REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2437/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja u Domovinskom ratu, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 562- 01/21-01/19, URBROJ: 512-2501-24-16 od 2. travnja 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 562 -01/20- 01/2, URBROJ: 512M2-50-24-40 od 8. veljače 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II562-01/21-01/19, URBROJ: 512- 2501-24-16 od 2. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I 562-01/20-01/2, URBROJ: 512M2- 50-24-40 od 8. veljače 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja iz Domovinskog rata.

2. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika. Upućuje na sadržaj tužbe koju je podnio ovome sudu 8. rujna 2021. te istu prilaže uz tužbu. Ističe da ne posjeduje dokumentaciju o konstantnom liječenju jer rehabilitaciju provodi kod kuće i na bazenima. Priložio je i medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da se liječenje provodi vježbama u vodi i uzimanjem tableta protiv bolova. Navodi da se osporeno rješenje temelji na okolnosti da mu nije priznato pravo na invalidsku mirovinu te smatra da ista nije odlučna za donošenje odluke o njegovu zahtjevu za izdavanje potvrde o stradavanju. Smatra da svojim postupanjem upravna tijela odugovlače postupak i izbjegavaju izdati potvrdu o stradavanju. Predlaže poništiti rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja. Smatra da je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za izdavanjem potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Ističe da je prvostupanjsko tijelo pribavilo dodatno očitovanje o stradavanju svjedoka od Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske (dalje: HKoV) s obzirom na to da stranka navodi da su isti bili prisutni na mjestu stradavanja i da je isti dan zajedno s njima stradao ĐK. Iz pribavljenog očitovanja nesporno proizlazi da nitko od prisutnih svjedoka na mjestu i na dan stradavanja tužitelja nije zadobio ozljedu niti je ranjen. Navodi i da je utvrđeno da u arhivskom gradivu MORH- a ne postoji medicinska dokumentacija o ranjavanju ili liječenju tužitelja nakon stradavanja (najranija medicinska dokumentacija datira iz 1998. godine). U medicinskoj dokumentaciji navedeno je strano tijelo veličine zrna riže, iz čega se ne može zaključiti da se radi o geleru. Ujedno je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske iz 1998. godine utvrđeno je da za imenovanog ne postoji invalidnost. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 28. svibnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

5. Tužitelj je na raspravi ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Nakon uvida u očitovanja HKoV-a od 11. siječnja 2024. istaknuo je da na dan 23. prosinca 1991. osobe navedene u očitovanju nisu stradale te da su tom prilikom od siline udara, bili odbačeni samo on i ĐK. Pojašnjava da nije ni moguće da cijela desetina bude odbačena od siline udara s obzirom na to da je bila raspoređena na borbenoj liniji na udaljenosti potrebnoj da se održi položaj, otprilike 150 metara.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usl- 2693/2021-6 od 23. studenog 2022. poništeno rješenje tuženika od 18. kolovoza 2021. i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. svibnja 2021. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U presudi je zauzeto stajalište da je odbijanjem zahtjeva tužitelja povrijeđen zakon na njegovu štetu s obzirom na to da se u RTG nalazu od 15. travnja 1998. opisuje metalno strano tijelo poput zrna riže u desnom koljenu tužitelja te da saslušani svjedoci potvrđuju da je tužitelj stradao 23. prosinca 1991. godine u mjestu Donji Čaglić, kada je granata pala u neposrednoj blizini njihove desetine te je tužitelj pogođen gelerom u nogu, detonacija ga je odbacila na drvenu građu u dvorištu te je ozlijedio leđa i koljeno, nakon čega su sami napravili sanaciju ozljeda na terenu i krenuli dalje djelovati. Uputa je prvostupanjskom javnopravnom tijelu da ako smatra da na temelju RTG nalaza od 15. travnja 1998., izjave dva svjedoka neposredna očevica događaja i izjave tužitelja, činjenično stanje nije dovoljno utvrđeno za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja, može prije donošenja novog rješenja saslušati i daljnje svjedoke iz tužiteljeve postrojbe, no ako isti potvrde navode tužitelja i već saslušanih svjedoka, nema osnove za odbijanje predmetnog zahtjeva.

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju rješenja tuženika, KLASA:UP/II562-01/21-01/19, URBROJ:512-2501- 23-14, do 1. rujna 2023. kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela KLASA: UP/I562-01/20-01/2, URBROJ: 512M2-50-22-24 od 11. srpnja 2023. te je predmet vraćen na ponovni postupka uz uputu da se postupi po ovosudnoj presudi, poslovni broj: Usl-2693/2021-6 od 23. studenog 2022.

9.1. U ponovnom postupku je putem Ministarstva vanjskih i europskih poslova je zatraženo zapisničko saslušanje svjedoka DK, državljanina Bosne i Hercegovine te HK, državljanina Republike Slovenije. Isti nisu saslušani jer je predloženi svjedok HK preminuo što proizlazi iz dopisa Veleposlanstva Republike Hrvatske u Ljubljani od 4. prosinca 2023. Iz očitovanja Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Tuzli od 16. studenog 2023. proizlazi da je svjedok, MK zaprimio dopis prvostupanjskog javnopravnog tijela u kojem su navedena i postavljena pitanja o okolnostima stradavanja za tužitelja, no po istome nije postupio i dostavio očitovanje.

9.2. Ponovno je provedeno saslušanje tužitelja koji je u svojoj izjavi od 12. travnja 2023. naveo da se zbog okolnosti na terenu nije javio liječniku nakon ranjavanja, nego je nastavio dalje sudjelovati u obrani. Tek kad su počeli zdravstveni problemi, javio se liječniku 1998. Zbog toga nije evidentiran u arhivskom gradivu tijela MORH-a kao ozlijeđeni branitelj.

9.3. Pribavljeno je i dodatno očitovanje Zapovjedništva HKoV od 11. siječnja 2024. o stradavanju saslušanih svjedoka OK i ČK te suborca ĐK, koji su bili prisutni na mjestu događanja 23. prosinca 1991. Iz istog proizlazi da nitko od prisutnih svjedoka na mjestu i na dan stradavanja podnositelja, nije zadobio ozljedu niti je ranjen.

9.4. Pribavljeno je i rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, broj: 19180, UP/I 98/7989 od 15. listopada 1998., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja na osnovi invalidnosti jer je utvrđeno da za imenovanog ne postoji invalidnost.

10. U prethodnom postupku utvrđeno je da se tužitelj nalazi na popisu vojnih osoba VoB-8 za VP 1111 Zagreb (1. gardijska brigada u vremenu od 2. prosinca 1991. do 9. siječnja 1992.

10.1. Pribavljeno je očitovanje HKoV od 9. veljače 2021. i očitovanje Središnjeg vojnog arhiva od 18. svibnja 2021. u kojima se navodi da u pregledanom arhivskom gradivu VP 1111 Zagreb (popisi ranjenih, medicinska dokumentacija) nije pronađena dokumentacija i podaci o stradavanju tužitelja.

10.2. Tužitelj je priložio presliku Povijesti bolesti Poliklinike za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, od 30. travnja 1998. godine i od 26. svibnja 1998. godine, u kojoj se navodi bol u „križima, nogama i koljenima" te presliku Rendgenološkog nalaza KBC „Sestre Milosrdnice" od 15. travnja 1998. godine, u kojem su vidljiva oštećenja i strano tijelo.

10.3. Izvršen je uvid u rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 15. listopada 1998. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja na osnovi invalidnosti.

