Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj Kž-214/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, predsjednice vijeća, mr.sc. Ane Brkić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dijana Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Alvir kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆA, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11 i 144/12, 56/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21 i 114/2022 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-101/2024-42 od 4. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika ĆA kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K- 101/2024-42 od 4. studenoga 2025. optuženik ĆA je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku ĆA je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 2091/12 - odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017,126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024 i 72/2025 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku ĆA je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 383,59 (tristoosamdesettrieurapedesetdevetcenti) eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv citirane presude žalbu je podnio optuženik ĆA zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Neosnovano se optuženik žali da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna niti sama sebi niti razlozima presude.
7.1. Optuženik je osuđen zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. KZ/11 jer u inkriminiranom razdoblju od 11. svibnja 2020. do 15. siječnja 2023., iako je bio svjestan da je dužan doprinositi za uzdržavanje svoje punoljetne kćeri FA te je bio u mogućnosti uzdržavati ju, istoj nije plaćao uzdržavanje na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, presudom Općinskog suda u Đakovu broj P Ob-46/2019-4 od 13. veljače 2019., pravomoćnom 22. studenoga 2019., na koji je način oštećenici uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 7.328,62 kune. Iako je oštećenica na raspravi održanoj 28. studenoga 2024. izjavila da joj je optuženik za trajanja kaznenog postupka, a nakon inkriminiranog perioda platio sve dospjele rate uzdržavanja u inkriminiranom periodu, ne postoji proturječnost između izreke presude i razloga presude, jer se naknada štete do koje dođe za trajanja kaznenog postupka uzima u obzir kao olakotna okolnost, sukladno odredbi članka 47. stavka 1. KZ/11, prilikom donošenja odluke o izboru vrste i mjere kazne.
8. Naime, zakonsko obilježje kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja je upravo neuzdržavanje osobe na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik ostvario sva zakonska obilježja inkriminiranog kaznenog djela, iako je naknadno za trajanja postupka podmirio cjelokupno dugovanje za inkriminirani period.
9. U odnosu na tvrdnje da je sud prikazao iznos štete u valuti koja je nepostojeća u Republici Hrvatskoj na dan donošenja presude se ističe da bi bilo ispravno uz iznos od 7.328,62 kune navesti i protuvrijednost u eurima koja prema fiksnom tečaju konverzacije iznosi 972,68 eura s obzirom na važeću valutu u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Međutim, kako je u postupku utvrđeno da je do završetka rasprave optuženik u cijelosti podmirio cjelokupno dugovanje nastalo na ime dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja, slijedom čega nije bilo potrebe za donošenjem odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a niti za nalaganjem posebne obveze optuženiku to iznos štete u kunama ne predstavlja bitnu povredu odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i ne čini izreku presude nerazumljivom.
10. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točki 1. ZKP/08, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon u smislu odredbe članka 467. stavka 1. točke 2. ZKP/08.
11. Nisu osnovani navodi žalbe da je sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. i 1. ZKP/08 jer optuženik nije ni znao za postojanje ovršne isprave do svibnja 2021., slijedom čega postoje razlozi koji isključuju krivnju, a kada je saznao za tu obvezu da je prema postojećoj ovršnoj presudi mjesečno plaćao veće iznose od onih koje je bio u obvezi plaćati te je u cijelosti podmirio cjelokupno dugovanje slijedom čega da nisu ispunjena niti obilježja inkriminiranog kaznenog djela.
11.1. Naime, ispravan je stav prvostupanjskog suda da je optuženik uredno zaprimio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Đakovu broj P Ob-46/2019-4 od 13. veljače 2019. jer je podnio žalbu protiv presude, a kako nije obavijestio sud o promjeni adrese, pravilno je sud zaključio da je optuženik na taj način opstruirao sud, izbjegavajući primitak presude, zbog čega mu je presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1193/2019-2 od 22. studenoga 2019., koju mu sud nije mogao dostaviti putem pošte, dostavljena putem e-Oglasne ploče dana 25. travnja 2020., te je ista postala ovršna 11. svibnja 2020. Napominje se da klauzula ovršnosti, a niti pravomoćnosti nisu stavljene izvan snage u parničnom postupku.
11.2. Optuženik je 19. travnja 2021. dostavio sudu podnesak kojim traži da mu se na novu adresu ..., ... ... dostavi pravomoćna presuda jer istu nije zaprimio zbog preseljenja. Podnesak je podnesen nakon što je u predmetnom kaznenom postupku podnesena kaznena prijava, slijedom čega se radi o manevru optuženika, a u svrhu izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. Uvidom u e-Spis utvrđeno je da je presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1193/2019-2 od 22. studenoga 2019., a nakon tog podneska optuženiku uručena 28. travnja 2021. Međutim, niti nakon zaprimanja drugostupanjske presude optuženik nije platio sve do tada dospjele, a neplaćene obroke uzdržavanja koji se odnose na razdoblje od podnošenja tužbe u parničnom postupku, jer je provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić utvrđeno da optuženik u inkriminiranom periodu, zaključno do 15. siječnja 2023. na ime neplaćenih, a dospjelih obroka uzdržavanja ostao dužan 7.328,62 kune, u protuvrijednosti 972,68 eura. Propuštanjem plaćanja uzdržavanja na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom optuženik je ostvario sva zakonska obilježja inkriminiranog kaznenog djela, slijedom čega nije osnovana žalba optuženika da je u konkretnom slučaju došlo do povrede kaznenog zakona.
12. Nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, nakon što je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Đakovu ukinuta optuženik je tijekom ponovnog suđenja isplatio iznos od 7.328,62 kuna, u protuvrijednosti 972,68 eura što je u svome iskazu na raspravi održanoj 28. studenoga 2024. potvrdila oštećenica FA. Naknadno plaćanje ranije dospjelih obroka uzdržavanja ne ekskulpira optuženika, budući je odredbom članka 172. stavka 3. KZ/11 propisano da nema kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja samo ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom tijekom inkriminiranog perioda.
13. Prvostupanjski je sud pod točkama 18.2. i 19. pobijane presude ispravno utvrdio kako optuženik u postupku nije dokazao da su postojali opravdani razlozi zbog kojih u inkriminiranom razdoblju nije plaćao uzdržavanje svojoj kćeri. Tako je pravilno sud zaključio da se radilo o zapravo simboličnom iznosu od svega 300,00 kuna kojeg optuženik nije plaćao, iako je vlasnik kuće u [adresa] i vlasnik poljoprivrednog zemljišta u [adresa] i [adresa], vlasnik je dva osobna automobila marke Alfa Romeo proizvedenog 2005. i marke Volkswagen Polo proizvedenog 2005., imao je otvoren obrt, a osim toga primao je i mirovinu u iznosu od 2.500,00 kuna te je mogao bez ugrožavanja vlastite egzistencije plaćati minimalan iznos uzdržavanja koji mu je naložen, a osim toga mogao je prodati i jedno od vozila.
14. Stoga je pravilan zaključak suda da je optuženik svojim ponašanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. KZ/11 u ubrojivom stanju postupajući s izravnom namjerom.
15. Budući je odredbom članka 478. ZKP/08 propisano da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno kao olakotne okolnosti optuženiku cijenio optuženikovu neosuđivanost kao i činjenicu da je za trajanja kaznenog postupka platio cjelokupan dug nastao na ime neplaćenih, a dospjelih obroka uzdržavanja u inkriminiranom periodu, dok mu otegotne okolnosti sud nije utvrdio nakon čega ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a kako iz svih okolnosti proizlazi da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, ispravno je na temelju odredbe članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
16. Slijedom svega naprijed navedenog, žalba optuženika je sukladno odredbi članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zadru 11. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sandra Radanović
