Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-232/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Imonu Choudhuryiju, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Imon Choudhury i mr.sc. Ivana Špehar Janković u Zagrebu, protiv tuženog BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glavaš & Partneri d.o.o. u Osijeku, radi povrede prava osobnosti i naknade nematerijalne štete, nakon rasprave održane i zaključene 20. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.000,00 EUR (osamtisućaeura) odnosno 60.276,00 kuna/fiksni tečaj konverzije 7,53450, sa zateznom kamatom koja teče od dana 8. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja VA za naknadu zateznih kamata od 3. lipnja 2019. do 7. srpnja 2020., na dosuđeni iznos iz točke I. izreke ove presude, kao neosnovan.

III. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja VA preko dosuđenog iznosa od 8.000,00 EUR (osamtisućaeura), odnosno 60.276,00 kuna do zatraženog iznosa od 11.908,42 EUR (jedanaesttisućadevetstoosameuraičetrdesetdvacenta), odnosno 89.724,00 kune/fiksni tečaj konverzije 7,53450, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 993,71 EUR (devetsodevedesettrieuraisedamdesetjedancent), uvećan za zatezne kamate od 11. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Zbog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2024., broj Gž-3722/2023- 3, kojim je ukinuta presuda ovog suda od 15. lipnja 2023., broj P-375/2020-48, predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

