REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-1258/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., odvjetnici u Rijeci, Ribarska 4, tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Ulica Republike Austrije 14, Zagreb, radi odbijanja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-26/319, URBROJ: 531-03-25-5 od 25. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj KLASA: UP/I-361-03/18- 14/34, URBROJ: 2170-03-05/10-23-17 od 23. svibnja 2023. odbijen je zahtjev ovdje tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/23-26/319, URBROJ: 531-03-25-5 od 25. travnja 2025. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava rješenje tuženika. U tužbi ističe kako je u postupku donošenja rješenja kojim se odbija zahtjev tužitelja prvostupanjsko upravno tijelo propustilo utvrditi odlučnu činjenicu da je predmet tužiteljevog zahtjeva zgrada koja je registrirani zaštićeni spomenik narodnooslobodilačke borbe. Dakle, riječ je o zgradi koja je nedvojbeno postojala prije 21. lipnja 2011., a koja se u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva za ozakonjenje nalazila u fazi rekonstrukcije sukladno glavnom projektu odobrenom od strane konzervatorskog odjela Ministarstva kulture. Stoga se protivno pogrešnim utvrđenjima prvostupanjskog upravnog tijela, u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji zgrade koja je kulturno dobro, a koja se rekonstrukcija odvija prema potvrdi i nalogu konzervatorskog odjela Ministarstva kulture. Samim time, rješenja donesena u predmetnoj upravnoj stvari dovode do neodržive i nelogične situacije u kojoj tužitelj ima obvezu održavat i kulturno dobro, a što mu je konzervatorski odjel Ministarstva kulture i naložio rješenjem od 21. svibnja 2019., dok je istovremeno rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela i pobijanim rješenjem tuženika onemogućen postupiti u skladu sa svojim obvezama, budući da mu prijeti rušenje zgrade koja je kulturni spomenik, zbog navodne nezakonitosti iste. Premda je tužitelj prethodno iznesene činjenice isticao još u žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, tuženik navedeno nije razmatrao u postupku donošenja pobijanog rješenja, već je neutemeljeno zaključio da je predmetna zgrada izvedena nakon snimanja karte DOF5/2011, odnosno nanovo bez kontinuiteta sa zgradom koja je bila u ruševnom stanju. Takav zaključak tuženika prije svega proturječi javnim ispravama izdanim od strane konzervatorskog odjela Ministarstva kulture.

4. Zaključak tuženika da zgrada nije postojala u vrijeme snimanja karte DOF5/2011, oprečan je i uvjerenju Državne geodetske uprave od 30. ožujka 2023., koje je također javna isprava, a za koje uvjerenje tuženik ocjenjuje da je niske dokazne snage, unatoč tome što je isto zakonom propisana isprava na temelju koje se ozakonjuju nezakonito izgrađene zgrade. S tim u vezi, kontradiktorni su navodi tuženika koji najprije ne spori da je na karti DOF5/2011 vidljiv određeni nespecificirani objekt, iako nešto ne može istovremeno biti određeno i nespecificirano, a zatim utvrđuje da je taj objekt nakon snimanja karte DOF5/2011 obilno rekonstruiran ili u potpunosti uklonjen i da je na njegovom mjestu izvedena predmetna zgrada, zanemarujući da u pogledu pravnih posljedica postoji znatna razlika između rekonstrukcije i uklanjanja objekta. Pritom, tuženik ne nudi konkretne razloge za takvo utvrđenje, već paušalno navodi kako postoje druge okolnosti koje dokazuju da se radi o zgradi građenoj nakon snimanja karte DOF5/2011. Međutim, promašeno je tuženikovo pozivanje na inspekcijski nadzor od 26. siječnja 2016., budući da je rješenje proizašlo iz tog nadzora poništeno i vraćeno na ponovni postupak presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-793/16 od 27. veljače 2019., iz koje je razvidno da rješenje sadrži niz nepravilnosti i nelogičnosti, a što jasno ukazuje da isto nije mjerodavno za utvrđivanje činjenica u ovoj upravnoj stvari. Dakle, u postupku donošenja pobijanog rješenja, tuženik je propustio utvrditi odlučnu činjenicu da je predmetna zgrada kulturno dobro registrirano 1977. godine te da je tužitelj sukladno odobrenju i nalogu konzervatorskog odjela Ministarstva kulture predmetnu zgradu rekonstruirao, odnosno da je u konkretnom slučaju riječ o obnovi zgrade koja je nedvojbeno postojala prije 21. lipnja 2011.

5. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika. Ujedno je zatražena naknada troškova spora.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te predložio tužbeni zahtjev odbiti.

7. Sud je održao ročište za raspravu 27. svibnja 2026., na koje je pristupio opunomoćenik tužitelja, a kako je tuženik uredno pozvan, sud je ne našavši razloga za odgodu, ročište održao u njegovu odsustvu. Na navedenom ročištu opunomoćenik tužitelja ustrajao je u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te istaknuo kako je tužitelj stavljen u nemoguću situaciju gdje jedno državno tijelo (Konzervatorski odjel u Rijeci) nalaže održavanje kulturnog dobra, a s druge strane, drugo državno tijelo, ovdje tuženik, tvrdi da tužitelj ne smije održavati kulturno dobro. Time da je tužitelj kao građanin stavljen u potpuno nemoguću i arbitrarnu situaciju gdje se očito dva državna tijela ne mogu dogovoriti što je ispravno i sukladno zakonu, no činjenica jest da svaki vlasnik ima pravo svoju nekretninu dovesti u stanje pogodno za upotrebu, a ovdje tužitelj ima i obvezu to učiniti s obzirom da se radi o kulturnom dobru te je kao vlasnik kulturnog dobra dužan dovesti nekretninu u stanje pogodno za uporabu, a sukladno nalogu nadležnih tijela (Konzervatorskog odjela u Rijeci). Predložio je provesti dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost predstavlja li obnova predmetnog kulturnog dobra obnovu sukladno pravilima građevinske struke.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora te spisu ovog suda poslovni broj Us I-793/2016 na koji se u tužbi pozvao tužitelj. Sud nije u sporu provodio daljnji dokaz predložene od strane tužitelja građevinskim vještačenjem, obzirom je sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari mogao nedvojbeno utvrditi na temelju postojeće dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema odredbi 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama("Narodne novine" broj: 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ) nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

11. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

12. Sukladno citiranim odredbama, zgradom koja se može ozakoniti temeljem ZPNIZ-a smatra se zgrada koja je vidljiva na karti DOF5/2011 ili ukoliko na karti DOF5/2011 nije nedvojbeno vidljiva, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi.

13. U upravnom postupku je uvidom u DOF5/2011, kao i kasniju snimku DOF5/2022/2023 te Google Earth zračne snimke od 20. kolovoza 2011. i 22. srpnja 2023. utvrđeno da zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, čije se ozakonjenje traži, ne ispunjava pretpostavke u smislu ranije citiranih odredaba ZPNIZ-a.

14. Naime, usporedbom objekta vidljivog na DOF5/2011 sa zgradom čije se ozakonjenje traži sukladno dostavljenoj dokumentaciji i jasno vidljivoj na kasnijoj ortofotokarti (DOF5/2022/2023), utvrđeno da se ne radi o istoj zgradi.

15. Navedeno činjenično utvrđenje upravnih tijela ovaj sud ocijenio je pravilnim i zakonitim. Naime, objekt vidljiv na DOF5/2011 drugačijeg je izgleda od zgrade čije se ozakonjenje traži, pri čemu se kao bitno tužitelju napominje da zgrada vidljiva na DOF5/2022/2023 svojim oblikom, dimenzijama i položajem na čestici odgovara zgradi prikazanoj u dostavljenoj dokumentaciji za ozakonjenje.

16. Valja pri tome ukazati i kako se uvidom u DOF5/2011 utvrđuje da je nešto vidljivo, a ne utvrđuje je li to što je vidljivo naknadno srušeno, uklonjeno ili rekonstruirano i da li je to što je vidljivo isto zgradi koja se ozakonjuje, a što se upravo utvrđuje u upravnom postupku cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno i rezultate provedenog upravnog postupka. Navedeno stajalište izneseno je već i u odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, između ostalog u presudi Usž-3150/2024- 2 od 12. prosinca 2024. U citiranoj presudi navedeno je sljedeće: "Tužitelj se u ovom postupku i sporu neosnovano poziva na uvjerenje Državne geodetske uprave KLASA: 935-08/18-03/785, URBROJ: 541-03-01-02/5-18-2 od 7. rujna 2018. prema kojem je zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiva na DOF5/2011. Navedeno iz razloga što vidljivost zgrade na DOF5/2011 utvrđuje službena osoba tuženika."

17. Nadalje, jednim od odlučujućih i zakonitih dokaza, suprotno navodima tužitelja, ovaj sud smatra i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 26. siječnja 2016. s fotografijama s očevida. Naime, neovisno o činjenici što je rješenje doneseno u navedenom inspekcijskom postupku uklanjanja poništeno odlukom ovog suda, istom odlukom nije oduzeta dokazna snaga fotografijama koje inspekcijskom postupku prileže. Iz citiranih fotografija koje prileže zapisniku o inspekcijskom pregledu od 26. siječnja 2016. razvidno da se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj u tom trenutku izvode radovi građenja nove građevine od temelja. Pored toga, iz navedenog zapisnika od 27. siječnja 2016. slijedi da je sam investitor ĆŠ, izjavio da je raniji objekt imao tri zida bez krova – ruševina i da je on kao investitor uklonio taj raniji objekt i započeo izgradnju novog objekta na novoizgrađenoj armirano-betonskoj ploči.

18. Nadalje, i iz fotografije ranije građevine koju je na ročištu u sporu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem Us I-796/2016 održanom 26. veljače 2019. predao ovdje tužitelj, vidi se da je ranija građevina predstavljala tri kamena zida koji su djelomično urušeni, bez krova, odnosno da se je radilo o ruševini , kako je to i izjavio investitor ĆŠ na ranije spomenuti zapisnik od 27. siječnja 2016.

19. Posljedično navedenom, pozivanje tužitelja na prava zaštićenog spomenika narodnooslobodilačke borbe je u konkretnom slučaju neodlučno kraj nesporne činjenice da je sam tužitelj odnosno njegov pravni prednik isti taj spomenik u cijelosti uklonio i to protivno rješenju konzervatorskog odjela kojim je izdano prethodno odobrenje za rekonstrukciju ruševne zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj. Nastavno na potonju činjenicu da je u konkretnom slučaju na navedenoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj postojala ruševina, ukazuje se tužitelju kako ista, sve i da dalje opstoji u prostoru, ne bi mogla biti predmetom ozakonjenja jer ne udovoljava pretpostavkama iz čl. 2. st. 1. i 2. ZPNIZ -a. Također, ukazuje se da se u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju mogu ozakoniti samo objekti u identičnom stanju kao što su bili u odlučujućem trenutku – dana 21. lipnja 2011. te da sve naknadno učinjene rekonstrukcije na istima treba ukloniti prije donošenja rješenja o izvedenom stanju. Pri tome se napominje kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta postupanju sukladno odredbi čl. 20. st. 4. ZPNIZ -a, kojom je propisano da se rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.). Naime, u konkretnom slučaju utvrđeno je da se zgrada za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju ne može smatrati nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ZPNIZ-a te stoga nije bilo mjesta niti pozivanju na otklanjanje nedostatka uklanjanjem dijela iste.

20. Također, iako nije odlučujuće za rješavanje ovog predmeta, napominje se kako tužitelj pogrešno interpretira činjenice i dokaze koji prileže spisu upravnog postupka i ovog spora smatrajući da mu tuženik onemogućava održavanje kulturnog dobra, a sve suprotno nalogu nadležnog konzervatorskog odjela. Naime, tužitelj je taj koji je uklanjanjem u cijelosti ranije ruševine onemogućio održavanje kulturnog dobra. I iako se radi o zemljištu u vlasništvu tužitelja, isti nije smio otpočeti niti radove uklanjanja niti radove gradnje nove građevine bez odgovarajućeg akta za gradnju, a što sad sve pokušava anulirati kroz postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju .

21. Slijedom svega navedenog, ocjena je suda kako je pravilno u upravnom postupku odbijen prijedlog ovdje tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ozakonjenje prema ranije citiranim odredbama ZPNIZ-a.

22. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika, kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbijanju zahtjeva ovdje tužitelja, ocjenjena je zakonitom te je na temelju odredbe čl. 116. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako isti nije uspio u ovom sporu to mu na temelju odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen navedeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Rijeci 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d., odvjetnici u Rijeci, Ribarska 4

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20