Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-199/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja-protuovršenika Hrvatskog telekoma d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, koji je zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika-protuovrhovoditelja VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je zastupan po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku u Splitu, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika-protuovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pu Ovr-4171/2025-83 od 28. travnja 2026., 11. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika-protuovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pu Ovr- 4171/2025-83 od 28. travnja 2026. u točki III. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je obustavljen postupak povodom prijedloga za protuovrhu od 22. ožujka 2021.(točka I), naloženo je ovrhovoditelju - protuovršeniku(u daljnjem tekstu ovrhovoditelj) nadoknaditi ovršeniku- protuovrhovoditelju(u daljnjem tekstu ovršenik) troškove postupka u iznosu od 437,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. travnja 2026. do isplate u roku od 8 dana(točka II) te je odbijen kao neosnovan zahtjev ovršenika za nadoknadu troška u preostalom iznosu od 2.400,00 eura(točka III).
2. Protiv rješenja je žalbu podnio ovršenik, pobijajući rješenje u točki III izreke(u žalbi je pogrešno naznačena točka II izreke kojom je ovršeniku dosuđen dio ovršnog troška), bez pozivanja na određene zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ).
3. U žalbi navodi da su svi nastali troškovi posljedica neosnovano podnesenog prijedloga za ovrhu, pri čemu posebno naglašava da podnošenje požurnica nije obijesno parničenje, već uporni pokušaj da se postupak pokrene, budući da sud nije postupao po prijedlogu za protuovrhu, iako je bio upoznat sa činjenicom da su žalitelju novci oduzeti, a da je presuda o nedopuštenosti ovrhe pravomoćna. Tvrdi da je imao jak pravni interes tražiti rad na predmetu pa da su to bile radnje potrebne za vođenje postupka, što da je slučaj i sa ostalim radnjama za koje je zatražena naknada troška. Navodi da je invalid slabog zdravstvenog stanja te da mu nije jasno kako se o njegovu pravu toliko dugo nije odlučivalo.
4. Predlaže rješenje preinačiti i priznati mu trošak prema specifikaciji iz podneska od 21. kolovoza 2025.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je o troškovima odlučio pravilnom primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a te čl. 155. ZPP-a na način da je ovršeniku(koji je u položaju protuovrhovoditelja) priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.
7. Treba navesti da je ovaj ovršni postupak pokrenut prijedlogom ovrhovoditelja za ovrhu na mirovini ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.524,16 kn, na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj IP-2040/02 od 17. rujna 2004., da je protiv rješenja o ovrsi ovršenik podnio žalbu, a potom i prijedlog za odgodu ovrhe, da su i žalba protiv rješenja o ovrsi i žalba protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe odbijene rješenjem drugostupanjskog suda, da je ovršenik upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-4171/2015-24 od 29. listopada 2019. te da je povodom tužbe donesena pravomoćna presuda zbog ogluhe suda prvog stupnja poslovni broj P-6032/2019-4 od 3. veljače 2021. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je ovrha proglašena nedopuštenom. Također proizlazi da je ovršenik podneskom od 26. ožujka 2021. podnio prijedlog za protuovrhu pozivom na čl. 62. st. 1. t. 4. OZ-a, da je u više navrata sudu dostavljao požurnice radi donošenja odluke o prijedlogu te da mu je zaključkom od 23. rujna 2024. naloženo ispraviti prijedlog za protuovrhu na način da sadrži sve podatke iz čl. 31. i 39. OZ-a, nakon čega je ovršenik postupio po nalogu suda podneskom od 2. listopada 2024. Konačno proizlazi da su stranke obavijestile sud da su postigle nagodbu glede prijedloga za protuovrhu na način da je tražbina ovršenika isplaćena 20. kolovoza 2025., ali da nagodba nije sklopljena glede troškova postupka te je u istom podnesku specificiran zahtjev ovršenika za nadoknadu troška ovršnog postupka.
8. Sud prvog stupnja je ovršeniku priznao troškove koji se odnose na zastupanje odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23- dalje Tarifa) na način da mu je priznat trošak sastava prijedloga za protuovrhu od 22. ožujka 2021. od 100 bodova te sastav podnesaka od 2. listopada 2024., 19. svibnja 2025. te 21. kolovoza 2025. od po 25 bodova za svaki podnesak, odnosno ukupno 350,00 eura, uvećano za porez na dodanu vrijednost(Tbr. 46. Tarife) pa je tako priznat ukupan trošak od 437,50 eura , a u preostalom dijelu je zahtjev odbijen.
9. Uspoređujući troškovnik ovršenika te trošak koji je priznat pobijanim rješenjem, proizlazi da ovršeniku nije priznat trošak sastava dviju žalbi, žalbe protiv rješenja o ovrsi te žalbe protiv rješenja o odgodi ovrhe, koja odluka je zakonita, budući da su obje žalbe rješenjima drugostupanjskih sudova odbijene kao neosnovane. Podnesci za koje se također zahtijeva naknada, a odnose se na 2016. godinu su vezani za odluku o prijedlogu za odgodu ovrhe, dok je za ostale podneske, od sastava prijedloga za protuovrhu(22. ožujka 2021.) do sastava podneska od 21. kolovoza 2025. naknada priznata, osim za sastav požurnica za koje je sud prvog stupnja osnovano zaključio da te radnje nisu bile potrebne za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.
10. Kako donoseći pobijano rješenje nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu ovršenika odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točki III izreke potvrditi, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a, dok je rješenje u točkama I i II izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.
U Rijeci 11. lipnja 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
