REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-429/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja EZEL COMPANY j.d.o.o., Jadreški, Jadreški 28G, OIB: 17328932472, zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1, OIB: 36162371878, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju državljanstvo i upravne poslove, KLASA: NK-UP/I-216-02/25-09/244313, URBROJ: 511-08-33-26-2 od 25. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju državljanstvo i upravne poslove, KLASA: NK- UP/I-216-02/25-09/244313, URBROJ: 511-08-33-26-2 od 25. veljače 2026. odbačen je zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad, za LHHĆ, državljanina Egipta za radno mjesto radnik/radnica visokogradnje.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Sektora za imigraciju državljanstvo i upravne poslove KLASA: NK-UP/I-216-02/25-09/244313, URBROJ: 511-08-33-26-2 od 25. veljače 2026., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 18. ožujka 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da obrazloženje osporavanog rješenja tuženika nije sastavljeno u skladu sa odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta ZUP), jer u obrazloženju osporavanog rješenja nije točno naveden propis na temelju kojeg je riješena upravna stvar, uz pojašnjenje da se tuženik pozvao na odredbu članka 183. stavak 1. Zakona o strancima „(Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, u nastavku teksta ZS, Zakon) taksativno pozivajući se na sve stavke tog članka Zakona, ne ukazujući koja od tih točaka je u konkretnom slučaju povrijeđena.

4. Tužitelj smatra da je u ovom slučaju tuženik trebao primijeniti odredbu članka 93. stavak 1. točka 7. ZS-a, koju tuženik redovito u ovakvim slučajevima primjenjuje te u kojem je određena diskrecija ukoliko su plaćene novčane kazne i bez obzira na broj dana prekoračenja, a koju odredbu tuženik u konkretnom slučaju nije primijenio.

5. Tvrdi da je odbacivanje zahtjeva prestroga mjera ako radnik ima dugotrajni radni odnos u Republici Hrvatskoj, a poslodavac uredno posluje. Tužitelj je naveo da je radnik platio novčanu kaznu koja mu je određena obaveznim prekršajnim nalogom Policijske postaje Pula, broj 211-07/26-02/9176 pa je na okolnosti navedene iz tužbe tužitelj predložio saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja i uvid u obavezne prekršajne naloge, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika, uz nadoknadu troška upravnoga spora.

6. Tuženik je u Odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 27. travnja 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje je doneseno temeljem odredbe članka 90. stavak 2. ZS-a, u svezi s odredbom članka 183. istog Zakona, te da se u konkretnom predmetu na navedenog stranog državljanina, radnika, odnose sve naprijed navedene točke stavka 1. članka 183. ZS-a, zbog čega iz tog razloga, nije posebno navedena, niti izdvojena samo jedna od točaka navedenog članka Zakona, a sve imajući u vidu, da nakon što je Policijska postaja Ivanić Grad 15. travnja 2025. radniku ukinula dozvolu za boravak i rad, isti nakon toga nije zakonito regulirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj po nekoj od pravnih osnova, zbog čega tuženik smatra osporavano rješenje zakonitim, pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U ovom upravnom sporu 3. lipnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3. u svezi članka 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

8. Na istom ročištu za raspravu tužitelj je u cijelosti ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena. rasprava zaključena.

9. Sud nije izveo dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, jer izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka.

10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je ovdje tužitelj EZEL COMPANY j.d.o.o., za radnika LHHĆ, državljanina Egipta, **.**.2025., Policijskoj upravi istarskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za navedenog radnika, državljanina Egipta, da je ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 25. veljače 2026. odbačen zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za navedenog radnika, državljanina Egipta, za radno mjesto radnik/radnica visokogradnje, jer je od strane Policijske postaje Ivanić Grad 15. travnja 2025. ukinuta dozvola za boravak i rad za navedenog radnika poradi rada kod poslodavca Lac-Transkop d.o.o., a nakon toga navedeni radnik nije zakonito regulirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj po nekoj od osnova, te isti nakon dana 15. travnja 2025. nezakonito boravi u [adresa], zbog čega je tuženik pozivom na odredbu članka 90. stavak 2. ZS-a, u svezi s odredbom članka 183. ZS-a, osporavanim rješenjem od 25. veljače 2026. odbacio zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za RHHĆ, državljanina Egipta za radno mjesto visokogradnje, a koje rješenje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

11. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Naime, odredbom članka 90. stavak 2. ZS-a propisano je, da će zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad biti odbačen rješenjem ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ZS-a.

13. Člankom 183. stavkom 1. ZS-a propisano je, da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako: nije na kratkotrajnom boravku (točka 1 .), nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak (točka 2.), nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se ureduje međunarodna zaštita (točka 3.), nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 6., članka 62. stavka 2., članka 90. stavka 5., članka 92. stavaka 5. i 6., članka 103.b stavka 2., članka 106. stavaka 3., 4. i 8., članka 126. stavka 4., članka 130. stavka 3., članka 133. stavka 4., članka 135.a stavaka 10. i 1 1., članka 135.d stavaka 6. i 7., članka 156. stavka 5. u dijelu koji se odnosi na osobe iz stavka 1. točaka 6., 7. i 8. toga članka i članka 160. stavka 3. ovoga Zakona (točka 4.), se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora (točka 5.), nije obuhvaćen programom mobilnosti iz članka 73. stavka 5. ili članka 74. stavaka 3. i 12. ovoga Zakona (točka 6.).

14. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da obrazloženje osporavanog rješenja tuženika nije sastavljeno u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, jer je uvidom u isto utvrđeno upravo suprotno, da je rješenje tuženika od 25. veljače 2026. sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a, da je u istom obrazloženo da je doneseno temeljem članka 90. stavak 2. ZS-a u svezi člankom 183. ZS-a, budući je od strane Policijske postaje Ivanić-Grad 15. travnja 2025. ukinuta dozvola za boravak i rad za SHHĆ, državljanina Egipta poradi rada kod poslodavca Lac-Transkop d.o.o. i da nakon toga navedeni radnik nije zakonito regulirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj.

15. U ovom upravnom sporu nije sporno da je ovdje tužitelj za navedenog radnika, državljanina Egipta, 24. listopada 2025. tuženiku podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, kao što nije sporno da nakon 15. travnja 2025. navedeni radnik nezakonito boravi u [adresa], jer nije zakonito regulirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj.

16. Na navod tužitelja iz tužbe da se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja nije pozvao na točno određenu točku stavka 1. članka 183. ZS-a koja bi eventualno u konkretnom slučaju bila povrijeđena, ukazuje se tužitelju, da se u konkretnom predmetu na konkretnog stranog državljana, odnose sve točke navedenog članka 183. stavka 1. ZS-a, a kako se to i tuženik očitovao u odgovoru na tužbu, zbog čega nije posebno izdvojena samo jedna od točaka navedenog članka Zakona.

17. Također, ukazuje se tužitelju da je navedeni strani državljanin na području Republike Hrvatske imao regulirani boravak samo na temelju dozvole za boravak i rad izdane od strane Policijske postaje Ivanić Grad poradi rada kod poslodavca Lac- Transkop d.o.o. u razdoblju od 21. listopada 2024. do 21. listopada 2025., a koja je ukinuta 15. travnja 2025., a nakon kojeg razdoblja navedeni radnik nezakonito boravi na području Republike Hrvatske.

18. Odredbom članka 183. stavak 2. ZS-a propisano je, da državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku te ne postoje zakonske prepreke da nakon što konkretni strani državljanin napusti Republiku Hrvatsku, tužitelj za istog ponovno podnese novi zahtjev za dozvolu za boravak i rad, koja će biti izdana pod pretpostavkom ispunjenja svih zakonskih propisanih uvjeta.

19. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim pa je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

- Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2

- tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi istarskoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Pula, Trg Republike 1