10.4. Provedeno saslušanje tužitelja koji je u svojoj izjavi od 2. lipnja 2020. naveo da je bio pripadnik 1. gardijske brigade u vremenu kako je evidentirano u jedinstvenoj bazi branitelja. Istaknuo je da su u ranim jutarnjim satima stigli smo u Donje Čagliće, mjesto ispod brda Kričke kod Novske. Već prilikom ulaska u mjesto bil i su izloženi pješačkoj, minobacačkoj i tenkovskoj paljbi. Paljba po našim položajima je bila cijeli dan i noć 23. prosinca sve do odlaska 24.12. Ranjavanja se dogodilo 23.12. prilikom pada minobacačke mine, od detonacije je bio odbačen na drvenu građu koja je bila posložena u dvorištu kuće. Zajedno sa njim je stradao ĐK. Sa ranjavanjem su bili upoznati zapovjednik desetine OK, braća HK i moj pomoćnik ĐK koji je isto stradao, a nedaleko je bio ČK. Kako nisu bili jaki bolovi, od ranjavanja nije se javljao liječniku. Tom prilikom ozlijeđeno mu je lijevo koljeno- potkoljenica u kojoj je ostao geler, donji dio leđa i kukovi. Neposredno nakon događaja osjećao je bolove u leđima, ali kako su bili u pokretu, nije osjećao potrebu se zaustavljati.

10.5. Saslušan je svjedok ŠK (zapisnik KLASA: UP/562-01/20-01/02, URBROJ: 512M2-50-21-5 od 5. ožujka 2021.) koji je izjavio: „Poznajem NK, zajedno smo bili u 1. brigadi Tigrovi. Ja sam početkom 12. mjeseca dobio mjesto zapovjednika desetine, među kojima je bio i NK. Neprijatelj nas je gađao tenkovima i minobacačima, a mi smo bili u dvorištu kuće gdje su bile i gospodarske zgrade i pragovi. Bio sam prisutan tog dana 23.12.1991. godine kada su tenkovi i minobacači djelovali na nas. S nama je bio ČK, ĐK, RK (pokojni), braća HK iz [adresa], MK iz [adresa]. Minobacač je pogodio u dvorište gdje smo bili pozicionirani te nas je odbacilo. NK je odbacilo na drvenu građu u dvorištu te je ozlijedio leđa i koljeno. Svi smo bili u šoku od detonacije. Sami smo napravili sanaciju ozljeda na terenu i krenuli dalje djelovati. NK se nije javljao liječniku te je sam previo ozljedu. Drugi dan smo se vratili u Kutinu u bazu te smo upućeni u Zagreb.“

10.6. Saslušan je i svjedok ČK (zapisnik KLASA: 561-01/21-01/5, URBROJ: 512M2-56-21-3 od 26. ožujka 2021.), koji je izjavio: “U vrijeme stradavanja NK bio sam pripadnik 1. GBR od 03.12.1991. do 31.12.1991. godine. Bili smo u istom vodi i desetini, nadređeni nam je bio ŠK. Ozljeđivanje NK dogodilo se 23.12.1991. godine u mjestu Donji Čaglić. Neposredni sam svjedok. Na naše položaje krenulo je neprijateljsko pješaštvo koje je mislilo da su navedeni položaji prazni, budući da smo im mi uzvratili i zaustavili napad, oni su nas napali artiljerijom. Jedna od granata pala je u neposrednoj blizini naše desetine te je gosp. NK pogođen gelerom u jednu nogu. Prvu medicinsku pomoć pružio mu je gosp. ĐK, njegov pomoćnik na puškomitraljezu te gosp. ŠK. Budući da nije bio teško ranjen, ostaje u borbi cijeli dan, a tek nakon povratka s položaja 24.12.1991. godine mislim da je zatražio medicinsku pomoć.“.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko tijelo zaključuje da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za izdavanjem potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Iz očitovanja HKoV-a od 11. siječnja 2024. o stradavanju saslušanih svjedoka koji su bili prisutni na mjestu događanja na dan 23. prosinca 1991. proizlazi da nitko od prisutnih svjedoka na mjestu i na dan stradavanja podnositelja, nije zadobio ozljedu niti je ranjen. Stoga prvostupanjsko tijelo ne može prikloniti vjeru iskazima svjedoka jer su isti naveli da ih je minobacač odbacio, da je granata pala u njihovoj neposrednoj blizini, a sama stranka je izjavila daje tada stradao ĐK (prema HKoV-u imenovani je ranjen 9 mjeseci kasnije). U provedenom postupku nesporno je utvrđeno kako u arhivskom gradivu MORH-a ne postoji medicinska dokumentacija o ranjavanju ili liječenju nakon stradavanja, najranija medicinska dokumentacija datira iz 1998. te se u istoj spominje strano tijelo veličine zrna riže, iz čega se ne može zaključiti da se radi o geleru. Također, rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske iz 1998. godine utvrđeno je da za imenovanog ne postoji invalidnost. Stoga prvostupanjsko tijelo zaključuje da se ne može utvrditi je li ranjavanje tužitelja nastalo za vrijeme pružanja oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište), kako je i navedeno u članku 3. stavku 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narone novine“, 121/17., 84/21.; dalje: Zakon), dok je radnja saslušanja svih predloženih svjedoka iscrpljena.