2. Tužitelj je u tužbi naveo kako je tuženik u nazočnosti i putem punomoćnika 3. lipnja 2019. iznio za tužitelja da je počinio kazneno djela teškog ubojstva iz članka 35. stavak 2. točka 1. i 6. Krivičnog zakona Republike Hrvatske/91, sada članak 111. točka 1. Kaznenog zakona/11 na štetu MA. Tuženik je protiv tužitelja, a što je njegovo pravo, podnio kaznenu prijavu radi kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 35. stavak 2. točka 1. i 6. Krivičnog zakona Republike Hrvatske/91, sada članak 111. točka 1. Kaznenog zakona/11 na štetu MA, s dopunom od 10. lipnja 2019., a potom još jednu dopunu kaznene prijave zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, isto na štetu MA. Navedene kaznene prijave odbačene su rješenjem ŽDO u Zagrebu 23. lipnja 2020. pod brojem KP-DO- 297/20. Tuženik je naveo da je MA u kolovozu 1991. usmrtio tada 16-godišnji tužitelj VA, pripadnik tzv. Branimirove osječke bojne ili "zaštitne čete". U postupku protiv tuženika na Županijskom sudu u Zagrebu koji je u tijeku pod brojem K-rz-4/16 (K-rz-3/18) provedena su tri vještačenja kojima je nedvojbeno utvrđeno da je uzrok smrti pokojnog MA kiselina iz akumulatora koju je bio prisiljen popiti. Dana 12. listopada 1990. tuženik je imenovan sekretarom Sekretarijata narodne obrane (SNO) općine Osijek, s ciljem i zadaćom organizacije obrane i ustroja hrvatskih obrambenih oružanih snaga, uoči hrvatskoga osamostaljenja. Tu je dužnost obnašao do 24. travnja 1992. Tuženiku je poznato da tužitelj, pogotovo u dobi od 16 godina, nije samovoljno mogao niti privoditi, niti je privodio, lišio slobode bilo koju osobu pa tako i MA. Bez naloga tuženika nije bilo moguće privoditi nikoga u prostorije sekretarijata kojeg je bio na čelu, niti su se protiv bespravno lišenih slobode mogle poduzimati bilo kakve radnje bez izričitog odobrenja tuženog. Na navedeni način tuženik je prenio neistinite tvrdnje široj javnosti putem medija, televizijskih kuća, a koje su citirale sve tiskovine i portali u RH kao i neki inostrani mediji, za koje je znao da ne sadrže istinite činjenice, te je nastojao lažne tvrdnje prikazati kao istinitima. Prijavljeni ne samo prijavio kazneno djelo, a što je njegovo pravo, nego je to javno iznio pred svim domaćim medijima u nekoliko navrata, pred medijima TV kuća, koje tvrdnje su prenijele gotovo sve domaće tiskovine i portali kao i neki inostrani mediji. Na ovaj način prijavljeni je putem medija lažnim tvrdnjama okaljao čast i ugled tužitelja s ciljem pogoditi i destabilizirati u prvom redu ono područje osobnosti tužitelja koje se očituje u mišljenju drugih o njemu. Upravo je priznanje i uvažavanje ljudskog dostojanstva od drugih ono osnovno svojstvo ugleda. Ljudsko dostojanstvo je prirodno čovjekovo svojstvo. Zato svaki čovjek ima osjećanje osobne vrijednosti i kao takvome mu pripada pravo da od drugih očekuje i traži da poštuju njegove temeljne vrijednosti koje mu pripadaju kao socijalnom biću. Stoga je tuženik svjesno iznoseći apsurdne besmislice i potpune laži za koje je znao da su laži ili je barem morao znati da su laži, želio prikazati kao istinu, tužitelju nanio štetu u odnosu na njegovu čast i ugled prikazujući i javno ga prozivajući kao ubojicu i osobu koja je počinila ratni zločin prema civilnom stanovništvu te ga javno difamirao i izložio teškom i trajnom preziru, poruzi i omalovažavanju sugrađana i svih neupućenih građana RH. Na ovaj način tuženik je počinio i kazneno djelo iz čl. 304. st. 1. KZR – lažno prijavljivanje kaznenog djela, za koje ne postoje nikakve ispričavajuće okolnosti. Tužitelj doživljava neugodnosti uslijed danih izjava od strane tuženika te se mora kontinuirano opravdavati i uvjeravati prijatelje, poznanike, sugrađane da nije učinio ono za što ga je tuženik javno prozvao. Zbog stalnih neugodnosti i telefonskih poziva zbog reakcija javnosti koje je tuženik izazvao kod javnosti potencirale su kod tužitelja tjeskobu, uznemirenost i osjećaj negativne stigmatizacije te izazvale intenzivne duševne boli. Duševna bol sastoji se od niza neugodnih osjećaja, strepnje zbog neizvjesnosti, potištenost, poniženje, straha koji su proizašli iz promjene okoline prema njemu nastale objavljivanjem inkriminirajućeg teksta. Tužitelj je postao napet, razdražljiv, nesiguran u sebe, dekoncentriran, rastrojen i posljedično manje učinkovit u svakodnevnim aktivnostima, odnosno mora ulagati više napora nego inače kako bi obavio svakodnevne aktivnosti. Inkriminirajuće izjave dane medijima izrazito teško društveno i diskvalificira tužitelja u sredini u kojoj živi i radi te gdje je društveno afirmiran. Tuženik je tužitelju pričinio nematerijalnu štetu za koju tužitelj potražuje satisfakciju u iznosu od 150.000,00 kn. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tužitelju.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je tužba u cijelosti neosnovana, kako u pravnom osnovu, tako i u visini. Nije sporno da je zbog postojanja osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela teškog ubojstva i kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva tuženik protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu, kao i da je zaprimio obavijest Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu o odbačaju kaznene prijave tužitelja i to iz razloga jer prijavljeno djelo nije kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti kako je to opisano u članku 206. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku. Opće je poznato kako se protiv tuženika pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem K-Rz-4/2016 vodi ponovljeni kazneni postupak kojim se tuženika tereti za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina u Osijeku u tzv. slučajevima "garaža" i "selotejp", a koji se u odnosu na slučaj "garaža" vodio i protiv tužitelja gdje je tužitelj davao svoje iskaze u kojima je opisivao svoju ulogu u inkriminiranim događajima, a isto je višestruko činio i putem medija. Obzirom da u slučaju postojanja osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina i teškog ubojstva nitko ne može biti aboliran od kaznenog progona, pa čak ni tužitelj, tuženik je temeljem svih tužiteljevih iskaza koje je isti davao u različitim fazama i u različitim procesnim ulogama u kaznenom postupku protiv tuženika, kao i na temelju vlastitih znanja tužitelja, istoga prijavio zbog postojanja osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina i teškog ubojstva čime je postupio u skladu s člankom 204. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku. Tuženik je tužitelja prijavio upravo za ona kaznena djela u odnosu na koja se protiv tužitelja vodio kazneni postupak sve do nezakonitog dodjeljivanja statusa krunskog svjedoka. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu priležeću dokumentaciju, izvršio je uvid u linkove dostavljene uz tužbu koji su navedeni na stranici 5 spisa, nadalje je pročitao dopis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 23.6.2020. (dalje u tekstu: ŽDO u Zagrebu - stranica 13 spisa), potvrdu Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije od 9.6.2011. (stranica 14 spisa), zapisnik Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 6.7.2005. (stranice 17-21 spisa), istražni zahtjev ŽDO u Zagrebu od 17.5.2006. (stranice 22-26 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 3.4.2007., broj Kvu-25/07-2 (stranice 27-29 spisa), zapisnik Županijskog suda u Zagrebu od 3.6.2019., broj K-Rz-4/16 (stranice 30-39 spisa), prijedlog ŽDO u Zagrebu od 3.8.2005. (stranice 42-43 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 17.5.2006., broj Kio-I-Rz-1/06 (stranice 44-48 spisa), dopis branitelja BA od 20.11.2017. (stranice 49-50 spisa), kaznena prijava od 31.5.2019. (stranice 51-52 spisa) i od 30.10.2020. (stranice 81-82 spisa), dopuna kaznene prijave od 10.6.2019. (stranice 56- 57 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆA od 20.2.2007. (stranice 58-59 spisa), izjava (stranice 60-61 spisa), izjava VA objavljena na HTV emisiji „Nedjeljom u dva“ (stranice 62-68 spisa), rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda u Zagrebu od 5.2.2009. (stranice 69-74 spisa), novinski članci (stranice 75-77 spisa i stranice 226-241 spisa), otvoreno pismo glavnoj državnoj odvjetnici Republike Hrvatske od 9.11.2020. (stranice 83-87 spisa), karton pacijenta-tužitelja (stranice 123–202 spisa), anonimizirano rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7.6.2016., broj Kž-23/15-29 (stranice 204-214 spisa), e-mail od 9.5.2022. (stranice 242-243 spisa), obavijest ŽDO u Zagrebu od 26.6.2020. (stranica 244 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25.2.2021., broj Pn-1667/19-20 (stranice 245-257 spisa), presuda Županijskog suda u Šibeniku od 11.3.2022., broj Gž-611/2021-3 (stranice 258-261 spisa), presuda ovog suda od 17.5.2023., broj Pn-220/2020-34 (stranice 276-285 spisa). Izvršen je uvid u spis ŽDO u Zagrebu broj KP-DO-297/2020 i u spis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KP-DO-897/2020. Saslušani su tužitelj i tuženik.

4.1. Na ročištu održanom kod ovog suda 25. travnja 2022., sud je donio rješenjem kojim je odlučio da se neće izvršiti spajanje spisa broj P-375/2020 sa spisom broj Pn- 220/2020.

4.2. Na ročištu održanom kod ovog suda 31. svibnja 2023., sud je donio rješenje kojim je odlučio da se neće provesti dokaz saslušanjem svjedoka NA, OA i ĐA, budući da su isti predloženi da se saslušaju kao svjedoci, a radi se o vještacima, te zapravo oni niti nemaju neposredna saznanja o predmetu ovog postupka. Također je sud odlučio kako neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka GA i FA budući da saznanja istih o postupanjima i djelovanjima tužitelja nisu od utjecaja na rješavanje u ovoj pravnoj stvari, budući da je predmet ovog postupka naknada štete zbog podnošenja kaznene prijave, te prenošenje takve informacije putem medija, a o kojim činjenicama nisu predloženi svjedoci. Jednako tako je na istom ročištu sud donio rješenje kako se neće preslušati snimka, odnosno CD koji je sudu dostavio HRT, a to iz razloga jer snimka koja je dostavljena je loše kvalitete, pa je tužitelj predložio kako istu nije potrebno preslušavati.

