REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-519/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Vladimiri Hebrang, odvjetnici iz Zagreba, Kralja Zvonimira 31, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, zastupanog po FM, službenoj osobi, radi gradnje stambeno-poslovne zgrade, 11. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za pravne poslove u obnovi, KLASA: UP/I-000-06/23-17/427, URBROJ: 531-11-2-25-4 od 11. prosinca 2025. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za pravne poslove u obnovi, KLASA: UP/I-000-06/23-17/427, URBROJ: 531-11-2-25-4 od 11. prosinca 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za gradnju stambeno-poslovne zgrade na adresi u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č. br. 209/1, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
2. Tužiteljica u tužbi osporava rješenje tuženika, pozivajući se na tumačenje pojma zgrade prema Zakonu o gradnju, a koji ne sprječava da se zgrada može nalaziti na više čestica. Naglasak je na funkcionalnoj cjelini koja ima zajedničke konstruktivne dijelove, o čemu je riječ u konkretnom slučaju. Stoga se protivi pristupu tuženika koji tvrdi da njezina nekretnina nije stambeno poslovna zgrada, jer se sastojala od poslovnog prostora dok stambeni prostor u vlasništvu GM predstavlja odvojenu nekretninu. Smatra da je riječ o jednoj zgradi, što se moglo utvrditi pribavljanjem građevinske dozvole ili očevidom na licu mjesta. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 1. lipnja 2026.
6. Prema članku 4. stavku 1. toč. d) Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ("Narodne novine" broj 21/23; dalje: Zakon o obnovi) obiteljska kuća je stambena zgrada s najviše tri posebna dijela (stana i/ili poslovna prostora) od kojih je najmanje jedan stan.
Prema članku 4. stavku 1. toč. n) Zakona o obnovi stambeno-poslovna zgrada je zgrada koja se sastoji od najmanje jednog stana i najmanje jednog poslovnog prostora bez obzira na namjenu, a nije obiteljska kuća.
Prema članku 52. stavku 1. Zakona o obnovi višestambena odnosno stambeno- poslovna zgrada gradi se kada se na temelju Zakona o obnovi uklanja uništena višestambena odnosno stambeno-poslovna zgrada na području na kojem je proglašena katastrofa.
7. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je 24. studenog 2023. zaprimljen zahtjev tužiteljice za gradnju stambeno-poslovne zgrade na adresi u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č. br. 209/1, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Naknadno je tužiteljica zatražila da joj se odobri samoobnova.
8. Tuženik osporenim rješenjem odbija zahtjev tužiteljice navodeći, u bitnome, da u konkretnom slučaju nije riječ o stambeno-poslovnoj zgradi prema Zakonu o obnovi, već je zahtjevom tužiteljice obuhvaćena zgrada koja se sastoji od jednog poslovnog prostora i kao takva ne podliježe obnovi u smislu članka 52. u svezi članka 4. stavka 1. toč. n) Zakona o obnovi. Prema ocjeni tuženika, zahtjev tužiteljice odnosi se na zgradu koja predstavlja zasebnu nekretninu, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju treba promatrati odvojeno od nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. S tim u vezi, tuženik obrazlaže da iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], proizlazi da je u njemu upisana zk.č.br. 209/1, oznake kuća broj 37a i dvorište u [adresa], površine 65 m[2] , u vlasništvu tužiteljice, dok je u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana zk.č.br. 209/2, kuća br. 37B i dvorište u Dugoj ulici, površine 54 m[2] , u vlasništvu GM. Stoga je riječ o dvije zasebne i pravno odvojene nekretnine. S takvim obrazloženjem, tuženik otklanja navod iz rješenja o uklanjanju zgrade Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Sisku, KLASA: UP/I-362-02/22-02/457, URBROJ: 443-02- 05-19-22-1 od 26. svibnja 2022., da bi predmetna građevina u [adresa] predstavljala jednu cjelinu kao stambeno-poslovna zgrada na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Uz navedeno, tuženik napominje kako Državni inspektorat dotični navod (zaključak) nije donio na temelju odredbi Zakona o obnovi.
9. Suprotno tužbenim navodima, sud smatra ispravnim i pravilno obrazloženim zaključke tuženika. U konkretnom slučaju je nedvojbeno da je tužiteljica podnijela zahtjev u odnosu na zgradu koja predstavlja samostalnu pravnu cjelinu, upisanu u jedan zemljišnoknjižni uložak (zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) kao zasebnu nekretninu, dok je nekretnina u vlasništvu GM pravno odvojena nekretnina, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Dakle, riječ je o odvojenim nekretninama koje imaju zaseban pravni status u pravnom prometu i ne mogu se uzeti kao jedna nekretnina čiji bi suvlasnici bili tužiteljica i GM (koja je, osim toga, podnijela zaseban zahtjev vezano za svoju nekretninu). Izloženi pristup potvrđen je i pravomoćnom presudom ovog suda broj Us I-6078/2023-18 od 8. svibnja 2025. Kod takvog stanja stvari, uz nedvojbenu činjenicu da je tužiteljica predmetnu zgradu faktično koristila kao poslovni prostor, ispravan je zaključak tuženika da se ista ne može cijeniti kao stambeno-poslovna zgrada u smislu članka 4. stavka 1. toč. n) Zakona o obnovi i da Zakon o obnovi ne predviđa gradnju zamjenskih poslovnih prostora, odnosno dodjelu novčane pomoći za gradnju zamjenskih poslovnih prostora, slijedom čega je ispravno odbijen njezin zahtjev.
10. Podredno se napominje da, čak i kada bi se prihvatio (neispravan) pristup tužiteljice, predmetna zgrada i dalje se ne bi mogla podvesti pod pojam stambeno - poslovne zgrade u smislu članka 4. stavka 1. toč. n) Zakona o obnovi. Prema dotičnoj zakonskoj odredbi, stambeno-poslovna zgrada, između ostalog, ne smije biti obiteljska kuća, a članak 4. stavak 1. toč. d) Zakona o obnovi određuje da je obiteljska kuća stambena zgrada s najviše tri posebna dijela (stana i/ili poslovna prostora) od kojih je najmanje jedan stan. Dakle, stambeno-poslovna zgrada mora imati barem četiri posebna dijela, od kojih je barem jedan stan i barem jedan poslovni prostor. Kada se uzme u obzir da bi, u najpovoljnijem slučaju za tužiteljicu, predmetna zgrada imala najviše dva posebna dijela (poslovni prostor tužiteljice i stambeni prostor GM), to je evidentno da ni u takvoj situaciji ne bi bilo riječ o stambenoj-poslovnoj zgradi u smislu članka 4. stavka 1. toč. n) Zakona o obnovi.
11. Uvažavajući izloženo, sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju bilo potrebno provoditi očevid ili pribavljati podatak o građevinskoj dozvoli. Također, sudu nije potrebno pribavljati ili čekati pribavljanje općenitog tumačenja pojma "zgrade", jer sud samostalno tumači pojmove iz Zakona o obnovi na način koji uvažava okolnosti mjerodavne za konkretan predmet, a koje su naprijed iznesene.
12. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj ica nije uspjela u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. opunomoćenica tužiteljice
2. tuženik
