K-680/2018-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničara u postupku povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO- 712/2026 od 29. ožujka 2018. godine, protiv optuženika LL zbog kaznenih djela iz čl. 233. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Splitu Eugena Tolića te okrivljenika ĐL zajedno sa braniteljem odvjetnikom Željkom Ostojom, dana 11. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e:

Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENIK : LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina L i Đ rođene NL, rođenog **.**.1990. u [adresa], gdje i prebiva, Mostarska 64, dizajner interijera i barmen, završio srednju školu, neoženjen, državljanin Republike Hrvatske

k r i v  j e :

što je od 1. ožujka 2015. pa do 30. lipnja 2015. godine, zatim od 01. rujna 2015. do 29. veljače 2016. u Splitu, zaposlen u svojstvu konobara-voditelja caffe bara "Old School" koji posluje u sklopu trgovačkog društva STARA ŠKOLA d.o.o. iz Splita, u čije radne dužnosti kao konobara-voditelja bara, između ostalog spada i polaganje novca od ostvarenog utrška na ime pruženih usluga caffe bara na račun poslovni račun trgovačkog društva STARE ŠKOLE otvorenog kod Hypo Alpe Adria Bank, od ukupno ostvarenog utrška od pruženih usluga caffe bara "Old School" u iznosu od oko 421.996,30 kuna, u nakani da se okoristi, u više navrata prilikom polaganja tog ostvarenog utrška na poslovni račun STARE ŠKOLE otvorenog kod Hypo Alpe Adria Bank za sebe zadržavao dijelove od tog ostvarenog utrška i time tako za sebe zadržao novac u ukupnom iznosu od 67.348,97 kuna, oštetivši time trgovačko društvo STARU ŠKOLU d.o.o. iz Splita za iznos od 67.348,97 kuna,

dakle, protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari velike vrijednosti koje su mu povjerene na radu,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona/11 uz primjenu članka 52. Kaznenog zakona/11.

Okrivljenik LL se na temelju odredbe čl. 233. st. 2. Kaznenog zakona/11 prethodno

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine,

nakon čega mu se temeljem čl. 56. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

time da se izrečena kazna zatvora od po 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u razdoblju provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku djelomično se prihvaća se imovinsko pravni zahtjev oštećenika STARA ŠKOLA d.o.o., Split, Mažuranićevo šetalište 38, u visini od 8.938,74 eura odnosno 67.348,97 kuna dok se u preostalom dijelu upućuje u građansku parnicu.

Temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona nalaže se okrivljeniku LL u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude isplati oštećeniku STARA ŠKOLA d.o.o.., Split, Mažuranićevo šetalište 38, iznos od 8.938,74 eura odnosno 67.348,97 kuna na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom te o tome dostaviti dokaz sudu. Ukoliko okrivljenik u roku od šest (6) mjeseci od pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz čl. 62. Kaznenog zakona, Sud će temeljem čl. 58. st. 5. Kaznenog zakona donijeti odluku kojom se opoziva uvjetna osuda i određuje izvršenje kazne.

Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 531,81 euro (petstotridesetijedaneuroiosamdesetijedancent) od čega iznos od 331,81 euro odnosno 2.500,00 kuna predstavlja trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja dok iznos od 200,00 eura što predstavlja sudski prosjek

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu br. broj K-DO- 712/2026 od 29. ožujka 2018. godine, protiv optuženika LL zbog kaznenih djela iz čl. 233. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11).

2. Očitujući se o utemeljenosti optužbe u dokaznom postupku, okrivljenik se izjasnio kako se ne smatra krivim.

3. U dokazne svrhe su tijekom postupka ispitani kao svjedoci: predstavnik oštećenog trgovačkog društva Stara škola d.o.o. KL, FL, LLR, PL, IL, ĆL i OL.

4. Ispitan kao svjedok, direktor trgovačkog društva Stara Škola d.o.o., KL u bitnom je iskazao kako je 2013. osnovao trgovačko društvo Stara škola d.o.o. iz Splita u sklopu kojeg je poslovao caffe bar "Old Scholl" te da se je taj isti caffe bar nalazio u sklopu trgovačkog centra City centar One u koju svrhu je morao uzeti u zakup prostor koji je pripadao Cinepelxxu. Također, naveo je kako ga RL, FL, PL, ĆL i OL, nisu obavještavali da bi se netko od djelatnika obližnjeg Cineplexxa neovlašteno posluživao pićem iz caffe bara "Old Scholl". Niti okrivljenik kao osoba koja je vodila poslovanje caffe bara ga nije nikada obavještavao o postojanju manjka, već da ga je isti sam utvrdio u potajno provedenoj inventuri odnosno nakon što je od svog knjigovođe bio obavještavan da okrivljenik uvijek kasni sa predajom poslovne dokumentacije u knjigovodstvo zbog čega je morao pritiskati okrivljenika da to što prije učini. Za okrivljenika tvrdi da je obavljao poslove voditelja caffe bara te da je sa njim razgovarao o nastalom manjku kako u novcu tako i u piću, ali da mu nijedne prilike okrivljenik nije priznao da bi on prouzročio taj manjak prisvajanjem. Također, isti svjedok tvrdi da su u radne dužnosti okrivljenika spadale dužnost nabave pića te prijema robe zatim polaganje utrška ostvarenog na ime pruženih ugostiteljskih usluga u caffe baru i to na dnevnoj bazi na poslovni račun Stare Škole otvorenog kod Hypo banke, organiziranje rada konobara po smjenama, kao i da ga obavještava o utvrđenom manjku.

5. U dokazne svrhe pregledani su i pročitani: dopis STARE ŠKOLE d.o.o. Split o evidentiranom prometu na blagajni i utvrđenom manjku po inventuri (list 3 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo STARA ŠKOLA d.o.o Split (list 10-13 spisa), prijava Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u odnosu na osiguranika LL (list 24 spisa), ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni između STARE ŠKOLE d.o.o. Split zastupane po KL, kao poslodavca i LL kao radnika (list 25, 26, 31 i 32 spisa), prijave o prestanku i promjeni tijekom osiguranja podnijete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u odnosu na osiguranika LL, dopis STARE ŠKOLE d.o.o. o radno-pravnom statusu LL i utvrđenja vezana po provedenoj inventuri (list 34 spisa), konto kartica pologa caffe bara „Old school“ od 1. siječnja do 28. veljače 2015., zatim od 1.ožujka do 30.lipnja 2015., od 1.rujna do 31.prosinca 2015. i od 1. siječnja do 29. veljače 2016. sa inventurnim listama artikal, te bruto bilancom, izvatkom o stanju i prometu po poslovnom računu STARE ŠKOLE d.o.o. otvorenog kod HYPO ALPE ADRIA BANKE i izvješćima prometa (list 36 – 86).

6. U pisanom nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo koje je suglasnošću stranaka pročitano na raspravi, u bitnom je prikazano uz visinu i vremensku dinamiku polaganja utrška na poslovni račun dajući istovremeni prikaz evidentiranog prometa na blagajni, koji pokazuje kolika je trebala biti visina dnevnog utrška. Prema tom nalazu i mišljenju vidljivo je kako je okrivljenik neredovito čak što više uz odmak od više dana polagao utržak na poslovni račun te da iznos položenog utrška u pravilu biva manji od ostvarenog prometa, pa je tako od 1. ožujka do 30. lipnja 2015. manje položeno utrška u iznosu od 20.182,74 kune, u razdoblju od 01. rujna do 31. prosinca 2015. manje je položeno na ime utrška 21.100,17 kuna, a u razdoblju od 01. siječnja do 29. veljače 2016. biva položeno manje 26.066,06 kuna od evidentiranog prometa, odnosno ukupno 67.348,97 kuna.

7. Na kraju dokaznog postupka pregledani su potvrda iz prekršajne evidencije te uvjerenje iz kaznene evidencije za okrivljenika LL.

8.1. Okrivljeni LL je u obrani koju je dao tijekom istražnog postupka u bitnom naveo kako nije prisvajao novac ostvaren od utrška. Tvrdi da nije obavljao dužnost voditelja caffe bara, već samo poslove konobara, u koje je između ostalog bila njegova dužnost i da ostvareni utržak polaže na poslovni račun otvoren kod Hypo Alpe Adria Banke. Nadalje, tvrdi da kao konobar nije imao uvid u stanje zaliha odnosno financijsko stanje. Vezano za poslovanje sa gotovinom, okrivljenik navodi da se je nakon svake smjene svakog konobara pristupalo utvrđenju stanja kase u kojoj se evidentirao ostvareni promet pruženih usluga sa ostvarenim utrškom, nakon čega se je ostvareni utržak prije polaganja na poslovni račun čuvao u skladištu najviše četiri do pet dana, čiji je ključ je bio dostupan, većem broju osoba, pa je tako u tom skladištu znao zateći zaposlenike obližnjeg Cineplexxa, prema kojima obzirom na činjenicu da je caffe bar poslovao u zakupljenom prostoru Ceneplexxa, nije mogao postupati s pozicije autoriteta. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da je o zaticanju djelatnika Ceneplexxa u prostorijama priručnog skladišta obavijestio svog poslodavca, istovremeno inzistirajući da se promjeni brava na vratima tog skladišta. Osim toga, okrivljenik navodi da je krajem svakog tjedna knjigovođi dostavljao podatke o dnevnom financijskom utršku, pa je tako od strane knjigovođe tijekom jeseni 2015. godine u dva navrata obaviješten da "novci ne štimaju" zbog čega je zatražio od vlasnika caffe bara da utvrdi o kakvim nepravilnostima se radi, da bi ga potom poslodavac obavijestio da je sve u redu ujedno prigovarajući mu na rad knjigovođe . Tek u siječnju 2016. okrivljenik navodi da je od strane vlasnika caffe bara KL obaviješten da nedostaje robe u vrijednosti između 11.000,00 i 12.000,00 kuna, a mjesec dana kasnije od KL biva obaviješten da nedostaje i novca. Što se tiče nabavljanja robe, okrivljenik navodi da su svi konobari nabavljali robu te istu plaćali iz ostvarenog utrška, a u pogledu organizacije posla okrivljenik navodi da je rad u caffe baru bio organiziran u dvije smjene i to prva koja se odvijala u vremenu od 8 do 15 sati, a druga od 15 do 22 sata. Isto tako, okrivljenik navodi da je u nekih godinu dana radilo ukupno do deset konobara. U svojoj obrani okrivljenik je još naveo kako je kolegicu RL nekoliko puta zatekao u potkradanju, pri čemu nije pobliže pojasnio o čemu se radi.

8.2

U obrani koju je dao na raspravi, okrivljenik je u bitnom naveo kako je bio zaposlenik trgovačkog društva Stara škola d.o.o., a u razdoblju od godinu i pol i voditelj caffe bara Old scholl koji se nalazio u zgradi trgovačkog centra City centar One. Taj prostor bio je u najmu odnosno podnajmu Cineplexa. Svaki dan nakon radnog vremena ugostiteljskog objekta preuzeo utržak iz registar blagajne i ostavio ga u jednom skladištu koji se nalazio uz sam lokal. Postavio bi ga na polici negdje sa strane. Međutim, nije nikada primijetio da bi taj novac nestao, osim što sam jedne prigode primijetio kako je ta omotnica sa novcem zatečena u kanti za smeće nakon čega sam je preuzeo i uzeo taj novac Inače, dnevni utržak iznosio bi između 2000 do 3000 kuna, i on bi taj novac koristio za nabavu robe, dok bi ostatak novca uplatio na račun tvrtke Stara škola. Inventura nije nikada rađena osim kada sam preuzeo objekt kao voditelj. Tada je utvrđen manjak starom voditelju. Ostatak vremena koje je radio kao voditelj funkcionirali su na opisani način, da koristi novac za nabavu a ostatak uplati. Jedne prigode nazvao me vlasnik trgovačkog društva Stara škola KL i rekao mu kako je knjigovođa utvrdio veliki najam. Međutim, niti tada nije rađena inventura. Nakon toga je ostao na tom radnom mjestu tjedan ili dva, nakon čega je prestao raditi.

9.1. Nakon provedenog postupka Sud je utvrdio kako je okrivljenik LL u inkriminiranom razdoblju bio doista voditelj poslovanja u caffe baru Old school pa time i osoba zadužena sa utrškom. Iako je u obrani koju je dao pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu opovrgnuo da bi bio voditelj poslovanja premda ne spori da je njegova dužnost bila ostvareni utržak polagati na poslovni račun poslodavca, u obrani koju je dao na raspravi je potvrdio ovaj navod a ovaj dio njegove obran podudaran je sa iskazom predstavnika oštećenika KL te konobara koji su u tom razdoblju radili u caffe baru Old school, FL, LLR, ZL, ĆL i OL. Isto tako, iz ugovora o radu na određeno vrijeme kao i iz prijave odnosno prijave o prestanku osiguranja podnijete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje navedenima vidljivo je kako je okrivljenik u razdoblju 1. ožujka do 30. lipnja 2015. te od 1. rujna 2015. pa do 29. veljače 2016. bio zaposlen kod poslodavca i to trgovačkog društva Stare škole d.o.o. iz Splita na radnom mjestu "konobara voditelja".

9.2. Sud smatra okrivljenikovu obranu neutemeljenom u dijelu u kojem opisuje postupanje s utrškom kod činjenice da u obrani ne spori svoju obvezu njegovog polaganja nakon uspoređivanja sa stanjem evidentiranog prometa po smjenama je neživotna. Naime, zdrav razum nalaže oprezni pristup u manipuliranju i čuvanju novca od strane pojedinca kojem je povjeren s druge strana, na raspravi je naveo kako i tako ostavljen novac nikada nije nestajao. Već ovakva raščlamba obrane upućuje da nitko drugi osim okrivljenika nije mogao prouzročiti manja, te da je taj manjak prouzročen samo i jedino njegovim neovlaštenim prisvajanjem.

9.3. Uvodom u poslovnu dokumentaciju oštećenog trgovačkog društva Stare škole d.o.o. iz Splita, točnije uvidom u konta blagajne zatim visinu pologa po danima promatranim kroz razdoblje specificirano u činjeničnom opisu ove optužnice te visinu prodane robe i usluga za isto to razdoblje vještačenjem je doista utvrđen manjak po obračunskim razdobljima odnosno ukupni manjak od 67.348,97 kuna. Iako tijekom istrage nije utvrđeno na koji način je provedena inventura robe da bi se mogla dati ocjena pravilnosti njenog provođenja, posebice kod činjenice da bi tijekom provođenja inventure bio utvrđen višak robe, u tom smislu vještak za financije i računovodstvo navodi kako manjak u robi može nastati iz više razloga pa tako primjerice spominje njegovo nehotično prouzročenje koje zna nastati prilikom isporuke robe u žurbi, kada se evidentira prodaja jednog, a u stvarnosti se proda drugi artikl. Međutim, polazeći od tih utvrđenja te kako iz obrane okrivljenika te iskaza ispitanih konobara i to FL, RL, ZL, ĆL te OL utvrđeno je kako se tijekom primopredaje smjene kontrolirao samo utržak ostvaren tijekom smjene, a ne i stanje zaliha, to nije moguće utvrditi niti čak pobliže vrijeme nastanka manjka na stanju robe te posljedično time istraživati i njegove uzroke, pa potom te uzroke vezati za nekog od više zaposlenika, pa se stoga ova okvir presude se oslanja samo na činjenični okvir optuženja odnosno na dokazivanje uzroka manjka gotovinskog utrška, budući je temeljem obrane okrivljenika te iskaza ispitanih svjedoka, nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo te poslovne dokumentacije oštećenika moguće ne samo rekonstruirati manipuliranje gotovinom, već i utvrditi kada i gdje je nastao manjak, na koji način i od koje osobe je prouzročen taj manjak.

9.4. Budući da je manjak kao i visina manjka neprijeporno utvrđena te kako tijekom dokaznog postupka nije prikupljen niti jedan dokaz iz kojega se taj manjak taj može vezati za određenu osobu, pa tako kod činjenice da prema obrani okrivljenika, nije prilikom polaganja utrška na račun primijetio njegov manjak, zatim da on nikoga od konobara, kao i prema kazivanju samih konobara, istima tijekom njihovog rada nije bilo poznato da bi uopće bilo manjka tijekom njihove smjene, uz okrivljenikovo neredovito dostavljanje knjigovodstvene dokumentacije knjigovodstvu, o čemu iskazuje predstavnik oštećenika, nameće se jednostavan i nedvojben zaključak kod činjenice da je upravo i samo okrivljenik od konobara preuzimao utržak kojeg je potom neredovito uz učestalo manje iznose od ostvarenog utrška polagao na račun, da je uzrok manjka upravo i jedino samo u neovlaštenom prisvajanju dijela gotovine izvršene od strane okrivljenika učinjenog prilikom polaganja novca na poslovni račun, čime su se u postupanju okrivljenika ostvarila obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. Kaznenog zakona, a s obzirom na visinu pribavljene protupravne imovinske koristi radi se o kvalificiranom kaznenom djelu pronevjere iz čl. 233. st. 2. Kaznenog zakona. kako se od počinjenja kaznenog djela u više navrata mijenjao kazneni zakon, Sud je kao blaži zakon primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

9.5. Okrivljenik je počinio predmetno kazneno djela s namjerom jer je htio ostvarenje protupravne imovinske koristi koju je i ostvario.

10. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te budući da se pitanje ubrojivosti okrivljenika nije postavilo kao prijeporno niti je bio u zabludi o protupravnosti djela, njihovom biću i okolnostima koje isključuju protupravnost, Sud ga je proglasio krivim zbog predmetnog kaznenog djela.

11. Razmatrajući činjenice bitne za određivanje vrste i odmjeravanja visine kazneno-pravne sankcije, Sud je kao olakotne okolnosti kod okrivljenika cijenio korektno i suradljivo ponašanje tijekom trajanja postupka, činjenicu da se niti prije niti poslije nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela dok je kao otegotnu okolnost našao društvenu opasnost ovakve vrste kaznenih djela.

12. Razmatrajući okolnosti koje su bitne za odabir vrste i odmjeravanje visine kazneno-pravne sankcije Sud je prethodno osudio okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine nakon čega mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora od po 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u razdoblju provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je uvjerenja kako s obzirom na značaj i težinu kaznenog djela, način izvršenja, kako je na okrivljenika moguće utjecati mjerom upozorenja da više pod prijetnjom opoziva uvjetne osude više ne vrši kaznena djela te kako će ovakva sankcija ukazati drugim mogućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela na neprihvatljivost ovakvog postupanja a ujedno i zadovoljiti zahtjeve oštećenika.

13. Sud je temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku djelomično prihvatio imovinsko pravni zahtjev oštećenika Stara škola d.o.o., u visini od 8.938,74 eura odnosno 67.348,97 kuna dok ga je za preostali dio uputio u građansku parnicu.

14. Također, temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona Sud je naložio okrivljeniku LL u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude isplatiti oštećeniku Stara škola d.o.o.., iznos od 8.938,74 eura odnosno 67.348,97 kuna na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom te o tome dostaviti dokaz sudu. Ukoliko okrivljenik u roku od šest (6) mjeseci od pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz čl. 62. Kaznenog zakona, Sud će temeljem čl. 58. st. 5. Kaznenog zakona donijeti odluku kojom se opoziva uvjetna osuda i određuje izvršenje kazne.

15. Vodeći računa o stvarno nastalim troškovima te imovinskim prilikama okrivljenika temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 Sud je obvezao okrivljenika naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 531,81 euro od čega iznos od 331,81 euro odnosno 2.500,00 kuna predstavlja trošak knjigovodstveno- financijskog vještačenja dok iznos od 200,00 eura što predstavlja sudski prosjek

U Splitu, 11. lipnja 2026. godine

ZAPISNIČAR

S U D A C

DINA MADUNIĆ

MARIJO FRANETOVIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu županijskom sudu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri primjerka.

DNA:

- okrivljeniku;

- branitelju (Željko Ostoja);

- oštećeniku Stara škola d.o.o. (nakon pravomoćnosti);

- ODO Split;

- u spis.