REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-696/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica EHĆ, zaposlenica Hrvatskog sindikata pošte u Zagrebu, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87311810356, kojeg PH, punomoćnica po zaposlenju, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja EHĆ i punomoćnice tuženika PH, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice EH koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja EH broj: REG-01-6336/24 od 17.02.2025.g. koju je donio tuženik HP Hrvatska pošta d.d., [adresa], nije dopuštena, te da je nedopuštena odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj: HP-02/9 14632/25 od 17.03.2025.g., te da radni odnos tužitelja EH nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Poštanskla ulica 9, Velika Gorica da tužitelja EH, [adresa], vrati na rad na poslove radnog mjesta poštar za ekspres dostavu u Regiji 1 na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta poštar za ekspres dostavu u Regiji 1, na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije. Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu zbog povreda obveza iz radnog odnosa. Tužitelj je protiv Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu u zakonom propisanom roku podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio dana 13.3.2025. te svojom odlukom odbio isti kao neosnovan. Tužitelj je odluku tuženika o zahtjevu za zaštitu prava zaprimio dana 25.3.2025. Tužitelj ističe da nije počinio povrede radnih obveza koje bi opravdavale otkaz Ugovora o radu te je predmetna odluka u cijelosti neosnovana. Razlozi koje tuženik navodi u pobijanoj odluci ne opravdavaju mjeru redovitog otkaza ugovora o radu te se u cijelosti neosnovano tereti tužitelja za počinjenje teških povrede obveza iz radnog odnosa. Pobijana odluka nezakonita je iz razloga što tuženik prije otkazivanja nije tužitelju izrekao pisano upozorenje sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o radu, a u ovom slučaju ne postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da to učini. Tužitelj, nadalje, odluku o otkazu pobija zbog formalnih nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati jer je proturječna sama sebi i razlozima koji se iznose budući da se u izreci odluke navodi da se Ugovor o radu redovito otkazuje, a u obrazloženju tuženik obrazlaže razloge za izvanredni otkaz te ističe da su ispunjenje zakonske pretpostavke za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu. Ističemo, nadalje, da je tuženik prvo uručio odluku o izvanrednom otkazu ugovor o radu pa je istu odluku stavio izvan snage, ukinuo sve njezine pravne posljedice i tužitelja vratio na rad. Zatim je ponovno donio odluku o otkazu iz istih razloga, ne poštujući zakonom propisan postupak za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu. Osim formalnih nedostataka zbog kojih je odluka nezakonita, ista je nedopuštana i iz razloga što tuženik prije donošenja odluke nije tužitelju omogućio iznošenje obrane o povredama za koje ga se tereti niti je prethodno pisano upozoren na obveze iz radnog odnosa, što su zakonske pretpostavke za redovito otkazivanje ugovora o radu. Tuženik je upoznat sa zdravstvenim problemima radnika zbog kojih je bio na dugotrajnom bolovanju te zbog kojih nije mogao nastaviti obavljanje poslova radnog mjesta poštar za ekspres dostavu. Nakon provjere zdravstvene sposobnosti, na koju ga je uputio tuženik, a prema izdanom uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika, dana je preporuka za trajnu promjenu radnog mjesta. Tužitelj se u više navrata obraćao tuženiku sa zahtjevom za promjenom radnog mjesta ili za prestanak ugovora o radu osobno uvjetovanim o tkazom, međutim, istim zahtjevima nije udovoljeno. Tuženiku je samo usmeno rečeno da će dobiti osobno uvjetovani otkaz uz isplatu otpremnine jer mu se ne može ponuditi odgovarajuće radno mjesto, a u razdoblju čekanja da se riješi njegov radno-pravni status, privremeno je premješten s radnog mjesta poštar za ekspres dostavu na rad u skladište TOZ. Navedeni premještaj, također, je bio nezakonit jer nije bio sukladan njegovom zdravstvenom stanju niti je tužitelj bio osposobljen za obavljanje poslova drugog radnog mjesta pa nije niti smio obavljati poslove u TOZ-u, međutim, iste je ipak radio, čekajući konačno rješenje svog statusa. Uvjeti za rad u TOZ-u nisu bili sukladni zakonu, od temperature na kojoj se radi do nepoštivanja drugih mjera zaštite na radu, kao i čitavog niza drugih propusta od strane tuženika. Zbog svega navedenog došlo je do pogoršanja fizičkog i psihičkog stanja tužitelja zbog čega je morao prekinuti rad. Dakle, do prekida rada u razdoblju koje tuženik navodi u pobijanoj odluci je došlo sukladno Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran, osobito iz razloga što radnik nije raspoređen na odgovarajuće radno mjesto niti su na radnom mjestu na koje je premješten provedene propisane mjere zaštite na radu. Tužite lj je o izostanku s rada obavijestio nadređenog voditelja koji se s istim suglasio, a posebno ističemo da se zbog opisane situacije bitno pogoršalo njegovo cjelokupno zdravstveno stanje te uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelj nije odgovoran za povrede za koje ga se tereti. Vezano za dvije glasovne poruke, tužitelj ističe da mu nije omogućeno iznošenje obrane u odnosu na navedeno pa se za iste ne može tereti, osobito jer se radi o porukama koje nisu vezane za rad već su privatnog karaktera. Traži da sud utvrdi da su Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu i Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava nedopuštene te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te vraćanje na rad tužitelja na poslove radnog mjesta poštar za ekspres dostavu u Regiji 1 na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Čini nespornim da je tužitelj prije otkazivanja Ugovora o radu bio zaposlenik tuženika i da je tuženik otkazao Ugovor o radu Odlukom broj REG-01-63362/24 od 17.2.2025. godine. Nadalje, čini nespornim i činjenicu zaprimanja tužiteljeva zahtjeva za zaštitu prava od dana 11.3.2025. Međutim, u cijelosti osporava navode tužitelja da se odluka o otkazu ne može ispitati budući da ima formalnih nedostataka jer prema mišljenju tužitelja tuženik prije donošenja odluke nije tužitelju omogućio iznošenje obrane o povredama za koje ga se tereti niti ga je pisano upozorio obveze iz radnog odnosa. Naime, dana 2.1.2025. sukladno odredbama sadržanim u članku 119. stavku 2. Zakona o radu tužitelju je bilo omogućeno da iznese obranu. Prilikom iznošenja obrane tužitelj je priznao da nije otvorio bolovanje za dane od 18.1.2024. do 31.12.2024., niti je koristio godišnji odmor već se nije pojavio na poslu. Dakle, tužitelj neosnovano osporava da nisu bili ispunjeni formalni uvjeti za donošenje odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu. U odnosu na navode iz tužbe da poslodavac nije pisano upozorio tužitelja na obvezu iz radnog odnosa, tuženik ističe kako u skladu s člankom 119. stavkom 1. Zakona o radu nije postupio na navedeni način jer su jer su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano da to učini. Naime, a kako je i navedeno u obrazloženju otkaza, utvrđeno je kako tužitelj od dana 18.12.2024. do 31.12.2024. nije dolazio na posao niti je svoj izostanak ičim opravdao, čime je počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa propisanu člankom 48. točka 12. Pravilnika o radu ( HP Glasnik 19/23) kojim je propisano da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugim aktima Društva zbog kojeg, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavka radnog odnosa više nije moguć, a osobito, između ostalog, kršenje radne discipline na način koji ometa postupak rada- neopravdano izbivanje s rada. Navedeno ponašanje u kojem tužitelj iako ne dolazi na posao i vrijeđa svog nadređenog voditelja i prijeti mu je ponašanje koje je krajnje neprimjereno i narušava radnu atmosferu kod poslodavca. Glasovnim porukama radnik je kod nadređenog voditelja opravdano izazvao osjećaj straha za vlastitu sigurnost i u konačnici za vlastiti život. Poslodavac mora zaštititi svojeg radnika i omogućiti im rad u sigurnim uvjetima bez bojazni za vlastiti život te nikako ne može prihvatiti prethodno opisano ponašanje radnika. Navodi tužitelja kako je o izostanku s rada obavijestio nadređenog voditelja ne mijenjaju činjenicu da je to učinio 18. i 19. 12.2025. godine, ali ne i za ostale dane te da nije opravdao svoj izostanak već je u obrani priznao da nije otvorio bolovanje za dane od 18.1.2024. do 31.12.2024. godine te da nije koristio godišnji odmor već se jednostavno nije pojavio na poslu. Tuženik se u skladu s odredbom sadržanom u članku 150. Zakona o radu obratio Radničkom vijeću, a budući se radničko vijeće nije očitovalo o namjeravanoj odluci o redovnom otkazu ugovora o radu, smatra se da nema primjedbi. Činjenica da sadrži tipfeler u predzadnjoj rečenici obrazloženja , suprotno navodima tužitelja ne čini ga nejasnim ni proturječnim jer je iz naslova, ali i izreke u potpunosti jasno da je donesena Odluka o redovnom otkazu. Tuženik dodatno pojašnjava kako, iako su bile ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz, tuženik je postupio in favorem tužitelju te mu je točkom 2. Odluke o otkazu utvrdio da radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od jednog mjeseca, a točkom 3. da tužitelj nije u obvezi odrađivati otkazni rok te daće mu tuženik isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka. Naime, iz zakonske stipulacije sadržane u članku 116. Zakona o radu proizlazi ovlaštenje poslodavca da donese odluku o izvanrednom otkazu, ali ne i obvezu da radni odnos prestane na navedeni način. Stoga je tuženik postupajući u skladu s naprijed navedenim odlučio donijeti odluku koja je in favorem radniku: Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka FH te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke. Sud je na raspravi od 17.2.2026. preslušao dvije audio snimke koje je tuženik dostavio u spis predmeta i to oznaka: AUD-20250102- WA0000 i AUD-20250102-WA0001. Sud nije proveo vještačenje po vještaku medicine rada niti je pribavio po službenoj dužnosti zdravstveni karton tužitelja jer prema ocjeni ovog suda ti dokazi nisu bili od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te je predmet spora bio dostatno raspravljen.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu broj: REG-01-6336/24 od 17.2.2025. i Odluke tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj: HP-02/9-14632/24 od 17.3.2025. te da radni odnos nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika te je da je bio zaposlen na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu poštar za ekspres dostavu u Regiji 1 na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije,

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR), a što je utvrdio i ovaj sud budući da je zahtjev za zaštitu prava podnesen 11.3.2025., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 4.4.2025.

- da je provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem GP1 na temelju odredbe čl. 150. ZOR koje se nije protivilo namjeravanoj odluci redovitog otkazivanja Ugovora o radu tužitelja.

7. Sporno je je li Odluka o otkazu dopuštena i zakonita te jesu li okolnosti za redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika takve naravi da nije opravdano očekivati da poslodavac prije otkazivanja pisano upozori radnika na posljedice kršenja obveza iz radnog odnosa.

8. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu (list 6-7 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj otkaz dobio jer je poslodavac utvrdio da je tužitelj u vremenskom periodu od 18.12.2024. do 31.12.2024. izostao posla, a svoj izostanak nije ničim opravdao. Nadalje, tužitelj je 27.12.2024. poslao nadređenom voditelju dvije glasovne poruke u kojima mu prijeti i vrijeđa ga, a u porukama nadređenog voditelja naziva pogrdnim nazivima, psuje mu, vrijeđa ga te mu prijeti „da će ga pojesti mrak“ i „da će mu doći sa dvoje, troje, petero ljudi, njegovih dečki“. U razlozima otkaza navedeno je da je postupanje tužitelja krajnje neprimjereno te da narušava radnu atmosferu kod tuženika, a opisana postupanja predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja su dovela do gubitka povjerenja u radnika i njegovu lojalnost prema poslodavcu.

9. Iz iskaza svjedoka FH proizlazi da je tužitelju za vrijeme dok je radio bio nadređeni otprilike mjesec dana jer je on bio voditelj dostavnog područja. Navodi da ga je jedno jutro tužitelj nazvao te rekao da neće doći na posao dva ili tri dana. Dogovorili su se da će ta dva ili tri dana odraditi kroz radne subote. Trenutno se ne može sjetiti točnog datuma, ali čini mu se da se radilo o nekom četvrtku. Potom tužitelj ponovno od ponedjeljka nije došao na posao, a svjedok ga je nazvao da provjeri što se dogodilo. Tada mu je tužitelj rekao da se ne osjeća dobro, da nema uvjete za rad tamo gdje radi i da neće doći. Svjedok mu je rekao da u pogledu toga ne može ništa te je proslijedio upravi obavijest da se nije pojavio na poslu. Njemu je tužitelj poslao glasovne poruke između Božića i Nove godine u kojima je bilo doista svega, od suza do prijetnji, a što je on po službenoj dužnosti bio dužan prijaviti policiji. Navodi da se nije prestrašio kada je zaprimio ove audio poruke, ali smatra da nije primjeren odnos prema nadređenoj osobi i kolegi. Ne može točno reći da su tužitelj i on o glasovnim porukama koje mu je poslao konkretno razgovarali budući da ga je tužitelj zvao jedno jutro, plakao, govorio o bivšoj ženi; u principu su razgovarali, ali ne o razlozima slanja tih poruka. Nije mu poznato je li protiv tužitelja pokrenut neki kazneni ili prekršajni postupak. Nije bio pozvan kao svjedok. Nije privatno pokrenuo nikakav postupak.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika 3.4.2024. godine predao zahtjev za premještaj na drugo radno mjesto, a do tada je radio na radnom mjestu vozača za ekspress dostavu. U studenom 2024. premješten je na rad u TOZ. Vezano za izostanak s posla u vremenskom periodu od 18.12.2024. do 31.12.2024. navodi da nije želio doći u tom razdoblju na posao jer nije imao uvjete za rad. Naime, u tom skladištu su bila 2 stupnja te se zbog toga prehladio, a morao je raditi poslove koje nije trebao, primjerice voziti viličar. Bolovanje nije htio otvoriti, nego iz principa nije došao. Tamo je imao radne zadatke koji nisu obuhvaćeni njegovim radnim mjestom, prebacili su ga tamo jer su trebali ljude, ali takve zadatke nije trebao raditi. Navodi da je u lipnju 2024., povodom njegovog zahtjeva za promjenom radnog mjesta, bio upućen na medicinu rada. Tamo su dali zabranu da radi kod tuženika u trajanju od 3 mjeseca, a potom na poslovima vozača. Nakon toga bilo je rečeno da mu moraju dati neki adekvatan posao koji nije fizičke naravi i koji bi mogao raditi. Vezano uz glasovne poruke koje je poslao navodi da je svjestan da one nisu bile primjerene te mu je zbog toga žao. Bio je pijan te je pukao jer je njegov premještaj trajao toliko dugo, a onda je došao na te uvjete rada. Nakon svega se s nadređenim FH čuo u puno više navrata, a razgovarali su i o paketima i o drugim stvarima. Protiv njega nije vođen nikakav postupak u pogledu glasovnih poruka koje je poslao. Svom nadređenom nakon tih poruka objasnio je u kojim okolnostima su bile poslane, ispričao se i rekao da mu je žao. Dana 2.1.2025. bio je pozvan u Branimirovu na razgovor. Došao je tamo sam te nije puno govorio. Tamo nije imao svog punomoćnika, već su bili samo kolege zaposleni kod tuženika, a rečeno mu je da je riječ o informativnom razgovoru.

11. Ovaj sud prihvatio je iskaz svjedoka FH i iskaz tužitelja budući da su u bitnome iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo.

12. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da isti priznaje postojanje otkaznih razloga koji su sadržani u odluci u otkazu. Tužitelj navodi da u razdoblju od 18.12.2024. do 31.12.2024. nije želio doći na posao, nadalje izričito navodi da bolovanje nije htio otvoriti već iz principa nije došao, a taj izostanak opravdava navodeći da nisu postojali uvjeti za rad tužitelja.

13. Nadalje, uvidom u Izjavu od 2.1.2025. (list 59 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj već prilikom razgovora s poslodavcem u izjavi naveo da u 8 dana koliko je izostao nije htio koristiti bolovanje, a nema više dana godišnjeg odmora ni slobodnih dana. Također je naveo da je svaki dan netko bio obaviješten o njegovom nedolasku i da će to korigirati kroz radne subote, novi godišnji kada dođe ili nešto treće.

14. Međutim, valja ukazati da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada, a raspored radnog vremena se na temelju odredbe čl. 60. a. st. 3. ZOR utvrđuje propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Na temelju odredbe čl. 60. a. st. 4. ZOR ako raspored radnog vremena nije utvrđen na način iz stavka 3. ovoga članka, o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom. Dakle, suprotno navodima tužitelja, isti nije ovlašten samostalno odlučiti da će radne dane koje je trebao odraditi prema rasporedu radnog vremena odraditi neki drugi dan, primjerice kako je naveo u Izjavi subotama ili na drugi način. Suprotno shvaćanje vodilo bi apsurdnom zaključku da radnik može izostajati s rada u mjeri u kojoj to smatra svrsishodnim, pod uvjetom da naknadno odradi propušteno — čime bi u potpunosti bila razorena svaka mogućnost planiranja radnog procesa i zaštite interesa poslodavca i ostalih radnika.

15. Sukladno čl. 48. st. 12. Pravilnika o radu tuženika (HP Glasnik 19/23) pripisano je da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, odredbama ovog Pravilnika i drugim pravilnicima i aktima Društva zbog kojeg, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć, a osobito: kršenje radne discipline na način koji ometa postupak rada ili rad sa strankama ili međusobne odnose radnika, a osobito: izazivanje tučnjave, neopravdano izbivanje s rada i drugo.

16. Uzimajući u obzir da i sam tužitelj priznaje da je s posla izostao u vremenskom periodu od 18.12.2024. do 31.12.2024., ocjena je ovog suda da je takav izostanak bio neopravdan.

17. Odredbom članka 115. st. 1. toč. 3. ZOR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

18. Odredbom čl. 135. st. 3. ZOR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

19. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

20. Prema ocjeni ovog suda tuženik je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZOR dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz za ovaj otkazni razlog budući da je u dokaznom postupku utvrđeno da tužitelj doista nije došao na posao u razdoblju od 18.12.2024. do 31.12.2024.

21. Nadalje, ovaj sud je preslušao dvije audio snimke koje je tuženik dostavio u spis predmeta i to oznaka: AUD-20250102-WA0000 i AUD-20250102-WA0001 te je utvrdio da je tužitelj svom nadređenom poslao upravo te dvije audio snimke, budući da je isto potvrdio i svjedok FH koji je snimke zaprimio te sam tužitelj. Nadalje, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj svom nadređenom doista u tim audio snimkama prijetio „da će ga pojesti mrak“ i „da će mu doći sa dvoje, troje, petero ljudi, njegovih dečki“, kako je to opisano u Odluci o otkazu. Tužitelj je u svom iskazu nakon preslušanih audio snimki naveo da je svjestan da one nisu bile primjerene te da mu je zbog toga žao. Ovaj sud vjeruje da je tužitelju žao i da se zbog poslanih audio snimki kaje, međutim, neovisno o tome, takav način komunikacije zasigurno nije primjeren između zaposlenika te predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa koja je morala biti sankcionirana.

22. Naime, tuženik je kao poslodavac imao pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja (kao uostalom i od svih svojih radnika) da savjesno ispunjava svoje radne obveze - a u okviru toga i da se korektno te disciplinirano i odgovorno ponaša prema zadanim mu poslovima i da i profesionalno postupa s povjerenom mu imovinom, uz dosljedno poštivanje propisanog procesa rada i radnih obveza te vođenje brige o radu i ugledu poslodavca. Pri tome valja reći da u trenutku kada je nadređena osoba zaprimila audio snimku s opisanim prijetnjama, povjerenje poslodavca u tužitelja je nepovratno narušeno. Radnik koji šalje prijetnje nadređenoj osobi ne samo da krši konkretnu obvezu komunikacije unutar granica poslovne pristojnosti prema nadređenima , on temeljno narušava samu mogućnost nastavka radnog odnosa.

23. Prema ocjeni ovog suda tuženik je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZOR dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz i za ovaj otkazni razlog budući da je u dokaznom postupku utvrđeno da je tužitelj svom nadređenom poslao audio snimke s prijetećim sadržajem, slijedom čega je nastavak radnog odnosa više nije moguć.

24. Sukladno čl. 119. st. 1. ZOR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

25. Uzimajući u obzir sve navedeno ocjena je ovog suda da u konkretnoj pravnoj stvari postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika prethodno prije otkazivanja pisano upozori na kršenje obveze iz radnog odnosa.

26. Prema tome, s obzirom da je u dokaznom postupku utvrđeno da je tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja je utvrđena dopuštenom, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

27. Suprotno navodima tužitelja, činjenica da su povrede koje je počinio tužitelj mogle biti sankcionirane i odlukom o otkazu koja bi imala teže posljedice za tužitelja, a tuženik se odlučio za otkaz koji je povoljniji za radnika, ne čini taj otkaz nezakonitim.

28. Nadalje, valja ukazati da navodi tužitelja da kod tuženika nije radio u odgovarajućim uvjetima rada niti na odgovarajućem radnom mjestu, ne čine otkaz Ugovora o radu nezakonitim budući da se slanje audio snimki prijetećeg sadržaja nadređenoj osobi ni u kojem slučaju ne može dovesti u vezu s tim navodima tužitelja. Pri tome je za ukazati da je i je za odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva dovoljno da se ispunio i jedan razlog sadržan u Odluci o otkazu.

29. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 11. lipnja 2026 .  Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku