **.**.2024. sa BO sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme do 06. veljače 2025 godine za obavljanje poslova administrator baze podataka s početkom rada 06. veljače 2024 godine, a u kojem ugovoru o radu nije naveden objektivan razlog njegova sklapanja protivno čl.12. st.1 i 3. Zakona o radu,
II. dakle kao poslodavac s radnikom je sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme u kojem nije naveden objektivan razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme,
III. time je postupio suprotno odredbi čl. 12. st. 1. i 3. Zakona o radu, te je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 228. st. 1. t. 1. Zakona o radu, uz primjenu čl. 37. st. 1. i 3. t. 2. PZ-a,
IV. pa mu se temeljem citiranog propisa
i z r i č e
I okrivljeniku
za djelo pod točkom a) novčana kazna u iznosu od 2.123,56 € (dvije tisuće sto dvadeset i tri eura i pedeset i šest centi ),
V. Temeljem čl. 34. PZ-a I okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude, na žiro račun Državnog proračuna.
VI. Sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, a u svezi sa čl. 3. PZ-a (NN 107/07., 39/13.), ukoliko I okrivljenik u zadanom roku plati 2/3 novčane kazne, odnosno iznos od 1.415,71 €, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
VII. Temeljem odredbe čl. 139. st. 3., a u svezi čl. 138. st. 2. PZ-a, I okrivljenik je dužan podmiriti trošak postupka u iznosu od 50,00 €, u istom roku kao i kaznu, pod prijetnjom prisilne naplate, na račun Državnog proračuna.
II/
VIII. Temeljem čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22)
oslobađa se optužbe
I okrivljenik Rakušić corporation d.o.o.
II okrivljenica SOĆ
b) da bi optuženi dana 01. rujna 2025 godine u Đakovu kao mjestu počinjenja prekršaja počinili prekršaj iz čl. 93. st.2. Zakona o radu kojim je propisano da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće, otpremnine ili naknade za neiskorišteni godišnji odmor, radniku dostaviti dva obračuna i to obračun u kojem je iskazan ukupan naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor u propisanom sadržaju kao i obračun iznosa naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor ( NN: 68/23), kažnjiv po čl. 229. st.1. t.46. i st.2. istog zakona jer nisu RO dostavili dva obračuna naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2025 godine od kojih jedan u kojem je iskazan ukupan iznos naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor sa propisanim sadržajem, te drugu obračun u propisanom sadržaju koji ima snagu ovršne isprave i u kojem će biti iskazan iznos neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i to do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2025 godinu odnosno najkasnije do 31. kolovoza 2025 godine
IX. pa da bi time postupili suprotno odredbi čl. 93. st.2. Zakona o radu, te počinili prekršaj kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 46 istog Zakona,
c) da bi optuženi dana 15. rujna 2025 godine u Đakovu kao mjestu počinjenja prekršaja počinili prekršaj iz čl. 96. Zakona o radu, kažnjiv po čl. 228. st.1. t.22 i st.2. istog zakona jer je poslodavac radniku RO bez suglasnosti imenovanog radnika svoje potraživanje na ime obustava HR naplatio uskratom isplate plaće odnosno naknade plaće za kolovoz 2025 godine
X. pa da bi time postupili suprotno odredbi čl. 96. st. 1. Zakona o radu te počinili prekršaj kažnjiv po čl. 228. st. 1. t.22. istog Zakona,
III/
XI. Temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22)
oslobađa se optužbe
II okrivljenica SOĆ
a) da bi optuženi dana 06. veljače 2024 godine u Đakovu kao mjestu počinjenja prekršaja počinili prekršaj iz čl. 12. st.1 i 3. Zakona o radu ( NN:93/14., 127/17., 98/19., 151/22 I 64/23), kojim je propisano da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena te da se pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja, kažnjiv po čl.228 st.1 t.1. i st.2 Zakona o radu jer su dana **.**.2024. sa BO sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme do 06. veljače 2025 godine za obavljanje poslova administrator baze podataka s početkom rada 06. veljače 2024 godine, a u kojem ugovoru o radu nije naveden objektivan razlog njegova sklapanja protivno čl.12. st.1 i
3. Zakona o radu,
XII. pa da bi time postupila suprotno odredbi čl. 12. st. 1. i 3. Zakona o radu, te
počinila prekršaj kažnjiv po čl. 228. st. 1. t. 1. i st.2. Zakona o radu,
XIII. Temeljem čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka za II okrivljenicu ROĆ padaju na teret proračunskih sredstava suda,
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv I okrivljenika i II okrivljenice zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2. Na glavnu raspravu, zakazanu za 11. 06. 2026. godine, nije pristupio pravni predstavnik I okrivljenika Rakušić corporation d.o.o. dostava poziva uredno iskazana branitelj VO na glavnoj raspravi naveo da je pravnom predstavniku I okrivljenika SO supruga rodila i da isti čuva djecu jer mu ih nema tko drugi čuvati koji je navod Sud cijenio paušalnim, a kako je u pozivu za glavnu raspravu upozoren na odredbu čl. 167. st. 3. PZ-a, Sud je cijenio da su ostvarene pretpostavke za održavanje glavne rasprave i bez njegove nazočnosti.
2.1. Za glavnu raspravu zakazanu za 11. 06. 2026. godine sud je temeljem čl. 145. st. 5. PZ-a poziv za II okrivljenicu SOĆ istaknuo na oglasnoj ploči suda, te protekom roka od osam dana od isticanja poziva na oglasnu ploču dostava istog se smatra pravovaljanom, pa je sud temeljem čl. 167. st. 3. PZ-a održao glavnu raspravu i bez njezine nazočnosti.
3. Na glavnoj raspravi pročitana je pisana obrana pravnog predstavnika I okrivljenika Rakušić corporation d.o.o. u kojoj je naveo da priznaje počinjenje prekršaja iz Odredbe čl.12 Zakona o radu koje mu se stavlja na teret kažnjivo Odredbom čl. 228. st.1 t.1 Zakona o radu, a za koji je Državni inspektorat Republike Hrvatske, područni ured Osijek ispostava u Virovitici izdao optužni prijedlog Klasa: 116-02/25-01/4971 ; Ur broj: 443-02-01-17-25-19 od 04.12.2025 godine i predložilo naslovljenom Sudu da se I okrivljenika proglasi krivim i kazni po zakonu te obveže na naknadu troškova postupka. I okrivljenik priznaje da je s radnikom BO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 06.02.2024 godine sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme koji je bio sklopljen na godinu dana tj. do 06.02.2025 godine, a da u navedenom ugovoru nije bio naveden objektivni razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme na način kako je propisano odredbom čl.12. t.3 Zakona o radu. Nadalje je navedeno da je I okrivljenik pojasnio u očitovanju na zapisnik inspekcijskog nadzora od 31.10.2025 godine da je navedeni ugovor bio sklopljen radi obavljanja poslova administratora baze podataka koji su bili vezani uz privremeni projektni zadatak su unaprijed predviđenim rokom trajanja, radi čega je svrha ugovora bila objektivno opravdana i vremenski ograničena, dakle radilo se o privremenom povećanju opsega poslova u smislu odredbe čl. 12. Zakona o radu, a što omaškom nije navedeno u ugovoru o radu kao što je I okrivljenik naveo u očitovanju na zapisnik o inspekcijskom nadzoru radilo se o očiglednom propustu u pisanju te je I okrivljenik u dobroj vjeri sklopio sporni ugovor s radnikom ne postupajući pri tom s namjerom kršenja odredaba Zakona o radu niti s namjerom počinjenja prekršaj koji mu se stavlja na teret. Nadalje je navedeno da je kod I okrivljenika izostala bilo kakva namjera počinjenja prekršaja koji mu se stavlja na teret, govori dovoljno u prilog činjenica da je I okrivljenik s istim radnikom dana 03.02.2025 godine sklopio novi ugovor o radu na određeno vrijeme koji je u postupku inspekcijskog nadzora, a na poziv više inspektorice rada VOĆ dostavljen tijelu koje je podnijelo optužni prijedlog. Novi ugovor o radu na određeno vrijeme od 03.02.2025 godine sklopljen je znatno prije provođenja postupka inspekcijskog nadzora protiv I okrivljenika pa je jasno da I okrivljenik nije sklopio drugi ugovor o radu u cilju izbjegavanja posljedica prekršaja. Navedenim postupanjem nisu nastale štetne posljedice niti radniku s kojim se sklopljen ugovor o radu 06.02.2024 godine, a u kojemu nije bio naveden objektivni razlog iz kojeg se ugovor o radu sklapa na određeno vrijeme niti su se tim propustom reflektirale štetne posljedice na širi, javni interes. Ne postoji opasnost da će se kod I okrivljenika ubuduće ponoviti isti ili sličan prekršaj i da su sam događaj i izrečena sankcija znatno utjecali na značaj počinjenja prekršaja ističući da I okrivljenik nikada nije počinio isti ili sličan prekršaj. U svom očitovanju na zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 31.10.2025 