Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-239/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽB, zbog kaznenog djela iz članka 265. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 14. veljače 2024. broj K-136/2023-16, u sjednici održanoj 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŽB te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 14. veljače 2024. broj K-136/2023-16, optuženi IB proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva, pranja novca iz članka 265. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je, na temelju članka 265. stavka 6. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, time da mu je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Ujedno je, na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP-I. koji je u vrijeme donošenja te presude bio na snazi) oštećenoj DB djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev i naloženo optuženom ŽB da oštećenici isplati 1.612,13 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenica upućena u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-a, naloženo je optuženom ŽB naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP -a u iznosu od 50,00 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi IB, po branitelju, odvjetniku Damiru Hećimoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima ili ukinuti presudu te uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Državni odvjetnik odgovorio je na žalbu optuženika, predlažući njezino odbijanje.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP-I., spis predmeta je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijajući presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženi IB u žalbi tvrdi da je počinjeno više oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP -I. Pri tome, ove svoje žalbene tvrdnje optuženik ne obrazlaže, ne navodi određeno u čemu konkretno nalazi povrede, nego samo iznosi zakonski tekst odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I.

6.1. Međutim, suprotno ovim paušalnim žalbenim tvrdnjama optuženika, izreke prvostupanjske presude je potpuno razumljiva, nije proturječna razlozima presude, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni, nisu proturječni i ne postoji proturječnost između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih isprava ili iskaza.

6.2. Ujedno, ovaj drugostupanjski je sud pobijanu presudu ispitao u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II., koji se sada primjenjuje) pri čemu nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje, prema toj zakonskoj odredbi, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu optuženi IB kada, pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu, u žalbi tvrdi da tijekom postupka nije dokazano da je on imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom preuzeo i prenio u cilju prikrivanja njezinog nezakonitog podrijetla, jer da on nema za to potrebno znanje, budući da je završio srednju školu za zavarivača i informatički je nepismen.

7.1. Naime, optuženi IB pobijanom presudom proglašen je krivim da je, u dogovoru s nepoznatom ženskom osobom, za ko ju je prvostupanjski sud pravilno utvrdo da je na štetu oštećene DB počinila kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., primio uplatu novčanog iznosa od 41.000,00 kuna na svoj tekući račun i toj osobi dopustio da na daljinu upravlja njegovim računalom, dao joj korisničke podatke svog tekućeg računa te u više navrata odobravao transakcije kojima su navedena novčana sredstva korištena za online transakcije. Prema tome, s obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi IB inkriminirane radnje koje čine obilježja kaznenog djela pranja novca iz članka 265. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i to preuzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i njezinog prenošenja poduzeo posredstvom nepoznate ženske osobe kojoj je omogućio da na daljinu upravlja njegovim računalom i dao joj korisničke podatke svog tekućeg računa, to činjenica da ne posjeduje informatičko znanje i vještine, ni na koji način ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je optuženi IB, postupajući s nehajem u odnosu na okolnosti da se radi o imovinskoj koristi ostvarenoj kaznenim djelom, tu imovinsku korist preuzeo i prenio u cilju prikrivanja njezinog nezakonitog podrijetla.

7.2. Zbog navedenog te kraj činjenice da sve okolnosti vezane uz prijenos novčanog iznosa od 41.000,00 kuna s računa oštećene DB na račun optuženog ŽB i okolnosti vezane uz daljnje prenošenje dijela tih sredstava u iznosu od 28.853,40 kuna/3.829,50 eura daljnjim transakcijama u inozemstvo, koje transakcije je optuženik, prema podacima dostavljenim od strane Privredne banke Zagreb d.d., u više navrata odobravao, proizlaze iz podataka Privredne i Zagrebačke banke d.d. te izvješća Ureda za sprječavanje pranja novca, to je s pravom prvostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 421. stavkom 1. točkom 2. ZKP-I., kao nevažan, odbio dokazni prijedlog optuženika za provođenje kombiniranog financijskog i informatičkog vještačenja radi utvrđenja "na koji je način optuženik mogao manipulirati novcem".

