REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-5465/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 , radi prestanka prava na novčanu pomoć, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/267, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 19. studenog 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/267, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 19. studenog 2024. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjek za obiteljske potpore, KLASA: UP/I-551-06/24-014/313, URBROJ: 251-09-14-3/003- 24-3 od 19. kolovoza 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je da tužiteljici s danom 31. srpnja 2024.prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog povreda pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U bitnome, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ističe sljedeće prigovore. Pravomoćnim, konačnim i izvršnim pojedinačnim aktom priznato joj je pravo na novčanu pomoć, a u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu izvanrednih pravnih lijekova i interveniranje u pravomoćni pojedinačni akt u smislu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. 110/21.; dalje: ZUP) i članak 123. do 132. ZUP-a. Posebno ističe da Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22; dalje: Odluka/22) nije „zakon“ u smislu članka 13. ZUP -a niti je izmjena članaka 123. do 132. ZUP-a. Uz navedeno, poziva se na navode prigovora protiv prvostupanjskog rješenja i na navode podnositelja istaknute u postupcima pokrenutim pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i Ustavnim sudom Republike Hrvatske, sve u vezi ocjene zakonitosti Odluke/22.

2.2. Tužiteljica, nadalje, ukazuje na rok iz članka 6. Odluke/22 kojim je predviđeno donošenje pojedinačnih akata u cilju usklađenja s Odlukom/22 do 31. prosinca 2022., a prvostupanjsko rješenje doneseno je nakon navedenog datuma kao prekluzivnog roka.

2.3. Osim toga, prvostupanjsko rješenje je doneseno 19. kolovoza 2024. i njegovom izrekom je konstituirano da pravo prestaje s danom 31. srpnja 2024. , što je pravno i stvarno nemoguće s obzirom na datum donošenja rješenja. Takva pogreška čini rješenje ništavim.

2.4. U odnosu na osporeno rješenje tuženika, tužiteljica navodi da je podnijela prigovor na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i prigovor na temelju članka 122. ZUP-a pa smatra da iz pobijanog rješenja nije vidljivo o kojem prigovoru je odlučeno zbog čega prigovara i nadležnosti tuženika koji je posljedica tog ne definiranja o kojem prigovoru je odlučeno. S tim u vezi, iznosi svoje tumačenje razlika u definiciji javnopravnog tijela iz ZUP-a i upravnog tijela iz Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 33/01., 60/01., 128/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19. i 144/20.; dalje: ZLP(R)S) te smatra da je protiv odluke gradonačelnika o njezinom prigovoru na osnovi članka 122. ZUP-a trebala biti dopuštena žalba o kojoj odlučuje nadležno ministarstvo, a osporeno rješenje nije sadržavalo uputu o tom pravnom lijeku.

2.5. Dodatno, tužiteljica predlaže prekid upravnog spora do okončanja postupaka koji se vode pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i Europskim sudom za ljudska prava, ističe procesne prigovore vezane uz upravni spor te predlaže provesti grafološko vještačenje jer smatra spornim potpis gradonačelnika na osporenom rješenju.

2.6. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika te traži naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužiteljice.

3.1. Ističe da rješenje donijeto je na temelju članka 7. Odluke/22 iz razloga jer je nesporno utvrđeno da je dijete podnositeljice za koje je ista ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja 5. srpnja 2024. navršilo 7 godina života. Vezano uz navod tužiteljice o retrogradnom ukidanju novčane pomoći za roditelja odgojitelja prije nego li joj je rješenje dostavljeno navodi da je pobijano rješenje deklaratorni akt kojim se samo utvrđuje da su ispunjeni uvjeti koje propisuje članak 7. stavak 1. alineje 1. Odluke/22 za prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja te kao takav djeluje unatrag, odnosno ex tunc, što znači kako za trenutak njegova važenja nije odlučno vrijeme donošenja, odnosno priopćavanja akta, već je odlučan trenutak kad su nastupile okolnosti utvrđene u pravnoj normi zbog kojih je taj akt bio donesen.

3.2. U odnosu na obvezu nadležnog gradskog upravnog tijela da do 31. prosinca 2022. mora donijeti pojedinačni akt ističe da je rok propisan odredbom članka 6.Odluke 25/22 instruktivan rok. Dakle, da se radi o roku čije propuštanje poduzimanja neke radnje ne proizvodi štetne posljedice pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno. Navodi da je navedena Odluka/22 bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) te je VUSRH dana 27. veljače 2023. donio presudu broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. Ističe da je u navedenoj presudi VUSRH, ponovno, kao i u ranijoj presudi, poslovni broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na nač in koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ukazuje da je VUSRH ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć.

3.3. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 20. svibnja 2026.

5. Zamjenik opunomoćenika tužiteljice je ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Također je izvršio uvid u spis tuženika.

6. Službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i navoda iz obrazloženja osporenog rješenja.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/17-013/1066, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 19. srpnja 2017. tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

10. Rješenjem Grada Zagreba, Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22- 013/144, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-06 od 10. travnja 2023. provedeno je usklađivanje u smislu članka 6. Odluke/22 te je naprijed navedeno rješenje od 19. srpnja 2017. kojim je tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć zamijenjeno u dijelu koji se odnosi, između ostalog, na prestanak novčane pomoći na način da su razlozi prestanka usklađeni s člankom 4. Odluke/22, tj. izmijenjenim člankom 7. Odluke. Prigovor protiv rješenja od 10. travnja 2023. odbijen je rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, UP/II-551-06/22-014/27, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. lipnja 2023., a nema naznake da je to rješenje stavljeno izvan snage (presudom ovog suda broj Us I-5400/2024-7 od 31. srpnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za njegovo poništenje).

11. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 7. stavka 2. Odluke/22 te je u istome utvrđeno da je dijete tužiteljice, za koje je ostvarena navedena pomoć, dana 5. srpnja 2024. navršilo 7 godina.

12. Člankom 7. stavkom 1. alinejom 2. Odluke/22., propisano je da novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023. Prema stavku 2. istog članka, nadležno gradsko upravno tijelo o prestanku novčane pomoći odlučit će po službenoj dužnosti.

13. S obzirom na to da je u upravnom postupku utvrđeno da je dijete tužiteljice za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, a što tužiteljica nije osporila ni u upravnom postupku, ni u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjskim rješenjem od 19. kolovoza 2024. utvrđeno da je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 31. srpnja 2024.

14. U ovoj je upravnoj stvari riječ o ocjeni zakonitosti pojedinačnog akta o prestanku prava na novčanu pomoć u primjeni članka 7. Odluke. Miješanje u prava tužiteljice u odnosu na raniji pravomoćni akt (rješenje Grada Zagreba od 19. srpnja 2017. kojim je priznato pravo na novčanu pomoć) provedeno je Odlukom/22 i rješenjem Grada Zagreba od 10. travnja 2023., donesenim u primjeni članka 6. Odluke/22., kojim se provodi usklađenje pravnog statusa tužiteljice s novim normativnim uređenjem. Stoga se prigovori tužiteljice o nezakonitosti Odluke/22, o nedopuštenoj intervenciji u pravomoćni upravni akt i s tim povezani navodi, imaju isticati i ocjenjivati u postupku koji se odnosi na ocjenu zakonitosti rješenja Grada Zagreba od 10. travnja 2023. Samo podredno se napominje kako je odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda broj Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.) i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj U-III-1744/2023 od 21. studenog 2023.) već ocijenjeno da je Odluka/22 zakonita, da ne dovodi do nerazmjernog utjecaja na prava i interese korisnika novčane pomoći i da za njih predviđa adekvatne kompenzacijske mjere.

15. Kako je naprijed već navedeno, nema naznake da bi rješenje Grada Zagreba o 10. travnja 2023. bilo stavljeno izvan snage. Dakle, nakon što su provedene promjene u pravni položaj tužiteljice i u situaciji kada nije stavljen izvan snage pojedinačni upravni akt kojim su te promjene provedene, sud ne nalazi da bi kod ocjene zakonitosti kasnijeg pojedinačnog akta o prestanku prava na novčanu pomoć, za koju je jedino relevantno pitanje je li dijete tužiteljice u smislu članka 7. stavka 1. Odluke navršilo 7 godina života do 30. rujna 2023., bili mjerodavni oni prigovori koji se sadržajno tiču promjena koje su provedene ranijim pojedinačnim aktom (rješenje Grada Zagreba od 10. travnja 2023.).