godine naglasio je da će ubuduće voditi posebnu pažnju da svi ugovori o radu sadrže propisane zakonske elemente. Predložio je da se u odnosu na navedeni prekršaj primjena odredba čl. 38. PZ-a o oslobođenju od kazne. Nadalje je I okrivljenik u pisanoj obrani naveo da poriče počinjenje prekršaja iz čl. 93. st.2. kažnjivo čl. 229. st.1. t.46 Zakona o radu koji mu se stavlja na teret a za koji je Državni inspektorat Republike Hrvatske, područni ured Osijek ispostava u Virovitici izdao optužni prijedlog Klasa: 116-02/25-01/4971 ; Ur broj:
443-02-01-17-25-19 od 04.12.2025 godine i predložilo naslovljenom Sudu da se I okrivljenika proglasi krivim i kazni po zakonu te obveže na naknadu troškova postupka. U odnosu na odredbu čl. 229. st.1 t.46. Zakona o radu koji se I okrivljeniku stavlja na teret te je u postupku inspekcijskog nadzora tijelo koje je podnijelo optužni prijedlog na utvrđeno činjenično stanje primijenilo pogrešnu odredbu materijalnog prava glede odredbe Zakona o radu koje se odnose na stjecanje prava na razmjerni dio godišnjeg odmora. Iz odredbe čl. 8 ugovora o radu od 03.02.2025 godine sklopljenog između I okrivljenika i radnika nesporno proizlazi da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna s time da se pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora u obzir uzima radno vrijeme raspoređeno na 5 radnih dana. Budući je i u postupku inspekcijskog nadzora nesporno utvrđeno da je I okrivljeni sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme s radnikom 03.02.2025 godine, da je radnik dana 11.08.2025 godine uručio I okrivljeniku izjavu o otkazu ugovora o radu s pozivanjem na usmeni sporazum između I okrivljenika i radnika da je oslobođen od obveze odrađivanja otkaznog roka, da je iz dostavljenih odluka o korištenju godišnjeg odmora radnika za 2025 godinu ustanovljeno da je radnik iskoristio 10 od 20 dana godišnjeg odmora u 2025 godini i da je I okrivljenik prijavio prestanak osiguranja radnika dana 12.08.2025 godine radi redovitog otkaza radnika nakon što je radnik od 01.08.2025 godine do 08.08.2025 godine koristio pravo na godišnji odmor i obavijestio I okrivljenika o otkazu dana 11.08.2025 godine pa se ispostavlja da je I okrivljenik pravilno obračunao radniku u dostavljenom obračunu plaće, da radnik nije ostvario pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor jer je radnik ostvario u skladu sa odredbom čl.78. Zakona o radu pravo na godišnji odmor u razmjernom trajanju od 10 dana. Dakle, radniku je potpuno neosnovano isplaćena naknada za 2 dana neiskorištenog godišnjeg odmora koje radnik nije ostvario. Odredbom čl. 77. st.3 Zakona o radu propisano je da radnik koji se prvi puta zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od 8 dana stječe pravo na godišnji odmor određene na način iz st.1. i 2. navedenog članka, nakon 6 mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tog poslodavaca. Odredbom čl. 78. Zakona o radu propisano je da radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor na način propisan čl. 77. st.3 Zakona o radu ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora iz čl.77. st.1 i 2. navedenog zakona, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Iznimno od čl. 77. Zakona o radu radnik kojemu prestaje radni odnos za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora. Budući da je radnik iskoristio u cijelosti pravo na godišnji odmor za 2024 godinu a u 2025 godini je do dana prestanka ugovora o radu iskoristio već 10 dana godišnjeg odmora to je pravilnom primjenom materijalnog prava jasno kako I okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te za koji je tijelo koje je pokrenulo i provelo inspekcijski nadzor pogrešno teretilo i na temelju tako pogrešno utvrđenog materijalnog prava podnijelo optužni prijedlog protiv I okrivljenika. Dakle u odnosu na prekršaj iz čl. 93. st.2 kažnjiv po čl. 229. st.1 t.46 Zakona o radu koji se I okrivljeniku stavlja na teret isti osporava počinjenje prekršaja jer nije ispunio obilježje navedenog prekršaja te je u odnosu na isti tijelo koje je provelo inspekcijski nadzor neosnovano podnijelo optužni prijedlog. I okrivljenik je predložio da se u odnosu na prekršaj pod točkom 2. optužnog prijedloga koji m u se stavlja na teret po provedenom prekršajnom postupku u kojem će potpuno i pravilno utvrditi sporne činjenice donijeti presudu kojom ga se oslobađa od optužbe za počinjeni prekršaj temeljem čl. 182. PZ-a. Nadalje je priznao počinjenje prekršaja iz odredbe čl. 96. Zakona o radu koje mu se stavlja na teret kažnjivo odredbom čl. 228. st.1 t.22 Zakona o radu, a za koji je Državni inspektorat Republike Hrvatske, područni ured Osijek ispostava u Virovitici izdao optužni prijedlog Klasa: 116-02/25-01/4971 ; Ur broj: 443-02-01-17-25-19 od 04.12.2025 godine i predložilo naslovljenom Sudu da se I okrivljenika proglasi krivim i kazni po zakonu te obveže na naknadu troškova postupka. I okrivljenik je smatrao kako n njegovoj strani postoji niz olakotnih okolnosti bitnih za odmjeravanje kazne. Radnik je izjavio redoviti otkaz ugovora o radu I okrivljeniku s danom 11.08.2025 godine kojom izjavom otkazu ugovora radnik obavještava I okrivljenika kako nije u mogućnosti ispoštovati ugovoreni otkazni rok kod I okrivljenika radi čega se obratio I okrivljeniku s molbom da ne odrađuje ugovoreni otkazni rok kod I okrivljenika koji mu je izišao u susret i radnika je oslobodio od obaveze otkaznog roka pod uvjetom da radnik izvrši primopredaju imovine istom te da završi ugovorene projekte na koje se I okrivljenik obvezao. No suprotno dogovoru I okrivljenika i radnika te odredbi čl. 17. Ugovora oradu radnik je zadržao imovinu I okrivljenika koju je dobio na raspolaganje za vrijeme i radi obavljanja rada kod I okrivljenika te je imovinu I okrivljenika koristio za osobne potrebe. Budući da radnik i nakon raskida ugovorenog odnosa s I okrivljenikom, na učestale pozive I okrivljenika nije izvršio povrat imovine istom I okrivljenik ga je upozorio da će ga prijaviti nadležnim službama radi utaje imovine nakon čega je radnik prijavio I okrivljenika radi ustezanja plaće. I okrivljenik je istaknuo kako nije postupao s namjerom počinjenja prekršaj kji mu se stavlja na teret već je pogrešno smatrajući da ima pravo ustegnuti plaću radnika na ime naknade štete koju mu je radnik učinio kako je propisano čl. 17. sklopljenog ugovora o radu od 03.02.2025 godine i zakonskim odredaba vjerovao da ima pravo ustegnuti plaću radniku iz razloga što mu postupanjem radnika počinjena višestruka šteta i tro zbog činjenice da je oslobodio radnika od obveze odrađivanja otkaznog roka tako i radi činjenice što je I okrivljenik ustanovio da je radnik ne samo koristio imovinu I okrivljenika za osobne potrebe već je istu očigledno namjeravao utajiti. Dakle do počinjenja prekršaja nije došlo s namjerom već radi nepažnje I okrivljenika te ne postoji opasnost da će ubuduće ponoviti isti ili sličan prekršaj te su događaj i izrečena sankcija znatno utjecali na značaj počinjenja prekršaja ističući da nikada nije počinio isti ili sličan prekršaj. Naglasio je u očitovanju na zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 31.10.2025 godine da je svjestan navedenog propusta izrazio je žaljenje i namjeru da će ovakve i slične buduće situacije ako do njih dođe rješavati na način da će radnicima omogućiti pravo na očitovanje i obranu odnosno da bez njihove suglasnosti neće prebijati plaću radnika s naknadom štete koja bi bila počinjena od strane radnika. I okrivljenik je istaknuo da do sada nikada nije kažnjen za isti ili sličan prekršaj a kako prekršajem nisu nastale veće štetne posljedice kao i brojne olakotne okolnosti na strani I okrivljenika, svrha kažnjavanja i prevencije može se postići oslobođenjem od kazne ili izricanjem minimalne novčane kazne. Predložio je u odnosu na navedeni prekršaj da se primjeni odredba čl. 38 PZ-a o oslobođenju od kazne. Izricanjem visoke novčane kazne bilo bi ugroženo daljnje poslovanje I okrivljenika i radna mjesta 90-ak radnika koje zapošljava. Predložio je da se uvaži obrana i po provedenom prekršajnom postupku u kojem će se potpuno i pravilno utvrditi sve sporne činjenice te donijeti presuda kojom se oslobađa od optužbe za prekršaj iz čl. 93. st.2 Zakona o radu kažnjiv po čl. 229. st. T.46 i st.2 zakona o radu. U odnosu na počinjenje prekršaja iz čl. 12. st.1 i 3 zakona o radu te počinjenje prekršaja iz čl.93. Zakona o radu istaknuo je da do sada nikada nije kažnjen za isti ili sličan prekršaj i s obzirom na činjenicu da prekršajem nisu nastale veće štetne posljedice te je priznao počinjenje prekršaja, omogućio obavljanje inspekcijskog nadzora te dostavio službenoj osobi u postupku provođenja inspekcijskog nadzora svu potrebnu dokumentaciju kao i brojne olakotne okolnosti, svrha kažnjavanja i prevencije može se postići oslobođenjem od kazne sukladno čl. 38. PZ-a ili izricanjem minimalne novčane kazne.
4. Na glavnoj raspravi pročitana je pisana obrana II okrivljenice BOĆ u kojoj je navela kako je Odlukom I okrivljenika od 29.09.2025 godine imenovana osobom ovlaštenom za zastupanje I okrivljenika od kojeg dana je započela i ovlast za zastupanje i odgovornost za zastupanje I okrivljenika. Navedeno proizlazi iz priloga rješenju o upisu trgovačkog suda u Osijeku od 07.10.2025 godine poslovni broj: Tt-12436-5. Predložila je budući da u vrijeme počinjenja prekršaja koji joj se stavljaju na teret nije djelovala kao odgovorna osoba I okrivljenika donijeti presudu kojom se oslobađa od optužbe za prekršaje koji joj se optužnim prijedlogom Državnog inspektorat Republike Hrvatske, područni ured Osijek ispostava u Virovitici Klasa: 116- 02/25-01/4971 ; Ur broj: 443-02-01-17-25-19 od 04.12.2025 godine stavljaju na teret temeljem odredbe čl. 182 PZ-a. Odredbom čl. 41. Zakona o trgovačkim društvima propisano je "ovlast za zastupanje trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik tog društva određene odredbama ovog zakona. Osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe st.1 ovog članka, te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama, upisuju se u Sudski registar", nadalje je navedeno kako je očito da u vrijeme počinjenja prekršaja koji joj se optužnim prijedlogom stavljaju na teret nije bila ovlaštena osoba za zastupanje I okrivljenika i uvažavajući činjenicu da prekršaje koji joj se stavljanju na teret ni je počinila predlažući da se isti odbije kao neosnovan i da se donese presuda kojom se oslobađa od optužbe.
