Posl. br. Povrv-216/2021-87

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza RURSUS d.o.o. u stečaju, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 29, OIB: 08542111758, zastupan po punomoćniku Dinu Hadžiomeroviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika GRAD DUBROVNIK, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, zastupan po punomoćniku Maroju Kolendiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate 153.253,17 eura, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 13. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ivo Radović iz Dubrovnika, Vukovarska 19, posl. br. Ovrv-23/2018 od 10.01.2018. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju u roku 8 dana plati novčanu tražbinu u iznosu od 153.253,17 eura (ranije 1.154.686,09 kuna) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 10.10.2017. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ivo Radović iz Dubrovnika, Vukovarska 19, posl. br. Ovrv-23/2018 od 10.01.2018. godine, te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju plati zatezne kamate iznad odobrenih u toč. I i to od 2.4.2015. do 10.10.2017.g.

III. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 29.900,85 eura.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, Javni bilježnik Ivo Radović iz Dubrovnika, Vukovarska 19, posl. br. Ovrv-23/2018 od 10.01.2018. godine je donio rješenje na temelju vjerodostojne isprave a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.154.686,09 kuna s pripadajućom zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivo Radović iz Dubrovnika, Vukovarska 19, posl. br. Ovrv-23/2018 od 10.01.2018. godine ovršenik je pravodobno podnio obrazloženi prigovor u kojem navodi da prigovara i osnovi i visini potraživanja, te da stranke nisu bile u nikakvom pravnom odnosu.

3. Obzirom na prigovor tuženika rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku Povrv-121/2020 od dana 27. kolovoza 2020. stavljeno je van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te je prekinut postupak jer je na osnovu provjere u registarskom odjelu utvrđeno je da je Trgovački sud u Dubrovniku brisao subjekt pod nazivom RURSUS društvo s ograničenom odgovornošću za građevinarstvo i trgovinu u stečaju dana 04.02.2020 rješenjem Tt-20/72-2, a nakon provedenog stečaja, a na temelju čl. 212. st. 1. toč. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje u tekstu: ZPP-a). Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku Povrv-149/2020 od dana 12. listopada 2020. je nastavljen postupak.

4. Tužitelj po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz prijedloga za ovrhu, te navodi da navodi da iz priloženih građevinskih knjiga koje je ovjerio pročelnik [adresa] VS je vidljivo da su građevinski radovi u cijelosti izvršeni, a koji su predmet + spora, te kako je vidljivo iz priložena tri računa izdana Gradu Dubrovniku. Ističe kako je navedeno potraživanje ugovorom o istupu potraživanja izvođač radova IPSUM d.o.o. prenio na BOVEM – Dominik d.o.o., a o postojanju toga ugovora je obaviješten Grad Dubrovnik što da je vidljivo iz povratnice priložene u spis, te kako se iz povijesnog izvatka iz sudskog registra vidi naziv društva odnosno tvrtka. Ističe kako se radi o izvedenim građevinskim radovima kako je navedeno u knjizi i računima , te na okolnost da su radovi izvršeni u cijelosti predlaže saslušati svjedoke i građevinsko vještačenja na okolnost količine i kvalitete izvedenih radova .

5. Tuženik tijekom postupka ustraje u prigovorima iznesenim u prigovoru na rješenje o ovrsi, te navodi kako su predmetni računi izdani samo za potrebe predmetnog postupka te da nemaju nikakve podloge u činjenicama i stvarno izvedenim radovima, a u odnosu na građevinske knjige navodi kako na niti jednoj dostavljenoj knjizi nema niti jednog datuma, količine po predračunu su identične izvedenim količinama, nije razvidno tko je potpisani nadzorni inženjer, a tko inženjer gradilišta , da VS nije bio u funkciji nadzornog inženjera, niti je formalno to mogao biti, te da stoga nema niti ovlasti da potpisuje građevinsku knjigu, a još manje da odobrava izvedene količine i cijene. Tuženik osporava u potpunosti vjerodostojnost i istinitost dostavljenih računa i građevinskih knjiga. Radi razjašnjenja tuženik ističe kako je društvo Ipsum d.o.o. bio podizvođač glavnog izvođača društva Cestar d.o.o. s kojim je ugovore o izvođenju radova/građenju sklapalo društvo Vodovod Dubrovnik d.o.o., a Grad Dubrovnik je plaćao one situacije koje mu je društvo Vodovod Dubrovnik d.o.o. dostavilo na plaćanje, te da unutar radova koji su vršeni tijekom izvedbe projekta za koji je Grad Dubrovnik sudjelovao u sufinanciranju su bili i radovi asfaltiranja koji su obavljeni i uredno plaćeni, pa da je Grad Dubrovnik u potpunosti i u cijelosti podmirio sve svoje obveze na ime izvršenih radova. Zaključno je tuženik mišljenja kako će se tek nakon što tužitelj precizira i naznači točne lokacije na kojima su izvođeni navodni radovi za koje sada utužuje Grad Dubrovnik moći utvrditi da li su ti radovi izvršeni, tko ih je izvršio, da li su plaćeni i tko ih je platio, te na kraju i da li ugrađeni materijali korespondiraju sa troškovnikom koji je priložen uz utužene račune.

6. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi pa stoga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva.

7. U dokaznom postupku sud je izveo predložene dokaze i to pregledao isprave priložene spisu, saslušavao svjedoke i izveo očevid i vještačenja po ovlaštenim sudskim vještacima i iz izvedenih dokaza mogao je donijeti nedvojbenu odluku, a poglavito jer je najprije trebalo odlučiti o prigovoru zastare koji je tuženik istaknuo neposredno prije zaključenja glavne rasprave.

8. Svjedok CS navodi da je bio poslovođa interventnih građevinskih radova u društvu Ipsum d.o.o., a da Ipsum je imao ugovor sa Vodovodom Dubrovnik o izvođenju interventnih građevinskih radova, te da su radili u mjestima Mrčevo, Gromača, Kliševo. Navodi da bi dobio nalog što treba asfaltirati i da bi to napravio.

9. Saslušan kao svjedok ŠS, raniji gradonačelnik Grada Dubrovnika, iskazuje da znam da su se izvodili radovi na izgradnji vodoopskrbnog sustava Gornjih Sela Orašca, te zna da je Vodovod Dubrovnik d.o.o. bio kao samostalno trgovačko društvo naručitelj tih radova, a konkretno o tome ne zna ništa. Ne znam tko je bio izvođač tih radova, te poznato mu je da je gosp. ZS bio direktor društva Ipsum i da je to društvo izvodilo neke radove za Vodovod. Navodi kako je građevinsku knjigu potpisivao pročelnik u ime Grada Dubrovnika, te da su se računi prosljeđivali Gradu Dubrovniku na plaćanje, te da kod manjih radova npr. popravaka nije postojao nadzorni inženjer odnosno to bi kontrolirali određeni inženjeri od strane Grada Dubrovnika. Ne zna tko je bio nadzorni inženjer na gradilištu izgradnje vodoopskrbnog sustava Gornjih sela Orašca.

10. Saslušan kao svjedok ZS, raniji direktor društva Ipsuma prije stečaja, ističe kako je društvo Cestar d.o.o. iz Splita na natječaju dobio posao od Vodovoda Dubrovnik d.o.o. za izgradnju vodoopskrbnog sustava Gornjih Sela Orašca, a da su njih Ipsum d.o.o. angažirali kao lokalnu tvrtku za izvođenje većeg dijela radova. Ističe kako je Grad Dubrovnik putem pročelnika VS provodio postupak jednostavne javne nabave za asfaltiranje cesta u punom profili na dijelovima gdje je izvođena izgradnja vodoopskrbnog sustava Gornjih Sela i da se Ipsum javio na taj posao i koji su dobili i odradili posao u cijelosti, te donijeli svu potrebnu dokumentaciju na pregled pročelniku VS i da je sve potpisao u ime naručitelja Grada Dubrovnika građevinske knjige, a na temelju toga da su izdali situacije/račune koje im nisu plaćene. Puno puta da je pozivao na plaćanje, a da je odgovor iz Grada Dubrovnika bio da je sve potpisano i da je sve u redu i da će biti plaćane, ali da trenutno nemaju financijskih sredstva pa da se malo strpi.