4.3. Na ročištu održanom kod ovog suda 20. svibnja 2026., sud je donio rješenje kojim je odlučio da se neće pribavljati spis Županijskog suda u Zagrebu broj Krz-4/2016 (sada Krz-3/2018) s obzirom da je Županijski sud u Zagrebu izvijestio ovaj sud kako nisu u mogućnosti dostaviti spis jer se isti nalazi na odlučivanju pred Visokim kaznenim sudom Republike Hrvatske povodom žalbe na presudu i rješenje. Nakon toga, ovaj sud je ponovno svojim dopisom od 24. veljače 2026., broj P-232/2024-11 zatražio spis Županijskog suda u Zagrebu broj Krz-4/2016 (sada Krz-3/2018), na koji nije odgovoreno do zaključenja glavne rasprave. Stoga ovaj sud zaključuje kako navedeni spis nije moguće priklopiti, pa isti nije moguće izvesti, sukladno članku 226. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.-dalje u tekstu: ZPP). Za napomenuti je kako je ovaj postupak započet još 8. srpnja 2020., a nemoguće je utvrditi koliko bi dugo pribava predmetnog spisa potrajala da se predmetni postupak završi.

5. Iz linkova dostavljenih uz tužbu koji su navedeni na stranici 5 spisa proizlazi kako su razni internetski portali objavili kako je tuženik, uoči novog suđenja, prijavio glavnog svjedoka i to tužitelja i za isto podnio kaznenu prijavu.

6. Iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 23.6.2020. (dalje u tekstu: ŽDO u Zagrebu - stranica 13 spisa) proizlazi kako je punomoćnik tuženika obavješten da je 23. lipnja 2020. donijeto rješenje o odbačaju kaznene prijave koju je tuženik, kao optuženi, podnio, putem punomoćnika, protiv tužitelja i koja kaznena prijava se odnosi na stavljanje na teret tužitelju da je počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. Nadalje se navodi kako se kaznena prijava odbacuje jer prijavljeno djelo nije kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, sukladno članku 206. stavku 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku, dok u odnosu na ostala navodna teška ubojstva uopće ne postoje činjenice i okolnosti koje bi s razumnom vjerojatnošću ukazivale da bi prijavljeni VA (ovdje tužitelj) ubio navodnih stotinu ili pedeset osoba, pa za isto ne podnosi osnovana sumnja i takva prijava se, sukladno članku 206. stavku 1. točci 4. Zakona o kaznenom postupku, odbacuje.

7. Iz zapisnika Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 6.7.2005. (stranice 17- 21 spisa) proizlazi kako je tužitelj dao iskaz u svezi garaža koje su se nalazile u krugu Općine i da mu je poznato kako su se u iste stalno dovozili isključivo civili, građani grada Osijeka, radi ispitivanja i vjerojatno prikupljanja informacija. Također da mu je poznato da su isti bivali premlaćivani, a nakon nekog vremena (obično od 12-24 sata) odvezeni u hladnjači novosadskih registracija. Također ne može znati koliko je kasnije ubijeno osoba nakon ispitivanja ali smatra da se radi o 10-tak isključivo civila. Iskazao je i kako se radi o postrojbi, u kojoj je on bio do 12. srpnja 1992., u kojoj su zapovijedi dobivali isključivo od tuženika.

8. Iz istražnog zahtjeva ŽDO u Zagrebu od 17.5.2006. (stranice 22-26 spisa) proizlazi kako je podnijet prijedlog za provođenje istrage protiv tužitelja i tuženika, zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnoga prava.

9. Iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3.4.2007., broj Kvu-25/07-2 (stranice 27- 29 spisa) proizlazi kako je prihvaćen zahtjev Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, te će se II-okrivljenik VA ispitati kao krunski svjedok u kaznenom postupku protiv I-okrivljenog BA i dr.

10. Iz zapisnika Županijskog suda u Zagrebu od 3.6.2019., broj K-Rz-4/16 (stranice 30-39 spisa) proizlazi kako je u kaznenom postupku saslušavan tužitelj, u svojstvu svjedoka i koji je iskazivao o njegovim saznanjima od 31. kolovoza 1991., kao i da je isti izjavio da je pucao u MA, a sve kako bi zaštitio zgradu sekretarijata prema kojoj je isti krenuo.

11. Iz prijedloga ŽDO u Zagrebu od 3.8.2005. (stranice 42-43 spisa) proizlazi kako je od strane nadležnog državnog odvjetništva podnijet prijedlog za provođenje istražne radnje prepoznavanja osoba od strane svjedoka 1 (inače tužitelja).

12. Iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17.5.2006., broj Kio-I-Rz-1/06 (stranice 44-48 spisa) proizlazi kako je donijeto rješenje o provođenju istrage protiv tužitelja i tuženika.

13. Iz dopisa branitelja BA od 20.11.2017. (stranice 49-50 spisa) proizlazi kako tuženik smatra da se kazneni postupak u odnosu na osumnjičenika VA mora nastaviti.

14. Iz kaznene prijave od 31.5.2019. (stranice 51-52 spisa) i od 30.10.2020. (stranice 81-82 spisa) proizlazi kako tuženik podnosi kaznenu prijavu protiv tužitelja, a iz razloga jer je tužitelj, dajući iskaz u svojstvu krunskoga svjedoka, iskazao kako je tužitelj zlostavljao MA, prisilio da popije akumulatorsku kiselinu i na kraju unjega pucao i dva puta ga pogodio. Navodi se nadalje kako tužitelj više nema status krunskoga svjedoka, već samo „običnoga“ svjedoka, pa se tako u odnosu na takvoga svjedoka može, odnosno treba i mora nastaviti postupak ili pokrenuti novi. Naposljetku navodi kako takva kaznena djela ne smiju i ne mogu proći nekažnjeno.

15. Iz dopune kaznene prijave od 10.6.2019. (stranice 56- 57 spisa) proizlazi kako tuženik navodi da je tužitelj autorizirani tekst intervjua dao novinaru ĆA gdje je tužitelj sebe opisivao kao okrutnog počinitelja teških kaznenih djela, a slično je bilo u intervju u emisiji nedjeljom u 2 kod AA.

16. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ĆA od 20.2.2007. (stranice 58-59 spisa) proizlazi kako je isti izjavio da je 2006. godine obavio više razgovora s tužiteljem, a nakon čega je tekst dao na autorizaciju i što je tužitelj odobrio.

17. Iz izjave (stranice 60-61 spisa) proizlazi kako je 25. srpnja 2005. tužitelj ĆA izjavio da je sudjelovao u mučenjima i ubojstvima srpskih civila isključivo po nalogu tuženika, a navodi i kako je isti osobno pucao u MA, a sva ubojstva, pa i to, je organizirao i zapovjedio tuženik.

18. Iz izjave VA objavljena na HTV emisiji „Nedjeljom u dva“ (stranice 62-68 spisa) proizlazi kako je tužitelj izjavio da je naređenja i zapovijedi davao isključivo tuženi, kao i da je tužitelj osobno sa još jednim pripadnikom tuženikove osječke bojne sipao tekućinu iz akumulatora i tjerali da MA istu i pije, a kasnije su uslijedili i hici prema istome, te je istoga pogodio sa četiri ili pet metaka. I drugoga je zarobljenika, sukladno zapovijedi tuženika, krenuo likvidirati, međutim dobio je potom zapovijed da ode u garažu i sveže ga, što je i učinio. Iskazao je nadalje i kako mu je poznato da je na taj način ubijeno i nekoliko desetaka civila, a to mu je poznato tako što je o tome pričano i ono u čemu je on sudjelovao.

19. Iz rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda u Zagrebu od 5.2.2009. (stranice 69-74 spisa) proizlazi kako je tužitelju izrečeno da je odgovoran što je 27. studenog 2008., izvan službe, kao policijski službenik, uputio SMS poruku prijetećeg sadržaja na mobilni telefon ZA, novinara Jutarnjeg lista i time počinio tešku povredu službene dužnosti za što mu je izrečena disciplinska novčana kazna.

20. Iz novinskih članaka (stranice 75-77 spisa i stranice 226-241 spisa) proizlazi kako je tužitelj medijski iznosio o svom ratovanju sa 16 godina. Dok je u preostalim novinskim člancima vidljivo kako je u istima navedeno da je tuženik kazneno prijavio tužitelja za ubojstvo u garaži.

21. Iz otvorenog pisma glavnoj državnoj odvjetnici Republike Hrvatske od 9.11.2020. (stranice 83-87 spisa) proizlazi kako tuženi podnosi prijavu na postupanje na rad Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu a koje se odnosi na odluku o tuženikovoj kaznenoj prijavi protiv tužitelja zbog kaznenog djela teškoga ubojstva.

22. Iz kartona pacijenta-tužitelja (stranice 123–202 spisa) proizlazi kako se tužitelju tijekom 2022. pripisuju lijekovi za smirenje i da je istom kao dijagnoza navedeno anksiozni poremećaj, nespecificiran, ali i neorganska nesanica. Također i 2012. mu je kao dijagnoza navedena akutna reakcija na stres, a isto je jednako vidljivo i 2010.

23. Iz anonimiziranog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7.6.2016., broj Kž-23/15-29 (stranice 204-214 spisa) proizlazi kako se prihvaćaju žalbe, ali se i navodi kako žalitelji (od kojih je jedan i ovdje tuženi) nisu u pravu vezano uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u odnosu na tužitelja smatrajući da je njegov iskaz krunskoga svjedoka nezakonit, a to iz razloga jer je iskaz osobe razmjeran težini počinjenog kaznenog djela i važnosti iskaza te osobe za otkrivanje.

24. Iz obavijesti ŽDO u Zagrebu od 26.6.2020. (stranica 244 spisa) proizlazi kako se tužitelj obavještava, a u svezi njegovoga traženja, da je tuženi podnio kaznenu prijavu, uz dvije dopune, protiv tužitelja, radi sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, na štetu MA.

25. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25.2.2021., broj Pn-1667/19- 20 (stranice 245-257 spisa) proizlazi kako je naloženo tuženiku Nacional News Corporation d.o.o. da naknadi tužitelju VA iznos od 50.000,00 kuna, a budući da je isti objavom netočnih informacija tužitelju VA nanio neimovinsku štetu.

26. Iz presude Županijskog suda u Šibeniku od 11.3.2022., broj Gž-611/2021-3 (stranice 258-261 spisa) proizlazi kako odbijena žalba i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25.2.2021.

27. Iz presude ovog suda od 17.5.2023., broj Pn-220/2020-34 (stranice 276-285 spisa) proizlazi kako je tuženiku BA naloženo naknaditi tužitelju VA iznos od 3.981,68 eura na ime naknade neimovinske štete koja se odnosi na izjavu tuženika da je tužitelj dokazani ubojica i terorista.

28. Iz spisa ŽDO u Zagrebu broj KP-DO-297/2020 proizlazi kako je odbačena kaznena prijava rješenjem od 12. listopada 2021., a koju kaznenu prijavu je podnio tuženik 31. svibnja 2019.

29. Iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KP-DO-897/2020 proizlazi kako je tuženik 7. srpnja 2020. podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja radi sumnje na počinjenje kaznenog djela, a koja kaznena prijava je odbačena rješenjem od 25. ožujka 2021.

30. Analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.-dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

31. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete koja se odnosi na prijavu počinjenja kaznenog djela i prenošenje tvrdnji da je tužitelj ubojica putem medija.

32. Među strankama je sporno je li podnošenjem predmetne kaznene prijave tuženika i njezinim prenošenjem putem medija, kao i nazivanjem tužitelja riječima „ubojica“, došlo do povrede prava osobnosti kod tužitelja.

33. Među strankama nije sporno da je tuženik 31. svibnja 2019. podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja, a radi sumnje na počinjenje kaznenoga djela teškoga ubojstva.

34. Radi utvrđenja spornih činjenica u ovom postupku, na raspravi je saslušan tužitelj VA koji je iskazao kako ostaje kod navoda iz tužbe. Od 2005. Nakon sigurnosne provjere SOA-e i Ministarstva unutarnjih poslova premješten je iz Osijeka iz sigurnosnih razloga u Istru, gdje je bio sve do 2018. kada je umirovljen. Premješten je zbog statusa svjedočenja u postupku gdje je prvookrivljeni bio BA. 2006., odnosno 2007. nije više imao status okrivljenika jer je kroz postupak utvrđeno da uzrok smrti civila MA nije bila upotreba vatrenog oružja, a koje činjenice su potvrdila dva vještaka utvrđena od strane suda. 2018. vratio se iz Istre na kućnu adresu ovdje u Osijeku. Njegovo posljednje svjedočenje u tom predmetu bilo je 3. lipnja 2019. pred Županijskim sudom u Zagrebu u svojstvu svjedoka. Od 2017. do 2022. u kontinuitetu tuženik njega i njegovu obitelj tvrdeći da je izvršio ratni zločin nad civilnim stanovništvom, te da je kriv za ubojstvo MA. 31. svibnja 2019. ovdje tuženik je upoznao medije da je podnio kaznenu prijavu protiv njega, a sve je to još dodatno prenijeto 2. i 3. lipnja 2019. da je počinio ratni zločin nad civilnim stanovništvom. 3. lipnja 2019. u svom iskazu, a koji iskaz se nalazi u spisu na stranicama 6, 7 i 8, nesporno opisao da kada je došlo do trovanja MA da su se isključivo nalazili u garaži on i PA. Sve te neistine koje je izjavljivao tuženik tijekom 2017. pa nadalje, kontinuirano djelovalo je na njega i njegovu maku, morao se obratiti liječniku, te mu je utvrđena anksioznost, određena mu je stalna terapija, a koju terapiju koristi i danas. Osim anksioznosti, kod njega su utvrđeni strah, tjeskoba i nesanica. Tužitelj je tražio da se u zapisnik unese da je tuženik prilikom njegovog svjedočenja rekao da mu fali još i Vrapče. S obzirom na izjave tuženika te kako je to djelovalo u njegovom druženju s poznanicima i prijateljima, dolazilo je s njihove strane do propitkivanja o navodima koje je tuženik iznosio, a isto tako dolazilo je do propitkivanja od strane njemu nepoznatih ljudi, tako da se zbog svega toga povukao i izlazi samo u grad kada je to nužno potrebno, kada mora pribaviti stvari potrebne za kuću i za majku koja je bolesna i boluje od maligne bolesti. Može reći da svakodnevno koristi lijekove Scital zbog anksioznosti, Normabel i Biocor zbog povišenog tlaka, a liječnik je nesporno utvrdio da je do toga došlo zbog anksioznosti. Može reći da je 2. lipnja vidio u Jutarnjem listu, a što je prenio JA, novinar Jutarnjeg lista, izjavu tuženika pred samo njegovo svjedočenje 3. lipnja. Što se tiče pitanja da kaže iz kojeg naslova je to vidljivo u Jutarnjem listu, Jutarnji list u tom dijelu je dostavljen u spis. 3. lipnja i on je istupao u medijima na način da je demantirao sve što je do tada o njemu govorio ovdje tuženik. Možda je prije 3. lipnja razgovarao o tome s novinarima, ali to nije bio autorizirani razgovor, već samo neformalni razgovor. Jedini autorizirani tekst je bio novinarki Jutarnjeg lista RA, a ne može se sjetiti da li je to bilo 2019. ili 2020. Nije sudjelovao u emisiji Nedjeljom u dva, ono što je bilo prikazano, to je bio samo isječak iz misli 2006., a objavljeno je bez njegovog znanja. Može reći da je u postupku protiv BA imao prvo status okrivljenika, onda status krunskog svjedoka, a nakon toga status svjedoka. Ne zna zbog čega je izgubio status krunskog svjedoka, nije pravnik, a sve je to u spisu. Bivši odvjetnik je protiv BA podnio kaznenu prijavu zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela, a koje je u vezi s ovim predmetom.

35. Tuženi BA je iskazao kako ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu te dodaje da je tužitelj 6. srpnja 2005. protiv njega podnio kaznenu prijavu za postupak je i sada u tijeku, a postupio je po nalogu GA, predsjednika sabora, koji ga je uputio V da podnese lažnu kaznenu prijavu. Prije GA je stupio u kontakt s CA, tadašnjim državnim tajnikom Ministarstva branitelja. Radilo se o smišljenoj hajci protiv njega, a tužitelja je tada politika iskoristila u obračunu s njim kao političkim neistomišljenikom. Tada je tužitelj više puta javno istupao dajući intervjue TA i AA, što je prenošeno u elektroničkim medijima. Isto tako, davao je intervjue ĆA koje je autorizirao, a i drugim medijskim kućama. Prvi nastupi s tužiteljeve strane bili su sa sakrivenim identitetom, misli tu na prvi intervju koji je dan TA. Kasnije više nije prikrivao svoj identitet jer je bio osoba koja je bila željna medijskog eksponiranja, želio je biti centar medijske pažnje, želio je biti medijska zvijezda jer je govorio da je ubio čovjeka, odnosno ne da je ubio samo jednog čovjeka, već da je sudjelovao u likvidacijama više desetina ljudi, odnosno 50 do 100 ljudi. Ne samo da je stupao s tim u medijima, već je isto naveo u svom iskazu pred državnim odvjetnikom i pred istražnim sucem i to prvo u svojstvu zaštićenog "svjedoka 1", zatim kao običnog svjedoka imenom i prezimenom, zatim kao okrivljenika, pa je onda državno odvjetništvo da bi njega gurnulo u postupak, njega prevelo u nezakonito mu dodijelilo status krunskog svjedoka. U prvoj fazi suđenja svjedočio je kao "krunski svjedok". Vrhovni sud mu je sam ukinuo status krunskog svjedoka iz razloga što je isti priznao ubojstvo, a počinjenje kaznenog djela ne dozvoljava da se dobije status krunskog svjedoka. 30. svibnja 2019. podnio je kaznenu prijavu protiv tužitelja, prijava je odbijena, pa je ponovno u veljači 2023. podnio kaznenu prijavu putem Županijskog suda u Zagrebu jer ima nova saznanja o smrti MA. S obzirom da se radi o kaznenom djelu koje ne zastarijeva, gonit će tužitelja dok je živ, sa svakim novim saznanjem otvara se prostor za podnošenje nove kaznene prijave, a dužnost DORH-a je da ga procesuira i to ne samo njega, već svaku osobu za koju ima saznanja da je počinio kazneno djelo. Naglašava da je VA javna osoba jer je od 2005. konstantno koristio medije, tako da je na taj način i postao javna osoba i nema status obične građanske osobe jer se sam medijski eksponirao od 2005. pa sve do danas, pa bi on bio osobno sretan kad bi ova rasprava bila prenošena javno medijski. Osoba bolesno opčinjena svojom medijskom pažnjom od 2005. pa do danas, ali sada je splasnuo novinski interes za taj proces, pa je nesretan. Može reći da je podnio novu kaznenu prijavu jer su se pojavile nove okolnosti, ima četiri vještačenja i to iz Beograda, Ljubljane, Splita do Osijeka, koji jasno i decidirano tvrde da je MA preminuo od hitaca koje je ispalio VA, a ne od sumporne kiseline. S tim da bi umro od kiseline za 24 do 48 sati, ali ne u roku od 5 minuta, dakle, uzrok smrti su hici, a ne sumporna kiselina. Predmetnu kaznenu prijavu nije dostavljao medijima. Ne sjeća se da je istu komentirao javno medijima, a ako i jest, onda su to bili odgovori na novinarska pitanja. Kazneni postupak protiv njega je pokrenut kada je njihov klijent došao u državno odvjetništvo i podnio protiv njega kaznenu prijavu i onda su slijedile sve ostale procesne radnje. Koliko dugo traje postupak protiv njega lako je izračunati kada je rekao da je njihov klijent 6. srpnja 2005. podnio protiv njega kaznenu prijavu, a u sada (u vrijeme iskazivanja) je 31. svibnja 2023., a kazneni postupak još uvijek traje. Protiv VA podnio je kaznenu prijavu u ljeto 2005. kada je to krenulo i to je bila prva prijava protiv istog, a zadnja je bila u veljači 2023., to traje kontinuirano, čim nešto novo sazna, on podnese kaznenu prijavu jer se radi o kaznenom djelu koje ne zastarijeva. Ne zna da li je protiv tužitelja donesena pravomoćna ili nepravomoćna presuda da je ikada počinio kazneno djelo ubojstva, ali je siguran da će takva presuda biti donesena kad tad, jer ubojica koji prizna da je ubio čovjeka u normalnoj pravnoj državi ne može proći bez kazne, a to je VA i bit će osuđen kad tad.

36. Sud je u ovom postupku utvrdio sljedeće:

- da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo 17. svibnja 2006. istražni zahtjev protiv tuženika i tužitelja, radi sumnje za počinjenje kaznenih djela iz članka 120. stavka 1. OKZ RH

- da je Županijski sud u Zagrebu donio rješenje 3. travnja 2007. kojim je prihvatio zahtjev Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske da će se tužitelj ispitati kao krunski svjedok

- da je tuženi podnio 31. svibnja 2019. kaznenu prijavu protiv tužitelja, a radi sumnje na počinjenje kaznenog djela

- da je tuženik, putem medija, prenio informaciju o podnošenju predmetne kaznene prijave

- da je predmetna kaznena prijava odbačena

- da je, zbog navedenog, tuženik zatražio liječničku pomoć i razvio mu se anksiozni poremećaj

- da je tuženik podnio novu kaznenu prijavu protiv tužitelja, u veljači 2023., jer tuženi ima nova saznanja o smrti MA.

37. Člankom 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 2. propisano kako se predmnijeva obična nepažnja. Člankom 19. stavkom 1. ZOO je propisano kako svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je stavkom 2. propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

38. Iz svega navedenoga ovaj sud je utvrdio kako je prvotno postavljen istražni zahtjev od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 17. svibnja 2006. (list 22-26 spisa) protiv tada osumiječenih tuženika i tužitelja radi osnovane sumnje da bi počinili kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Nadalje je donijeto rješenje 3. travnja 2007. (list 27-29 spisa) kako će se tužitelj ispitati kao krunski svjedok. Tužitelj je nadalje u postupku pred Županijskim sudom u Zagrebu broj K-Rz-4/16 iskazivao prvotno kao krunski svjedok, a nadalje i u lipnju 2019. kao svjedok. Nakon svjedočenja u tom predmetu tuženik je protiv tužitelja podnio predmetnu kaznenu prijavu.

39. Stoga ovaj sud zaključuje kako je tuženi postupao upravo na način da prouzroči štetu tužitelju. Naime, tužitelj je, bez svoje krivnje, svjedočio u predmetu K-Rz-4/16, a svaki svjedok je obvezan i svjedočiti (članak 283. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku). Prilikom takvoga svjedočenja, svjedoku se daju upozorenja kada nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja (članak 286. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku). Stoga je ovaj sud mišljenja kako u takvoj situaciji da tužitelj uopće i pomišlja da bi se mogao protiv njega voditi kakav kazneni postupak zbog određenih svjedočenja odgovor na pojedina pitanja (ili svjedočenje u cijelosti) bi i uskratio. Ovdje se napominje kako se to odnosi zapravo na svjedočenje u lipnju 2019., koje je uslijedilo neposredno prije podnošenja kaznene prijave kada je tužitelj, kao svjedok, svjedočio u predmetu K-Rz-4/16 koji se vodio upravo protiv tuženika. Kako je na takvoj raspravi prisustvovao i zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu (list 30 spisa) sud zaključuje kako bi tada ovlašteni tužitelj, po službenoj dužnosti, pokrenuo kakav postupak protiv VA (ovdje tužitelja), pa niti tada ne bi bilo potrebno podnijeti kaznenu prijavu.

40. Ovaj sud je mišljenja kako je motiv za podnošenje kaznene prijave tuženika upravo razlog postupak u kojemu je ranije svjedočio tužitelj (prvo u statusu krunskoga svjedoka, a kasnije u statusu svjedoka) i u kojem postupku je tužitelj svjedočio da je tuženik počinio kakvo kazneno djelo, pa zapravo podnošenjem predmetne kaznene prijave tuženik je želio da se i protiv tužitelja vodi kazneni postupak (kao što i tuženi ima postupak u tijeku, a koji postupak je prvotno počeo upravo protiv tužitelja i tuženika), ali i smatrajući kako će tužitelj biti osuđen.

40.1. Da tuženik ima negativno mišljenje o tužitelju jasno proizlazi iz iskaza tuženika danog pred ovim sudom u kojemu je, između ostaloga, i naveo da je tužitelj „osoba bolesno opčinjena svojom medijskom pažnjom…, pa je nesretan.“, „…ubojica koji prizna da je ubio čovjeka u normalnoj pravnoj državi ne može proći bez kazne, a to je VA, i biti će osuđen kad-tad.“ Iz navedenog dijela iskaza jasno proizlazi koliko negativno mišljenje ima tuženik o tužitelju, a sud zaključuje kako je upravo takvo mišljenje stekao upravo iz postupka u kojemu tužitelj svjedoči, a koje se vodi protiv tuženika. Ovaj sud dodatno naglašava i kako mišljenje tuženika da je tužitelj „ubojica“ i „biti će osuđen kad-tad“ zapravo vrijeđa osnovna načela Zakona o kaznenom postupku, i to članka 3. stavka 1. kojim je propisano kako je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja. A u konkretnom slučaju je očito ga upravo tuženik zanemaruje zakonski tekst kako nitko (pa tako niti tuženik) neku osobu ne može smatrati krivom i na ovaj način želi stvoriti dojam kako se kod tužitelja radi o osobi koja je pravomoćno osuđena za počinjenje kakvog kaznenoga djela, a što očito nije slučaj.

41. Stvaranjem ovakve percepcije tuženika prema tužitelju, ali ne samo u ovome postupku što je činio, već i u javnosti (list 5 spisa, list 78 spisa, list 83-87 spisa) vrijeđa tužitelju ugled i čast iz članka 19. stavka 2. ZOO-a. Tuženik nije sud i ne može odlučivati o nečijoj krivnji, a isti je očito i prije podnošenja predmetne kaznene prijave stvorio dojam kako se kod tužitelja radi o osobi koja je počinila kazneno djelo. Pa je tako jasno iz web stranica koje sud dostavljene u spis i u koje je ovaj sud izvršio uvid da je tuženik o podnošenju kaznene prijave protiv tužitelja izvijestio na raspravi koja se održala u lipnju 2019. Međutim tuženik je znao da je ta rasprava i medijski popraćena, te da će i svi mediji izvještavati o podnesenoj kaznenoj prijavi (što i jesu), pa je time i utjecao na to da se putem javnosti iznesu podaci o podnijetoj kaznenoj prijavi i čime su svi podaci dospjeli, putem medija, u javnost.

42. Ovaj sud napominje kako o podnesenoj kaznenoj prijavi ne odlučuje tuženik, već nadležno državno odvjetništvo, međutim motivi tuženika za podnošenjem kaznene prijave ne idu za tim da bi se pronašao počinitelj kakvog kaznenog djela, već se ono ogleda u ranijem postupku u kojemu je tužitelj svjedok, a tuženik osoba protiv koje se taj kazneni postupak i vodi. Naime, tuženik je podnio kaznenu prijavu u svibnju 2019., dakle skoro 30 godina poslije navodnog počinjenja kaznenog djela, te nije jasno zbog čega tek tada istu podnosi, osim da se radi o nekakvim drugim razlozima (svjedočenje u kaznenom predmetu koji se vodi protiv tuženika), a nikako o razlogu otkrivanja počinitelja kakvog kaznenog djela. Navod tuženika kako je podnio i 2005. godine kaznenu prijavu protiv tužitelja ovaj sud smatra nedokazanim, budući da ne postoji u spisu niti jedan dokaz tome, a iz samog istražnog zahtjeva (list 22-26 spisa) proizlazi kako je kaznenu prijavu podnijela PU Osječko-baranjska protiv tuženika i tužitelja.

43. Kako je ovaj sud utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva na način da je podnošenjem same kaznene prijave tužitelju prouzročio štetu tuženik valjalo je i odlučiti o samoj visini tužbenoga zahtjeva. Naime, kada sud nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju dosuditi će pravičnu novčanu naknadu, sukladno članku 1100. stavku 1. ZOO-a, sukladno članku 19. ZOO-a. Kako je ovaj sud utvrdio da upravo dosuda pravične novčane naknade iz razloga jer okolnosti ovog slučaja to i opravdavaju, ali i radi se o težini same povrede. Naime, prozivati nekoga da je počinio kakvo teško kazneno djelo (ratni zločin protiv civilnog stanovništva) i da će ga i dalje nastaviti kazneno prijavljivati budući da takvo kazneno djelo ne zastarijeva, ovome sudu jasno proizlazi o kakvoj se tu težini povrede časti i ugleda radi.

44. Vezano nadalje uz određivanje same visine štete, ovaj sud je odlučujući o istoj uzeo u obzir težinu povrede (podnošenje kaznene prijave za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva), da je ista bila medijski popraćena, a sud je uzimao u obzir i druge okolnosti, kao što su izjave tuženika na ročištu dane pred ovim sudom, da će i nadalje podnositi kaznene prijave, ali i da tužitelj pije lijekove za smirenje, što je razvidno iz zdravstvenog kartona.

44.1. Stoga ovaj sud smatra kako je primjerena pravična novčana naknada u dosuđenom iznosu od 8.000,00 eura. Naime da bi ovaj sud mogao dosuditi i veći iznos, kako to zahtjeva tužitelj bilo bi potrebno provesti i vještačenje po vještaku medicinske struke, psihijatru, a kako bi sud mogao pravilno ocijeniti je li upravo samo zbog podnošenja predmetne kaznene prijave došlo do razvijanja anksioznog poremećaja upravo zbog ovoga događaja ili je možda ista već postojala i ranije (što je razvidno iz dostavljene medicinske dokumentacije gdje se vidi kako se i ranije javljala potreba za tabletama za smirenje), a i tek naknadno je navedeno anksiozni poremećaj, pa sam trenutak nastanka takvog poremećaja ovaj sud, bez provođenja vještačenja, ne može sa sigurnošću utvrditi. Jednako tako sud je uzeo u obzir i inflantorne utjecaje prilikom odlučivanja o visini naknade štete, s time da je za naglasiti kako kod određivanja pravične novčane naknade nije cilj tužitelju stvarati kakvu zaradu, već upravo suprotno, novčanu satisfakciju, zbog prouzročene štete nadoknaditi mu pravičnu novčanu naknadu.

44.2. Sukladno članku 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja tužbe, a to je 8. srpnja 2020., pa mu od tada i pripada pravo na novčanu naknadu. Stoga je, sukladno članku 1100. stavku 1. ZOO-a, odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

45. Kako je tužitelj zatražio zatezne kamate od 3. lipnja 2019., to je za razdoblje od 3. lipnja 2019. do 7. srpnja 2020. tužitelj odbijen sa zahtjevom za određivanje zateznih kamata za dosuđeni iznos iz točke I. izreke ove presude, te je ovaj sud odlučio kao pod točkom II. Izreke ove presude i odbio tužitelja sa zahtjevom za određivanje zateznih kamata za navedeno razdoblje, kao neosnovanim.

46. Kako visina pravične novčane naknade neimovinske štete ne može biti poravnanje štete, već ona mora biti određene u simboličnom iznosu, kao satisfakcija koju društvo smatra primjerenom, a s obzirom na značenje povrijeđenog dobra i vezano uz okolnosti pojedinog slučaja i stupnja njegove povrijede to je trebalo za preostalu zatraženu razliku preko dosuđenog iznosa od 8.000,00 EUR, odnosno 60.276,00 kuna do zatraženog iznosa od 11.908,42 EUR, odbiti kao neosnovano i odlučiti kao pod točkom III. Izreke ove presude.

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP. Tužitelj je uspio u ovoj parnici sa 40%, a tuženik sa 60%. U pogledu osnove, tužitelj je uspio sa 100%. Dakle, ukupan uspjeh tužiteljice u trošku je 70%. Tuženik je uspio u parnici u visini od 30%. Kad se oduzmu postotci, ostaje obveza tuženika na isplatu tužiteljici u iznosu od 40% (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Zadru broj Gž-823/22 od 12. rujna 2022.).

48. Tužitelju je nadalje priznat trošak ovog postupka prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za trošak sastava tužbe u iznosu od 497,71 eura (bez zatraženog PDV-a), sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife, zastupanje na ročištima održanim 31.5.2023. u iznosu od 497,71 eura (bez zatraženog PDV-a), te na ročištima od 4.2.2025. i 20.5.2026. za svako u iznosu od po 200,00 eura sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife, kao i za sastav žalbe u iznosu od 300,00 eura, sukladno Tbr. 10. točci 1. Tarife, a što s obzirom na visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.870,42 eura. Kako je tužitelj djelomično uspio u ovom sporu sa 40% valjalo je stoga odrediti da tuženik naknadi tužitelju iznosu od 748,17 eura. Također je tužitelju priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 245,54 eura (list 110 spisa). Kako je sud utvrdio ukupan trošak koji je priznat tužiteljici u iznosu od 993,71 eura, valjalo je odlučiti kao u točci IV. izreke ove presude.

49. Tužiteljica je odbijena za sastav podneska od 10.11.2020., 4.5.2022., 8.6.2022., 6.12.2022. i 18.5.2023., budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, sukladno članku 155. ZPP-a, a iste je primjedbe ili mišljenja mogao iznijeti na ročištima ili se radilo o požurnici na postupanje u predmetu. Također tužitelj je odbijen i sa zahtjevima za naknadnom troška sudskih pristojbi na presudu u iznosu od 86,27 eura i žalbu u iznosu od 245,54 eura, budući da iste nisu niti plaćene.

50. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 11. lipanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika