Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-296/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MV, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-163/2026-8 od 27. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog MV odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog FV produljen istraži zatvor iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08, i to nakon što je podignuta optužnica u kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni po branitelju Mariu Sokaču, odvjetniku, zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači a način da se istražni zatvor ukine, odnosno zamijeni mjerama opreza ili da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Premda se okrivljeni žali zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“, to jest povrede Kaznenog zakona, u žalbi ne navodi o kojim povredama iz čl. 469. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, kao i ocjenu i zaključak suda prvog stupnja da se sa mjerama opreza opasnost od bijega ne bi mogla prevenirati, dok ne pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti.

7. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja osnovane sumnje valja samo navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u pobijanom rješenju (točka 6.1. – 6.5.), te se u tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na razloge navedene u pobijanom rješenju.

8. Nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da postoji opasnost da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, s obzirom da okrivljenik živi i radi u Slovačkoj, dao je adresu svog prebivanja, a s obzirom da je riječ o državi članici Europske unije, čak i kad bi se vratio u Slovačku, njegova nazočnost u postupku mogla bi se osigurati izdavanjem europskog uhidbenog naloga. Naime, suprotno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog suda, činjenica da je okrivljeni državljanin Ukrajine s prebivalištem [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim osobnim ili poslovnim vezama nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiva, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogla napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Što se tiče žalbenih navoda u svezi prebivališta okrivljenika i mogućnosti izdavanja europskog uhidbenog naloga ukoliko bi okrivljenik napustio teritorij Republike Hrvatske, valja navesti da je uvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega, zbog čega mogućnost izdavanja europskog uhidbenog naloga ničim ne utječe na pravilnost utvrđenja postojanja opasnosti od bijega. Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega.

9. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja opasnosti od bijega protiv okrivljenog potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, tim više što okrivljenik nema regulirano boravište niti osigurani smještaj u [adresa], kao niti jamstvom. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu dosadašnji boravak okrivljenog u istražnom zatvoru (od 1. svibnja 2026.) te očekivanu kaznu ukoliko bude proglašen krivim.

10. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenog nije osnovana, zbog čega je valjalo, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 11. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke