REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-272/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CŽ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1582/2024-16 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1582/2024-16 od 2. prosinca 2024., proglašen je krivim optuženi CŽ zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava mu se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. lipnja 2024. do 2. kolovoza 2024.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je dužan platiti troškove paušala u iznosu od 50,00 eura dok se oslobađa dužnosti naknade na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je optuženiku presudom prvostupanjskog suda izrečena preblaga kazna te da se optuženika treba osuditi na strožu kaznu zatvora.

6.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je optuženiku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za optuženik pa mu je kao olakotno cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio žaljenje, da je otac jednog maloljetnog djeteta, da nije kazneno osuđivan kao i činjenica da je inicirao postupak mirnog razvoda braka sa oštećenom, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio da je prekršajno kažnjen zbog nasija u obitelji 2022. godine.

6.2. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, da je neosnovano cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da je pokrenuo postupak za razvod braka, a da je podcijenio otegotnu okolnost ranije prekršajne osuđivanosti iz domene nasilja u obitelji te da nije kao otegotna okolnost cijenjena činjenica količine kriminalne volje s obzirom da je nakon telefonskog poziva u kojem je oštećenoj prijetio da će ju usmrtiti istu ponovno nazvao i prijetio da ju treba istući batinama tako da ne izađe iz bolnice. Državni odvjetnik stoga smatra da je izrečena uvjetna osuda neprikladna za ostvarenje svrhe radi koje je određena i da se njome ne može ostvariti svrha generalne prevencije.

6.3. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika iz navedenog žalbenog razloga, naime prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor, vrsta i mjera kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 7. do 9.). Pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ni precijenio niti utvrđene olakotne niti utvrđene otegotne okolnosti. Okolnost da je optuženik inicirao postupak za razvod braka ukazuje da je svjestan da takvim svojim ponašanjem ne može funkcionirati u bračnoj zajednici pa da otkloni mogućnost pojave incidentnih situacija koje bi se mogle dogoditi iniciranjem postupka razvoda braka pokazao je kritičnost prema svom ponašanju. Okolnost da je nakon telefonskog poziva u kojem je oštećenoj prijetio da će ju usmrtiti istu ponovno nazvao i prijetio da ju treba istući batinama tako da ne izađe iz bolnice, dakle učinio je to isti dan i na isti način (putem telefonskog poziva) i takvim je svojim postupanjem prema žrtvi iskazao veću količinu kriminalne volje, ali po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća ne u tolikoj mjeri da bi to posebno utjecalo na izbor, vrstu i mjeru kazne. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim u okviru zakonom propisane kazne za navedeno kazneno djelo optuženika CŽ osudio za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom i rokom provjeravanja od četiri godine ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).

7. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 11. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić