REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d, Krk
Poslovni broj : P-1020/2020.-30.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja: VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojega zastupa Anita Filipović, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika : CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Filip Lisac , odvjetnik iz Opatije, Stubište Lipovica 3, radi: isplate ( v.p.s. 10.000,00 eur) i po tužbi tužitelja : CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Filip Lisac , odvjetnik iz Opatije, Stubište Lipovica 3, protiv tuženika : VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojega zastupa Anita Filipović, odvjetnica u [adresa], radi isplate ( v.p.s. 12.092,44 eur), nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 28. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i tuženika s punomoćnikom te objave odluke dana 11. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 10.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku na isti iznos od dana 3. kolovoza 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 3. kolovoza 2018. do 2. kolovoza 2019.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
"I. Nalaže se tužitelju/protutuženiku DŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku/protutužitelju CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 12.092,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25.09.2018.g. pa do isplate po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a), sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku DŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku/protutužitelju CŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, (čl. 29. ZOO- a), sve u roku od 15 dana."
IV. Tuženik CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.282,78 eura ( slovima: četiritisućedvjestoosamdesetdvaeura i sedamdesetosamcenti), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj - protutuženik ( dalje: tužitelj) tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud naloži tuženiku da mu isplati 10.000 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. kolovoza 2018. pa do isplate.
2. Svoj zahtjev tužitelj temelji na sporazumu od 2. kolovoza 2018. koji su on i tuženi sklopili i kojim sporazumom se u točki 3. tuženik obvezao tužitelju isplatiti iznos od 10.000 eura. Navedeni iznos tuženik nije podmirio tužitelju do dana podnošenja tužbe. Sukladno zakonskim odredbama tužitelj potražuje i kamate te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev .
3. Tuženik – protutužitelj ( dalje : tuženik) u odgovoru na tužbu i dalje u postupku osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako je potraživanje tužitelja prema tuženiku prestalo postojati prijebojem. Tako je dana 26. svibnja 2020. tuženik izdao Izjavu o prijeboju te ju je dostavio tužitelju. U toj izjavi navodi kako prema tužitelju tuženik ima potraživanje u iznosu od 176.650,06 kuna s osnove naknade štete zbog nedostataka za radove na objektu u vlasništvu tuženika na adresi [adresa]. Također, tužitelj prema tuženiku ima dospjelo novčano potraživanje u iznosu od 77.344,11 kuna s osnova sporazuma od 12. lipnja 2018. Tuženik je Izjavom o prijeboju izvršio prijeboj dospjelih novčanih potraživanja. Tužitelj je zaprimio dopis s Izjavom o prijeboju te se na istu očitovao dopisom u kojem je dopisu neistinito prikazivao činjenice navodeći da mu nije poznato na što se potraživanje tuženika odnosi. Tuženik ukazuje na sporazum od 12. lipnja 2018. prema kojemu su i jedna i druga strana preuzeli određene obveze. Tuženik ima potraživanje prema tužitelju s osnova nedostataka za radove po osnovi sporazuma od 12. lipnja 2018. Naime, neki radovi nisu izvršeni, a većina radova je samo djelomično izvršena ili nekvalitetno i protivno pravilima struke. S tim u vezi tuženik dostavlja popis tih radova. Radi toga tuženik je podnio prijedlog radi osiguranja dokaza u kojemu je vještak građevinske struke napravio nalaz u kojemu je utvrdio postojanje nedostataka, a štetu koju tuženik trpi vještak je procijenio na iznos od 176.650,06 kuna. U odnosu na sporazum od 12. lipnja 2018. tuženik je sukladno tom sporazumu isplatio 30.000 eura dok je za preostali iznos od 10.000 eura izjavio prijeboj. Stoga tuženik tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 12.092,44 eura.
4. U odgovoru na tužbu tuženika , tužitelj navodi kako je iz protutužbe jasno vidljivo da je tuženik stava da potraživanje koje tužitelj tužbom potražuje je osnovano samo što tvrdi da je to podmireno Izjavom o prijeboju. Tužitelj osporava da bi njegovo potraživanje bilo podmireno na bilo koji način . Tužitelj je osporio Izjavu o prijeboju i to iz razloga što ista nije ni mogla biti izjavljena zato što potraživanje tuženika prema tužitelju niti ne postoji. U postupku radi osiguranja dokaza pod posl. brojem R1-253/19, isključivo se evidentiralo postojeće stanje, a u tom postupku nije niti može biti utvrđeno tko bi istu štetu bio dužan podmiriti. Osim toga tuženik je na spis dostavio dokumentaciju za koju se ne može niti utvrditi na što se odnosi. Opreza radi ističe i prigovor zastare.
4.1. Tuženik odgovara da dokazi izvedeni u postupku radi osiguranja dokaza obvezuju stranke u ovom postupku. Ponovno ističe prigovor prijeboja. Ističe kako je prigovor zastare koji tužitelj ističe paušalan i neosnovan. Potraživanje tuženika prema tužitelju temelji se na obvezama koje je tužitelj preuzeo na sebe sporazumom od 12. lipnja 2018. Tuženik je detaljno opisao koje radove tužitelj nije izvršio i koje je samo djelomično izvršio ili nekvalitetno i protivno pravilima struke. Sve navedeno bilo je predmet postupka osiguranja dokaza koji se vodio pod brojem R1-253/19.
5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi saslušanjem parničnih stranaka, saslušani su svjedoci UŽ i NŽ te je pročitana dokumentacija iz predmeta R1-253/19 te cjelokupna ovom spisu priložena dokumentacija.
6. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, osim u dijelu tijeka zatezne kamate, a tužbeni zahtjev tuženika neosnovanim.
7. Nesporno je da je između stranaka 12. lipnja 2018. zaključen sporazum. Iz tog sporazuma proizlazi kako su stranke zaključile Ugovor o izvedbi obrtničko- instalaterskih radova na kući u [adresa] u
vlasništvu tuženika. Stranke taj sporazum zaključuju kao konačno uređenje spornih odnosa. Tako se tužitelj obvezuje izvesti sve radove i dostaviti potrebnu dokumentaciju radi ishodovanja uporabne dozvole , a tuženik se obvezuje isplatiti iznos od 30.000 eura na račun AMVE Krk d.o.o. , a 10.000 eura u korist tužitelja osobno i to odmah po ishođenju uporabne dozvole. Nakon toga stranke su 2. kolovoza 2019. potpisale sporazum ( u tužbi i tužbenom zahtjevu pogrešno navedeno 2. 08. 2018. ), a sporazum su potpisali tuženik i u ime AMVE Krk d.o.o. – UŽ. U točki 3. tog sporazuma navodi se da će investitor – tuženik nakon što uporabna dozvola postane pravomoćna , tužitelju isplatiti 10.000 eura.
8. U svjedočkom iskazu svjedok NŽ je izjavio da je on bio nadzorni inženjer, a tuženik investitor. Sjeća se da je UŽ donio dokumentaciju potrebnu za izdavanje uporabne dozvole te je on uz potpis investitora
– tuženika, sve preuzeo i predao nadležnima te je uporabna dozvola izdana.
9. Svjedok UŽ je potvrdio da je bio nadležan za vođenje poslova tvrtke AMVE Krk d.o.o. u Hrvatskoj i to od studenog 2018. do prosinca 2019. Potvrdio je da je on napisao izjavu – sporazum od 2. kolovoza 2019. i potpisao ga u ime AMVE Krk d.o.o. Tom događaju bili su prisutni on, tuženik i NŽ. Radove na objektu izvodio je AMVE Krk d.o.o., a neke radove sam tuženik. 10.000 eura je "ostalo u zraku". AMVE Krk d.o.o. nije bio kompletni već djelomični izvođač pa je došlo do problema oko organizacije tehničkog pregleda pa je tužitelj rekao da će on pribaviti dokumentaciju za tih 10.000 eura. Tog 2. kolovoza 2019. svjedok UŽ je došao s dvije kutije papira – dokumentacije koje je predao tuženiku, a ovaj NŽ koji je dokumentaciju trebao predati nadležnima za izdavanje uporabne dozvole i dozvola je izdana. Smisao sporazuma od 2. kolovoza 2019. bio je da svjedok kao predstavnik tvrtke AMVE Krk, donese svu potrebnu dokumentaciju potrebnu za uporabnu dozvolu i da tuženik nakon pravomoćnosti dozvole , isplati tužitelju 10.000 eura. Svjedok kaže kako je sporazum od 2. kolovoza 2019. pisan u kafiću u Konzumu , a to je izjavio i sam tuženik. Svjedok UŽ kaže kako je radove na objektu izvodio AMVE Krk, osim onoga što je izveo sam tuženik odnosno izvođači koje je on angažirao.