12. U prosuđivanju izvedenih dokaza, ovaj Sud ne nalazi uvjerljive i logički opravdane razloge za pravnu i činjeničnu osnovu koja je utvrđena u upravnom postupku.

13. Prema članku 180. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se sljedećim: a) potvrda o okolnostima smrtnog stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i okolnosti smrtnog stradavanja b) potvrda nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske o osobi koja je po nalogu u obavljanju vojnih i drugih dužnosti smrtno stradala je potvrda u kojoj se navodi vrijeme, mjesto i okolnosti smrtnog stradavanja osobe te po čijem je nalogu obavljala dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske

c) potvrda o okolnostima uhićenja odnosno nestanka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i okolnosti uhićenja ili nestanka

d) potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen

e) potvrda o okolnostima stradavanja osobe koja je po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske u obavljanju vojnih ili drugih dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ranjena ili ozlijeđena jest potvrda u kojoj se navodi vrijeme, mjesto i okolnosti stradavanja te po čijem je nalogu obavljala dužnosti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske

f) opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske

g) medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva

h) medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva i

i) potvrda o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu o nestanku te o ekshumaciji i identifikaciji posmrtnih ostataka koje izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Iz citiranih odredaba zakona proizlazi da odlučna činjenica koja se utvrđuje u postupku izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja nije da li se podnositelj neposredno nakon stradavanja javio liječniku, već je li isti stradao pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. toga Zakona. Tužitelj upravo traži izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja, kako bi na temelju tog dokaznog sredstva koje propisuje članak 180. Zakona, ostvario prava iz istoga Zakona.

16. U upravnom postupku saslušani su svjedoci ŠK, zapovjednik tužitelja i ČK koji su potvrdili da je tužitelj stradao 23. prosinca 1991. u mjestu Donji Čaglić, kada je granata pala u neposrednoj blizini njihove desetine te je tužitelj pogođen gelerom u nogu, detonacija ga je odbacila na drvenu građu u dvorištu te je ozlijedio leđa i koljeno, nakon čega su sami napravili sanaciju ozljeda na terenu i krenuli dalje djelovati.. Tužitelj je također priložio RTG nalaz od 15. travnja 1998. u kojem se opisuje metalno strano tijelo poput zrna riže u desnom koljenu tužitelja .

17. Prvostupanjsko tijelo je iskaze saslušanih svjedoka ocijenilo kao nevjerodostojne jer iz očitovanja HKoV-a od 11. siječnja 2024. o stradavanju saslušanih svjedoka koji su bili prisutni na mjestu događanja na dan 23. prosinca 1991. proizlazi da nitko od prisutnih svjedoka na mjestu i na dan stradavanja podnositelja, nije zadobio ozljedu niti je ranjen.

18. Ovaj sud ne može prihvatiti takvu ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka. U očitovanju HKoV-a od 11. siječnja 2024. navedeni su podaci o stradavanju UK, ČK i ĐK, no budući da nije navedeno da bi isti bili ranjeni ili ozlijeđeni 23. prosinca 1991. u mjestu Donji Čaglić, prvostupanjsko tijelo zaključuje da iskazi svjedoka nisu vjerodostojni. Napominje se da nedostatak podataka o ozljedi ili ranjavanju u službenoj evidenciji sâmo po sebi ne čini iskaze saslušanih svjedoka nevjerodostojnima. Također svjedoci u svojim iskazima ne navode da su i oni bili ranjeni ili ozlijeđeni 23. prosinca 1991. u mjestu Donji Čaglić, već suglasno navode da je ozljede pretrpio tužitelj i da mu je ozljede sanirao njemu najbliži suborac ĐK. Svjedok ŠK navodi da je minobacač pogodio u dvorište gdje su bili pozicionirani te ih je odbacilo i bili su u šoku, no iz takvog iskaza ne proizlazi da su tom prilikom ranjeni on, ČK i ĐK. Tužitelj je u svom iskazu naveo da su tom prilikom ozljede pretrpjeli on i njemu najbliži suborac ĐK koji je tom prilikom bio i njegov pomoćnik na puškomitraljezu te da mu je prvu pomoć pružio upravo ĐK. Iz navedenog proizlazi da ozljede koje je pretrpio ĐK nisu bile takve prirode da bi ga spriječile u daljnjem obavljaju dužnosti. Ujedno je tužitelj na raspravi pojasnio da nije ni moguće da cijela desetina bude odbačena od siline udara s obzirom na to da je bila raspoređena na borbenoj liniji na udaljenosti potrebnoj da se održi položaj, otprilike 150 metara. Slijedom navedenog, okolnost što iz očitovanju HKoV-a od 11. siječnja 2024. proizlazi da nitko od prisutnih svjedoka na mjestu i na dan stradavanja tužitelja, nije zadobio ozljedu niti je ranjen ne utječe na vjerodostojnost iskaza svjedoka.

19. Zbog pogrešne ocjene dokaznog materijala, prvostupanjsko javnopravno tijelo nije moglo potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje te navedene propuste nije otklonio tuženik u žalbenom postupku koji je takvo postupanje prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitim. Stoga sud utvrđuje da javnopravna tijela, na štetu tužitelja, nisu u cijelosti postupila u skladu s dužnostima koje imaju prema članku 8., članku 9., članku 47. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09 ., 110/21. dalje: ZUP).

20. Ujedno, kao što je već navedeno, odlučna činjenica u ovoj pravnoj stvari jest je li tužitelj stradao pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. toga Zakona. Upravo ta činjenica proizlazi iz RTG nalaza od 15. travnja 1998., izjave dva ju svjedoka neposrednih očevidaca događaja i izjave tužitelja. Okolnost što iz očitovanju HKoV-a od 11. siječnja 2024. proizlazi da nitko od prisutnih svjedoka na mjestu i na dan stradavanja tužitelja, nije zadobio ozljedu niti je ranjen nije odlučno za rješavanje zahtjeva tužitelja.

21. Također je i irelevantna okolnost što je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske iz 1998. godine utvrđeno da za kod tužitelja ne postoji invalidnosti. Ovo iz razloga što je odlučna činjenica prilikom utvrđivanja invalidnost utjecaj ozljede na radnu sposobnost osiguranika, a koja činjenica je irelevantna u ovoj upravnoj stvari.

22. Stoga prema ocjeni suda nije bilo osnove za odbijanje predmetnog zahtjeva tužitelja te je odbijanjem istog povrijeđen zakon na njegovu štetu.

23. Slijedom navedenog, sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te je predmet, uzevši u obzir prirodu stvari, vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u skladu s člankom 117. stavkom 1. ZUS-a.

24. U izvršenju ove presude prvostupanjsko tijelo ponovno će odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja, vodeći računa o pravnom shvaćanju i primjedbama suda, kojima su javnopravna tijela vezana (članak 151. stavak 2. ZUS-a).

U Zagrebu 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. NK, [adresa]

2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1,

3. U spis