5. Na glavnoj raspravi pročitan je iskaz svjedoka RO koji je naveo da je u tvrtki počeo raditi tijekom 2024 godine dana 27.01.2024 godine počeo je s probnim radom, s poslodavcem je sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme na godinu dana, prvo je bio administrativni referent, zatim je radio na poslovima antenskih sustava, istekom navedenog ugovora dobio je ponudu za sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme što je prihvatio uz dogovorenu povišicu plaće. Usmenim dogovorom dogovorili su plaću i nastavio je raditi za veću plaću, prijava je ostala ista na minimalnu plaću, ali je dobio povišicu na razno razne dodatke, radio je do kolovoza 2025 godine, uključivalo je i terenski rad, radove na visini, rukovanje različitim alatima za koje nema položeno. Zadnjih mjesec i pol dana bilo je puno prekovremenih što mu nije odgovaralo i razmišljao sam o drugim opcijama, pronašao je opciju javni natječaj u Hrvatskoj vojsci, poslodavcu je najavio raskid ugovora pozivajući se na usmeni dogovor, i radni odnos je prestao 12. kolovoza 2025 godine. Tijekom lipnja 2025 koristio je jedan dan starog godišnjeg i s tim je iskoristio sav godišnji za 2024 godinu, a za 2025 godinu mu je ostalo 4 dana godišnjeg odmora koje nije iskoristio, na godišnjem odmoru bio je od 24.07.2025 do 08.08.2025 godine i preostalo mu je još 4 dana na koje je imao pravo, tijekom godine imao je pravo koristiti 20 dana godišnjeg odmora. Na poseban upit svjedok je izjavio da mu poslodavac za dane neiskorištenog godišnjeg odmora nije uručio nikakve obračune naknade, poslodavac nije tražio njegovu suglasnost za svoja potraživanja na ime obustava.
Na poseban upit branitelja svjedok je izjavio da s poslodavcem nije potpisao ugovor o radu u 2025 godini, svjedok je pojasnio da je 8 dana radio bez ikakvog ugovora, potpisao je ugovor o radu na određeno vrijeme s poslodavcem dana 03. veljače 2025 godine, i nije mu bilo poznato iz kojeg razloga je s poslodavcem zaključio ugovor o radu 2024 godine, poslodavcu je iskazao otkaz odmah kada je dobio poziv za služenje vojnog roka bio je mišljenja da je to bilo 08. kolovoza 2025 godine. Nadalje je naveo da im je poslodavac usmenim putem rekao da u tvrtki nema otkaznog roka ukoliko se nekome ne sviđa ili je "preforsiran" istog trenutka može otići da se raziđu mirnim putem, dodao je da nema odluku poslodavaca da nije obavezan odradit otkazni rok, predao je dokument o otkazu poslodavcu u kojem se pozvao na usmeni dogovor o prijedlogu da nema otkaznog roka, poslodavac mu nije pisanim putem potvrdio da nema otkaznog roka, nakon što je poslodavcu donio pisani otkaz ugovora o radu nije dolazi na posao.
6. Na glavnoj raspravi pročitan je iskaz svjedoka VOĆ više inspektorice rada koja je pri zamoljenom Sudu iskazala a vezano za točku 2. optužbe da radniku RO pripada pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 2025 godinu u razmjernim djelu jedne dvanaestine za svaki mjesec trajanja radnog odnosa odnosno za srpanj mjesec 2025 godine što iznosi 11,69 dana odnosno 12 dana. U donosu na točku 3. optužbe navela je da po zakonu o radu radnik n e može dati suglasnost prije nastanka potraživanja dok je u dostavljenom očitovanju od 31.10.2025 godine, a na zapisnik od 29.10.2025 godine u odnosu na navode da su RO bez suglasnosti uskratili dio plaće radi namirenja potraživanja poslodavca, poslodavac je istaknuo da radnik nije vratio službeni laptop niti ostalu poslovnu imovinu te s obzirom na to da su ugovorom o radu i pravilnikom o radu predviđene paušalne naknade, štete za slučajeve zadržavanje službene imovine ili neizvršavanja radnih zadataka poslodavac je postupao u uvjerenju da ima valjanu pravnu osnovu za privremeno zadržavanje djela plaće. Nadalje je navela a glede II okrivljenice BOĆ koja u vrijeme počinjenja prekršaja nje radila u tvrtki niti je bila registrirana u sudskom registru kao osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke istu je smatrala odgovornom jer na zapisniku od 29.10.2025 godine zatražila od I okrivljene pravne osobe da dostavi podatak tko je odgovorna osoba u pravnoj osobi. SOĆ je dostavila očitovanje i izjavu dana 31.10.2025 godine da je upravo ona odgovorna osoba što je vlastoručno i potpisala te nije bilo razloga da se dostavljena izjava odbije.
6.1. Branitelj VO je izjavio kako je postupanjem Suda na način da se svjedok VOĆ predložena od strane obrane, ispita bez prisutnosti i poziva branitelju na raspravu predstavlja povredu prava na pravično suđenje i pravo na obranu. Osim toga zapisnik o održanoj raspravi na kojoj je ispitana svjedokinja nije dostavljen branitelju niti okrivljenicima. Okrivljenicima nije dana mogućnost da neposredno ispitaju svjedokinju na okolnosti počinjenja prekršaja i utvrđenja činjeničnog stanja u postupku inspekcijskog nadzora. Branitelj je nadalje istaknuo kako je uslijed prekida glavne rasprave dana 18. veljače 2026 godine svjedok BO ostao neispitan na okolnosti počinjenja prekršaja koji se okrivljenicima stavljaju na teret, naime rasprava je prekinuta u trenutku kada je branitelj započeo postavljati pitanja svjedoku RO na okolnost izdavanja platne liste i isplate plaće RO za razmjerni dio kolovoza 2025 godine. Obrana je kao dokaz dostavila prijedlog obračuna plaće i potvrdu o isplati plaće. Branitelj VO II okrivljene dostavio je Sudu dodatne osobne podatke II okrivljene: udana, majka dvoje djece, više stručne spreme, nekažnjavana, nezaposlena, bez primanja. Branitelj VO predložio je ponovno neposredno, u prisutnosti branitelja na raspravi ispitati svjedoke BO i NOĆ.
6.2. Prijedlog branitelja Tomislava Dumenčić Sud nije prihvatio, budući je I okrivljenik Rakušić corporation d.o.o. za djelo opisano pod točkom a) optužnog prijedloga i presude proglašen krivim na temelju priznanja djela, dok su I okrivljenik Rakušić corporation d.o.o. i II okrivljenica SOĆ za djela opisana pod točkama b) i c) oslobođeni od optužbe jer djela opisana pod navedenim točkama nisu prekršaj, a II okrivljenica SOĆ oslobođena je od optužbe za djelo pod točkom a), jer nije dokazano da je u vrijeme počinjenja djela učinila propust za koji ju se tereti činjeničnim opisom djela pod točkom a) optužnog prijedloga stoga je slijedom navedenog prijedlog branitelja Tomislava Dumenčić cijenio neutemeljenim.
6.3. U završnoj riječi branitelj je izjavio u odnosu na I okrivljenika sukladno iznesenoj obrani u odnosu na prekršaje koji mu se točkama 1. i 3. Optužnog prijedloga stavljaju na teret predložio je donijeti presudu uz primjenu odredbe čl.38 PZ-a, dok je u odnosu na prekršaj iz točke 2. Optužnog prijedloga predložio donijeti oslobađajuću presudu. U odnosu na II okrivljenu branitelj je predložio donijeti oslobađajuću presudu budući da iz izvatka iz sudskog registra i rješenja o upisu Trgovačkog Suda u Osijeku od 07.10.2025 godine proizlazi kako II okrivljena nije bila osoba ovlaštena za zastupanje I okrivljenika u inkriminiranom razdoblju.
7. Na temelju provedenog postupka Sud smatra dokazanim djelo pod točkom a) I okrivljenika kako je opisano u izreci presude, stoga ga je proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.
8. Pravni predstavnik I okrivljenika Rakušić corporation d.o.o. u pisanoj obrani priznao je počinjenje prekršaja opisanog pod točkom a) izreke presude te svoj propust ispričao omaškom odnosno da se radilo o očiglednom propustu u pisanju, a da se ne radi o omašci odnosno očiglednom propustu u pisanju evidentno je iz iskaza svjedoka RO koji je naveo da mu nije poznato iz kojeg razloga je s poslodavcem zaključio ugovor o radu 2024 godine te je uvidom u preslik ugovora o radu na određeno vrijeme zaključen između Rakušić corporation d.o.o. zastupanog po direktoru SO i RO ( radnika) sklopljen 06. veljače 2024 godine evidentno kako navedeni ugovor nije sklopljen sukladno odredbi čl. 12. st.1 i 3 Zakona o radu jer u istom nije naveden objektivan razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci presude.
9. Prilikom odmjeravanja kazne I okrivljeniku za počinjeni prekršaj Sud je cijenio sve okolnosti iz čl. 36. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, od olakšavajućih okolnosti na strani istog imalo se u vidu priznanje djela pod točkom a) izreke presude i dosadašnje nekažnjavanje, dok otežavajućih okolnosti nije bilo, stoga je temeljem navedenih okolnosti Sud istom primjenom čl. 37. st. 1. i 3. t. 2. PZ-a, I okrivljeniku za djelo pod točkom a) izreke presude izrekao novčanu kaznu ispod najniže propisane kazne za učinjeni prekršaj, očekujući da će se i ovako ublaženom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
10. Kazna je I okrivljeniku za djelo pod točkom a ) izrečena temeljem čl. 228. st. 1. t. 1. Zakona o radu, uz primjenu čl. 37. st. 1. i 3. t. 2. PZ-a.
11. Sud je I okrivljenika obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka, koji iznos je primjeren kako složenosti tako i dužini trajanja postupka.
12. Temeljem čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona I okrivljenik Rakušić corporation d.o.o. i II okrivljenica SOĆ oslobođeni su od optužbe zbog prekršaja iz čl. 93. st.2. Zakona o radu opisanom pod točkom b) izreke presude i zbog prekršaj iz čl. 96. st.1. Zakona o radu opisanom pod točkom c) izreke presude, jer činjenični opis dijela navedenih pod točkama b) i c) sadrži samo zakonski opis djela bez konkretizacije radnje izvršenja djela odnosno nedostaje činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja.
13. Temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona II okrivljenica SOĆ oslobođena je od optužbe zbog prekršaja iz čl. 12. st.1. i 3. Zakona o radu opisanom pod točkom a) izreke presude, jer je uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između Rakušić corporation d.o.o. zastupanog po direktoru SO i RO ( radnika) sklopljen 06. veljače 2024 godine evidentno da je sa radnikom RO navedeni ugovor zaključio NO a ne SOĆ u ime poslodavca, iako je svjedok VOĆ navela da je zatražila od I okrivljene pravne osobe da dostavi podatak tko je odgovorna osoba u pravnoj osobi i II okrivljenica SOĆ dostavila je očitovanje i izjavu dana 31.10.2025 godine da je ona odgovorna osoba što je vlastoručno i potpisala ali je Sud doveo u dvojbu odgovornost iste za učinjeni prekršaj jer nije dokazano da bi zbog njezinog propusta došlo do počinjenja navedenog prekršaja.
14. Sud je I okrivljenika obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka, koji iznos je primjeren kako složenosti tako i dužini trajanja postupka.
15. Temeljem čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka za II okrivljenicu ROĆ padaju na teret proračunskih sredstava suda.
16. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja riješeno je kao u izreci presude.
U Đakovu 11. lipnja 2026.
Zapisničar
Sudac
Katarina Krha Kocur
Milena Sučić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja.
Dostaviti:
1. I okrivljeniku i II okrivljenici,
2. Tužitelju,
3. Branitelju, VO odvjetniku iz [adresa],
4. Spis
