REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-2423/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu, Vrbani 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja ozljede na radu i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25- 01/702, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 5. studenoga 2025., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/25-02/13372, URBROJ: 338-08-02-01-25-7 od 25. kolovoza 2025. te usvajanja zahtjeva tužitelja da mu se ozljeda nastala 17. lipnja 2025. kod poslodavca PLODINE d.d. za dijagnozu Fraktura vertebrae thoracalis, MKB šifre S22.0 prizna ozljedom na radu i u svezi navedene dijagnoze da mu se priznaju i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

II. Odbija se za zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/702, URBROJ: 338-01-06-05-25- 04 od 5. studenoga 2025,. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502- 03/25-02/13372, URBROJ: 338-08-02-01-25-7 od 25. kolovoza 2025., kojim je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja te mu se ozljeda nastala 17. lipnja 2025. kod poslodavca PLODINE d.d. za dijagnozu Fractura vertebrae thoracalis, MKB šifre S.22.0 ne priznaje ozljedom na radu, u točki II. izreke rješenja tužitelju u svezi navedene dijagnoze iz točke I. izreke rješenja, nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, dok je u točki III. izreke rješenja određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/702, URBROJ: 338- 01-06-05-25-04 od 5. studenoga 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/25-02/13372, URBROJ: 338-08-02-01-25-7 od 25. kolovoza 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 2. prosinca 2025., a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je 17. lipnja 2025. na svom radnom mjestu po nalogu poslodavca prilikom vuče teškog tereta, paleta, osjetio jaku bol u kralježnici i na taj način zadobio tjelesne ozljede te da se tužitelju ozljeda nije dogodila zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja, kako se to tuženik pogrešno poziva u osporavanom rješenju na članak 67. stavak 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25, u nastavku teksta ZOZO), već neposrednim, kratkotrajnim, mehaničkim i fizikalnim djelovanjem i naglim promjenama položaja tijela sukladno članku 66. Zakona, odnosno vučom teškog tereta.

3. Stoga je tužitelj na okolnosti navedene iz tužbe predložio svoje saslušanje, kao i saslušanje svjedoka, izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku zaštite na radu, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 5. studenoga 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 25. kolovoza 2025., te se tužitelju ozljeda izražena dijagnozom šifre prema MKB šifre S.22.0 prizna ozljedom na radu nastalom 17. lipnja 2025. i u svezi s navedenom ozljedom, prizna mu se i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 29. prosinca 2025. ponovio navode koje je istaknuo u obrazloženju osporavanog rješenja, predloživši da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz obrazloženje da do ozljede tužitelja nije došlo uslijed nekog od mehanizma nastanka propisanih odredbom članka 66. točke 1. ZOZO (naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela promjene fiziološkog stanja organizma), jer je vuča tereta proces bez silovitih i iznenadnih promjena položaja tijela, a da bi se moglo govoriti o traumatskoj ozljedi, kompresivni prijelom morao bi biti prouzročen jakim i značajnim silama, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

5. Vezano za medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz tužbu, kao i uz podnesak od 2. prosinca 2025., tuženik je naveo, da ista ne utječe na drukčije rješenje ove upravne stvari, obzirom da je utvrđeno da se zdravstvene tegobe evidentirane u istoj medicinskoj dokumentaciji ne mogu dovesti u izravnu, jasnu i isključivu uzročnu vezu s radnim procesom od 17. lipnja 2025. (rukovanje paletarom), čime nije ispunjen ostvaren medicinski uvjet iz članka 66. ZOZO, a same tegobe i njihovo postojanje nisu sporne, već je sporno pitanje jesu li iste direktna posljedica obavljenih poslova, a o kojoj činjenici da je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda donijelo Nalaz, mišljenje i ocjenu 3. listopada 2025. temeljem inicijalne obrade nalaza na dan štetnog događaja.

6. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 24. veljače 2026., tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u cijelosti ustrajao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

8. U ovom upravnom sporu 12. ožujka 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

9. Na istom ročištu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a zamjenik opunomoćenika tužitelja i kod predloženih dokaznih prijedloga, nakon čega je raspravnim rješenjem Suda u točki I. izreke odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i svjedoka, kao i dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu, jer su odlučne činjenice bitne za rješavanje ovog upravnog spora medicinske prirode te se ne bi moglo utvrditi saslušanjem stranaka i svjedoka pa tako ni vještaka zaštite na radu, dok je u točki II. izreke usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku traumatologu/ortopedu te je tužitelju naloženo da u roku od 10 dana na račun ovog Suda uplati predujam za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 500,00 EUR, nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja, pa je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 26. ožujka 2026.

10. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 26. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, zamjenik opunomoćenika tužitelja je u cijelosti ostao kod dotadašnjih navoda i predloženog dokaznog prijedloga. Na istom ročištu za raspravu utvrđeno je, da je tužitelj 16. ožujka 2026. uplatio predujam za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, a kako mu je to bilo naloženo raspravnim rješenjem suda od 12. ožujka 2026., o čemu je u spis predmeta 18. ožujka 2026. dostavio dokaz o uplati, nakon čega je određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku dr. sc. Tomislavu Madžareviću dr. med. spec. ortopedije iz Rijeke, kojem je data zadaća da nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i upravnog spora te po potrebi pregleda tužitelja utvrdi, može li se tužitelju tražena dijagnoza prema MKB klasifikaciji S 22.0 Fractura vertebrai thoracalis priznati ozljedom na radu nastalom kod poslodavca Plodine d.d. s mjestom rada u Rijeci, Martina Kontuša 5, odnosno može li se ista dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim događajem od 17. lipnja 2025. te jesu li činjenice utvrđene u Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. listopada 2025. ispravno utvrđene.

11. U nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog suda 27. travnja 2026. stalni sudski vještak dr. sc. Tomislav Mađarević, dr. med. specijalist ortoped naveo je, da se po izvršenom uvidu u medicinsku dokumentaciju tužitelja ne može sa sigurnošću reći je li se radilo o akutnom prijelomu kralješka ili ataki lumbaga s išijasom, uslijed povlačenja tereta na radnom mjestu, uz pojašnjenje da za nastanak kompresivnog prijeloma pri traumi manjeg intenziteta najčešće postoji medicinska predispozicija poput osteoporoze, hormonskih ili endokrinih poremećaja, tumora ili metastaza, kada kompresivni prijelom može nastati kao posljedica manje traume, poput povlačenja tereta, a do osteoporoze može doći uslijed pušenja, loše uhranjenosti te pri kroničnoj upotrebi kortikosteroida, dok su kompresivne frakture uobičajene kod osobe starije životne dobi, posebno žene nakon menopauze, najčešće nakon 50. godine života, a najčešći mehanizam ozljede je aksijalno djelovanje sile uz savijanje trupa prema naprijed.

12. Nadalje, vještak je naveo, da akutni kompresivni prijelomi u mlađih osoba, prethodno zdravih pacijenata nastaju pri traumama visoke energije poput prometne nesreće ili pada s visine, a povlačenje teškog tereta je moglo eventualno dovesti do ovakvog tipa prijeloma, ukoliko je prilikom povlačenja teškog tereta došlo do naglog trzaja.

13. Smatra da se RTG dijagnostikom nije moglo utvrditi radi li se o akutnom traumatskom kompresivnom prijelomu kralješka ili je isti starijeg datuma te je mišljenja da nije u potpunosti provedena medicinska obrada i učinjen kontrolni pregled kako je preporučeno u nalazu neurokirurga, jer ukoliko se radilo o akutnoj kompresivnoj frakturi vještak je mišljenja da tegobe kod tužitelja ne bi nastale u roku od mjesec dana kada je preporučen kontrolni pregled.

14. Isto tako, ističe da je uobičajeno kod osoba mlađe i srednje životne dobi, pacijenta uputiti na dodatnu obradu, da je kod tegoba s kralježnicom uobičajen pregled magnetskom rezonancom ukoliko pacijent ima perzistentne tegobe s lumbalnom kralježnicom, a iz medicinskog kartona razvidno je, da je tužitelj liječen radi lumbaga s išijasom pa je postojala predispozicija za razvoj akutne križobolje te bi MR pretraga razlučila radi li se o akutnoj traumi, jer bi pokazala prisutnost koštanog edema ozljeđenog kralješka, da se radilo o akutnoj ozljedi, te je ista prisutna nekoliko mjeseci od ozljede.

15. Također, vještak je mišljenja, da bi tužitelj učinio kontrolni neurokirurški pregled ili proveo fizikalnu terapiju da su tegobe perzistirale, što je za očekivati nakon akutne kompresivne frakture, slijedom čega na osnovi medicinske dokumentacije vještak ne može sa sigurnošću reći je li se radilo o akutnom kompresivnom prijelomu kralješka te je li tužitelj imao predispoziciju za nastanak prijeloma obzirom da daljnjim kontrolnim pregledima i eventualnom dijagnostikom isto nije nedvojbeno utvrđeno.

16. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 5. svibnja 2026. tužitelj je dostavio u spis medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljiva kontrola neurokirurga, MR kralježnice i odlasci na fizikalne terapije i kontrole nakon istih, pa predlaže da vještak pregleda dostavljenu medicinsku dokumentaciju i očituje se o tome da li dostavljena dokumentacija mijenja njegovo mišljenje, a također u spis predmeta upravnog spora.

17. U podnesku zaprimljenim kod ovog suda 6. svibnja 2026. tuženik je naveo da je pribavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 5. svibnja 2026. iz kojeg je razvidno, da tuženik nema primjedbi na Nalaz i mišljenje sudskog vještaka i u cijelosti je s istim suglasan, obzirom da sudski vještak ne nalazi uzročno posljedičnu vezu između mehanizma nastanka ozljede i događaja od 17. lipnja 2025. (povlačenje paletara s teretom - bez opisanog trzaja tijela, naglog pokreta i traume) i dijagnoze S22.0 Akutni traumatski kompresivni prijelom kralješka slijedom čega nije opravdano podvesti predmetni slučaj pod odredbu članka 66. ZOZO, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

18. Na idućem ročištu za raspravu održanom pred ovim Sudom 3. lipnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, službene osobe tuženika i vještaka stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz saslušanjem vještaka radi pojašnjenja Nalaza i mišljenja te otklanjanja primjedbi koje tužitelj iznosio u svezi istog.