16. Nastavno tome, promašeni su i prigovori tužiteljice koji se pozivaju na nedopuštenost primjene izvanrednih pravnih lijekova, budući da osporavana rješenja u ovoj stvari nisu rezultat primjene izvanrednog pravnog lijeka, nego postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti u smislu članka 7. stavka 2. Odluke radi ocjene postojanja razloga za prestanak prava, navedenog u članku 7. stavku 1. Odluke.

17. Ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužiteljice o prekoračenju roka iz članka 6. Odluke/22. Navedeno iz razloga što se rok postavljen tom odredbom odnosi na donošenje pojedinačnih akata kojima se provodi usklađenje visine i trajanja prava na novčanu pomoć, o čemu nije riječ u ovom predmetu. Ova stvar se odnosi na prestanak prava na novčanu pomoć i to nakon što je već doneseno rješenje kojim je provedeno navedeno usklađenje (citirano rješenje Grada Zagreba od 10. travnja 2023.). Za pokretanje postupka u svrhu donošenja prvostupanjskog rješenja u ovoj stvari mjerodavan je članak 7. stavak 2. Odluke, a ne članak 6. Odluke/22.

18. Nisu osnovani ni navodi tužiteljice o ništavosti prvostupanjskog rješenja, budući da se iz izreke i obrazloženja tog rješenja, kao i osporenog rješenja, pouzdano može utvrditi koje pravo prestaje (pravo na novčanu pomoć), kome to pravo prestaje (tužiteljici) i kada joj prestaje (31. srpnja 2024.), zbog čega za provedbu takvog rješenja i nastup tih pravnih posljedica nema nikakve pravne ni stvarne zapreke. Posljedično, nema osnove za primjenu članka 128. stavka 1. toč. 3. ZUP-a.

19. Sud ne prihvaća prigovor tužiteljice u svezi potpisa gradonačelnika na osporenom rješenju. U situaciji kada sam gradonačelnik ne dovodi u pitanje svoj potpis i identitet kao donositelj osporenog rješenja, tvrdnje tužiteljice kojima se osporava potpis gradonačelnika (a koji su, uzgred navedeno, nepotkrijepljeni) i prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja valja ocijeniti neosnovanim i usmjerenim na odugovlačenje postupka.

20. Nadalje, iz izreke i obrazloženja osporenog rješenja jasno je da je njime odlučeno o pravnom sredstvu koje je tužiteljica uložila protiv prvostupanjskog rješenja, bez obzira na to kako ga je formalno nazvala. Budući da je zakonitost članka 10. Odluke potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz - 254/2023-7 od 19. prosinca 2023., sud ne dovodi u pitanje ovlast gradonačelnika za donošenje odluke o pravnom sredstvu tužiteljice. U svakom slučaju, a kako je naglašeno i u predmetu Visokog upravnog suda broj Usoz-254/2023, ni na koji način nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, a upravo to je omogućeno tužiteljici u ovom sporu u odnosu na pojedinačni upravni akt kojim je odlučeno o prestanku prava na novčanu pomoć. U tom kontekstu, sud ne smatra relevantnim tumačenja tužiteljice koja se tiču ZUP-a i ZLP(R)S te navodno različitog definiranja javnopravnog tijela, odnosno upravnog tijela, kao i njegova viđenja ispravnog puta pravne zaštite u odnosu na podneseno pravno sredstvo protiv prvostupanjskog rješenja.

21. Sud nije smatrao potrebnim prekidati ovaj upravni spor do okončanja postupka pred Ustavnim sudom pod brojem U-III-654/2024 i do donošenja odluke u predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava povodom zahtjeva broj 8985/24, 8792/24 i 9461/24. Navedeno nije u smislu članka 105. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) obvezan razlog prekida upravnog spora, dok ovaj sud u situaciji kada su i Visoki upravni sud (Usoz-143/22) i Ustavni sud (U-III- 1744/2023) potvrdili zakonitost i ustavnu prihvatljivost Odluke/22, ne smatra potrebnim u smislu članka 105. stavka 2. ZUS-a prekidati ovaj spor do okončanja postupaka na koje ukazuje tužiteljica. Iz istih razloga, a s obzirom da je potvrđena zakonitost Odluke/22, sud ne smatra odlučnim pozivanje tužiteljice na navode vezane uz drugi predmet koji se vodio pred Visokim upravnim sudom (C25/2024).

22. S obzirom na to da tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a jer je je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Karlo Novosel, [adresa] Zagreb, Radnička cesta 32

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Trg Stjepana Radića1, [adresa] Zagreb

3. u spis