REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-272/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AN, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika AN, izjavljenoj po branitelju Josipu Čiček, odvjetniku iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-233/2022-11 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog AN kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženi AN zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevarom, opisano i kažnjivo u članku 236. stavak 1. KZ/11, činjeno opisano izrekom pobijane presude pa je na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) oštećenoj ON, kao nasljednici iza pokojne UN dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 5.295,64 eura, a koji iznos je optuženi AN dužan nadoknaditi oštećenoj ON u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude. S preostalim iznosom imovinskopravnog zahtjeva oštećena ON upućena je u parnicu.

1.2. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi AN obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura koji trošak je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi AN po branitelju Jpsipu Čiček, odvjetniku iz Zagreba te uvodno najavljuje žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže se županijskom sudu da prihvati žalbu povodom koje da ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika oslobodi optužbe u cijelosti kao neosnovane, odnosno podredno da preinači točku II. pobijane presude u odnosu na odluku o kazni, na način da okrivljeniku izrekne blaža vrsta i mjera kazneno-pravne sankcije kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci, uvjetno na jednu godinu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Žalba optuženog AN nije osnovana.

6. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da postoji proturječje izreke presude, proturječje izreke u odnosu na obrazloženje presude te nedostaje obrazloženje presude, sve u odnosu na bitne, tj. pravno - relevantne činjenice. Obrazlažući navedenu povredu žalitelj navodi da je sud propustio navesti u izreci presude da li je okrivljenik postupao sa namjerom ili nehajem, propustio je utvrditi subjektivnu komponentu terećenog kaznenog djela za koje je proglašen krivim jer u točki 13. obrazloženja presude sud se samo deklaratorno osvrće na navedenu bitnu činjenicu „…izravnom namjerom jer je bio svjestan da svojim postupanjem čini ovo kazneno djelo te je to i htio.“, a da pri tome ne obrazlaže i ne zaključuje na temelju kojih dokaza je došao do takvog zaključka, a niti koje činjenice sa potpunom sigurnošću upućuju na takav zaključak.

7. Suprotno tvrdnjama žalitelja nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koju upire žalitelj jer u izreci presude je navedeno da je optuženik postupao u nakani, a to bi značilo da je postupao sa izravnim namjerom i nadalje u točkama 12. i 13. obrazloženja presude je sumarno obrazložen upravo taj oblik krivnje, a analizirajući i dajući ocjenu izvedenih dokaza svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti (prvenstveno u točkama 11., 11.1., 11.2. i 11.3.) prvostupanjski je sud obrazložio zašto smatra da je optuženik postupao sa prijevarnom namjerom, obrazložio je i subjektivnu komponentu kaznenog djela, a koje obrazloženje kao i razloge koje je iznio prvostupanjski sud o tome zašto smatra da su u ponašanju optuženika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članak 236. stavak 1. KZ/11 prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.1. Neosnovani su stoga navodi žalitelja da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u članku 476. stavku 1. točka. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakona (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08).

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na sporne činjenice koje su bitne, a koje predstavljaju objektivno obilježje kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. KZ/11 žalitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na činjenicu je li prilikom dogovora oko pozajmica i kod usmenog sklapanja zajma između pokojne UN kao zajmodavca i okrivljenika kao zajmoprimca, okrivljenik istoj lažno prikazao činjenice i održavao istu u zabludi i time ju je naveo da sa njime sklopi zajam i da mu preda ugovorene iznose i u odnosu na činjenicu da je prilikom dogovora oko pozajmice kod okrivljenika postojala prijevarna namjera. Kako u odnosu na navedeno svjedokinja ON na glavnoj raspravi održanoj dana 29.02.2024. godine je iskazala da nema nikakvih saznanja, dok svjedokinja ANĐ na glavnoj raspravi održanoj dana 26.04.2024. godine nije iskazivala na tu okolnost dok se s druge strane okrivljenik detaljno i okolnosno o tome izjasnio, po žalitelju sud je bio dužan uzeti u obzir istaknutu obranu okrivljenika jer ona nije u protivnosti sa ostalim provedenim materijalnim i personalnim dokazima u postupku. Dajući svoju analizu utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ukazuje da je oštećenica UN bila upoznata sa lošom financijskom situacijom okrivljenika, iz čega bi svaka prosječna osoba mogla zaključiti da bi vraćanje danog zajma bilo vrlo otežano i čak upitno, upravo je oštećenica okrivljeniku ponudila pozajmicu, a ne obratno da je okrivljenik tražio zajam, te je kao rok vraćanja rekla da će vratiti kad će moći i da nisu definirali rok vraćanja, a nadalje protekom gotovo 2 godine u kojem vremenu okrivljenik nije vratio zajam oštećenica ga je 2018. godine pitala o njegovom financijskom stanju, nije tražila povrat dane pozajmice i ponovno mu je ponudila pomoći u vidu pozajmice u iznosu od 10.000,00 kn na način da okrivljeniku preda karticu tekućeg računa i pripadajući PIN, a da okrivljenik sam podigne novac na bankomatu. Žalitelj smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i u odnosu na postojanje prijevarne namjere i da je sud bio dužan osloboditi okrivljenika optužbe u cijelosti primjenom načela „in dubio pro reo“.

9. Prije svega se ističe da je prvostupanjski sud brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza utvrdio je odlučne činjenice i donio je pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela. I po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno otklonio obranu optuženika kao nelogičnu i neuvjerljivu, a prihvatio iskaze svjedoka HN i ANĐ koji iskazi su dosljedni i međusobno suglasni, te potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom. Upravo iz iskaza svjedokinje ANĐ proizlazi da je optuženi taj koji je od sada pokojne UN tražio pozajmicu i to u dva navrata (radilo se o iznosu od ukupno 25.000,00 kuna), a premda svjedokinja HN nije izričito govorilo o tome da je sada pokojna UN optuženiku novac pozajmila na njegovo traženje, ali joj je poznato da je UN novac pozajmila optuženiku, u kontekstu cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja logično i životno se nameće zaključak da je do pozajmice došlo upravo na traženje samog optuženika, a ne kako to u svojoj obrani tvrdi optuženik da mu je sada pokojna UN sama ponudila novac nakon što se raspitivala o njegovoj financijskoj situaciji koja je bila loša. Neuvjerljiva je obrana optuženika da mu je nakon proteka od dvije godine od pozajmice od 25.000,00 kuna oštećena UN ponovno ponudila 2018. godine, da svoju lošu financijsku situaciju popravi tako da podigne 10.000,00 kuna sa tekućeg računa u koju svrhu mu je dala karticu tekućeg računa i PIN za istu. Suprotno takvoj obrani optuženika proizlazi iz iskaza svjedokinja HN i ANĐ koje su iskazale da je pokojna UN tražila da joj optuženik vrati pozajmljeni novac što on nije učinio, a onda da joj je rekao (što se dogodilo u studenom 2018.) da će joj novac vratiti i da mu treba njezina kartica tekućeg računa i PIN za istu kako bi joj novac vratio, a kao svojevrsno osiguranje joj je dao svoju karticu tekućeg računa i navodno PIN za istu, ali se ispostavilo da je taj račun bio blokiran, a PIN nevažeći, a s druge strane optuženik je koristeći karticu tekućeg računa i PIN za istu koju mu je dala UN podizao u nekoliko navrata određene novčane iznose, tako da je podigao ukupno 14.900,00 kuna.

9.1. U situaciji da je optuženik u vrijeme kada je uzeo pozajmicu od sada pokojne UN imao financijskih problema jer to proizlazi iz materijalne dokumentacije FINE iz koje proizlazi da je bio u neprekidnoj blokadi od 24. rujna 2015. po različitim osnovama (rješenja o ovrsi, presude, zadužnice), a da je samu pozajmicu realizirao na način da je u prvi mah posudio 10.000,00 kuna, a samo dan poslije još 15.000,00 kuna očito sa ciljem da kod same oštećene prilikom primitka prvog iznosa ne izazove sumnju da to ne bi mogao u relativno kratkom vremenu vratiti, a zatim kada je vidio da je prvi iznos pozajmio bez problema odvažio se samo dan poslije pozajmiti još 15.000,00 kuna iskoristivši tako lakovjernost oštećene, računajući na to da ga ona zbog činjenice da je bliska prijateljica njegove majke sigurno neće odbiti, optuženik ne samo da je bio svjestan da posuđeni iznos novca neće moći vratiti već je očito imajući u vidu visoku životnu dob oštećene, ali i njezin karakter na koji je računao, a to je da ga ona iz pristojnosti neće podsjećati da joj vrati novac, znao i da ga neće vratiti. Štoviše njegovo ponašanje poslije, a to je da u dvije godine ništa od pozajmljenog nije vratio iako ga je to sada pokojna UN tražila, već je iskoristio situaciju kako bi se još dodatno imovinski okoristio, uzimajući od oštećene karticu računa i PIN što je iskoristio za podizanje novca, ukazuje da je na strani optuženika postojala prijevarna namjera.

9.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer sud je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

10. Pobijajući odluku o kazni okrivljenik smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj olakotih okolnosti koje je utvrdio u točki 14.1., dok je istodobno precijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti koje je utvrdio u točki 14.2. smatrajući da je s obzirom na sve bitne okolnosti primjerenije bilo izreći kaznu u manjem trajanju i u pogledu vrste i mjere, i to izricanjem kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci, uvjetno na 1 godinu.

10.1. Međutim, ispitujući osnovanost odluke o kazni povodom izjavljene žalbe ovaj sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i procijenio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. I po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je primijenjena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo ukazuje se primjerenom kako počinjenom djelu, tako i ličnosti počinitelja, stupnju krivnje s kojom je djelo počinjeno i procjeni društvene opasnosti od ovakvih kaznenih djela, a navedenom kaznom u cijelosti će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

11. Slijedom navedenog žalba optuženog AN nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08).

U Slavonskom Brodu, 11. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić