REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-37/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KĐ, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i optuženika KĐ, izjavljenoj po branitelju Dini Hadžiomeroviću, odvjetniku iz Dubrovnika, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj K-287/2014 od 24. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba optuženika KĐ, a prihvaćanjem žalbe i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u točki II. izreke presude, u osuđujućem dijelu presude, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, dok u nepobijanom dijelu u točki I. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
II. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku u točki I. izreke na temelju članka 452. točka 4. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 I 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) prema optuženom IĐ odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - pomaganje u lihvarskom ugovoru, opisano i kažnjivo po članku 242. stavak 1. u svezi članka 38. Kaznenog zakona ("Narodne novine " broj 125/11, 144/12 – u daljnjem tekstu KZ/11), a u točki II. izreke presude proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - iznudom, opisano i kažnjivo po članku 243. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude i na temelju članka 243. stavak 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci.
1.1. Na temelju odredbe članka 55. stavak 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci zamijenjena je radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada za opće dobro. Optuženik je nadalje upozoren temeljem odredbe članka 55. stavak 6. KZ/11 ako se u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju, ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili cijelosti. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz članka 55. stavak 5. KZ/11.
1.2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku IĐ se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci uračunava vrijeme kada je bio uhićen i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 27. prosinca 2013. u 10,10 sati do 27. ožujka 2014.
1.3. Temeljem odredbe članka 560. ZKP/08 od optuženika KĐ oduzima se imovinska korist u ukupnom novčanom iznosu od 20.970,20 eura koju je optuženik KĐ ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 243. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 opisanog pod točkom II. izreke presude. Utvrđeno je da je novčani iznos od 20.970,20 eura postao imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku IĐ u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude Republici Hrvatskoj isplatiti novčani iznos od 20.970,20 eura.
1.4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 iznosi 500,00 EUR, padaju na teret optuženika KĐ, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku zbog odluke o sankciji, te smatra da uzimajući u obzir samu težinu i narav počinjenog kaznenog djela te društvenu opasnost takvog kaznenog djela, zamjenom izrečene kazne zatvora radom za opće dobro neće se dovoljno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, odnosno svrha kažnjavanja bi se zasigurno bolje ostvarila izricanjem kazne zatvora bez zamjene radom za opće dobro, jer bi se na taj način bolje utjecalo ne samo na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, već i na eventualne buduće počinitelje takvih kaznenih djela i njihovu svijest da ne poduzimaju navedene protupravne radnje jer je izvjesno da će tada biti strogo sankcionirani i da zbog zarade ili nekog drugog razloga ne vrijedi riskirati stroge zakonske kazne. Predlaže da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da se okrivljenom izrekne kazna zatvora.
3. Žalbu protiv presude, i to osuđujućeg dijela presude, podnio je i optuženik KĐ po branitelju Dini Hadžiomeroviću, odvjetniku iz Dubrovnika uvodno najavljujući žalbu zbog netočno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnoga prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud povodom žalbe preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije optužbu protiv optuženika, a podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3.1. Smatra da je činjenično stanje nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno kada je sud odbio dokazni prijedlog obrane za saslušanjem svjedoka HĐ koji je prema mišljenju obrane mogao biti ispitan kao svjedok nakon što se promijenila njegova procesna pozicija kada je uslijed činjenice da su bili ispunjeni uvjeti za obustavu postupka u odnosu na njega, on prestao biti suokrivljenik, a neprihvatljivim smatra obrazloženje prvostupanjskog suda da se taj prijedlog odbije jer da je "prijedlog za ispitivanje svjedoka HĐ kao prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka, budući da se svjedok HĐ ne nalazi u Republici Hrvatskoj i sud tijekom ovog postupka nije uspio osigurati njegovu nazočnost u kaznenom postupku" s obzirom da ga se kao svjedoka moglo ispitati zamolbenim putem po pravilima o međunarodnoj pravnoj pomoći i relevantnih međunarodnih ugovora s Bosnom i Hercegovinom. Nadalje, odbijanjem prijedloga za saslušanjem RĐ i PĐ kao i prijedloga za saslušanjem CĐ smatra da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a obrazloženje da su ti prijedlozi odbijeni jer su "usmjereni na odugovlačenje postupka" da je pogrešno.
