REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1059/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽĆGO, državljanin Iraka, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, radi smještaja u prihvatni centar, 11. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-15 od 22. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-15 od 22. veljače 2025. tužitelju je određen smještaj u prihvatni centar na vrijeme od najduže tri mjeseca, računajući od dana donošenja rješenja.
2. Presudom ovog suda broj Us I-710/2025-2 od 26. veljače 2025. citirano rješenje Policijske postaje Dugo Selo od 22. veljače 2025. potvrđeno je u točki 1. i 2. izreke, dok je ukinuto u točki 3. izreke u dijelu u kojem je određen smještaj stranca u prihvatnom centru preko 30 dana.
3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, prigovara da je tijekom upravnog postupka ispitan na jeziku (arapskom jeziku) koji ne razumije, da je osporeno rješenje nedostatno obrazloženo uz brojne nedostatke i da mu u slučaju povratka u zemlju podrijetla (Tursku) prijeti ozbiljna nepravda, jer bi ga turske vlasti vratile u Irak odakle je njegova obitelj bila prisiljena otići, o čemu je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 11. lipnja 2026.
7. Prema članku 214. stavku 1. ZoS državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP -a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ZoS.
8. Prema članku 214. stavku 2. ZoS okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz članka 214. stavka 1. ZoS su da:
- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu,
- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak,
- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka,
- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo,
- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj,
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku,
- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu,
- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku,
- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/I-216-04/25- 01/30, URBROJ: 511-19-38-25-12 od 22. veljače 2025. tužitelj protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), jer da nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan napustiti EGP. Istim rješenjem određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine te je određeno da će se prisilno udaljiti u zemlju tranzita, državu podrijetla ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju.
10. Osporenim rješenjem određeno je da se tužitelj smješta u Prihvatni centar za strance i to na najkraće moguće vrijeme, najduže do tri mjeseca. Smještaj je određen iz razloga postojanja okolnosti iz članka 214. stavka 2. ZoS.
11. Iz podataka spisa, uključujući i zapisnik o ispitivanju tužitelja, proizlazi da je tužitelj bez osobnih dokumenata, izvan graničnog prijelaza, u grupi više stranih državljana, nezakonito ušao na područje Republike Hrvatske, da nema reguliran boravak na području Republike Hrvatske, ne želi se vratiti u zemlju podrijetla već želi ostati u EGP-u i pronaći posao. U Hrvatskoj nema osiguran smještaj, nema financijskih sredstava i ne namjerava dragovoljno napustiti Republiku Hrvatsku.
12. U odnosu na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP -a, suprotno tužbenim navodima, valja zaključiti da naprijed navedene okolnosti, u svoj ukupnosti i temeljem čl. 214. stavak 1. i 2. al. 1., 2., 8. i 9. ZoS, opravdavaju zaključak da kod tužitelja postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP -a, odnosno Republike Hrvatske.
13. U odnosu na mogućnost da se ista svrha (provedba prisilnog udaljenja i povratka) ostvari blažom mjerom od primijenjene mjere smještaja u centar, ocjena je suda da nema mjesta primjeni blaže mjere u smislu članka 213. stavak 1. u svezi članka 212. ZoS. Iz relevantnih činjenica proizlazi da stranac nema osobne dokumente niti adresu (nekretninu) na kojoj bi boravio u [adresa], a njegovo dosadašnje ponašanje, uključujući nezakoniti ulazak, boravak i kretanje na području Republike Hrvatske, ne ukazuje na vjerojatnost poštivanja blažih mjera . Kada se ima u vidu izloženo, to je ocjena suda da je primjena blažih mjera u konkretnom slučaju isključena, a što je pravilno utvrđeno i predmetnim rješenjem o smještaju od 22. veljače 2025.
14. Konačno važeći rok ograničenja slobode kretanja tužitelja smještajem u prihvatni centar, kada se uzme u obzir i presuda ovog suda broj Us I-710/2025-2 od 26. veljače 2025., nužan je za postizanje zakonom propisne svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju.
15. U odnosu na tvrdnje o navodnom progonu u zemlji podrijetla, sud upućuje na utvrđenja iz ovosudne presude broj Us I-1058/2025-11 od 7. svibnja 2026. Prema citiranoj presudi, tužitelj je u svezi navoda o progonu u zemlji podrijetla (Turskoj) podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, o čemu je ispitan tijekom nastavnog postupka te su njegovi navodi razmotreni i ocijenjeni kao neosnovani, nakon čega je njegov zahtjev meritorno odbijen rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/1238, URBROJ: 511-01-212-25-10 od 28. travnja 2025. Navedeno rješenje je postalo izvršno. Stoga se ne prihvaćaju predmetni navodi tužitelja kao osnovani. Dodatno se ukazuje da se tužitelj, nakon napuštanja prihvatnog centra za strance, nije prijavio u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite kako je bio upućen, a tijekom ovog spora ni njegov opunomoćenik s njim nije mogao ostvariti kontakt. Navedeno ponašanje ne ukazuje na vjerodostojnost osobe koja je stvarno zainteresirana za ostvarenje međunarodne zaštite, jer joj (navodno) prijeti progon u zemlji podrijetla.
16. Sud nije provodio saslušavanje tužitelja, s obzirom da je isti nedostupan. U odnosu na tvrdnje tužitelja o povredi pravila o provođenju ispitivanja na jeziku koji razumije, ukazuje se da iz zapisnika o ispitivanju proizlazi da ga je tužitelj uredno potpisao bez ikakve naznake protivljenja, dok iz njegovog cjelokupnog postupanja (ulazak na područje Hrvatske unatoč izrečenoj zabrani, traženje međunarodne zaštite na području Republike Hrvatske, nakon čega se ne prijavljuje u prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, nedostupnost tijekom upravnog spora) ne proizlazi dovoljno osnova da bi se njegovi navodi, sami po sebi, prihvatili kao vjerodostojni.
17. Napominje se da u ovom slučaju nema osnove za obustavu upravnog spora, jer tuženik nije postupio po tužbenom zahtjevu već je osporeno rješenje proizvodilo svoje pravne učinke sve do isteka roka za smještaj stranca u prihvatnom centru.
18. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, sud je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a)
U Zagrebu 11. lipnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. tužitelj osobno – putem oglasne ploče
2. tuženik
