REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-994/2025-117

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐČ, odvjetničkog vježbenika i zastupnice tužene ZČ, savjetnice OGDO ZG, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovani tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO PRAVOSUĐA, OIB: 52634238587 da tužitelju EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 60,08 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 7,67 EUR od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,94 EUR od 16.10.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,12 EUR od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,19 EUR od 16.12.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,63 EUR od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,00 EUR od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,72 EUR od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,70 EUR od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,05 EUR od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,06 EUR od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2026. pa do isplate, s pripadajućom zakonskom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav te je rješenjem raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu, na radnom mjestu pravosudnog policajca, gdje obavlja poslove osiguranja. Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostatka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svome radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. Navodi da u utuženom razdoblju svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku), a niti mu je tužena omogućila da vrijeme nekorištenja pauze

(stanke) iskoristi kao slobodne dane

1.1 Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj podneskom od 14. studenoga 2025., precizira tužbeni zahtjev te istim potražuje za utuženo razdoblje isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 60,08 eura, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u navedenom iznosu.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Također osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, jer tužitelj nije dostavio rješenje o rasporedu za utuženi period. Ističe da je tužbom utuženo razdoblje od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019., a tužitelj je od 22. studenog 2016. do 30. svibnja 2017. te od 16. svibnja 2019. pa nadalje bio, odnosno je na bolovanju. Navodi da je tužitelj tijekom cjelokupnog razdoblja rada u Zatvorskoj bolnici koristio dnevnu stanku, kao i da je tužena za tužitelja vodila Evidenciju radnog vremena sukladno odredbama važećeg Kolektivnog ugovora i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja istog pri čemu ističe da niti jednim propisom nije određeno da bi se posebno bilježio svaki odlazak i povratak sa dnevne stanke. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti te naložiti tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak.

3. U ovom predmetu bila je donesena presuda pod Poslovnim brojem: Pr- 3272/2019 od 14. veljače 2025., kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Prvostupanjska presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zadru, Poslovni broj:

Gž R-28/2025 od 8. svibnja 2025., s uputom da se u ponovljenom postupku dopuni činjenično stanje a sve zbog pogrešno pravnog pristupa u ocjeni prigovora zastare.

4. Sud je tijekom ponovljenog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci BČ, MČ i AČ, uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka GČ, koji je dan u istovrsnom predmetu ovog suda Pr- 3273/2019 te iskaz svjedoka ĆČ, koji je dan u istovrsnom predmetu ovog suda Pr- 3263/2019, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., vještak Ručević vještačenja d.o.o. se dodatno pisano očitovao na uložene prigovore, vještak se usmeno očitovao na iznesene prigovore te je u ponovljenom postupku vještak Ručević vještačenja d.o.o. izradio dodatni nalaz i mišljenje.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da je tužitelj 2. kolovoza 2019. podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora u kojem traži isplatu iznosa na ime naknade za neiskorištenu stanku, dok iz stanja u spisu proizlazi da tužena nije odgovorila na zaprimljeni zahtjev. Stoga je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz odredbe čl. 186.a ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime naknade za neiskorištenu stanku za razdoblje od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019. Pri tome je tužena isticala prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare.

8. Uvidom u priložene obračunske liste za isplatu plaće, kao i u evidenciju o radnom vremenu za tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kao stariji pravosudni policajac u Odjelu osiguranja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te da mu za tako obavljeni rad tužena u utuženom razdoblju obračunavala i isplaćivala plaću. Time je utvrđen kao neosnovan prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije istaknut po tuženoj.

9. Tužiteljevo najstarije potraživanje odnosi se na kolovoz 2015. koje je dospjelo 15. rujna 2015., a s obzirom da je tužba podnesena 5. prosinca 2019. sud je zaključio da od dana dospijeća navedenog potraživanja, tj. od 15. rujna 2015. do dana podnošenja tužbe, tj. do 5. prosinca 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR). Iz navedenog proizlazi da je prigovor zastare koji je iznijela tužena neosnovan.

10. Svjedok BČ je u svom iskazu naveo da je zaposlen u Ministarstvu pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, Zatvorska bolnica gdje je raspoređen na rad na radno mjesto dežurni u kaznionici, voditelj smjene. Rad u predmetnoj ustanovi je organiziran na način da se radi u turnusu po 12 sati i to od 7,00 do 19,00 sati, odnosno od 19,00 do 7,00. U takvom načinu rada svaki zaposlenik ima pravo na pauzu u trajanju od 60 minuta. Rad je također organiziran i za neke djelatnike u redovnom radnom vremenu od 8 sati dnevno i to od 7,00 do 15,00 sati ili od 14,00 do 22,00. U takvom načinu rada zaposlenici imaju pravo na pauzu, odnosno korištenje dnevnog odmora u trajanju od 30 minuta. Usprkos tako uređenom načinu rada, zbog prirode posla te zbog manjka službenika, kao i lošeg dnevnog rasporeda na takvom radnom mjestu zaposlenici nisu u mogućnosti koristiti stanku za dnevni odmor, a niti im je poslodavac omogućio da pravo na korištenje slobodnih dana. Naveo je da je kao dežurni, odnosno voditelj smjene bio nadležan za organiziranje rada, pa tako i korištenje dnevne stanke, međutim obzirom na nedostatak dovoljnog broja službenika po dnevnom rasporedu bilo je vidljivo da se nije moglo omogućiti službenicima korištenja dnevne stanke. Kao dežurni voditelj morao je u dnevnom izvješću upisivati svaku promjenu, odnosno svaki izlazak službenika iz ustanove, pa tako i svako korištenje pauze. Znalo se događati da se međusobno službenici dogovore da jedan ode u obližnju trgovinu kupiti užinu za sve raspoređene službenike te bi svi službenici tada užinu jeli na radnom mjestu. U ustanovi u kojoj radi ne postoji pisani raspored za korištenje dnevne pauze, odnosno način i vrijeme kada koji službenik ima pravo na korištenje dnevne pauze. U dnevnoj zapovjedi nije bilo određeno koji će službenik mijenjati tužitelja pri eventualnom korištenju dnevne pauze.

11. Svjedok GČ, glavni nadzornik pravosudne policije, iskazao je da se dnevne stanke nisu evidentirale.

12. Svjedok ĆČ, glavni nadzornik pravosudne policije, iskazao je da je postojala mogućnost korištenja pauze te je upozoravao svoje dežurne da ako ne postoji takva mogućnost da ga o tome izvijeste i da to upišu u Knjigu dežurnih. Nitko mu se od policajaca nije žalio. Tijekom rada u turnusu policajcima je omogućen ručak na trošak Zatvorske bolnice. Na pauzu se išlo, ako je bila osigurana zamjena. Postojala je prostorija na 1. katu koja se mogla koristiti za dnevnu pauzu. Pauza se koristila na način da bi se službenik javio dežurnom, nakon čega bi otišao u trgovinu. Ako je službenik otišao na pauzu to se nigdje nije unosilo.

13. Svjedok MČ je u svom iskazu naveo da je raspoređen na rad u Zatvorskoj bolnici te da zbog prirode posla i manjka raspoređenih službenika kao i lošeg dnevnog rasporeda službenicima nije omogućeno pravo na pauzu. Svaka smjena ima svoga dežurnog koji vodi evidenciju, odnosno knjigu izvješća dežurnog te u kojoj bi trebalo biti evidentirana sva događanja od tekućeg dana pa tako i eventualno korištenje dnevne stanke. U utuženom razdoblju knjiga izvješća dežurnog se vodila ručno dok se sada knjiga vodi elektronski. Usprkos tome što nisu mogli koristi dnevni odmor poslodavac im nije omogućio ni korištenje slobodnih dana a najviše zbog toga što nedostaje dovoljan broj službenika. Nije bio donesen pisani raspored u kojem bi bilo određeno vrijeme i način korištenja dnevne stanke. Poslovi koji se obavljaju u zatvorskoj bolnici odnosno koje obavljaju pravosudni policajci su poslovi koji traju od 0 do 24,00 sati te se ni u jednom trenutku ne mogu prekinuti kako bi eventualno netko otišao na pauzu, a da ga istovremeno drugi policajac ne zamjeni.

14. Svjedok AČ je u svom iskazu naveo da je u utuženom razdoblju sve do 1. veljače 2018. bio voditelj Odjela osiguranja u Zatvorskoj bolnici, tužitelju je bio nadređen. Tužitelj je u utuženom razdoblju radio u smjenama po 12 sati. Svi službenici raspoređeni na rad u zatvorskoj bolnici su imali pravo na korištenje dnevnog odmora u trajanju od 60 minuta kako je to i propisano KU. U iznimnim situacijama službenici nisu bili u mogućnosti koristiti dnevni odmor. Tužitelj je uglavnom radio na glavnom ulazu te je u utuženom razdoblju rijetko odlazio izvan zatvorske bolnice na radne aktivnosti. Najvećim dijelu utuženog razdoblja dežurni smjene za tužitelja je bio BČ. U dnevnom izvješću dežurni smjene je bio dužan unositi sve aktivnosti sve poslove koje obavlja odjel osiguranja kao i određene incidente, dakle sva zbivanja koja su se dogodila u tekućem danu a koja su u nadležnosti odjela osiguranja. Službenik koji bi odlazio na dnevnu pauzu je bio dužan napraviti primopredaju službe na odjelu te bi se evidencija o primopredaji službe unosila u evidenciju dnevnog izvješća dežurnog na odjelu. Evidencija o korištenju dnevnog odmora za tužitelja je trebala biti unesena u knjigu izvješća koja se vodila za radno mjesto tužitelja, odnosno za portu. Evidencija o korištenu dnevnog odmora se unosila u knjige izvješća ručno. Izričito iskazuje da je tužitelj u utuženom razdoblju imao pravo na korištenje dnevnog odmora a koji je koristio u 90-95 % slučajeva.

15. Na temelju suglasnih iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je da se u utuženom razdoblju stanka koristila kada je to odredio nadređeni i kada je bila osigurana zamjena. Stanka je ulazila u radno vrijeme i bila je plaćena. U utuženom razdoblju korištenje ili nekorištenje stanke nije se evidentiralo.

16. Člankom 10 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/2017, 12/2018, 2/2019 - u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Vrijeme odmora ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

17. Člankom 42 Kolektivnog ugovora propisano je da ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

18. Uvidom u knjigu dežurnih izvješća utvrđeno je da je tužena evidentirala korištenje dnevnog odmora za pojedine službenike, pa tako i za tužitelja te da je tužitelj koristio dnevni odmor uglavnom u trajanju od pola sata (30 minuta) tijekom ukupno 22 radna dana u utuženom razdoblju.

19. Člankom 8 stavak 1 Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine 73/2017), propisan je minimalni sadržaj evidencije radnog vremena prema kojem evidencija o radnom vremenu, između ostalog, sadrži podatke o početku i završetku rada, ukupnom dnevnom radnom vremenu, vremenu nenazočnosti na radu u koje vrijeme se, pored ostalog ubrajaju sati korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg).

20. S obzirom da se dnevni odmor (stanka) ubraja u radno vrijeme sukladno članku 10 stavak 3 Kolektivnog ugovora, sud je zaključio da tuženik nije bio dužan voditi evidenciju o korištenju stanke.

21. S obzirom da je tužitelj radio na poslovima osiguranja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, sud je zaključio da je tužitelj radio na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada u smislu članka 42 Kolektivnog ugovora.

22. Sud je prihvatio iskaz svjedoka BČ i MČ prema kojem tužitelj nije mogao koristiti stanku svakog radnog dana, ali navedena činjenica ne stvara na strani tužene obvezu da tužitelju isplati naknadu plaće za razdoblja neiskorištenih dnevnih odmora. Naime, posljedica nemogućnosti korištenja stanke je ta da službenik koji nije mogao iskoristiti pravo na stanku, ima pravo od poslodavca tražiti korištenje slobodnih dana. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je od poslodavca tražio korištenje slobodnih dana, što je imao pravo učiniti sukladno članku 42 Kolektivnog ugovora.

23. Radi utvrđenja naknade za rad koji je tužitelj obavio za vrijeme pauze koju nije koristio u utuženom razdoblju provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

24. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. od 14. rujna 2022. proizlazi da je vještak mišljenja kako za razdoblje od 2. kolovoza 2014. do zaključno 2. kolovoza 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora), iznosi ukupno 27.108,46 kn odnosno 3.597,94 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pod pretpostavkom da tužitelj nije koristio stanku za odmor u trajanju od sat vremena dok je radio u turnusu po 12 sati odnosno u trajanju od pola sata dok je radio po 8 sati.

25. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 4. siječnja 2023., sukladno nalazu i mišljenju vještaka, postavio tužbeni zahtjev.

26. Tužena je na zaprimljeni nalaz i mišljenje iznijela prigovore podneskom od 19. siječnja 2023. te se vještak podneskom od 2. veljače 2023. očitovao navodeći da što se tiče navoda tuženika, da tužitelj nema pravo za vrijeme bolovanja na isplatu plaće zbog neiskorištenih dnevnih stanki za vrijeme bolovanja, iz nalaza i mišljenja razvidno je da je isto vještak uzeo u obzir i u navedenom razdoblju iskazano je potraživanje tužitelja u iznosu od 0,00 kn. Slijedom iznesenoga, a kako je vještačenje provedeno u skladu s postavljenim zadatkom, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

27. Tužena je i nadalje imala primjedbe na zaprimljeni nalaz, a tužitelj je na glavnoj raspravi održanoj 28. studenog 2023. predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da iz Knjige dnevnog izvješća dežurnog uzme podatke o iskorištenosti stanke za vrijeme rada tužitelja u utuženom razdoblju.

28. Vještak je podneskom od 11. siječnja 2024. dostavio dopunu nalaza i mišljenja navodeći da je mišljenja kako za razdoblje od 2. kolovoza 2014. do zaključno 2. kolovoza 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki prema podacima iz Knjige dežurstva, iznosi ukupno 24.805,65 kn odnosno 3.292,27 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

29. Tužitelj je podneskom od 16. ožujka 2024. iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, zatražio je usmeno očitovanje vještaka, a podneskom od 1. srpnja 2024. postavio je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 60,00 eura.

30. Vještak se usmeno očitovao na uložene prigovore tužitelja navodeći da imajući u vidu podneske tužitelja kojima su stavljeni prigovori i prijedlozi u odnosu na dani nalaz i mišljenje i pisanu dopunu, može reći da je za svaki odrađeni turnus tužitelja pretpostavio jedan sat dnevnog odmora, dok je za 8 satni dnevni rad pretpostavio stanku za odmor od pola sata, u skladu s primjenjivim propisima. Primjenom takve metodologije kako je to vidljivo iz tabele 1 iz osnovnog nalaza za svaki odrađeni turnus obračunao je po jedan sat neiskorištenog dnevnog odmora, a za svaki dan 8 satnog radnog vremena obračunao je 0,5 sati dnevnog odmora, pa kako je u tom smislu shvatio zadatak, na svaki tako utvrđeni sat obračunao je satnicu redovnog rada polazeći od bruto osnovice, koeficijent radnog mjesta tužitelja te pripadajućih uvećanja na ime minulog rada, posebnih uvjeta rada i dodataka za vjernost, te je iskazao bruto iznos naknade za neiskorištene dnevne odmore po mjesecima i ukupno u iznosu do 3.597,94 eura. U dopunskom nalazu i mišljenju od 12. siječnja 2024., a prema podacima iz knjige dežurnog utvrdio je za svaki pojedini datum za koji postoji evidencija korištenja dnevne stanke za vrijeme rada u turnusu, odnosno dnevne stanke za vrijeme rada u redovnom radnom vremenu i na temelju tako utvrđenih iskorištenih dnevnih odmora sačinio je korekciju izračuna iz osnovnog nalaza, na način da je umanjio broj sati neiskorištenih dnevnih odmora za one sate koji su evidentirani u knjizi dežurstva, te je ukupno dobio nešto manji iznos, a što je i logično jer se obračunava na manji broj sati, pa se prema izračunima iz dopunskog nalaza radi o ukupno 3.292,27 eura. Dodatno ističe, a što je vidljivo iz dopunskog nalaza i mišljenja, da u evidenciji korištenja dnevne stanke nedostaje veći broj mjeseci, pa tako evidencije u tom dijelu započinje tek s mjesecom kolovozom 2015. a osim toga u mjesecima za koje postoji evidencija nisu evidentirani svi datumi na koje je tužitelj radio pa je u tom smislu takva evidencija. Što se tiče prigovora koji je tužitelj iznosio na izračune za razdoblje dok je bio na bolovanju, može reći da u razdoblju bolovanja a to je od 22. studenoga 2016. do 30. svibnja 2017. nije iskazivao nikakav rad tužitelja niti u turnusima niti u 8 satnom radnom vremenu, pa su tako i razlike za to razdoblje nula a što je vidljivo iz tabele 1 iz osnovnoga nalaz i tabele 1a iz dopunskog nalaza. Dodatno napominje da u studenom 2016. postoji izračunata naknada za neiskorištene dnevne odmore no taj izračun se odnosi na razdoblje od 1. do 21. studenoga 2016.

31. Tužitelj se protivio sačinjenom nalazu i mišljenju vještaka te je zatražio da se u ovom predmetu odredi novo vještačenje po novom vještaku, a čemu se tužena usprotivila.

32. U ponovljenom postupku prema prijedlogu tužitelja pozvan je vještak da sačini dopunu nalaza i mišljenja u još jednoj verziji odnosno obračun naknade za neiskorišteni drugi dio pauze od 30 minuta za radne dane navedene u podnesku tužitelja od 28. studenog 2023.

33. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 11. studenog 2025. proizlazi da je vještak mišljenja kako za razdoblje od 2. kolovoza 2014. do zaključno 2. kolovoza 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od 60 minuta za vrijeme rada u turnusu, a uzimajući u obzir samo utužene dane iz podneska tužitelja od 28. studenoga 2023., iznosi ukupno 60,08 eura.

34. Tužitelj nije imao primjedbe na sačinjeni dopunski nalaz i mišljenje te je podneskom od 14. studenog 2025. konačno uredio svoj tužbeni zahtjev.

35. Tužena se nije posebno očitovala na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka.

36. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, vještak je izradio dopunski nalaz i mišljenje te je izvršio izračun utuženog potraživanja u tri varijante. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s varijantom iz dopunskog nalaza i mišljenja od 11. studenog 2025. prema kojem utuženo potraživanje iznosi 60,08 eura bruto.

37. Polazeći od utvrđenja da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je od poslodavca zahtijevao da mu zbog neiskorištenih dnevnih odmora u utuženom razdoblju, omogući korištenje slobodnih dana, sud je zaključio da tužena nije dužna tužitelju isplatiti naknadu plaće za razdoblje u kojem tužitelj nije koristio dnevni odmor (stanku), već je u to vrijeme radio jer takva obveza poslodavca nije utemeljena niti na jednom propisu. Jedino pravo koje je tužitelj mogao ostvariti zbog činjenice što mu nije omogućeno korištenje stanke, bilo je korištenje slobodnih dana, međutim tužitelj nije dokazao da je od poslodavca zahtijevao ostvarenje tog prava.

38. S obzirom da je sud zaključio da tužena nije dužna tužitelju isplatiti naknadu za neiskorištene stanke u utuženom razdoblju, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

39. Sud je na glavnoj raspravi održanoj 27. travnja 2026. odustao do prihvaćenog dokaznog prijedloga tužitelja za njegovim saslušanjem, smatrajući da je isto nepotrebno za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja jer je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Posebno se napominje da je tužitelj u tri navrata pozivan na saslušanje i to na glavnu raspravu zakazanu za 28. travnja 2022., 28. studenog 2023. te 2. srpnja 2024. kojim pozivima se tužitelj nije odazvao niti je svoj izostanak uredno opravdao. Stoga je sud odlučio da se tužitelj kao stranka neće saslušati sukladno odredbi čl. 265. st. 2. ZPP-a. Osim toga ovaj sud je također stava da bi ponovnom pozivanjem na saslušanje tužitelja kao stranke bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

40. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 i članka 163 ZPP-a, u vezi članka 155 ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Parnični trošak obračunat je temeljem vrijednosti spora od 60,08 eura, sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

41. Tako je tuženoj priznata jednokratna nagrada u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tbr. 7/9 kojim je propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7/1, ukoliko prethodnim točkama 2-8 Tbr. 7 za pojedine postupke i sporove nije drukčije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, dok je za ostale troškove zahtjev tužene odbijen.

42. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 78/2015 i 156/2022, 155/2023), a tuženoj je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

43. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, njegov zahtjev za naknadom parničnog troška je u cijelosti odbijen.

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. lipnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. zastupniku tužene, XIX-P-DO-286/2025