Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-19/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu I. ovrhovoditelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Bratković, odvjetnica u Zagrebu, II. ovrhovoditeljice HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao pravne sljednice iza pok. ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Sikirica, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi II. ovrhovoditeljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-597/2019 od 14. ožujka 2024., 11. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba II. ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-597/2019 od 14. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćena je žalba nakon proteka roka ovršenika od 30. studenog 2023., ukinute su provedene radnje te je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr-576/2013 od 14. lipnja 2013. u dijelu koji se odnosi na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
1.1. Točkom II. izreke navedenog rješenja naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić da po pravomoćnosti tog rješenja na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], površine 198 čhv, 1. Suvlasnički dio: 1/2, izvrši upis brisanja zabilježbe ovrhe upisane pod poslovnim brojem Z-1623/2013.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi II. ovrhovoditeljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) u vezi s člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 29/99. i 42/00. - dalje OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, podredno da se pobijano rješenje preinači i odredi nastavak ovrhe.
3. U odgovoru na žalbu ovršenik osporava žalbene navode II. ovrhovoditeljice te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.
6. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje:
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj Ovr- 576/2013 od 14. lipnja 2013. određena ovrha na nekretnini ovršenika radi naplate novčane tražbine II. ovrhovoditeljice,
- da je podneskom od 30. studenog 2023. ovršenik na temelju odredbe članka 49. stavka 1. i 2. u vezi s odredbom članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a podnio žalbu nakon proteka roka protiv citiranog rješenja o ovrsi, u kojoj žalbi u bitnome navodi da ovršnu ispravu predstavlja pravomoćna i ovršna presuda zbog izostanka Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8231/2001 od 22. siječnja 2003. koju su ishodili L i ZC, kao tužitelji (zajmodavci), a da se ta presuda temelji na ispravi o pozajmici od 1. travnja 1998., koja je utvrđena ništetnom pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-302/2019 od 22. ožujka 2019., pa kako je presudom P-302/2019 otpao pravni osnov na kojem je utemeljena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8231/2001 od 22. siječnja 2003., a time prestalo novčano potraživanje po presudi P- 8231/2001, kao ovršnoj ispravi temeljem koje je i pokrenuta ovrha, predlaže da sud prvog stupnja u tom dijelu obustavi postupak ovrhe,
- da je pobijanim rješenjem o ovrsi određena ovrha na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog izostanka Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8231/2001 od 22. siječnja 2003., te da se navedena presuda temelji na Ugovoru o zajmu (Ispravi o pozajmici) od 1. travnja 1998., koja je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P- 302/2018 od 22. ožujka 2019. utvrđena ništetnom.
7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja, s obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-302/2018 od 22. ožujka 2019. utvrđeno da je Ugovor o zajmu od 1. travnja 1998. ništav i da ne proizvodi pravne učinke, te imajući u vidu da zbog proteka roka ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojem je donesena predmetna presuda zbog izostanka, utvrđuje da se ne može dozvoliti ovrha kondemnatorne presude zahvaćene ništetnošću, pritom se pozivajući na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-5072/2013 od 9. siječnja 2014.
8. Stoga sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 51. stavka 2. OZ -a u vezi s odredbom članka 49. stavka 1. i odredbom članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
9. Prema odredbi članka 49. stavka 1. OZ-a, zbog razloga iz članka 46. stavka 2. točke 7. do 11. toga zakona ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti, uz uvjet da taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u žalbi protiv toga rješenja, dok je odredbom članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a propisano da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave.
10. Kako se u konkretnom slučaju žalba nakon proteka roka temelji na razlogu propisanom odredbom članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a, ista je dopuštena pa je pravilno sud prvog stupnja odlučivao o njezinoj osnovanosti.
11. Dalje, prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U-III-5072/2013 od 9. siječnja 2014., na koju se sud prvog stupnja poziva u pobijanoj odluci, u pravnoj situaciji u kojoj postoji kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih stranaka kojom se utvrđuje da je dio obveze koja je utvrđena kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću.
12. Budući da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-302/2018 od 22. ožujka 2019. utvrđeno da je Ugovor o zajmu od 1. travnja 1998., na kojem se temelji ovršna isprava odnosno predmetna presuda zbog izostanka, ništav i ne proizvodi pravne učinke, ispravno sud prvog stupnja zaključuje da je na konkretan ovršni postupak primjenjivo citirano shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske. Stoga je, uzimajući u obzir da zbog proteka roka ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojem je donesena predmetna presuda zbog izostanka, te suprotno žalbenim navodima II. ovrhovoditeljice, pravilno utvrdio da se ne može dozvoliti ovrha kondemnatorne presude zahvaćene ništetnošću.
13. Pritom se ukazuje II. ovrhovoditeljici da svoje eventualno pravo na povrat danog novca može ostvarivati na temelju odredbe o posljedicama ništetnosti iz članka 104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99. – dalje: ZOO) u vezi s člankom 210. ZOO-a, na koje odredbe ukazuje i Ustavni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci.
14. U odnosu na prijedlog II. ovrhovoditeljice da se prije donošenja odluke o žalbi zastane sa žalbenim postupkom i Sudu Europske unije postave pitanja iznesena u žalbi, treba reći da u smislu odredbe članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ne postoji obveza drugostupanjskog suda da Sudu Europske unije uputi zahtjev za prethodnu odluku.
15. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi II. ovrhovoditeljice nisu doveli u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točku 2. ZPP- a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Rijeci 11. lipnja 2026.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
