REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-122/2026-62

(ranije: P-291/2018)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska 2a, protiv tuženice OPĆINA TAR-VABRIGA, Istarska 8, Tar, OIB: 63954373288, koju zastupa punomoćnica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, Carera 6, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužiteljice i punomoćnice tuženice, na ročištu za objavu održanom 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 50194 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 30987 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 20546 m2, k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 27933 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 2374 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], te je tuženica dužna trpjeti brisanje prava vlasništva uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 50194 m2, k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 30987 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 20546 m2, k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 27933 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 2374 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], i to sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.350,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude (11. lipnja 2026.) pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 21. ožujka 2014. podnijela naslovnom sudu tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi je zatražila utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] u 1/2 dijela i k. č. br [katastarska čestica] u cijelosti sve k. o. [katastarska općina].

2. Ovaj je sud Rješenjem i Djelomičnom presudom odredio prekid postupka u odnosu na k. č. broj [katastarska čestica] (nastale cijepanjem od k. č. broj [katastarska čestica]), 873/1, 873/2 i 873/3, k. o. [katastarska općina], jer su navedene nekretnine dijelom obuhvaćene rješenjem Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture od 8. siječnja 2014., slijedom čega se zaključilo da dijelom čine pomorsko dobro, te su po kulturi upisane kao šume koje su to bile i na dan 16. listopada 1990., te se osnovano moglo pretpostaviti da bi preostali dijelovi navedenih nekretnina postali vlasništvo tužiteljice, dok je u odnosu na ½ dijela k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tužba odbačena, a u odnosu na k. č. broj [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] donijeta presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice. Navedeno rješenje i djelomična presuda je potvrđeno Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3246/2020-3 od 31. kolovoza 2021.

3. Rješenjem ovoga suda posl. broj P-291/2018-55 od 24. studenog 2025. nastavljeno je postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je u ovome postupku preostalo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice u odnosu na k. č. broj [katastarska čestica] (nastalih cijepanjem od k. č. broj [katastarska čestica]), te k. č. broj [katastarska čestica], sve k.č. Vabriga, u odnosu na koje je prekinut postupak, a nakon što je Općinski sud u Pazinu, Zemljišno- knjižni odjel Poreč-Parenzo rješenjem posl. br. Z-858/2022 od 24. listopada 2023. i rješenjem posl. br. Z-10904/2024 od 3. listopada 2024. proveo upis pomorskog dobra na dijelovima nekretnina u odnosu na koje je bio određen prekid postupka.

4. Iz tužbe proizlazi da se tužiteljica, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora 25. studenog 2013., a budući tuženica taj zahtjev nije prihvatila, to je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču - Parenzo, nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k.č, br. 873/2 i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], dolaze upisane kao suvlasništvo odnosno vlasništvo Općine Tar- Vabriga. Prije upisa prava vlasništva na tuženicu, predmetne nekretnine da su bile upisane kao društveno vlasništvo, s nositeljem prava korištenja Općine Poreč, te da su se na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj, 41/90; dalje ZID ZŠ ), 16. listopada 1990., nalazile u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno da su bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske. Sve šume i šumska zemljišta koje su se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ nalazile u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li su se nalazile u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, a nalazile su se u šumsko gospodarskoj osnovi da su postale, temeljem samog zakona, vlasništvo Republike Hrvatske, bez obzira tko je bio upisan kao nositelj prava korištenja. U konkretnom slučaju, predmetne nekretnine da su se nalazile u šumskogospodarskoj osnovi, za koje da sukladno čl. 17. ZID ZŠ, nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumskogospodarske osnove. Niti prema odredbi članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj, 90/92, 94/93, 119/97 ), jedinice lokalne samouprave da nisu postale vlasnice nekretnina na svom području, jer da je pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena 16. listopada 1990., i da su od tog dana sve šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske, pa da se niti navedenim zakonom koji je donesen 1992., nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina koje su šume i šumsko zemljište. Isto tako, tužiteljica je navela kako nije odlučno je li predmetno zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju, jer da se prostornim planom ne može mijenjati pravni status zemljišta, već da provedba prostornog plana može biti razlog za izdvajanja iz šumskogospodarskog područja, pa da je irelevantno nalaze li se predmetne nekretnine u zoni građevinskog zemljišta ili izvan njega, te da je takvo pravno shvaćanje izraženo u revizijskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-450/11 od 11. siječnja 2012. i Rev-2052/10 od 3. rujna 2013.). Slijedom navedenog, a na osnovi čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u svezi čl. 6. ZID ZŠ, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica vlasnica k. č. broj [katastarska čestica], šuma površine 50194 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 30987 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 20546 m2, k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 27933 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 2374 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], te da je tužena dužna trpjeti brisanje prava vlasništva uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 50194 m2, k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 30987 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 20546 m2, k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 27933 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 2374 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], uz naknadu troška postupka.

5. Tuženica se u svom odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava stav tužiteljice kojim tužiteljica zahtjeva utvrđenje prava vlasništva na nekretninama u k. o. [katastarska općina], jer da je na temelju odredbi Zakona o izmjenama dopunama Zakona o šumama (NN 41/90) od 16. listopada 1990. i podatka da su se sve navedene nekretnine nalazile na naznačeni dan u šumskogospodarskoj osnovi, stekla vlasništvo istih, kao i da nije od utjecaja na vlasničkopravni status navedenih k.č. činjenice da su se nalazile u zoni građevinskog zemljišta već da je od utjecaja samo činjenice da su se nalazile u društvenom vlasništvu pa da slijedom toga postaju vlasništvo tužiteljice. Smatra da je upisana vlasnicom predmetnih k.č. u zemljišnim knjigama na temelju valjanog pravnog osnova, te ističe kako je u zemljišnoj knjizi upisana vlasnicom k. č. broj [katastarska čestica] na temelju pravomoćnog Rješenja posl.br. Z-3985/09, koji upis da je proveden na temelju relevantne javne isprave - Uvjerenja o statusu navedenih k.č. i temeljem odredbi Zakona o šumama, slijedom čega smatra kako ima stečeno pravo na predmetnim nekretninama, koje se u novom sudskom postupku ne može osporavati. Nadalje, tuženica ističe da se kod pretvorbe šumskog zemljišta (kao i poljoprivrednog zemljišta) u društvenom vlasništvu vlasnički status određivao na temelju statusa, ali i namjene zemljišta. Predmetne nekretnine da su se prema podacima nadležnog ureda za urbanizam nalazile unutar građevinskog područja sukladno Generalnom urbanističkom planu Tar- Vabriga- Lanterna „Sl. novine" br. 31/82 i „Sl. glasnik'' Grada Poreča br. 4/99 koji je bio na snazi od 7. rujna 1982. do 23. listopada 1992. i unutar kojeg su sve nekretnine činile građevinsko zemljište. Nekretnine unutar GUP-a da su prenijete u društveno vlasništvo temeljem Zakona o građevinskom zemljištu, koji da je prestao važiti donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96). Tuženica stoga drži da pravni status šuma i šumskog zemljišta odnosno građevinskog zemljišta ne definira samo način korištenja tog zemljišta odnosno upisana kultura u zemljišnoj knjizi i posjedovnom listu već da njegov pravni status definiraju prostorni planovi. Citirani GUP Općine Poreč da je donijet na temelj odredbi čl. 9. i dr. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (NN 54/80, 16/86, 18/89, 34/91, 61/91 i 49/92). Zatim, izgrađeno građevinsko zemljište ili građevinsko zemljište koje je prostornim planom bilo određeno za izgradnju građevinskih objekata ili javnih površina da je bilo uređeno odredbama Zakona o građevinskom zemljištu (NN 48/88 - proč. tekst, 16/90 i 53/90) i kao takvo imalo da je status i namjenu građevinskog zemljišta neovisno o tome što je u naravi u cijelosti ili u dijelu činilo šumu. Činjenica da li su određene šume ili šumske površine bile obuhvaćene šumskogospodarskom osnovom da ne može definirati njihov pravni status, jer da šumskogospodarska osnova čini podlogu za gospodarenje šumama (čl. 29. ZŠ) i ne predstavlja pravni temelj za stjecanje prava vlasništva. Uz to da se šumskogospodarska osnova donosila za određeno razdoblje i određeno područje i da je podložna promjenama. Slijedom navedenog, tuženica smatra da je stekla vlasništvo na predmetnim nekretninama na temelju zakona i valjanog pravnog osnova, te primjenom čl. 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 67 Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi, odnosno primjenom čl. 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (NN 54/80) i dr.. Posebice ističe da je stekla pravo vlasništva kao što je već navedeno pravomoćnim odlukama suda i u postupcima u kojima su sudjelovale iste stranke, odnosno Grad Poreč kao pravni prednik tuženice, te se radilo o istom činjeničnom i pravnom osnovu kao i u predmetnom postupku pa podredno ističe i prigovor pravomoćno presuđene stvari. Slijedom svega navedenog tuženica je predlaže da sud odbije tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom u cijelosti i naloži tužiteljici da tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak.

6. Proveden je dokazni postupak uvidom dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 4-16 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 28-29 spisa), dokumentaciju priloženu uz zapisnik od 21. siječnja 2015. (str. 40-52 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužiteljice od 14. svibnja 2019. (str. 93-194 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužiteljice od 21. svibnja 2019. (str. 196-199 spisa), rješenje ZK odjela Poreč (str. 299-301 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužiteljice od 20. ožujka 2025. (str. 315-341 spisa), te je izvršen uvid u Program gospodarenja šumama gospodarske jedinice Borik za razdoblje od 1982 - 1991.

7. Između stranaka nije sporno da je, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču, na nekretninama koje su predmetom ovoga spora, uknjižena Općina Tar - Vabriga , nije sporno da je k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], cijepana u tijeku ovoga postupka na k. č. broj [katastarska čestica] šuma sa 50194 m2 i k. č. broj [katastarska čestica], šuma sa 31447 m2, obje k. o. [katastarska općina]. Također nije sporno da je prije upisa tuženika na predmetnim nekretninama bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč. Nije sporno ni da je sukladno odredbi članka 186. a stavak 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), tužiteljica uputila tuženici zahtjev za mirno rješenje ovog spora koji zahtjev tuženica nije prihvatila. Sporno je, je li upis prava vlasništva na ime tuženice pravno valjan.

8. Budući su preostalim tužbenim zahtjevom obuhvaćene nekretnine koje su po kulturi šume, potrebno je utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja na utuženim nekretninama na temelju Zakona o šumama.

9. Iz Izvatka iz zemljišne knjige za k. č. broj [katastarska čestica] šuma, k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je bila upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao šuma s 84439 m2, te da je na temelju Prijavnog lista i Nacrta Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Poreč – Parenzo, Klasa:932-06/16-02/102, Ur.broj: 541-27-05/2- 16-2 od 4. ožujka 2016. i pravomoćnog Rješenja Područnog ureda za katastar Pula - Pola, Odjela za katastar nekretnina Poreč – Parenzo, Klasa:UP/I 932-07/18-02/633, Ur.broj: 541-27-05/5-18-2 od 16. studenog 2018. provedeno cijepanje k. č. broj [katastarska čestica] puma sa 84439 m2 u nove k. č. broj [katastarska čestica] šuma sa 50194 m2 i k. č. broj [katastarska čestica] šuma sa 31447 m2.

10. Iz Izvatka iz zemljišne knjige za k. č. broj [katastarska čestica] šuma sa 50194 m2 i k. č. broj [katastarska čestica] šuma sa 31447 m2, k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška]. kao vlasništvo tuženice.

11. Uvidom u Uvjerenje o statusu nekretnina Državne uprave u Istarskoj županiji od 12. travnja 2002. za utužene k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su se nalazile unutar građevinskog područja Tar-Vabriga-Lanterna.

12. Katastarske čestice broj [katastarska čestica] (od kojih su nastale k. č. broj [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]), 873/1, 873/2 i 873/3, sve k. o. [katastarska općina] su prema Potvrdi Hrvatskih šuma broj BU-08/ŽL-13-1720/02 od 18. studenog 2013. na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, 16. listopada 1990, bile u šumskogospodarskoj osnovi Gospodarske jedinice „Borik“. Tuženica je osporila navedenu potvrdu, te je izvršen uvid u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske za gospodarsku jedinicu „Borik“, koji je važio od 1982. do 1991., te je utvrđeno da su ove nekretnine obuhvaćene navedenim programom.

13. Na temelju odredbe čl. 16. Zakona o šumama, šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske (osim onih u privatnom vlasništvu), u vlasništvu su države. Ta odredba unesena je u Zakon o šumama odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. Odredbom čl. 4. Zakona o šumama propisano je da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od deset ari. Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskog drveća na površini do deset ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima. Šumskim zemljištem smatra se zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma. U slučaju sumnje ili spora da li se neko zemljište obraslo šumskim drvećem smatra šumom odnosno da li se neko zemljište smatra šumskim zemljištem odlučuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva odnosno Vlada Republike Hrvatske.

14. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da se za tužiteljičino vlasništvo nad šumama i šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, moraju kumulativno ispuniti dvije pretpostavke: a) da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. bile u privatnom vlasništvu i b) da se radilo o šumi ili šumskom zemljištu na površini većoj od deset ari. Čak i kad je to zemljište bilo upisano kao društveno vlasništvo nad kojim je određena pravna osoba imala pravo korištenja, ta pravna osoba nije mogla u postupku pretvorbe steći vlasništvo na tom zemljištu. Dakle, ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta, jer to ne predviđa Zakon o šumama niti je kao osnova za stjecanje prava vlasništva ili za promjenu pravnog statusa zemljišta to propisano. To znači da su sve šume i šumska zemljišta koje su se na dan 16. listopada 1990. nalazile u društvenom vlasništvu, neovisno o tome jesu li se nalazile u zoni građevinskog zemljišta ili izvan toga, postale, na temelju samog zakona, vlasništvo Republike Hrvatske. Pritom, međutim, valja naglasiti i sljedeće: šuma je određena prema kulturi i nebitno je nalazi li se unutar zone građevinskog zemljišta ili izvan te zone. Veći je problem s određivanjem šumskog zemljišta koje je kao takvo postalo vlasništvo Republike Hrvatske na dan 16. listopada 1990. No, s obzirom na to da je Zakon o šumama prije 1990. godine propisivao da se sve šume i šumska zemljišta vode upisani u šumskogospodarskoj osnovi, a da je kriterij za utvrđenje šumskog zemljišta činjenica da se kao takvo vodilo upisano u toj šumskogospodarskoj osnovi kod nadležne uprave šuma – razgraničenje treba temeljiti na tomu je li se nekretnina vodila upisana u šumskogospodarskoj osnovi na dan 16. listopada 1990., odnosno je li obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno šumsko- gospodarstvenom osnovom Hrvatskih šuma d.o.o. u smislu odredbe čl. 4. st. 1. ZŠ -a. Stoga i prijedlog da se uviđajem na licu mjesta utvrdi je li neka nekretnina na dan 16. listopada 1990. predstavljala šumu, nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Predmetne nekretnine su se nalazile u šumsko gospodarskoj osnovi, a za njih sukladno čl. 17. Zakona o šumama, nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove.

15. Dakle, kako iz Izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da su naprijed navedene nekretnine šume, od kojih svaka ima površinu veću od 10 ari (1000 m2), i na dan 16. listopada 1990. nisu bile u privatnom vlasništvu, odnosno bile su u društvenom vlasništvu, radi se o šumama, koje su taj status imale i na dan 16. listopada 1990., pa proizlazi da su u odnosu na k. č. broj [katastarska čestica], šuma površine 50194 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 30987 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 20546 m2, k. č. br. [katastarska čestica], šuma površine 27933 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 2374 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u korist tužiteljice, na temelju čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.

16. Tužiteljica nije predložila provođenje uviđaja na licu mjesta, te ga sud stoga nije niti proveo, no neovisno od toga sud je stava kako se na temelju isprava dostavljenim u spis može odlučiti o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

17. Tuženica je prigovorila da je tužiteljica podneskom od 20. ožujka 2025. preinačila tužbeni zahtjev, te se takvoj preinaci usprotivila, te je navela da takav tužbeni zahtjev nije istovjetan zahtjevu postavljenom u zahtjevu za mirno rješenje spora pa se predlaže odbaciti tužbu. Prema stavu suda se ne radi o preinaci, već o preciziranju tužbenog zahtjeva. Naime, prilikom utuženja, k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], je činila jednu katastarsku česticu, te je tužiteljica u odnosu tu katastarsku česticu podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, kao i tužbu. Nakon podnošenja tužbe, navedena je nekretnina cijepana, te su od nje nastale k. č. broj [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Cijepanje nekretnine ovlašten je tražiti jedino vlasnik nekretnine, pa kada bi se prihvatio prigovor tuženice da se radi o preinaci i da sada precizirani tužbeni zahtjev nije istovjetan zahtjevu postavljenom u zahtjevu za mirno rješenje spora pa se zbog toga tužba treba odbaciti, a kraj činjenice da cijepanje nekretnine može provesti samo vlasnik nekretnine, tada bi se omogućilo tuženicima zlouporaba postupka, što sud u skladu s čl. 10. ZPP-a, ne smije dopustiti.

18. Temeljem sve izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

19. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, pa je tuženica dužna tužiteljici naknaditi troškove postupka.

21. Na ime troškova postupka tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe, za pristup na ročišta od 21. siječnja 2015., 3. ožujka 2015., 15. svibnja 2019., 5. studenog 2019., 12. veljače 2020. i 6. svibnja 2026., za sastav podneska od 20. ožujka 2025. i to za svaku radnju po 150,00 EUR, odnosno ukupno 1.350,00 EUR, na temelju Tbr. 7. t. 1. i 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023).

22. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a propisano je da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući je tužiteljica postavila takav zahtjev, to joj je na priznati trošak postupka dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja do isplate, kako je to odlučeno u t. II. izreke presude. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 114/2022).

23. Na temelju svega izloženog, odlučeno je kao u izreci odluke.

U Pazinu 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- ŽDO Pula-Pola,

- Pun. tuženice.