8. Nadalje, žalbene tvrdnje optuženog ŽB o tome da je bio na isti način prevaren od strane nepoznate ženske osobe (kao i oštećena DB) ne dovode u sumnju, već samo potvrđuju utvrđenje prvostupanjskog suda o njegovom lakomislenom postupanju. Naime, iz dopisa Privredne banke Zagreb d.d. (listovi 122 do 137 spisa) proizlazi da su nakon uplate iznosa od 41.000,00 kuna na njegov tekući račun uslijedile transakcije isplate evidentirane kao POS transakcije, koje su bile autentificirane od strane klijenta te da je dana 25. veljače 2022. od strane banke kontaktiran optuženi IB radi provjere spornih transakcija, kojom prilikom je optuženik provođenje istih potvrdio te nije prijavio zlouporabu, pa stoga nije pokretan nikakav daljnji postupak. Navedene okolnosti, kao i činjenica da optuženi IB nije reagirao na činjenicu da je na njegovom računu ostao iznos od 12.146,40 kuna, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, upućuju na zaključak o postojanju dogovora između optuženog ŽB i nepoznate ženske osobe.

8.1. Ujedno, protivno žalbenim tvrdnjama da ne postoji njegova krivnja za inkriminirano postupanje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženi IB, kao prosječan građanin mogao i morao znati da novac koji mu je na opisani način uplaćen na njegov račun, s kojim je potom nepoznata osoba raspolagala i od kojega mu je na računu ostao iznos od 12.146,60 kuna, stečen na nezakoniti način i da je stoga optuženi IB postupao sa svjesnim nehajem, lakomisleno smatrajući da se ne radi o nezakonito stečenom novcu. Stoga, nije u pravu optuženi IB kada u žalbi tvrdi da "nije dokazan, opisan i obrazložen nehaj kao sastojak krivnje optuženika za konkretno djelo".

8.2. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te utvrdio da su se u postupanju optuženog ŽB ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela pranja novca iz članka 265. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pa stoga nije osnovana žalba optuženika podnesena iz osnova navedenih u članku 470. ZKP-I.

9. S obzirom na to da, prema odredbi članka 478. ZKP-I., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu, pri čemu je našao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti na strani optuženog ŽB koje su, prema odredbi članka 47. stavka 1. KZ/11. od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Naime, kao olakotnu, prvostupanjski je sud cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti optuženog ŽB za kaznena djela, koja okolnost upućuje na zaključak da je prijašnji život optuženika bio usklađen sa zakonom. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela, odnosno činjenicu da oštećenoj SB nije vrati novčani iznos od 12.146,60 kuna/1.612,13 eura, navedenu okolnost cijenio otegotnom te je polazeći od stupnja krivnje i činjenice da je predmetno kazneno djelo optuženi IB počinio s nehajem kao oblikom krivnje, na temelju članka 265. stavka 6. KZ711., optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci . Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se, a s obzirom na dosadašnju neosuđivanost optuženika za kaznena djela, može očekivati da optuženi IB i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće neće činiti kazna djela, slijedom čega je osnovano izrečena uvjetna osuda iz članka 56. KZ/11., s rokom provjeravanja od jedne godine. Izrečena kazna može dostatno utjecati na optuženika i na sve druge da ne čine kaznena djela te utjecati na svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te sadrži primjerenu količinu moralne osude za zlo koje je počinjeno.

10. S obzirom na to da je, uz nepoznatu žensku osobu koja je oštećenicu dovela u zabludu i navela ju da na štetu svoje imovine nešto učini, ujedno i optuženi IB svojim protupravnim postupanjem za koje je ovdje proglašen krivim (preuzimanjem i prenošenjem dijela tog novčanog iznosa), oštećenici prouzročio štetu, to je pravilno, u skladu s odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.), prema kojoj je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan tu štetu i naknaditi, djelomično dosudio imovinskopravni zahtjev oštećenice i naložio optuženom ŽB da oštećenoj DB isplati iznos od 12.146.60 kuna/1.612,13 eura, koji iznos je preostao na njegovom računu, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenica upućena u parnicu. Stoga, nije u pravu optuženik kada, pobijajući žalbom odluku o imovinskopravnom zahtjevu, tvrdi da je taj zahtjev trebao biti usmjeren prema nepoznatoj ženskoj osobi koja je, na štetu oštećenice, počinila kazneno djelo prijevare.

11. Nije u pravu optuženi IB ni kada pobija odluku o troškovima kaznenog postupka. To stoga jer prema odredbi članka 148. stavka 1. ZKP -I. (a istovjetna zakonska odredba propisana je i sada važećim ZKP-II.) kad sud optuženika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, time da je iznos paušalne svoje iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a, odmjeren prema složenosti i trajanju izvoda i kaznenog postupka.

12. Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženi IB pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijene presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP-II., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo na temelju članka 482. ZKP-II., žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je i odlučeno u izreci ove presude.

Varaždin, 11. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić