Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-177/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Blaženke Lugar Vladić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Gordane Mikšić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ZI, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018., 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 i 136/2025 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov- 235/2026-7 od 30. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ZI kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 - dalje: ZKP) u svezi članka 127. stavka 4. ZKP te u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 1. ZKP protiv okrivljenika ZI produljen je istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-232/2026-3 od 12. travnja 2026., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u u Karlovcu broj Kv II-104/2026-2 od 22. travnja 2026. Na temelju članka 124. stavak 2. točke 4. ZKP okrivljenom ZI se u istražni zatvor uračunava vrijeme od trenutka uhićenja 11. travnja 2026. u 05,10 sati, pa nadalje.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da Županijski sud usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje (u žalbi očiglednom omaškom naznačeno kao presuda) te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da okrivljenika odmah pusti na slobodu.

3. Žalba okrivljenika ZI nije osnovana.

4. Protivno navodima žalbe kojima se tvrdi da je sud prvog stupnja postojanje osnovane sumnje utvrdio gotovo automatizmom, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio postojanje razloga za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP. Također, za svoju je odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavak 1. ZKP za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koje se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu ove mjere protiv okrivljenika i nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama (osim jamstva), pa suprotne žalbene tvrdnje - da pobijano rješenje u tom pogledu ne sadrži razloge i ne može se ispitati, nisu osnovane. Stoga pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP na koju se okrivljeni opisno poziva.

4.1. Tvrdnja okrivljenika o automatiziranom zaključku suda prvog stupnja o postojanju osnovane sumnje da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, broj KO -DO- 192/2026-1 od 27. travnja 2026., ne stoji obzirom da relevantni stupanj sumnje potreban za određivanje istražnog zatvora proizlazi iz dokaza na kojima se temelji spomenuta optužnica. Napominje se da sud u ovoj fazi postupka nije ovlašten cijeniti vjerodostojnost pojedinih dokaza već je to dužnost raspravnog suda u postupku nakon potvrđivanja optužnice, ako ona bude potvrđena.

5. Uz postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio konkretno kazneno djelo, kao osnovne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, sud prvog stupnja, u točkama 6. i 7. obrazloženja pobijanog rješenja pravilno utvrđuje da na strani okrivljenika i nadalje postoji opasnost od bijega, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Naime, činjenicu da je okrivljenik državljanin Ruske Federacije, države koja nije članica Europske unije i koja svoje državljane ne izručuje Republici Hrvatskoj radi vođenja kaznenog postupka protiv njih za konkretno kazneno djelo, valja povezati s time da je osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, koja činjenica svakako poticajno djeluje na odluku o bijegu, posebno zbog toga što okrivljenik nije ni obiteljski ni poslovno vezan za teritorij Republike Hrvatske, već da iz podataka u spisu proizlazi da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja konkretnog kaznenog djela, a što sve u konačnici ukazuje na realnu opasnost da bi okrivljeni, ako bi bio na slobodi, mogao pobjeći i time postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Sama činjenica da okrivljenik ima boravak u jednoj od država članica Europske unije u takvim okolnostima nije nikakva garancija, niti pretpostavka da okrivljenik ne bi bježao od hrvatskog pravosuđa. Stoga se utvrđuje da je sud prvog stupnja za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika naveo konkretne i stvarne okolnosti zbog kojih postoji opasnost od bijega okrivljenika te da temelj produljenja istražnog zatvora protiv okrivljenika nije sama činjenica što je on strani državljanin, odnosno državljanin države koja nije članica Europske unije. Iz tih je razloga odluka o produljenju istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP, pravilna.

6. Također, kako je obrazloženo u točkama 8. i 9. pobijanog rješenja, koje razloge prihvaća i ovaj sud, svrha radi koje je protiv okrivljenika produljen istražni zatvor ne može se ostvariti mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP, ali ni istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP, upravo zbog utvrđenih posebnih okolnosti na strani okrivljenika jer navedene mjere ne pružaju dovoljnu garanciju za osiguranje prisutnosti okrivljenika u kaznenom postupku zbog njegove nevezanosti za Republiku Hrvatsku i povezanosti s osobama koje organiziraju protuzakonito prevođenje ljudi preko državnih granica, koja bi okolnost okrivljeniku bila od koristi prilikom bijega ili skrivanja od tijela kaznenog progona Republike Hrvatske. Napominje se da je kao blaža mjera radi osiguranja njegove prisutnosti u postupku okrivljeniku određeno jamstvo u iznosu do 10.000,00 eur, čija realizacija , pa tako i mogućnost obrane sa slobode, ovisi isključivo o okrivljeniku.

7. Suprotno navodima žalbe, produljenjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP, cijeneći težinu počinjenog kaznenog djela za koje se okrivljeni tereti, kaznu koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, potrebu produljenja istražnog zatvora i maksimalno trajanje istražnog zatvora do donošenja presude suda prvog stupnja propisano člankom 133. ZKP, uz činjenicu da se okrivljeni nalazi u istražnom zatvoru od 11. travnja 2026.

8. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službeno j dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 11. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević