Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-31/2026-123

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, na prijedlog više sudske savjetnice Anamarije Kovačić Milković, u pravnoj stvari tužitelja TPK ARMATURA d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 20/b, OIB: 30817831374, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bitanga, odvjetnik u Zadru, Ulica Jurja Matejeva Dalmatinca 8, protiv tuženika STEČAJNA MASA STEČAJNOG DUŽNIKA JELŠINGRAD FABRIKA ALATNIH MAŠINA A.D. BANJA LUKA U STEČAJU, [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 54, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 28. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te nakon objave rješenja 11. lipnja 2026. javno je objavio i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu radi isplate zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 41.714,58 EUR teku od 2. studenog 2003. pa do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog, parničnog i postupka osiguranja.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 18.051,69 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 13. rujna 2004. podnio protiv prednika tuženika JELŠINGRAD, fabrika alatnih mašina a.d., kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 314.290,97 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Na temelju prijedloga za ovrhu Trgovački sud u Zadru je 17. rujna 2004., donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1320/2004 kojim je odredio ovrhu na nekretninama ovršenika upisanima u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenima kao z. k. č. [katastarska čestica] (dvorište 800 m2) i z. k. č. [katastarska čestica] (pašnjak 81 m2).

2. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prigovor je pravodobno izjavio tuženik (tada ovršenik) osporavajući u cijelosti predmetno rješenje. Ističe da priznaje dug u iznosu od 30.000,00 EUR, kako je to dogovoreno između stranaka. Tuženik ne spori potraživanje koje je naveo tužitelj, ali ističe da je potraživanje po navedenoj ispravi dogovoreno kompenzacionim zatvaranjem i da je tuženik i dalje voljan da na dobrovoljan i dogovoran način podmiri potraživanje tužitelja.

3. Trgovački sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Ovrv-1320/2004 od 4. veljače 2005. stavio izvan snage citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te u tom dijelu ukinuo provedene radnje i postupak nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U postupku nastavljenom nakon pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja ovog suda, dakle u parnici, tuženik je u podnesku od 14. rujna 2009. obavijestio sud da je 6. kolovoza 2009. rješenjem Osnovnog suda u Banja Luci otvoren stečaj nad tuženikom te da je tužitelj u tom stečajnom postupku prijavio svoje potraživanje u iznosu znatno višem od utuženog, a koje mu je priznato u cijelosti. Također, naveo je da je tužitelj zatražio pravo odvojenog namirenja na nekretninama oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje mu je pravo osporeno te da je isti upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja tog prava odvojenog namirenja, a koju parnicu da nije u određenom roku pokrenuo. Tužitelj da raspolaže ovršnom ispravom - Izvodom iz tabele utvrđenih potraživanja koja još nije priznata u Republici Hrvatskoj, ali da tužitelj može zatražiti njezino priznanje pokretanjem odgovarajućeg postupka .

5. Nakon toga sud je donio rješenje o prekidu postupka poslovni broj P-204/2006-52 od 13. svibnja 2020. odnosno kasnije i o nastavku postupka poslovni broj P-58/2021- 58 od 29. siječnja 2021. Isto tako, tijekom postupka je rješenjem suda od 26. kolovoza 2005. poslovni broj Ovrv-1320/04 određeno osiguranje prethodnom mjerom predbilježbom založnog prava na upisanim nekretninama; a rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-950/22-2 od 28. veljače 2022. potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-58/21 od 28. prosinca 2021. kojim je odbijen prijedlog tuženika-protivnika osiguranja za ukidanje prethodne mjere određene na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Ovrv - 1320/04 od 26. kolovoza 2005.

6. Kako o trenutku donošenja rješenja o ovrsi nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi te da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen u odnosu na JELŠINGRAD fabrika alatnih mašina a.d., Banja Luka, kao tuženika, a koja pravna osoba je nesporno prestala postojati brisanjem iz sudskog registra to su postojale smetnje za daljnji tijek postupka pa je rješenjem ovog suda poslovni broj P-58/2021-76 od 30. rujna 2022. ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Ovrv-1320/2004 od 17. rujna 2004. i po pravomoćnosti tog rješenja nastavljeno je s raspravljanjem o glavnoj stvari.

7. U nastavku postupka tužitelj je naveo da u stvarnosti ne raspolaže ovršnom ispravom, odnosno da ne postoji ovršna isprava koja je u ovom trenutku podobna za izvršenje u Republici Hrvatskoj. Isprava "Izvod iz tabele utvrđenih potraživanja", kao takva da nije priznata u Republici Hrvatskoj i da se ne može izvršiti.

8. Djelomičnom presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-58/2021-84 od 11. listopada 2023. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 25.910,06 EUR, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na iznos od 15.803,52 EUR odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). U dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje tužitelja s osnove zateznih kamata i troškova postupka sud će odlučiti u nastavku postupka (točka II. izreke).

9. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 9 Pž- 4418/2023-2 od 9. siječnja 2024. ukinuta je djelomična presuda od 11. listopada 2023. i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da obzirom da se radi o parnici povodom stečaja s međunarodnim elementom; da sud mora prvenstveno utvrditi mjerodavno materijalno pravo, tj. stečajno pravo Republike Srpske, utvrditi položaj odnosno status tužitelja u odnosu na stečajnog dužnika te da mora ispitati da li tužitelj uopće može predmetno postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev.

10. Djelomičnom presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-58/2021-98 od 20. prosinca 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 25.910,06 EUR, dok se tužbeni zahtjev u odnosu na glavni dug za iznos od 15.803,52 EUR odbija kao neosnovan (točka I. izreke). O dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje tužitelja s osnove zateznih kamata i troškova postupka sud će odlučiti u nastavku postupka (točka II. izreke).

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 504/2025-2 od 11. veljače 2025. preinačena je djelomična presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-58/2021-98 od 20. prosinca 2024. u točki I. izreke i ukinuta djelomična presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-58/2021-98 od 20. prosinca 2024. u točki I. izreke, odbačena je tužba radi isplate iznosa od 41.713,58 EUR kao nedopuštena i naloženo je tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.801,69 EUR (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.489,68 EUR.

12. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-58/2021-107 od 20. ožujka 2025. odbačena je kao nedopuštena tužba u dijelu radi isplate iznosa zateznih kamata tekućih na iznos od 41.714,58 EUR od 2. studenog 2003. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovršnog, parničnog i postupka osiguranja kao neosnovan (točka II. izreke).

13. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4974/2025-2 od 19. prosinca 2025. ukinuto je rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-58/2021-107 od 20. ožujka 2025. i predmet vraćen istom sudu na ponovan postupka. Iz obrazloženje navedene odluke proizlazi da je u uputi presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-504/2025-2 od 11. veljače 2025. navedeno da je prvostupanjski sud dužan odlučiti o točki II. izreke djelomične presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-58/2021-2 od 20. prosinca 2024 koja glasi: „o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje tužitelja s osnove zateznih kamata i troškova postupka sud će odlučiti u nastavku postupka“. O tom dijelu djelomične presude da je prvostupanjski sud bio dužan donijeti novu na zakonu osnovanu odluku imajući u vidu primjenu materijalnog prava u odnosu na meritum spora. Međutim, u navedenoj uputi drugostupanjskog suda da nije ukazano prvostupanjskom sudu da mora zakazati raspravu i provesti postupak budući da je drugostupanjski sud smatrao da je na to nepotrebno ukazivati.

14. Na ročištu glavne rasprave održane 28. travnja 2026. tužitelj je naveo da predlaže da s obzirom na trenutnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd- 1068/2026-2 od 2. ožujka 2026. kojom se dopušta tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-504/2025-2 od 11. veljače 2025. u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava i to prava na pravično suđenje, a koja da se također odnosi na cjelokupni zahtjev tužitelja, da se do dovršetka postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske odredi prekid postupanja u ovom predmetu. Tuženik je istakao prigovor apsolutne nenadležnosti zato što je stvarna i mjesna nadležnost u ovome predmetu uspostavljena pod pretpostavkom da je tuženik vlasnik imovine pa slijedom toga da bi tužitelj imao pravo i mogućnost podnošenja ovakve tužbe u Hrvatskoj. Tuženik nije vlasnik nikakve imovine u Hrvatskoj pa ni one na kojoj su određene prethodna mjera i privremena mjera iz razloga što predmetnu imovinu tuženik nije unio u privatizaciju pa slijedom toga nije ni mogao steći bilo kakva prava, analogno odredbama propisa Republike Hrvatske o pravnom statusu imovine koja nije ušla u pretvorbu.

15. Sud je odbio kao nepotreban prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. Naime, sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene su ocjenom isprava sadržanih u spisu. Stoga, kako izvođenje tih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, a dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, sud je taj dokazni prijedlog odbio kao nepotreban.

16. U odnosu na prijedlog tužitelja da se ovaj parnični postupak prekine do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske za navesti je da s obzirom na činjenicu da se ovaj parnični postupak vodi od 2004. godine te da na dan kada je zaključena glavna rasprava u spisu predmeta nije bila zaprimljena revizija tužitelja ovaj sud smatra da je navedeni prijedlog tužitelja neosnovan i da bi isti doveo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

17. Nadalje, neosnovan je i prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda koji je istakao tuženik budući da tuženik vlasnik nekretnina u Republici Hrvatskoj na kojima je i određena ovrha rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Ovrv-1320/2004 od 17. rujna 2004.

18. Iz do sada provedenog postupka proizlazi da je predmetno potraživanje tužitelj kao cesionar stekao na temelju Ugovora o cesiji od 2. studenog 2003. (list 69. - 70. spisa), cedenta Metallwarenhandelsges M.b.H. import-export iz Graza, Republika Austrija, i cesionara TPK Armatura d.o.o. Zagreb. Prema članku 1. Ugovora o cesiji ugovorne strane suglasno utvrđuju da cedent ima dospjelo potraživanje prema društvu Jelšingrad Banja Luka u ukupnom iznosu od 41.105,28 EUR, a na temelju isporučene robe po računima broj 134/2000 od 30. listopada 2000., račun broj 135/2000 od 30. listopada 2000. i račun broj 154/2000 od 4. prosinca 2000. i dospjelih kamata; a prema članku 2. - cedent ustupa cesionaru tražbinu iz članka 1. toga Ugovora sa svim njenim sporednostima. Nije dakle sporno da je Metallwarenhandelsges M.b.H. svoje potraživanje prema predniku tuženika ustupio tužitelju temeljem ugovora o cesiji te da je za vrijeme trajanja predmetnog postupka u Bosni i Hercegovini proveden stečajni postupak nad prednikom tuženika. Nije sporno da je rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci od 6. kolovoza 2009. (list 81. spisa) otvoren stečajni postupak nad „Jelšingrad“, Fabrikom alatnih mašina a.d., [adresa]. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-1181/09 od 16. prosinca 2009. riješeno je da se priznaje rješenje Osnovnog suda u Banjoj Luci, BiH, od 6. kolovoza 2009., kojim je otvoren stečajni postupak nad „Jelšingrad“, Fabrikom alatnih mašina a.d., [adresa], a koje je postalo pravomoćno 25. ko lovoza 2009. (list 256. spisa). Prema obrazloženju tog rješenja pregledom strane odluke čije se priznanje traži utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za priznanje odluke u smislu članka 87. – 92. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine“ broj: 53/91), zbog čega je udovoljeno prijedlogu i riješeno kao u izreci navedenog rješenja.

19. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. rujna 2004., u međuvremenu je rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci otvoren stečajni postupak rješenjem od 6. kolovoza 2009. (list 81. spisa) nad Jelšingrad, Fabrika alatnih mašina, a.d. Banja Luka te je za stečajnog upravitelja imenovan Aleksa Ježić iz [adresa] te su pozvani vjerovnici u roku od 30 dana računajući od dana objave oglasa o otvaranju stečajnog postupka u „Službenom glasniku“ Republike Srpske, prijaviti svoja prava; a sve kako to proizlazi iz citiranog rješenja. Nadalje, rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-1181/09 od 16. prosinca 2009. priznato je rješenje Osnovnog suda u Banjoj Luci kojim je otvoren stečajni postupak nad prvobitnim tuženikom. Nadalje, tužitelj je kao vjerovnik podnio „prijavu potraživanja razlučnog vjerovnika“ (list 384. - 396. spisa) u kojoj ističe da podnosi prijavu potraživanja, te da je stečajni dužnik dužan razlučnom vjerovniku TPK Armatura d.o.o. Zagreb iznos od 30.340,01 EUR s kamatama, a sve kako je to navedeno u prijavi. Iz Zapisnika Osnovnog suda u Banjoj Luci od 20. listopada 2009. proizlazi da je tužiteljevo potraživanje osnovano odnosno osporeno; a pod rednim brojem 949 (list 337. spisa).

20. U predmetnom postupku radi se o sporu s međunarodnim elementom te je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj bio vjerovnik u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Jelšingrad fabrika alatnih mašina a.d., Banja Luka, u Bosni i Hercegovini pa budući se postupak vodio u Bosni i Hercegovini primjenjuje se pravo Republike Srpske i to Zakon o stečajnom postupku ("Službeni glasnik“ Republike Srpske broj: 67/02, 77/02, 38/03, 96/03 i 68/07).

21. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 504/2025-2 od 11. veljače 2025. kojom je kao nedopuštena odbačena tužbu u odnosu na potraživanje sa osnove glavnog duga, utvrđeno je da je tužitelj kao stečajni vjerovnik podnio prijavu tražbine u stečajnom postupku koja mu je priznata u cijelosti te čak i dio te tražbine isplaćen pa da stoga nije upitno da tužitelj niti u Bosni i Hercegovini, a niti u Republici Hrvatskoj više ne može ostvarivati kondemnatornu pravnu zaštitu protiv tuženika kao stečajnog dužnika. Tražbina koja je utvrđena (kao u konkretnom slučaju) da se može namirivati samo kako je uređeno Zakonom o stečajnom postupku Republike Srpske, a to znači diobama. Stoga da podnošenje kondemnatorne tužbe radi namirenja tražbine utvrđene u stečajnom postupku pred hrvatskim sudovima nije dopušteni pravni put ostvarivanja predmetne tražbine.

22. Imajući u vidu odredbu članka 377. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama drugostupanjskog suda, a obzirom da je drugostupanjski sud presudom poslovni broj Pž-504/2025-2 od 11. veljače 2025. u pogledu glavne stvari razmotrio sporna činjenična i pravna pitanja te odlučio o potraživanju tužitelja po osnovi glavnog duga te da je odbacio tužbu radi isplate iznosa od 41.713,58 EUR kao nedopuštenu.

23. Zatezne kamate akcesorno su vezane uz glavno potraživanje na koje se odnose pa se u slučaju odbacivanja tužbe njihova pravna sudbina ne može razlikovati od pravne sudbine glavnog tužbenog zahtjeva zbog čega je valjalo odbaciti tužbu i u odnosu na potraživanje po osnovi zakonskih zateznih kamata i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

24. Kako je sud odbacio tužbu, tužitelj temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova zbog čega je riješeno kao u točki II. izreke rješenja.

25. Budući da je u cijelosti uspio u ovom sporu, tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a pa mu je dosuđen trošak sastava podneska od 3. studenog 2022. u iznosu od 500 bodova, sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 24. siječnja 2024. u iznosu od 500 bodova, sukladno Tbr. 8.1. Tarife i trošak zastupanja na ročištu održanom 28. travnja 2026. u iznosu od 500 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife; što sveukupno iznosi 3.750,00 EUR, dok je za razliku zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan (18.051,69 EUR). Tužitelju tako nije priznat zatraženi trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi, trošak zastupanja na ročištu 13. veljače 2007., trošak zastupanja na ročištu 24. svibnja 2007., trošak zastupanja na ročištu 20. rujna 2007., trošak sastava podneska od 19. studenog 2007., trošak zastupanja na ročištu 21. studenoga 2007., trošak zastupanja na ročištu 17. studenoga 2009., trošak zastupanja na ročištu 19. siječnja 2010., trošak sastava podneska od 13. studenoga 2011., trošak sastava 11. ožujka 2020., trošak sastava podneska od 22. listopada 2020, trošak sastava od 12. svibnja 2021., trošak zastupanja na ročištu 17. svibnja 2022., trošak sastava žalbe 2. studenoga 2023. i trošak sudske pristojbe na žalbu budući da je o tom parničnom trošku odlučio drugostupanjski sud u presudi poslovni broj Pž-504/2025-2 od 11. veljače 2025. Slijedom navedenoga, riješeno je kao u točkama III. i IV. izreke rješenja.

26. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tužitelju platiti i zatezne kamate koje teku od donošenja rješenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a). Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), po stopi koja vrijedi za ostale odnose.

27. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP- a.

U Zadru 11. lipnja 2026.

Viša sudska savjetnica

Sutkinja

Anamarija Kovačić Milković

Ana Markač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.