REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2734/2023-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice – specijalistice Kristine Štruglin u pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužiteljici ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime naknade štete iznos od 3.912,49 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2016. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos glavnice od 5.902,51 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2016. pa do isplate.

III. Nalaže se tužiteljici ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2 parnični trošak u iznosu od 758,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 21.2.2015. dogodila prometna nezgoda u Sesvetama koju je skrivio SŽ, vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] koji je naletio na tužiteljicu koja je bila biciklist. U ovom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede, koje su dovele do povrede prava osobnosti iz članka 19 stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu i to za: pretrpljene tjelesne boli iznos od 12.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kuna, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 15.000,00 kuna, za duševne boli zbog naruženja iznos od 20.000,00 kuna (konačno postavljen zahtjev na L-187), za tuđu pomoć i njegu za potrebnih 285 sati po cijeni od 24,39 kuna za 1 h tuđe pomoći, iznos od 6.951,15 kuna. Čime tužiteljica na ime naknade cjelokupne štete ukupno potražuje iznos od 63.951,15 kuna, a sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od datuma završetka liječenja tj. od 16. siječnja 2016. pa do isplate sve uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja jer je tužiteljica upravljala biciklom nogostupom te se uključila u promet na kolnik bez da je prethodno propustila prolazak vozila osiguranika tuženika koje se kretalo kolnikom kojom radnjom mu je oduzela prednost prolaska kršeći odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na taj način prouzročila prometnu nesreću. Stoga ističe prigovor oslobođenja od odgovornosti za naknadu štete zbog radnje oštećenika kako to propisuje članak 1067. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže izvršiti uvid u izvornike medicinske dokumentacije tužiteljice, pribaviti osobni zdravstveni karton tužiteljice, te izvršiti neposredno opažanje eventualnog naruženja na tijelu tužiteljice. Također osporava početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženu naknadu štete s obzirom da tuženik kao osiguratelj ne može pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prije nego što je opseg štete dokumentiran i potkrijepljen relevantnim ispravama na temelju kojeg se može utvrditi visina. Od dokaznih prijedloga predlaže provesti kombinirano sudskomedicinsko i prometno vještačenje na okolnost mogućnosti zadobivanja ozljeda i protivi se troškovima sastava odštetnog zahtjeva. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

3. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-128/2022-2 od 20.7.2023. žalbe i dopune žalba tužiteljice i tuženika su prihvaćene te je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3181/2017-42 od 29.11.2021. te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

4. Tužitelj podneskom od 30.1.2026. specificira tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 9.815,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 16.1.2016. pa do isplate ne navodeći koliko potražuje za svaku vrstu štete.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao presudu Prekršajnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem PpP-14179/15 od 20. prosinca 2016. (list 4-7 spisa), Zapisnik o očevidu koji je sastavljen 21. veljače 2015. (list 8-11 spisa), fotografski elaborat (list 12-21 spisa), situacijski plan prometne nesreće (list 22 spisa), medicinsku dokumentaciju o ozljedama i liječenju (list 23-33 spisa), Zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti tužiteljice (list 34 spisa), pročitan je odštetni zahtjev tužiteljice (list 38 spisa), saslušan je svjedok SŽ – osiguranik tuženika (list 74-75 spisa), tužiteljica ŠŽ kao stranka (list 83-84 spisa) koja je i saslušana dopunski na okolnost naruženja, provedeno je sudskomedicinsko vještačenje po vještaku Davoru Strinoviću (list 92 spisa), vještaku sudske medicine i prometno vještačenje po dipl. ing. Srećku Hlišću (list 94-101 spisa), stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, provedeno je liječničko vještačenje po liječniku vještaku dr. Žarku Rašiću (list 118-120 spisa), kirurgu koji je sačinio i pisani dopunski nalaz i mišljenje (list 125-127 spisa), te se liječnik vještak i usmeno dopunski očitovao na ročištu od 7.10.2021. (list 184-185 spisa), pročitan je kompletan prekršajni spis Prekršajnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem PpP-14179/15, pregledan je u njemu sadržan originalni fotografski elaborat prometne nesreće koja se dogodila 21.2.2015. te pročitano Posebno izvješće MUP-a od 13.5.2015., službena zabilješka MUP-a tužiteljice od 14.5.2015. i osiguranika tuženika od 14.5.2015.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/22.; dalje: ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Sporno je, je li tužiteljica u prometnoj nesreći sudjelovala kao biciklist ili kao pješak, sporna je odgovornost sudionika prometne nezgode, te osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. Radi utvrđivanja svih spornih okolnosti sud je proveo sudskomedicinsko vještačenje, prometno vještačenje, medicinsko vještačenje, te je saslušao tužiteljicu kao stranku i osiguranika tuženika SŽ.

9. Radi daljnjih razjašnjenja sud je izveo dokaz sudskomedicinskim i prometnim vještačenjem s zadaćom da se utvrdi dinamika nastanka prometne nesreće, te da se što preciznije odredi je li se tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja kretala kao pješak ili biciklist.

10. U svom nalazu i mišljenju vještak sudske medicine dr. Davor Strinović navodi da iz medicinske dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica 21. veljače 2015. stradala kao biciklist pri naletu osobnog vozila, te je zadobila višestruki bikondilarni prijelom lijeve goljenične kosti.

11. Prema nalazu prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća vidljivo je da je na biciklu na lijevom kraku prednje vilice došlo do pojave tragova struganja iznad osovine kotača. Na vozilu su se našli na gornjem rubnom dijelu okvira prednje registarske pločice strugotina na koju se nastavlja brisotina narančaste boje bicikla na gornjem rubu obloge prednjeg branika u dužini oko 10 cm. Po mišljenju prometnog vještaka ne može se reći je li tužiteljica vozila bicikl ili ga je gurala preko kolnika. Naletna brzina vozila na tužiteljicu i bicikl iznosila je oko 20 km/h. Uspoređujući oštećenja na biciklu i osobnom vozilu s ozljedom tužiteljice proizlazi da je ona u času naleta osobnom vozilu bila okrenuta svojom lijevom bočnom stranom tijela. Na temelju karaktera ozljede nije moguće zaključiti je li u času naleta tužiteljica vozila ili gurala bicikl. Ozljedu kakvu je zadobila tužiteljica u vidu prijeloma gornjeg dijela lijeve goljenične kosti viđamo u sličim prometnim nesrećama nastalim naletom vozila na žensku osobnu njezine starosne dobi pri naletnim brzinama od oko 20 km/h.

12. U svom nalazu i mišljenju prometni vještak dipl. ing. Srećko Hlišć koji je imao istu zadaću kao i vještak Strinović što preciznije odrediti je li se tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja kretala kao pješak ili biciklist, te utvrditi dinamiku nastanka prometne nezgode kao i mogućnost izbjegavanja nastanka štetnog događaja, prometni vještak je utvrdio da se osobno vozilo osiguranika tuženika kretalo iz smjera istoka prilaznim kolnikom k.br. 31 Ulice Ljudevita Posavskog u Sesvetama i dolaskom do raskrižja s ulicom Ljudevita Posavskog bez zadrške skretao u desno brzinom od oko 22 km/h, kada je uslijedio nailazak tužiteljice njemu s desne strane po istočnom nogostupu, za koju se ne može utvrditi je li se na biciklu vozila ili ga je gurala preko kolnika, reagirao kočenjem pri kojem je na zapadnoj strani pješačkog prijelaza došlo do kontakta osobnog vozila s tužiteljicom i biciklom pri naletnoj brzini osobnog vozila od oko 20 km/h. Ako je tužiteljica gurala bicikl preko kolnika, onda je osiguranik tuženika mogao izbjeći nesreću i u odnosu na brzinu kojom se kretao kada je tužiteljica stupala na pješački prijelaz, da je gledajući pred sebe, a ne samo u lijevo od kuda mu ulicom Ljudevita Posavskog dolaze vozila snažno zakočio. Tužiteljica bi pogledom u lijevu stranu mogla vidjeti pred ulaskom prednjim dijelom bicikla na kolnik da je osobno vozilo u neposrednoj blizini, na udaljenosti od oko 8,6 metara, pa bi ona sama izbjegla nesreću jedino da je na nogostupu sačekala prelazak osobnog vozila. Ako se tužiteljica vozila na biciklu, za osiguranika tuženika je nalet bio neizbježiv za brzine do i veće od 17 km/h, a ne bi se dogodio da je zastao ispred pješačkog prijelaza. Tužiteljica bi izbjegla nesreću vozeći se na biciklu da je prije uključivanja u promet zastala na nogostupu.

13. Na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Davora Strinovića i prometnog vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća nije bilo primjedaba pa ga je sud u cijelosti prihvatio jer je dan na temelju podataka u prekršajnom spisu, na temelju fotoelaborata, situacijskog plana, te vlastitih izračuna i mjerenja. Stoga, kako nalaz i mišljenje vještaka nije nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a ne postoji niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, to je već kako je navedeno u cijelosti prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka dr. Davora Strinovića i Srećka Hlišća.

14. Uvidom u prekršajni spis Prekršajnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem PpP 14179/15 sud je utvrdio da je tužiteljica pravomoćno oslobođena od optužbe da bi počinila prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 45. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koja odredba propisuje da vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili drugih sličnih površina), dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje.

15. Uvidom u prekršajni spis Prekršajnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem PpP 14179/15 u službenu bilješku uzetu od tužiteljice od 14.5.2015. sud je utvrdio da je tužiteljica upravljajući biciklom dolazila ravno nogostupom sa istočne strane kolnika Ulice Ljudevita Posavskog od sjevera u smjeru juga te dolaskom do raskružja sa prilaznim kolnikom kbr. 31 Ulice Ljudevita Posavskog u namjeri da bez zaustavljanja prođe preko obilježenog pješačkog prijelaza kod navedenog raskrižja na cestu te da je tom prilikom naletjela na prednji desni dio automobila. Utvrđeno je da je udarila lijevim koljenom u prednji branik te se zaustavila naslonivši se na automobil nakon čega joj je osiguranik tuženika pomogao da siđe s bicikla.

15.1. Uvidom u prekršajni spis Prekršajnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem PpP 14179/15 u službenu bilješku od 14.5.2015. uzetu od osiguranika tuženika SŽ sud je utvrdio da je osiguranik tuženika tijekom uključivanja na kolnik Ulice Ljudevita Posavskog vidio da se nogostupom njemu sa desne strane kreće ženska osoba na biciklu te da se polako kretao u namjeri da se uključi na kolnik Ulice Ljudevita Posavskog. Kada je vidio da se ženska osoba neće zaustaviti, on je zaustavio automobil u trenutku kada je ženska osoba sa biciklom silazila sa nogostupa na kolnik i pokušala obići automobil ali nje uspjela te je udarila lijevom nogom u prednji branik automobila gdje se je i zaustavila.

15.2. Uvidom u prekršajni spis Prekršajnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem PpP 14179/15 u Posebno izvješće od 13.5.2015. utvrđeno je da je tužiteljica upravljajući biciklom došla do raskrižja sa prilaznim kolnikom kbr. 31 Ulice Ljudevita Posavskog te uključivajući se u promet na prilazni kolnik kod kbr. 31 Ulice Ljudevita Posavskog nastavljajući vožnjom bicikla ravno u smjeru juga, krečući se uz zapadni rub obilježenog pješačkog prijelaza, a da prethodno nije propustila sva vozila koja su se kretala prilaznim kolnikom na koji se uključivala, naletjela na prednji dedsni dio osobnog automobila kojim je upravljao osiguranik tuženika SŽ. Utvrđeno je da nakon naleta tužiteljica i bicikl nisu pali na kolnik već je tužiteljica lijevom nogom udarila u prednji branik osobnog automobila u kojem trenutku se je vozač osobnog automobila skroz zaustavio.

16. Tužiteljica saslušana kao stranka na ročištu od 16.4.2019. (list 83-85 spisa), iskazala je da se uopće ne može sjetiti je li neposredno prije nastanka štetnog događaja vozila bicikl ili ga je gurala pored sebe, ono što sigurno zna da se prije toga vozila s biciklom, a moguće je da je neposredno prije pješačkog prijelaza sišla s bicikla. Dolazila je nogostupom prema pješačkom prijelazu na cestu i taj automobil je u vožnji trebao skrenuti u desno obzirom da neposredno pred ulazak u raskrižje postoji znak cesta s prednošću prolaska i obavezno desno. Također iskazuje da je u fotoelaboratu na snimci F3 iz te fotografije razvidno kako je izgledalo raskrižje, a iskazuje da je dolazio kamion koji je imao bolju preglednost i koji je njoj pokazao da može izvršiti skretanje u lijevo kako je i namjeravala. Međutim taj poziv na skretanje je vidio i vozač automobila pa je i on krenuo kada i ona. Navodi da joj je automobil teško ozlijedio nogu, a ona se od udarca automobila odmah našla na haubi. Svakako je bila udarena od strane automobila, time da se vozač kamiona nije zaustavljao, nego je izvršio radnju skretanja i otišao je sa lica mjesta. Tužiteljica dodaje da je odmah po nastanku štetnog događaja nazvala svoju snahu koja je bila u blizini, te je snaha odmah pozvala i sina i muža. Navodi da je sa lica mjesta odvezena kolima Hitne pomoći, te je operativno liječena i tvrdi da se danas ne može kretati bez podlaktične štake.

16.1. Svjedok SŽ (osiguranik tuženika) saslušan na ročištu od 20. studenog 2018. (list 74-75 spisa), iskazao je da se samo sjeća da se dogodila prometna nezgoda kada je odnekud skretao u desno i da se prilikom tog skretanja odnekud stvorila tužiteljica i da su se oni sudarili. Zbog proteka vremena on se ne sjeća kako se točno on kretao, a niti se sjeća kako se kretala tužiteljica, te se ne može sjetiti je li ona prethodno bila na cesti ili na nogostupu ili na biciklističkoj stazi. U svakom slučaju iskazuje da je svoj iskaz dao Policiji neposredno nakon štetnog događaja i kod toga ostaje. Također svjedok se sjeća da je neposredno prije nastanka štetnog događaja tamo bio nekakav kamion koji je otišao. Danas se ne može sjetiti je li upravljao sporednom ili glavnom ulicom. Što se tiče brzine kojom se kretao navodi da je brzina bila nikakva, jer je jako sporo skretao, a na njegovom automobilu nema nikakvih oštećenja osim tragova brisanja vozila. Svjedok se ne može niti sjetiti je li poduzeo radnju kočenja prije kontakta s tužiteljicom ili u trenutku kada je prometna nesreća bila u nastajanju. Nadalje navodi kako se ne sjeća kojom brzinom se on kretao te ne može niti reći kojom brzinom se kretala tužiteljica, a ni ne zna jesu li na biciklu tužiteljice bila kakva oštećenja.

16.2. Iskaze tužiteljice i svjedoka SŽ ovaj sud je prihvatio u dijelu u kojemu njihove tvrdnje nisu proturječne izloženim utvrđenjima iz prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka, odnosno da se dogodila prometna nezgoda na način da je osiguranik tuženika skretao desno i da je tom prilikom udario tužiteljicu na pješačkom prijelazu.

17. Kako vještak dipl. ing. Srećko Hlišć tehničkim načinom na temelju evidentiranih tragova nije mogao utvrditi da li se tužiteljica vozila biciklom po pješačkom prijelazu ili je bicikl gurala, to je ovaj sud do utvrđenja došao ocjenjujući istinitost iskaza tužitelja i svjedoka SŽ (osiguranika tuženika), uspoređujući ih s posebnim izvješćem Ministarstva unutarnjih poslova od 13.5.2015. (list 19 spisa Prekršajnog suda u Zagrebu , poslovni broj Pp P-14179/15) i službene zabilješke obavijesti tužiteljice od 14.5.2015. (list 23 spisa Prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp P-14179/15) i službene zabilješke obavijesti osiguranika tuženika od 14.5.2015. (list 24 spisa Prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp P-14179/15), te dovodeći ih u vezu s rezultatima prometnog vještačenja.

18. Tako je ovaj sud prihvatio iskaz tužiteljice iz službene bilješke od 14.5.2015. u bitnom dijelu iz kojega proizlazi da je tužiteljica upravljajući biciklom dolazila ravno nogostupom sa istočne strane kolnika Ulice Ljudevita Posavskog od sjevera u smjeru juga te dolaskom do raskružja sa prilaznim kolnikom kbr. 31 Ulice Ljudevita Posavskog u namjeri da bez zaustavljanja prođe preko obilježenog pješačkog prijelaza kod navedenog raskrižja na cestu te da je tom prilikom naletjela na prednji desni dio automobila. Sud je prihvatio i dio iskaza u kojem navodi da je udarila lijevim koljenom u prednji branik te se zaustavila naslonivši se na automobil nakon čega joj je osiguranik tuženika pomogao sa siđe s bicikla.

18.1. Naime, tvrdnja tužiteljice da je u namjeri da bez zaustavljanja prođe preko obilježenog pješačkog prijelaza kod navedenog raskrižja na cestu te da je tom prilikom naletjela na prednji desni dio automobila i udarila lijevim koljenom u prednji branik te se zaustavila naslonivši se na automobil nakon čega joj je osiguranik tuženika pomogao da siđe s bicikla, neproturječna tvrdnjama svjedoka SŽ (osiguranik tuženika) iz njegove naprijed izložene izjave iz službene zabilješke od 14.5.2015., a iz koje jasno proizlazi da se tužiteljica kretala biciklom te biciklom silazila sa nogostupa na kolnik i pokušala obići automobil ali nije uspjela pa je udarila lijevom nogom u prednji branik automobila gdje se zaustavila.

19. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je zaključio da je tvrdnja tužiteljice sa saslušanja na ročištu od 16.4.2019. da se više ne može sa sigurnošću sjetiti je li neposredno prije nastanka štetnog događaja vozila bicikl ili ga je gurala, a da je moguće da je neposredno prije pješačkog prijelaza sišla sa bicikla i da ga je gurala naknadno iskonstruirana u cilju isključivanja krivnje za nastanak predmetne prometne nezgode.

19.1. Naime, osiguranik tuženika SŽ je u prekršajnom postupku tvrdio da je tužiteljica upravljala biciklom dok je na saslušanju 20.11.2019. u ovom postupku tvrdio da se više ne sjeća je li tužiteljica vozila bicikl ili ga je gurala što je životno logično radi proteka vremena. Međutim sud smatra da su izjave dane u prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave zagrebačke, Policijskoj postaji Sesvete 14.5.2015. vjerodostojne, istine i u skladu sa provedenim prometnim vještačenjem dipl.ing. Srećka Hlišća.

20. Dakle, iz naprijed izloženih službenih zabilješki tužiteljice i osiguranika tuženika danih 14.5.2015., neposredno nakon prometne nezgode, jasno proizlazi da tužiteljica prije silaska sa nogostupa na pješački prijelaz nije sišla sa bicikla, nije se zaustavila i nije propustila automobil osiguranika tuženika te da se osiguranik tuženika nije zaustavio prije pješačkog prijelaza i propustio tužiteljicu već se zaustavio na pješačkom prijelazu tek kada je vidio da se tužiteljica neće zaustaviti te ju je prednjim dijelom branika udario u lijevu nogu.

20.1. Ove izjave tužiteljice i osiguranika tuženika se u bitnom uklapaju i u rezultate prihvaćenog vještačenja dipl. ing. Srećka Hlišća iz kojeg proizlazi da se osobno vozilo osiguranika tuženika kretalo iz smjera istoka prilaznim kolnikom kbr. 31 Ulice Ljudevita Posavskog u Sesvetama i dolaskom do raskrižja s Ulicom Ljudevita Posavskog bez zadrške skretao u desno brzinom od oko 22 km/h, kada je uslijedio nailazak tužiteljice njemu s desne strane po istočnom nogostupu, za koju se ne može utvrditi je li se na biciklu vozila ili ga je gurala preko kolnika, reagirao kočenjem pri kojem je na zapadnoj strani pješačkog prijelaza došlo do kontakta osobnog vozila s tužiteljicom i biciklom pri naletnoj brzini osobnog vozila od oko 20 km/h. Ako je tužiteljica gurala bicikl preko kolnika, onda je osiguranik tuženika mogao izbjeći nesreću i u odnosu na brzinu kojom se kretao kada je tužiteljica stupala na pješački prijelaz, da je gledajući pred sebe, a ne samo u lijevo od kuda mu ulicom Ljudevita Posavskog dolaze vozila snažno zakočio. Tužiteljica bi pogledom u lijevu stranu mogla vidjeti pred ulaskom prednjim dijelom bicikla na kolnik da je osobno vozilo u neposrednoj blizini, na udaljenosti od oko 8,6 metara, pa bi ona sama izbjegla nesreću jedino da je na nogostupu sačekala prelazak osobnog vozila. Nadalje, u slučaju da se tužiteljica vozila na biciklu, za osiguranika tuženika je nalet bio neizbježiv za brzine do i veće od 17 km/h, a ne bi se dogodio da je zastao ispred pješačkog prijelaza dok bi tužiteljica bi izbjegla nesreću vozeći se na biciklu da je prije uključivanja u promet zastala na nogostupu.

21. Polazeći od rezultata prometnog vještačenja i onih tvrdnji tužitelja i svjedoka (osiguranika tuženika) koje je ovaj sud prihvatio, ovaj sud je utvrdio da je osiguranik tuženika brzinom kojom se vozio mogao izbjeći prometnu nezgodnu da je zaustavio vozilo ispred pješačkog prijelaza i gledao ispred sebe, a ne samo u lijevo u smjeru od kuda mu Ulicom Ljudevita Posavskog dolaze vozila i da je gledajući ispred sebe vidjevši tužiteljicu zakočio, do štetnog događaja ne bi došlo. Isto tako ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica prije nego je zakoračila na pješački prijelaz sišla sa bicikla i kretala se kao pješak, gurajući bicikl po pješačkom prijelazu mogla vidjeti osiguranika tuženika na udaljenosti od oko 8,6m prije naleta te da je mogla pričekati prolazak vozila. Stoga je sud zaključio da su i tužiteljica i osiguranik tuženika jednako krivi za nastanak predmetne prometne nezgode, jer je tužiteljica postupila protivno članku 112. stavak 6. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14. i 64/15.) dok je osiguranik tuženika postupio protivno članku 45. stavku 1. i 4. ZSPC-a.

22. Naime, člankom 45. stavkom 1. ZSPC-a propisano je da vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje.

22.1. Člankom 112. stavkom 3 . određeno je da ako biciklistička staza ili biciklistička traka ne postoje, vozači osobnih prijevoznih sredstava mogu se kretati po površinama namijenjenim za kretanje pješaka te zonama smirenog prometa pod uvjetom da vode računa o sigurnosti drugih sudionika u prometu. Stavkom 7. istog članka određeno je da vozač bicikla koji se kreće biciklističkom stazom prije stupanja na kolnik ceste koju namjerava prijeći, kada biciklistička staza preko kolnika koji namjerava prijeći nije označena, dužan zaustaviti bicikl i gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika ceste.

23. Tužiteljica je kriva za nastanak predmetne prometne nezgode, jer nije sišla sa bicikla prije stupanja na kolnik ceste koju namjerava prijeći, pogledala može li sigurno proći i propustila prolazak vozila osiguranika tuženika, obzirom biciklistička staza preko kolnika koji je namjeravala prijeći nije označena te se radi o pješačkom prijelazu te je bila dužna zaustaviti bicikl i gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika ceste.

23.1. Naime, jasno je da do predmetne prometne nezgode ne bi došlo da je tužiteljica sišla s bicikla prije stupanja na kolnik ceste koju je namjeravala prijeći i propustila prolazak vozila osiguranika tuženika.

24. Osiguranik tuženika je kriv za nastanak predmetne prometne nezgode, jer nije zastao ispred pješačkog prijelaza i gledajući ispred sebe, a ne samo u lijevo od kuda mu Ulicom Ljudevita Posavskog dolaze automobili snažno zakočio.

24.1 Naime, jasno je da bi predmetna prometna nezgoda bila izbjegnuta da je tužiteljica sišla sa bicikla, pogledala u lijevo i vidjela udaljenost automobila od 8,6 m te ga propustila odnosno da je osiguranik tuženika zastao ispred pješačkog prijelaza i gledajući ispred sebe a ne samo u lijevo od kuda mu Ulicom FŽ dolaze automobili snažno zakočio. Dakle, tužiteljica i osiguranik su jednakom nepažnjom doprinijeli nastanku prometne nezgode.

24.2. Stoga je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica kriva za predmetnu prometnu nezgodu 50%, a osiguranik tuženika 50%.

24.3. Imajući u vidu da je osiguranik tuženika kriv za nastanak predmetne prometne nezgode 50%, to je tuženik u tom omjeru dužan nadoknaditi imovinsku štetu nastalu tužiteljici zbog imovinske i neimovinske štete u predmetnoj prometnoj nezgodi i to sukladno članku 1100. stavku 2. i članku 1095. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) i članku 11. stavku 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP).

24.4. Pri tome se napominje da je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne i kaznene odgovornosti pa je u konkretnom slučaju valja utvrditi postoji li doprinos oba sudionika štetnog događaja, a ako postoji doprinos koliki bi taj doprinos iznosio, pa slijedom toga utvrditi i suodgovornost oba sudionika štetnog događaja. Stoga, neosnovano tužiteljica smatra da ne postoji nikakav propust tužiteljice prilikom nastanka štetnog događaja.

25. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine postavljenog tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po prof. dr. sc. Žarku Rašiću, spec. kirurgu, koji je svoj prvi nalaz dostavio 4.5.2020., a bez pregleda tužiteljice. Nakon što je punomoćnik tužiteljice prigovorio takvom nalazu i mišljenju i predložio da vještak ujedno i pregleda tužiteljicu, te da ocijeni cjelokupne posljedice iz štetnog događaja, kako na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije tako i na temelju pregleda tužiteljice vještak je utvrdio da je tužiteljica stradala u štetnom događaju 21.2.2015. kada je zadobila višeiverni bikondilarni prijelom lijeve goljenične kosti. Liječena je u KB Dubrava, nakon RTG, MSCT obrade je učinjena operacija stabilizacije prijeloma. Nastavno je kontrolirana po kirurgu uz RTG praćenje sanacije prijeloma, a rehabilitirana je u Toplicama. Nadalje, vještak utvrđuje da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno stanje se stabilizirano 15.1.2016. nakon kontrole kirurga. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta trajnog karaktera u trajanju od 4 dana, srednje jake boli u trajanju od 8 dana, te manje bolove trajnog karaktera koji su trajali tijekom 60 dana. Povremeni manji bolovi iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Pretrpjela je primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja postoje tzv. sekundarni strah koji nastaje kao posljedica tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica i to jaki strah u trajanju od 3 dana, srednje jaki strah kroz 8 dana, dok se potom nastavlja stanje manjeg straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od oko 21 dan. Kod tužiteljice je nastupilo smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 10% koji se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena, otežanom izvođenju čučnjevima, bolovima pri dužem stajanju i penjanju po stepenicama u lijevom koljenu. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir životna dob tužiteljice, te postojeće degenerativne promjene lokomotornog sustava, vezane za životnu dob, te se ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 10 % odnosi isključivo na stanje po predmetnom štetnom događaju. Kod tužiteljice je nastupilo naruženje zbog ožiljka koje se nalazi s vanjske strane lijevog koljena, ožiljak dužine oko 24 cm bjelkaste boje u razini kože u vidu razvučenog slova S, i kako hoda uz pomoć podlaktične štake, to naruženje predstavlja naruženje srednjeg stupnja. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno, te još 75 dana po 2 sata dnevno. Potom joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega po 1 sat dnevno kroz 45 dana za uobičajene kućanske poslove i pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično. 41. Na dopunski pisani nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Žarka Rašića nakon što je vještak ocijenio naruženje tužiteljice jer je sporna ocjena vještaka kako tužiteljici zaostaje naruženje srednjeg stupnja jer se ta ocjena ocjenjuje na neistinitoj činjenici da je tužiteljici potrebna štaka pri hodu. Tuženik se poziva na fotografije iz detektivskog izvješća koje je priložio u svom podnesku od 15.7.2019. gdje tuženik dostavlja izvješće sačinjeno 18.4.2019., dakle svega dva dana nakon što je tužiteljica saslušana pred ovim sudom i iz tih fotografija je razvidno kako tužiteljica hoda sasvim normalno i bez poteškoća upravlja biciklom i kreće se bez ikakvih ortopedskih pomagala, bez štaka i bez šepanja. Stoga kako je tužiteljica prema tim priloženim fotografijama potpuno pokretna i sasvim normalno hoda i upravlja biciklom, to ista ne trpi nikakvo naruženje s osnova činjenice da hoda sa podlaktičnom štakom.

25.1 Obzirom na ove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a vezano za ocjenu naruženja koja je u srednjem stupnju zbog činjenice što tužiteljica koristi podlaktičnu štaku usmeno se očitovao Žarko Rašić jer je tuženik i prije usmenog očitovanja vještaka još jedanput dostavio detektivske snimke u svom podnesku od 19.03.2021. koje su sačinjene 09.02.2021.g., a iz kojih je i nadalje vidljivo kako tužiteljica i nadalje normalno upravlja biciklom i to na dužim relacijama, te normalno hoda bez upotrebe štake i bez ikakvog šepanja pri hodu. U svom usmenog očitovanju na ročištu od 7.10.2021. (list 184-185 spisa), vještak dr. Žarko Rašić je rekao da ukoliko se izuzme upotreba podlaktične štake tada opisani ožiljak predstavlja naruženje lakog stupnja koji je vidljiv kada tužiteljica nosi odjeću iznad koljena, kada je u donjem rublju ili kupaćem kostimu. Vještak je također ispitan i na okolnost je li tužiteljici s obzirom na medicinsku dokumentaciju koja je priložena u spis moguća vožnja bicikla, vještak se očitovao da je on prilikom pregleda tužiteljice izmjerio i pokretljivost koljena i kukova, pa je utvrdio da tužiteljica ima dovoljnu pokretljivost koljena i kuka tako da ima mogućnost za sigurno upravljanje biciklom. Vještak upitan od strane punomoćnika tužiteljice da li činjenice koje su utvrđene u medicinskoj dokumentaciji, a to su poštedni hod, otežani hod, šepanje na lijevu nogu i nošenje ortoza na oba koljena utječu na potrebu tužiteljice za povremenim korištenjem podlaktične štake, vještak se očitovao da nabrojane činjenice utječu na povremenu upotrebu podlaktične štake prvenstveno kada se radi o situacijama dužeg hoda jer upotreba štake smanjuje opterećenje lijevog koljena ukoliko se štaka nosi na suprotnoj strani odnosno u desnoj ruci. Nakon usmenog očitovanja vještaka sud je sa sigurnošću utvrdio da stupanj naruženja kod tužiteljice predstavlja naruženje lakog stupnja, te da bez obzira na činjenicu je li tužiteljici povremeno potrebno nošenje podlaktične štake, sud utvrđuje, a s obzirom na priložene detektivske snimke u dva navrata, a to su snimke koje su sačinjene 18.4.2019. i potom 9.2.2021. da tužiteljica niti šepa, niti koristi podlaktičnu štaku, već štoviše uredno i normalno hoda zbog čega ne postoji nikakvo naruženje s osnova činjenice korištenja podlaktične štake. Nakon usmenog očitovanja liječnika vještaka tuženik je u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da je vještak proturječan jer je vještak prvo iskazao da kod tužiteljice postoji naruženje lakog stupnja, da bi naknadno iskazao da se radi o naruženju između lakog i srednjeg stupnja. Također tuženiku je neprihvatljivo da sama činjenica što tužiteljica upravlja biciklom i ne nosi podlaktičnu štaku, da to utječe na omjer trajnih posljedica, pa stoga predlaže izvođenje dokaza novim vještačenje.

25.2. Sud je odbio dokazni prijedlog punomoćnika tuženika za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem iz razloga što je u konkretnom slučaju vještak laki stupanj naruženja kod tužiteljice ocijenio samo u odnosu na ožiljak, a kada je upitan da ocijeni stupanj u situaciji ožiljka i povremenog nošenja podlaktične štake, tada je naruženje po ta dva osnova ocijenio od lakog do srednjeg. Isto tako vještak je u odnosu na prigovor tuženika da smanjenje životne aktivnosti ne može iznositi 10% s obzirom da se tužiteljica kreće bez štake i da vozi bicikl, da je vještak naveo da je ocjenu smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice utvrdio ne temeljem činjenica nošenja štake ili nenošenja štake, već je ocjenu smanjenja životne aktivnosti od 10% utvrdio temeljem mjerenja pokretljivosti koljenskog zgloba i to prilikom pregleda tužiteljice.

25.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i pregledom tužiteljice, a vještak se i očitovao na primjedbe tuženika, te na ocjenu stupnja naruženja na način da je tu ocjenu naruženja utvrdio u lakom stupnju s obzirom na opisani postoperativni ožiljak. Obzirom da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, odbio je dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem kao nesvrsishodnim, jer iz cjelokupnog nalaza i kasnijeg usmenog očitovanja jasno proizlazi da je vještak utvrdio da je naruženje kod tužiteljice lakog stupnja, te da je smanjenje životne aktivnosti utvrđeno temeljem mjerenja pokretljivosti koljenskog zgloba. Time je sud u cijelosti utvrdio osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

25.4. Sukladno članku 1100. stavku 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije), sud se rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih tjelesnih boli, duševnih boli, straha i naruženja izazvanih trajnim narušenjem zdravlja. Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici, da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

25.5. Cijeneći u okviru i na način predviđen člankom 1100. stavkom 2. ZOO-a, intenzitet i trajanje bolova koje je trpjela tužiteljica, sud je utvrdio da je osnovan zahtjev u iznosu od 1.592,67 EUR. S obzirom da je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela strah, sud je utvrdio da bi po tom osnovu bila primjerena novčana naknada u iznosu od 1.327,23 EUR. Dosuđena naknada razmjerna je intenzitetu i trajanju pretrpljenog straha. Cijeneći stupanj umanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 10% prema članku 1100. stavku 2. ZOO-a, sud je utvrdio da bi tužiteljici bila primjerena pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.990,84 EUR. Sud je pri ocjeni ovog vida neimovinske štete osim stupnja smanjenja životnih aktivnosti uzeo u obzir i činjenicu da će tužiteljica po prirodnom tijeku stvari zadobivene posljedice osjećati još dugi niz godina. Nadalje sud je prema članku 1100. stavku 2. ZOO-a utvrdio da bi tužiteljici s osnova naruženja pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 1.990,84 EUR. Pri tome je sud imao u vidu i ožiljak kojeg ga je opisao vještak dr. Žarko Rašić u svom nalazu i mišljenju, ali i taj postoperativni ožiljak je i sud utvrdio neposrednim opažanjem i utvrdio da se isti proteže dužinom kroz 2/3 goljenične kosti, potom ide horizontalno duž cijele bočne strane lijevog koljena s vanjske strane i penje se na natkoljeničnu kosti u dužini od 10-ak cm. Također je i sud neposrednim opažanjem utvrdio i zadebljanje na potkoljenici. Ožiljak je bijele boje, dobro je srastao i povezan je vezivnim tkivom. S obzirom da je sud temeljem fotografija priloženih u spis utvrdio da se tužiteljica dosta kreće s biciklom, a da u tim prigodama nosi duge hlače, to sud smatra da s obzirom na činjenicu da je taj postoperativni ožiljak vidljiv i situacijama nošenja odjeće iznad koljena i u situacijama kada je potkoljenica i natkoljenica izložena pogledima, da je primjerena naknada za laki stupanj naruženja iznos od 1.990,80 EUR.

25.6. Sud tužiteljici nije dosuđivao naknadu za naruženje koje bi se odnosilo na šepanje ili nošenje podlaktične štake jer nije sporno da je tužiteljica dva puta saslušavana i da je oba puta na ročište došla sa podlaktičnom štakom, ali je očito da ona tu podlaktičnu štaku u stvarnosti uopće ne koristi.

25.7. S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužiteljice, naruženje, dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, trajnost posljedica i dob tužitelja, ovaj sud smatra da joj u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 6.901,58 EUR. Imajući u vidu doprinos tužiteljice u štetnom događaju od 50%, tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 3.450,79 EUR

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 285 sati. Tužiteljica je iskazivala da joj je bila potrebna pomoć i da su mu tu pomoć pružali ukućani koji su ju njegovali. Uzimajući u obzir mjesne prilike u kojima živi tužiteljica, sud je uzeo da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosu 3,24 EUR, koliko je tužiteljica i zatražila. Primjenjujući članak 223. ZPP-a, sud je na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio tužiteljici iznos od 923,40 EUR. Imajući u vidu omjer suodgovornosti tužiteljice od 50% sud je tužiteljici s osnova tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 461,70 EUR

27. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova naknade neimovinske i imovinske štete u visini glavnice od 3.912,49 EUR, dočim ju je s iznosom od 5.902,51 EUR odbio .

28. U odnosu na dopuštenost preinake tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 30.1.2026. valja reći da je tužiteljica navedenim podneskom povećala iznos neimovinske štete i imovinske štete, te tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavka 1. ZPP-a. Međutim, člankom 191. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužiteljica preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužiteljica je tužbu preinačila (povećala postojeće zahtjeve) nakon provedenog nalaza i mišljenja te uslijed povećanja životnih troškova i inflacje. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je prilikom zauzimanja pravnog shvaćanja precizirao odlučne okolnosti kojima se vodio pri izmjeni Orijentacijskih kriterija, stoga je nužno da i sudovi prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade uzmu iste te okolnosti u obzir, odnosno promjenu u odnosu na 2020. kada su kriteriji doneseno, posebice jer je riječ o značajnim promjenama koje kao takve uvelike utječu na visinu i pravičnost same naknade. Dakle, posebni ekonomski uvjeti kao ovi (značajan porast stope inflacije) nedvojbeno predstavlja okolnosti koje sudovi trebaju uzeti u obzir prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade jer u suprotnom ne bi došlo do ispunjavanja svrhe Orijentacijskih kriterija. Nadalje, sud primjenom članka 190. stavak 3. ZPP-a može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama te sud, uzimajući u obzir sve navedeno, takvu preinaku smatra dopuštenom.

28.1. Također se ističe da tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva, jer je riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka zbog čega se ne može reći da je u konkretnom slučaju riječ o drugom obliku štete te se presuda donosi u odnosu na stanje na dan zaključenja rasprave, a zastara je prekinuta podnošenjem tužbe. Stoga je sud i prigovor zastare u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva ocijenio neosnovanim.

29. Obveza pravične novčane naknade, na temelju članka 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Članak 12. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1429/2024 od 8. 1. 2025.). Uvidom u odštetni zahtjev i povratnicu o preporučenoj pošiljci utvrđeno je da je isti podnesen 14. 7. 2015., koji odštetni zahtjev je tuženik primio prema evidenciji 15.7.2015. Međutim, obzirom tužiteljica potražuje zateznu kamatu od kasnije datuma, odnosno od 16.1.2016., dosuđena joj je zatezna kamata od 16.1.2016.

29.1. Slijedom toga, tužiteljici su na dosuđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete (sveukupno 3.912,49 EUR) dosuđene zatezne kamate tekuće od 16. 1. 2016. do isplate u visini stope zakonske zatezne kamate po stopi određenoj člankom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.; dalje ZIDZOO) do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.; dalje ZIDZOO) i po stopi određenoj Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.; dalje ZIDZOO).

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 60 %, dok je u osporavanju pravne osnove uspio sa 50 %, što ukupno iznosi 110%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se tuženikov uspjeh u sporu od 55 %. Tužiteljica je u pogledu visine uspjela sa 40 %, a u pravnoj osnovi sa 50%, što ukupno iznosi 90%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužiteljice od 45%. Obzirom je tuženik stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu sud je od uspjeha tuženika oduzeo i oduzme uspjeh tužiteljice pa je tako tuženik uspio u sporu u visini od 10%.

30.1. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; OT- a.) prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje i to troškovi za odgovor na tužbu 100 bodova, trošak sastava podneska od 12.7. 2019.,14.10.2020. i 19.10.2021. za svaki 100 bodova Tbr.8/1 OT-a, trošak sastava podneska od 4.12.2021. 50 bodova Tbr. 8/2 OT-a, trošak pristupa ročištu 7.6.2018., 20.11.2018., 16.4.2019., 15.1.2020., 10.03.2021., 7.10.2021. i 7.5.2026. za svako 100 bodova Tbr. 9/1 OT-a te trošak sastava žalbe od 3.12.2021. 125 bodova Tbr. 10/1 OT- a- . Ukupno je tuženiku priznato 1.275,00 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% PDV-a iznosi 3.187,50 EUR. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu od 3.12.2021. u iznosu od 85,21 EUR, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 3.272,21 EUR, a razmjerno uspjehu u sporu od 10% iznosi 327,27 EUR.

30.2. Trošak plaćenog kombiniranog prometnog sudskog - medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR te trošak pristupa vještaka ročištu u iznosu od 33,18 EUR dosuđeno je u cijelosti, budući da je to vještačenje bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i njegova cijena nije ovisila o vrijednosti predmeta spora.

30.3. Stoga ukupno priznati trošak tuženika, koji mu je dužna nadoknaditi tužiteljica iznosi 758,62 EUR.

30.4. Na dosuđeni trošak tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od dana donošenja presude pa do isplate.

31. Obzirom je tužiteljica stranka koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, njezin zahtjev za parnični trošak je neosnovan.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2026.

Sutkinja

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica - specijalistica Kristina Štruglin