19. Na istom ročištu za raspravu vještak je ostao kod datog Nalaza i mišljenja kojeg je donio nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka, budući nije bilo potrebe za osobnim pregledom tužitelja, zbog dostatne medicinske dokumentacije koja je dostavljena u spis predmeta, istaknuvši da unatoč medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj uz podnesak tužitelja od 5. svibnja 2026., ostaje kod datog Nalaza i mišljenju od 27. travnja 2026. smatrajući da je Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog Povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. listopada 2025. ispravna, jer je iz novo dostavljene medicinske dokumentacije tužitelja vidljivo, da su rađeni daljnji kontrolni pregledi i fizikalna terapija te je učinjen pregled magnetskom rezonancom, koji su potvrdili da nije došlo do puknuća, odnosno prijeloma kralješka, a pod kojom se dijagnozom vodila ozljeda na radu, već je uzrok tegoba Discus Hernia što objašnjava simptome i objašnjava mehanizam ozljede, a za razvoj navedene Discus Hrernie je pacijent, ovdje tužitelj imao predispoziciju zdravstvenog stanja, obzirom da iz medicinskog kartona tužitelja vidljivo da je prethodne godine tužitelj liječen radi dijagnoze lumbaga s išijasom. Naveo je, da je do ovakvog tipa ozljede (Discus hernie) prema novo dostavljenoj dokumentaciji i novoj dijagnozi koja je utvrđena magnetskom rezonancom, a to je Discus hernia, a ne prijelom kralješka pod kojim je vođena ozljeda na radu, moglo doći opisanim mehanizmom ozljede na radu ali mu se ista ne bi mogla priznati ozljedom na radu, jer je tužitelj imao predispoziciju za nastanak navedene ozljede Discus Hernia, jer je iz medicinskog kartona tužitelja vidljivo, da je prethodne godine liječen radi lumbaga s išijasom koji dovodi do Discus hernia koja vrši pritisak na živac, a tužitelj se je liječio već od lumbaga s išijasom. Nastavno, vještak je pojasnio da nije bilo prijeloma kralješka, iako se u nalazu HMT- a (prvom nalazu sačinjenom neposredno po zadobivenoj ozljedi od 17. lipnja 2025.), pogrešno navodi prijelom 12.-tog torakalnog kralješka, jer se upravo daljnjom dijagnostičkom obradom, kliničkim simptomima i kasnije učinjenom magnetskom rezonancom tužitelja utvrdilo, da nije bilo prijeloma kralješka i da se tužitelja trebalo voditi pod dijagnozom M51.1 Bolest interventrebralnog diska sa radikulopatijom, a da je tome doista tako, da pokazuje nalaz magnetske rezonance od 27. kolovoza 2025. koji pokazuje urednu visinu kralješka bez znakova koštanog edema, a koji su karakteristični za prijelom kralješka, ako su poremećeni, a što kod tužitelja nije bio slučaj, jer su bili uredni, a sve navedeno i objašnjava simptome tužitelja koje je zadobio prilikom ozljede.

20. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

21. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu upravnog postupka utvrđeno je, da je 30 lipnja 2025. od strane poslodavca i izabranog doktora opće obiteljske medicine tužitelja, dostavljena prvostupanjskom tijelu prijava ozljede na radu, za ozljedu tužitelja nastalu 17. lipnja 2025. za vrijeme redovitog rada, izraženu dijagnozom šifre prema MKB-10 S22.0.

22. Uvidom u prijavu ozljede na radu utvrđeno je ,da je tužitelj zaposlen kao prodavač u društvo Plodine d.d. s mjestom rada u Rijeci, Martina Kontuša 5, u radnom vremenu 14 sati do 22 sata, gdje je predmetnog dana nakon 00:30 sati rada, prilikom iznošenja robe za otpis pomoću paletara osjetio jaku bol u daljnjem dijelu leđa.

23. Kao uzrok ozljede, u prijavi poslodavca upisana je šifra 891 – nepredvidivi uzrok ( prirodni događaj ili ljudska radnja) koji se nisu mogli spriječiti, izbjeći ni otkloniti, dok tužitelj opisuje da je vukao paletu pomoću paleta iz komore mliječnog, kroz dućan i skladište van ispred skladišta te prilikom izlaska s teretom van iz skladišta osjetio je bol u daljnjem dijelu leđa.

24. Postupajući po navedenoj prijavi o ozljedi na radu, prvostupanjsko tijelo zatražilo je medicinsko vještačenje Liječničkog povjerenstva Područnog ureda Zavoda, koji je u Nalazu, mišljenju i ocjeni od 18. kolovoza 2025. utvrdilo, da se zatražena dijagnoza S22.0 ne može uzročno-posljedično povezati s načinom nastanka u predmetnom događaju (povlačenje tereta korištenjem paletara nije moglo dovesti do prijeloma torakalnog kralješka kod intaktne strukture kralježnice, bez da je za to postojala predispozicija zdravstvenog stanja) pa je pozivom na odredbu članka 67. točka 5. ZOZO prvostupanjsko tijelo rješenjem od 25. kolovoza 2025. odbilo zahtjev tužitelja da mu se ozljeda nastala 17. lipnja 2025. kod poslodavca PLODINE d.d. za dijagnozu Fractura vertebrae thoracalis, MKB šifre S.22.0 prizna ozljedom na radu, a u svezi navedene dijagnoze, tužitelju nisu priznata niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu (točka I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja).

25. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 5. studenog 2025. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 25. kolovoza 2025., a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. listopada 2025., u kojem je utvrđeno, da se dijagnoza šifre S22.0 Fractura vertebrae thoracalis ne može uzročno - posljedično vezati kao ozljeda na radu za predmetni događaj od 17. lipnja 2025., jer se u predmetnom slučaju radi o atraumatskom prijelomu koji je posljedica stečene predispozicije zdravstvenog stanja te prema mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda u opisanom u predmetnom događaju nema traume, ne opisuje se mehanizam ozljede, već pojava boli pri vuči tereta inače uobičajenih radnji na poslovima u trgovini, a pojava boli nije ozljeđivanje. Osim toga, u istom je navedeno da atraumatski kompresivni prijelomi kralježnice, oni koji, dakle nastaju bez djelovanja ikakve traume, posljedice su predispozicije zdravstvenog stanja, a u konkretnom slučaju tužitelj da je već ranije liječen radi bolova u leđima (korištena je privremena nesposobnost za rad, dijagnostička obrada). Kompresivni prijelomi kralješnice mogu biti asimptomatski ili minimalno asimptomatski te do njih dolazi bez obzira ili s minimum trauma i uzrokovani su osteoporozom, učestali su u području torakalne kralježnice u (obično ispod TH6 i lumbalne kralježnice naročito TH 12- L1 spoj) i ne mora im prethoditi trauma ili prethodi samo minimalna trauma (na primjer blagi pad, iznenadno savijanje, podizanje ili kašalj).

26. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

27. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud utvrdio je, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

28. Prema odredbi članka 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju , prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, prema istom Zakonu obuhvaćaju. 1, pravo na zdravstvenu zaštitu, 2. pravo na novčane naknadu.

29. Prema odredbi članka 66. Zakona ozljedom na radu prema Zakonu smatra se:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

3. ozljeda nastala na način iz točke 1. istog članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona.

30. Prema odredbi članka 67. Zakona, ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog:

1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radním odnosom i sl.),

3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti

4. atake kronične bolesti,

5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

31. Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj 75/14, 154/14) 79/15., 139/15, 105/16., 40717., 66/1, 109/17 „ 132/17., 119/18., 41/19., 22/20, 39/20. i 2/22; u daljnjem tekstu: Pravilnik), u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju uređuju se prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere specifične zdravstvene zaštite radnika, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti te postupak utvrđivanja i priznavanja druge/drugih bolesti kao posljedice već priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti osiguranih osoba, kao i opseg prava, uvjeti i način njihovog ostvarivanja.

32. Sukladno odredbi članka 10. Pravilnika, osiguraniku za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću pripada pravo na naknadu plaće u skladu s člankom 39. točkom 10. Zakona, ako je: 1. privremeno nesposoban za rad zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, odnosno radi liječenja ili medicinskih ispitivanja vezanih uz priznatu ozljedu na radu odnosno profesionalnu bolest smješten u zdravstvenu ustanovu 2. privremeno nesposoban za rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika 3. izoliran kao kliconoša, a što je posljedica priznate profesionalne bolesti. Pod privremenom nesposobnošću za rad u smislu ovog Pravilnika smatra se odsutnost s rada iz razloga navedenih u stavku Iv istog članka zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili pojedinačnim aktom.

33. Prema odredbi članka 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4, Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

34. Prema odredbi članka 37, Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

35. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

36. Sukladno odredbi članka 47. stavka 1. Pravilnika prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti podnosi se:

-za slučaj ozljede na radu u roku od 8 dana od dana nastanka ozljede na radu

-za profesionalnu bolest u roku od 8 dana od dana kada je osigurana osoba primila ispravu zdravstvene ustanove, odnosno ordinacije doktora specijaliste medicine rada u privatnoj praksi uključenih u mrežu ugovornih subjekata medicine rada, kojom joj je dijagnosticirana profesionalna bolest.

37. Prema stavku 2. članka 47. Pravilnika osigurana osoba za koju Zavodu nije podnesena prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti u roku od tri godine od isteka rokova iz stavka 1. istog članka Pravilnika gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti od strane Zavoda.

38. Na navode tužitelja iz tužbe u kojima ističe da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 66. stavak 1. ZOZO, jer je tužitelj zadobio ozljedu koja je izazvana neposrednim, kratkotrajnim, mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, odnosno prouzročenu naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, a koja je uzročno vezana za obavljanje poslova, ukazuje se tužitelju, da je na okolnost odlučnih činjenica koje su medicinske prirode u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a koje su bitne za rješavanje ove upravne stvari izveden dokaz medicinskim vještačenjem od strane Liječničkog povjerenstva Direkcije oba stupnja Zavoda pa tako i Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je u nalazu, mišljenju i u ocjeni od 3. listopada 2025. utvrdilo da se zatražena dijagnoza šifre S22.0. Kompresivna fraktura kralješka TH12 ne može razmatrati u kontekstu ozljede na radu, jer ista ozljeda nije nastala uslijed djelovanja traumatske sile ili poremećaja u radnom procesu, već se radi o atraumatskom, kompresivnom prijelomu, a kod tužitelja je nastao na bazi predispozicije zdravstvenog stanja (od ranije zabilježeno liječenje zbog tegoba s kralježnicom, vidljivo u medicinskoj dokumentaciji tužitelja), a navedena okolnost sukladno odredbi članka 67. točke 5. ZOZO isključuje mogućnost priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

39. Do ozljede stoga nije došlo uslijed nekog od mehanizama nastanka propisanih odredbom članka 66. točka 1. ZOZO kako to pogrešno tužitelj tvrdi u tužbi (nagle promjene položaja tijela, iznenadno opterećenje tijela, promjene fiziološkog stanja organizma), jer je vuča tereta proces bez silovitih i iznenadnih promjena položaja tijela te da bi se moglo govoriti o traumatskoj ozljedi, kompresivni prijelom morao bi biti prouzročenim jakim i značajnim silama, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, a kako je to tuženik pojasnio u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.

40. U svezi s tim potrebno je navesti, da se Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u odgovoru na tužbu vezanu za novo dostavljenu medicinsku dokumentaciju tužitelja od 2. prosinca 2025. očitovalo, tvrdeći da ista ne utječe na drukčiji ishod ove upravne stvari, jer je stručno medicinskim vještačenjem utvrđeno, da se zdravstvene tegobe evidentirane u istoj medicinskoj dokumentaciji ne mogu dovesti u izravnu, jasnu i isključivu uzročnu vezu s radnim procesom od 17. lipnja 2025. rukovanje paletarom, čime nije ostvaren medicinski uvjeti iz članka 66. ZOZO-a, a same tegobe i njihovo postojanje nisu sporne, već je pitanje jesu li iste posljedice obavljenih poslova o kojoj činjenici je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda donijelo ocjenu 3. listopada 2025. temeljem Nalaza i inicijalne obrade tužitelja na dan štetnog događaja, a sve navedeno potvrdio je u nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 27. travnja 2026. i stalni sudski vještak dr. sc. Tomislav Mađarević, dr. med. specijalist ortoped koji je naveo da se na osnovi priložene medicinske dokumentacije ne može sa sigurnošću reći je li se radilo o akutnom kompresivnom prijelomu kralješka, jer je iz medicinskog kartona tužitelja razvidno da je liječen radi lumbaga s išijasom pa je stoga postojala i predispozicija razvoja akutne križobolje, dok je vještak nakon zaprimljene dodatne nove medicinske dokumentacije tužitelja dostavljene uz podnesak tužitelja od 5. svibnja 2026., na ročištu održanom 3. lipnja 2026.i medicinske dokumentacije koju je tužitelj imao uz sebe na ročištu istaknuo, da su rađeni daljnji kontrolni pregledi i fizikalna terapija te je učinjen pregled magnetskom rezonancom, koji su potvrdili da nije došlo do puknuća, odnosno prijeloma kralješka, a pod kojom se dijagnozom vodila ozljeda na radu, već je uzrok tegoba Discus Hernia što objašnjava simptome i objašnjava mehanizam ozljede, a za razvoj navedene Discus Hrernie je pacijent, ovdje tužitelj, imao predispoziciju zdravstvenog stanja, obzirom da je iz medicinskog kartona tužitelja vidljivo, da je prethodne godine tužitelj liječen radi dijagnoze lumbaga s išijasom. Naveo je, da je do ovakvog tipa ozljede (Discus hernie) prema novo dostavljenoj dokumentaciji i novoj dijagnozi koja je utvrđena magnetskom rezonancom, a to je Discus hernia, a ne prijelom kralješka pod kojim je vođena ozljeda na radu, moglo doći opisanim mehanizmom ozljede na radu ali se tužitelju ista ne bi mogla priznati ozljedom na radu, jer je tužitelj imao predispoziciju za nastanak navedene ozljede Discus Hernia, jer je iz medicinskog kartona tužitelja vidljivo, da je prethodne godine liječen radi lumbaga s išijasom koji dovodi do Discus hernia, a koja vrši pritisak na živac, a tužitelj se je liječio već od lumbaga s išijasom. Nastavno, vještak je pojasnio da nije bilo prijeloma kralješka, iako se u nalazu HMT- (prvom nalazu sačinjenom neposredno po zadobivenoj ozljedi od 17. lipnja 2025.), pogrešno navodi prijelom 12.-tog torakalnog kralješka, jer se upravo daljnjom dijagnostičkom obradom tužitelja utvrdilo, da nije bilo prijeloma kralješka i da se tužitelja trebalo voditi pod dijagnozom M51.1 Bolest interventrebralnog diska sa radikulopatijom, a da je tome doista tako, da pokazuje nalaz magnetske rezonance od 27. kolovoza 2025. koji pokazuje urednu visinu kralješka bez znakova koštanog edema, a koji su karakteristični za prijelom kralješka ako su poremećeni, a što kod tužitelja nije bio slučaj, jer su bili uredni i uredne visine.

41. Kako tužitelj u ovom upravnom sporu nije dokazao da su odlučne medicinske činjenice utvrđene u Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 3. listopada 2025. pogrešno utvrđene, to je ovaj Sud u cijelosti poklonio vjeru Nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, jer je isto utemeljeno na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i jasno obrazloženo te je doneseno na temelju stručnog znanja kojim članovi Povjerenstva raspolažu, zbog čega je po mišljenju ovog Suda takav Nalaz, mišljenje i ocjena mogla poslužiti tuženiku za odlučivanje o traženom pravu sukladno Pravilniku o ovlastima obvezama i načinu rada liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj 8/15, 17/15 41/15 104/17, 134/18, 63/21, u nastavku teksta Pravilnik), a tome u prilog govori i nalaz i mišljenje sudskog vještaka (zaprimljen kod ovog suda 27. travnja 2026. i dopunjen na ročištu održanom 3. lipnja 2026.), a kojeg Sud smatra vjerodostojnim, jer je dat u skladu s pravilima struke, obrazložen, usmeno pojašnjen na posljedne održanom ročištu na kojem je vještak konkretno i jasno odgovorio na pitanja Suda i tužitelja te njegove primjedbe) pa je i kao takav mogao poslužiti Sudu za donošenje zakonite presude.

42. Također, tuženik se je i u odgovoru na tužbu očitovao na dodatnu medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj priložio uz tužbu, a koja ne prileži spisu predmeta upravnog postupka, navodeći da ista ne utječe na konačan ishod ove upravne stvari iz gore obrazloženih razloga.

43. U svezi ostalih tužbenih navoda, koji su sadržajno jednaki žalbenim navodima, ovaj Sud je suglasan s obrazloženjem navedenim u osporavanom rješenju tuženika pa se radi nepotrebnog ponavljanja, tužitelja upućuje na isto.

44. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbani 15,

- Tuženom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb,

Margaretska 3