10. Tužitelj je u stranačkom iskazu izjavio da je pristao pribaviti potrebnu dokumentaciju za ishođenje uporabne dozvole uz uvjet da tuženik prestane s pravnim radnjama koje je poduzimao protiv njega i tvrtke AMVE Krk. Tužitelj navodi da je do prodaje kuće tuženiku radove na istoj izvodio AMVE Krk s podizvođačima. Nakon prodaje kuće tuženiku, određeni dio radova izvodio je AMVE Krk, dok je neke radove izvršavao tuženik sa svojim izvođačima. Tužitelj je bio direktor tvrtke AMVE Krk. UŽ je bio nadležan za vođenje poslova AMVE Krk u Hrvatskoj. Za sklapanje sporazuma od 2. kolovoza 2019. imao je ovlaštenje tužitelja. Tužitelj kaže kako je on preuzeo obvezu da će radove izvesti AMVE Krk sukladno sporazumu od 12. lipnja 2018. Kod potpisa sporazuma od 2. kolovoza 2019, bilo je dogovoreno da se zatvore sva neriješena pitanja između izvođača i investitora.
11. Tuženik je u stranačkom iskazu potvrdio da se sjeća pisanja sporazuma od 2. kolovoza 2019. , a da su tome bili prisutni on, njegova izvanbračna supruga i UŽ. Objasnio je da radovi na kući nisu išli prema planu pa da su zato on i tužitelj zaključili sporazum 12.lipnja 2018. Nakon pisanja tog sporazuma bio je tehnički pregled koji je obavljen od strane nadležnih osoba i koji pregled nije prošao jer nije bilo dokumentacije potrebne za izdavanje uporabne dozvole. Tuženik potvrđuje da je 30.000 eura platio tvrtki AMVE Krk istog dana kada je sporazum potpisan dok tužitelju nije platio 10.000 eura jer mu je to bilo kao osiguranje da natjera tužitelja da ishodi potrebnu dokumentaciju za uporabnu dozvolu. Uporabna dozvola je izdana. Tuženik tvrdi kako dosta radova nije izvedeno ili je loše izvedeno pa je zato uz tužbu napravio popis tih radova. Tvrdi da tužitelj nije otklonio nedostatke. Navodi kako nedostatke na kanalizaciji stana u suterenu, trebao je izvesti AMVE Krk. Tuženik nije odgovorio na pitanje da li se obvezao da prema tužitelju više neće imati nikakva potraživanja nakon sporazuma od 2. kolovoza 2019. , ali potvrđuje da ga je on potpisao.
12. Dana 26. svibnja 2020. tuženik je sastavio Izjavu o prijeboju u kojoj navodi da on prema tužitelju ima dospjelo potraživanje u iznosu od 176. 650,06 kuna s osnove naknade štete dok tužitelj prema tuženiku ima dospjelo potraživanje u iznosu od 77. 344,11 kuna. Izjavom o prijeboju tuženik vrši prijeboj dospjelih novčanih potraživanja.
13. Predmet R1-253/19 vodio se radi osiguranja dokaza te je provedeno građevinsko vještačenje na okolnost zatečenih građevinskih nedostataka u kući tuženika. Predlagatelj je bio tuženik , a protustranke AMVE Krk d.o.o. i tužitelj. U tom je postupku 15. ožujka 2019. proveden očevid te je vještak utvrdio činjenično stanje tj. evidentirani su nedostaci u građevinskim radovima na kući tuženika. Vještak nije utvrđivao da li je i koje radove izvodio AMVE Krk ili osobno tužitelj.
14. Analizom svih provedenih dokaza sud utvrđuje da je tužitelj dokazao da mu je tuženik dužan isplatiti 10.000 eura . Tuženik je sam priznao da je potpisao izjavu tj. sporazum od 2. kolovoza 2019. u kojemu se navodi da je taj iznos dužan platiti tužitelju nakon pravomoćne uporabne dozvole. Tuženik je to potvrdio u stranačkom iskazu, a potvrdio je i da je uporabna dozvola izdana. Da je tužitelju dužan 10.000 eura spominje i u Izjavi o prijeboju .
15. Do prijeboja tražbina ne dolazi kada se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to . Ako tuženik u parnici istakne prigovor građanskopravnog prijeboja tvrdeći kako je predmetna tražbina prestala na temelju izjave o prijeboju, na njemu je teret dokaza da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke prijeboja i da je davanjem izjave o prijeboju nastao prijeboj.
16. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao ispunjenje pretpostavki za prijeboj tj. da bi tužitelj njemu bio dužan sporni iznos od 176.650,06 kuna. To je iznos koji je vještak građevinske struke u predmetu radi osiguranja dokaza, utvrdio kao iznos umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine zbog nedostataka s time da bi se radilo o umanjenju od 5% ukupne vrijednosti što iznosi 176. 650,06 kuna ili 23.788,05 eura, a koji iznos bi bio dostatan za uklanjanje ostalih nezavršenih dijelova i nedostataka na objektu. Sam je tuženik u izjavi naveo da je radove u suterenu trebao izvesti AMVE Krk ,a ne tužitelj. Također, svjedok UŽ , čiji iskaz sud u cijelosti prihvaća, izjavio je da je radove trebao izvoditi AMVE Krk, a ne osobno tužitelj. Dakle, tužitelj nije pasivno legitimiran za ispunjenje tuženikove tražbine. Također, iz iskaza tužitelja i svjedoka UŽ proizlazi da je radove djelomično izvodio AMVE Krk, a djelomično sam tuženik tj. njegovi izvođači pa se utvrđenja u predmetu R1-253/19 ne mogu uzeti kao nedostaci u radovima koje je izvodio isključivo AMVE Krk. Također, nakon nalaza vještaka u tom predmetu te nakon sporazuma od 12. lipnja 2018. kada tuženik ukazuje na nedostatke radova, sastavljena je izjava – sporazum od 2. kolovoza 2019. u kojoj se ne spominje nikakvo potraživanje tuženika već samo dug od 10.000 eura koji je tuženik dužan platiti tužitelju nakon izdavanja uporabne dozvole. Da je uporabna dozvola izdana potvrdio je i sam tuženik. U tom sporazumu iz 2019. tuženik ne navodi nikakvo svoje potraživanje prema tužitelju osobno. Tuženik dakle nije dokazao da bi njegovo potraživanje od 12.092,44 eura bio dužan podmiriti tužitelj VŽ već svoje potraživanje može tražiti jedino od AMVE Krk.
17. Imajući u vidu sve navedeno odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za provođenje financijskog vještačenja i saslušanje svjedoka LŽ i MŽ . Tuženik je predlagao i provođenje građevinskog vještačenja, a tužitelj je odluku o tome prepustio sudu. Sud je stajališta da za provođenje vještačenja nema potrebe pokraj činjenice da je tužitelj svoju tražbinu dokazao, a da tuženik nije dokazao da bi radove izvodio tužitelj već upravo suprotno proizlazi iz provedenih dokaza, a to je da je radove izvodio AMVE Krk d.o.o.
18. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. te je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen osim u dijelu koji se tiče tijeka zateznih kamata pa one teku od 3. kolovoza 2019. , a ne od 2018. budući da je sporazum na koji se tužitelj poziva nastao 2. kolovoza 2019. Radi toga je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen o čemu je odlučeno pod točkom II. presude. Tužbeni zahtjev tuženika je odbijen kao neosnovan jer tužitelj nije pasivno legitimiran o čemu je odlučeno pod točkom III. presude.
19. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje : OT). Tužitelj je uspio u parnici odnosno nije uspio samo u neznatnom dijelu pa su mu priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 100 bodova prema tbr. 7.t.1. jer u to vrijeme još nije bila podnesena protutužba tuženika, sastav odgovora na tužbu tuženog 250 bodova prema tbr. 8.t.1., pristup na ročišta 29. 11. 2021., 11. 06. 2024., 28. 10. 2024. za svako po 250 bodova prema tbr. 9.t.1., sastav podneska od 29. 10. 2024. 25 bodova prema tbr. 8.t.4., pristup na ročišta 27. 05. 2025. i 28. 04. 2026. za svako po 250 bodova prema tbr. 9.t.1. OT-a. Na te iznose priznat je i PDV od 25 %. Priznat je i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 73,42 eura i na presudu 146,86 eura. Stoga je ukupno priznat trošak u iznosu od 4.282,78 eura o čemu je odlučeno pod točkom IV. presude.
U Krku 11. lipnja 2026.
Sutkinja:
Davorka Podnar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