11. Svjedok IS navodi kako je radio u društvu IPSUM 2012. godine prije nego što sam se zaposlio u Vodovodu Dubrovnik, te da mu je poznat posao izgradnje cjevovoda Gromača Kliševo Mravinjac, te kako su postojala dva ugovora, jedan za mjesne mreže i drugi za glavnu trasu i objekte. Navodi da je bio zadužen za praćenje tih radova ispred VODOVODA Dubrovnik od 2013. godine nadalje, a da je fizički na licu mjesta radove izvodio IPSUM i njegovi podizvođači, te da su radovi iz ugovora završeni. Koliko je njemu poznato VODOVOD nije imao direktan ugovor s društvom RURSUS ali da je imao ugovore s društvom IPSUM. Koliko se sjeća to su bili ugovori za interventno održavanje vodovoda i asfalterskih radova.

12. Svjedok GS navodi da je radio u društvu CESTAR, a da za vrijeme izvođenja radova koji su predmet ovoga spora je bio glavni inženjer gradilišta ispred CESTAR d.o.o., Split, te da je sve radove izvodio CESTAR, a da su angažirali za dio radova i podizvođače odnosno društvo IPSUM d.o.o.. te da je IPSUM izvršio svoj dio posla za CESTARA i da su ti su radovi plaćeni IPSUMU. Iskazuje kako je lokalno stanovništvo inzistiralo da se cesta u punom profilu asfaltira jer je asfalt bio loš, pa pretpostavlja da su izlobirali preko Grada Dubrovnika da se odradi i taj dio posla, ali da za taj dio ugovora nije išlo preko CESTARA, a koliko znam taj posao je IPSUM izvršio u cijelosti, a to da je uočio vlastitim opažanjem jer je bio tu na gradilištu.

13. Svjedokinja JS koja je bila savjetnik u upravnom odjelu za promet Grada Dubrovnika , a kasnije i pročelnica navedenog odjela se sjeća da je investitor predmetnih radova bio Vodovod Dubrovnik i to postavljanja cjevovoda u gornjim selima, te nije imala kontakte u okviru svog posla sa društvom Ipsum d.o.o. niti je radila na poslovima Gornjih sela.

14. Svjedokinja KS rođ. V navodi kako je radila kao administrator u društvu Ipsum i bila zadužena za Metković, a ne za Dubrovnik i to pretežito za betonaru, a kada su joj pokazani račune broj 381, 382 i 383 ističe da ih ja potpisala i izdala po nalogu direktora kao što je i inače radila. Sjeća se da je bila neka situacija sa Gradom Dubrovnikom ali se ne sjeća oko čega se radilo.

15. Sud je odredio i održao očevid na licu mjesta sa vještakom geodetom i vještakom građevinske struke koji vještaci su izradili svoje stručne nalaze i mišljenja i dostavili u spis, a sud je i saslušao oba sudska vještaka koji su odgovorili na sve upite suda i na primjedbe i pitanja stranaka.

16. Vještak Maro Lučić, stalni sudski vještak ovog suda za geodeziju ističe kako je sukladno nalogu suda sam napravio geodetski snimak zatečenih asfaltnih površina koje su se obišle na očevidu, te da su priložene fotografije i izračunate su površine. Stalni sudski vještaka ovog suda građevinske struke TS navodi kako je na očevidu zatražio dokaznicu mjera u digitalnom formatu kako bi mogao izraditi vještačenje i dostavljena mu je od strane punomoćnika tužitelja putem maila i sastavni je dio njegovog vještačenja. Navodi kako je geodet u svom nalazu i mišljenju pozicionirao i označio lokacije koje je on kasnije koristio u svom vještvu. Navodi kako su dokaznice identične u spisu i ona koju je zaprimio od punomoćnika tužitelja, a ono što odstupa jest stvarno izvedeno stanje u trenutku očevida 12 godina poslije. Ne zna datum završetka radova, ali navodi kako se može vidjeti samo obračunski period pa zaključuje da je to prosinac 2014.godine jer u knjizi nema datuma. Vještak po mjestima izvršenih radova određuje visinu i tako za Kliševo određuje sveukupan iznos radova u kunama koje potražuje izvođač prema okončanoj situaciji (prosinac 2014.) 450.512,41 kuna, a iznos radova prema količinama utvrđenim geodetskom izmjerom i vizualnim pregledom na terenu da iznosi 536.801,58 kuna, zatim za C iznos radova koje potražuje izvođač prema okončanoj situaciji (prosinac 2014.) 451.911,03 kuna dok iznos radova prema količinama utvrđenim geodetskom izmjerom i vizualnim pregledom na terenu da iznosi 173.686,24 kuna, te za radove u Mravinjcu iznos radova koje potražuje izvođač prema okončanoj situaciji (prosinac 2014.) je 252.262,65 kuna, dok iznos radova prema količinama utvrđenim geodetskom izmjerom i vizualnim pregledom na terenu da iznosi 599.268,27 kuna, pa tako kad se sve zbroji sveukupno iznos radova prema količinama utvrđenim geodetskom izmjerom i vizualnim pregledom na terenu da iznosi 1.309.756,09 kuna.

17. Punomoćnik tuženika obzirom da je vještak na ročištu naveo da su radovi izvršeni za obračunsko razdoblje do prosinca 2014. ističe prigovor zastare imajući u vidu vrijeme pokretanja ovršnog postupka, a punomoćnik tužitelja se protivi svim navodima punomoćnik tuženika, a posebno prigovoru o zastari. Radi navedenog prigovora zastare sud je najprije o njemu morao odlučiti.

18. U odnosu na vrijeme isticanja prigovora zastare prema čl.288a st.6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) materijalnopravni prigovori (u koji spada prigovor zastare) mogu se isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, a tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod posl.br. Rev-2035/2019-2 od 19. veljače 2020. Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor. To znači da se njime ne osporava postojanje samog prava, već se ističe činjenica da je protekao zakonom određeni rok u kojem je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti. Sud o zastari ne može odlučivati samoinicijativno, već dužnik mora izričito istaknuti ovaj prigovor tijekom sudskog postupka i to do zaključenja glavne rasprave što je u konkretnom slučaju tuženik i napravio po punomoćniku na ročištu glavne rasprave od 13. svibnja 2026.

19. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno nevršenjem kroz određeno vrijeme nekog subjektivnog prava gubi se mogućnost prisilnog ostvarivanja tog prava. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. No, pozivanje na zastaru je pravo dužnika, tuženika, pa se sud ne može na nju obazirati ako se on na nju nije pozvao, a sve sukladno čl. 214 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO). Tuženik je prigovorio zastari. Zastarijevanje sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema čl. 216 ZOO-a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Pravilo o zastari međusobnih tražbina iz ugovora o prometu robe i usluga sadrži u cl. 228. ZOO-a koji u stavku prvom određuje da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga, te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok u stavku drugom određuje da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata. Tužitelj je pokrenuo postupak spram tuženika prijedlogom za ovrhu predanim 8. siječnja 2018. preporučeno poštom javnom bilježniku. Stoga ako sud uzme u obzir utvrđen na temelju isprava u spisu te iskaza sudskog vještaka za građevinu da su obračunati radovi u prosincu 2014. tražbine po računima izdanim u 2017. od navedenog datuma do dana pokretanja postupka nije prošlo više od 3. godine ako je jasno da nakon obračuna je potreban rok od 30 dana za izdavanje računa i poziva na plaćanje. Stoga je prigovor zastare ne osnovan. Iz spisa nije razvidno niti je li bilo formalne primopredaje niti kada je izdana okončana situacija osim kako su radovi obračunati u prosincu 2014.

20. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a svaki zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan i presudio kao u toč. I. izreke presude.

21. Iz iskaza svjedoka ĐS, ranijeg direktora društva IPSUM d.o.o. koje društvo je na tužitelja ugovorom o ustupu potraživanja prenijelo predmetno potraživanje kako proizlazi iz isprava u spisu (Ugovori i izvodi iz sudskog registra) proizlazi da je to društvo izvelo naručene radove navedene u računima koji su predmet ovog spora. Iz iskaza svjedoka MS također proizlazi kako su radovi izvršeni, dok i svjedok GS navodi da je radio u društvu CESTAR i iskazuje kako je lokalno stanovništvo inzistiralo da se cesta u punom profilu asfaltira jer je asfalt bio loš, pa pretpostavlja da su izlobirali preko Grada Dubrovnika da se odradi i taj dio posla, ali da za taj dio ugovora nije išlo preko CESTARA, a koliko zna taj posao je IPSUM izvršio u cijelosti, a to da je uočio vlastitim opažanjem jer je bio tu na gradilištu.

22. Iz isprava u spisu, svjedočenja svjedoka, a sukladno očevidu suda te nalazu i mišljenju oba vještaka kojeg sud u cijelosti prihvaća kao jasne, logične i sukladne dokumentaciji, te stručne i u dovoljnoj mjeri obrazložene, a koje su vještaci na raspravi dodatno obrazložio i očitovali se na primjedbe stranaka, te i drugih isprava u spisu sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Naime, jasno je kako su utuženi radovi izvršeni, te kako su vrijednosti i veće nego je postavljen tužbeni zahtjev, dok je sud odlučivao unutar postavljenog tužbenog zahtjeva.

23. Nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, sud je prema čl. 8. ZPP-a, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim i odlučio kao u toč. I izreke presude. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su se stranke nalazile u obveznom pravnom odnosu ugovora o djelu iz članka 590. ZOO-a, te je tuženik kao dužnik u ovom obvezno pravnom odnosu, temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a dužan svoju obvezu plaćanja izvršiti u cijelosti, te mu platiti zateznu kamatu. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Zatezna kamata je određena, sukladno čl. 29. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice duguje i kamatu po stopi propisanoj zakonom. Prema čl. 183. ZOO, dužnik dolazi u zakašnjenja kada svoju obvezu ne ispuni u roku određenom za njezino ispunjenje. Odluka o zateznim kamatama na osnovan dio tužbenog zahtjeva temelji se na odredbi čl.29. st. 1. ZOO-a na odnose iz trg. ugovora.

24. U smislu čl. 451. st.3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, radi čega je odlučeno kao u toč. I i II izreke presude. Sud je odbio zahtjev tužitelja za zateznim kamatama od 2.4.2015. do 10.10.2017.g. obzirom da na računima u spisu kao datum dospijeća stoji 9.10.2017. po računima 38171, 382/1 i 38372 pa zatezne kamate teku dan nakon dana dospijeća. Isto tako obzirom na promjene materijalnog prava oko stope zateznih kamata sud je odlučio kao u toč. I i II izreke.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (l.s. 709), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove i to za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari dana 22.8.22, 9.11.22, 1.2.23, 12.4.23, 29.5.23, 25.3.24. i 13.5.26. u iznosu od 1154,68 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a) što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 2.296,46 eura po ročištu, za ročišta 4.9.23, 13.11.23. i 24.9.25. za pristup na ta ročište koja su odgođena prije početka raspravljanja odvjetniku pripada 25 % nagrade ali ne više od 50 bodova pa je to iznos 50 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 5 OT-a) što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 100,00 eura po ročištu, za zastupanje na očevidu (Tar.br. 9.toč. 7 OT-a) što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 2.296,46 eura, za predujam vještačenja 2.500 eura. Svi prethodno obračunati iznosi i to: 8 x 2.296,46 eura, te 3 x 100,00 eura, 2.500 eura i trošak iz ovrhe 20.712,50 kuna odnosno 2.749,02 eura ukupno iznose 23.920,70 eura uvećano za PDV (5.980,17 eura) je 29.900,85 eura, pa je stoga prihvaćen zahtjev za troškom u ukupnom iznosu od 29.900,85 eura i odlučeno kao u toč. III izreke.

26. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/2022. i 88/2022.) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke u eurima

27. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 11. lipnja 2026.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.