3.2. Iz sadržaj žalbe proizlazi da se ista podnosi i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 s obzirom da prema žalitelju osim što je prvostupanjski sud nadugo i naširoko prepisao iskaze svjedoka nedostatno je obrazložio zbog čega vjeruje tim svjedocima (ili ne vjeruje) stoga smatra da je presuda nedostatno obrazložena i da ju nije moguće ispitati. Optuženik smatra da nije dovoljno da sud prepiše iskaze svjedoka, popiše pregledane isprave te zatim navede paušalni zaključak da osnovanost optužnice proizlazi iz tako izvedenih dokaza, nego je dužan i svaku pojedinu činjenicu navedenu u opisu kaznenog djela iz optužnice i obrazložiti za iznijeti temeljem kojega konkretnog dokaza ili navoda zaključuje o postojanju ili ne postojanju svake pojedine činjenice. To se posebno odnosi na odluku o oduzimanju imovinske koristi koja uopće nije obrazložena, jer sud nije obrazložio kako je došao do baš tog iznosa s obzirom da vještačenje vrijednosti navodnog automobila marke Renault nije provedeno, a čak da automobil i vrijedio stvarno 10.617,82 eura ne znači da toliko iznosi ostvarena imovinska korist, već eventualna šteta nanesena navodnom oštećeniku, što su potpuno različiti pojmovi.
3.3. Optuženik smatra da nije dovoljno dokazano da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da se konstrukcija optužnice temelji na iskazima svjedoka koji su zainteresirani za ishod kaznenog postupka i čiji su iskazi tijekom kaznenog postupka varirali ovisno o tome kako se njihovi interesi mijenjaju.
4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi KĐ po branitelju Dini Hadžiomeroviću ističući da je žalba državnog odvjetnika neosnovana.
5. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
6. Žalba optuženika KĐ je osnovana, dok je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku bespredmetna.
7. U pravu je optuženik da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su potpuno nejasni te se pobijana presuda ne može sa uspjehom ispitati. Naime, prvostupanjski sud obrazlažući svoju odluku reproducira izvedene dokaze, obranu optuženog KĐ koji osporava učin kaznenog djela, iskaze ispitanih svjedoka PĐ, ZĐ, ŽĐ i RĐ, u točkama 14. i 15. obrazloženja presude navodi što je navedeno u ugovoru o kratkoročnoj pozajmici i izvješću službe kriminalističke policije o pretrazi mobitela, a da pri tome ne daje ocjenu izvedenih dokaza. Naime, prvostupanjski sud shodno članku 459. stavak 5. ZKP/08 u presudi je dužan izložiti činjenice koje stranke nisu osporile, a u odnosu na sporne činjenice dužan je navesti iz kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, dati pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim razlozima se vodio pri rješavanju pravnih pitanja. Pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama shodno prethodno navedenom jer je u obrazloženju presude izostala analiza i ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka i općenito analiza i ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza. Prvostupanjski sud pod točkom 21. obrazloženja samo površno obrazlaže, zapravo samo navodi da bi navodi iz činjeničnog opisa proizlazili iz iskaza svjedoka PĐ, RĐ i dijelom iz iskaza ZĐ, te materijalne dokumentacije – izvješća o pretrazi telefona, a da prethodno nije ocijenio niti analizirao iskaze i materijalnu dokumentaciju. Nastavno navedenom, pobijana presuda nema niti razloga o odlučnim činjenicama glede oduzimanja imovinske koristi kako je to u žalbi ukazao optuženik. Naime, prvostupanjski je sud u potpunosti propustio obrazložiti na temelju kojih činjenica je utvrdio visinu imovinske koristi.
8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženog KĐ po službenoj dužnosti u smislu članak 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud ostvario i daljnje bitnu povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 zbog koje je također pobijanu presudu trebalo ukinuti. Naime, izreka presude je nerazumljiva i proturječna sama sebi, jer zakonski opis kaznenog djela ne sadrži posebnu kvalifikatornu okolnost za njegov teži oblik, a za koji je optuženik proglašen krivim. Optuženik je proglašen krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela iznude iz članak 243. stavak 2. KZ/11, prema kojem bi se radilo o pribavljanju znatne imovinske korist, dok s druge strane iz zakonskog opisa proizlazi da se radi o osnovnom obliku tog kaznenog djela. Budući je dakle optuženik proglašen krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela iz članak 243. stavak 2. KZ/11, a iz zakonskog opisa proizlazi da se radi o osnovnom obliku kaznenog djela iz članak 243. stavak 1. takva izreka presude je nerazumljiva čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
8.1. Nadalje, pri obrazloženju razloga pri kojima se vodio kada je utvrđivao vrstu i mjeru kazneno pravne sankcije, prvostupanjski sud je u točki 25. obrazloženja pobijane presude naveo koje je olakotne okolnosti utvrdio i koju je otegotnu okolnost utvrdio, te da je primijenio odredbe o sudskom ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. Međutim, pri tome prvostupanjski sud nije obrazložio na koji način je utvrdio postojanje i koje su to naročite olakotne okolnosti, pa da bi se zbog njihovog postojanja svrha kažnjavanja mogla postići i takvom blažom kaznom. Na takav način je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, konkretno nisu navedeni razlozi iz kojih bi proizlazilo da postoje naročite olakotne okolnosti zbog kojih prvostupanjski sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom.
9. Odredbom članka 487. stavak 4. ZKP/08 je propisano da kad se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u obrazloženju treba navesti ocjenu svih žalbenih navoda sukladno stavku 3. članka 487. ZKP/08 te uputu prvostupanjskom sudu u odnosu na pravno odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku.
9.1. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog žalitelj smatra da je je činjenično stanje nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno kada je sud odbio dokazni prijedlog obrane za saslušanjem svjedoka HĐ kao i prijedlog za saslušanjem CĐ te prijedlog za saslušanjem RĐ i PĐ. Svjedoci RĐ i PĐ su ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka pa razloga da ih se ponovno poziva na raspravu radi ispitivanja nema i s pravom je prvostupanjski sud odbio taj dokazni prijedlog kao odugovlačeći. U odnosu na dokazni prijedlog da se ispita kao svjedoka OĐ pravilno je prvostupanjski sud odbio taj dokazni prijedlog kao odugovlačeći jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi predloženi svjedok imao kakva saznanja o odlučnim činjenicama. U odnosu na dokazni prijedlog da se ispita u svojstvu svjedoka HĐ prvostupanjski je sud odbio taj dokazni prijedlog kao odugovlačeći uz obrazloženje da se do predloženog svjedoka ne može doći pa premda je ispravno taj dokazni prijedlog odbijen kao odugovlačeći to bi bilo iz razloga jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi predloženi svjedok imao kakva saznanja o odlučnim činjenicama u odnosu na osuđujući dio presude u odnosu na optuženika KĐ. Za sada prvostupanjski je sud tijekom dokaznog postupka izveo one dokaze koji su važni za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, a tek nakon analize i ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza (iskaza svjedoka, materijalne dokumentacije i obrane optuženika) moći će izvesti zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika i drugim odlučnim činjenicama kao što je visina protupravne imovinske koristi koja se odnosi ne samo na visinu novčane koristi već i vrijednost pokretnina s tim da u odnosu na utvrđenje visine imovinske koristi koja se odnosi na vrijednost pokretnina prvostupanjski je sud dužan ocijeniti je li potrebno izvesti kakve dokaze radi utvrđenja tih činjenica.
10. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će vodeći računa o navodima iz ove ukidbene odluke iznova provesti do sada izvedene dokaze, po potrebi provest će i druge dokaze, te će potom na temelju savjesne i brižljive ocjene cjelokupnog dokaznog materijala pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje u pogledu postojeće inkriminacije te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će prezentirati uvjerljive i argumentirane razloge, sukladno obvezi iz članka 459. stavka 5. ZKP/08.
Slavonski Brod, 11. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
