REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-7157/2025-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vidi Steiner, odvjetnici iz Zagreba, Sv. Mateja 81, protiv tuženice VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Lani Marincel, odvjetnici iz Zagreba, Ljudevita Posavskog 34a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 4. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vide Steiner, odvjetnice i punomoćnika tuženice Lane Marincel, odvjetnice, 11. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

" Nalaže se tuženoj VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 60.750,55 eura/457.725,02 kuna (slovima: šezdeset tisuća sedamsto pedeset eura i pedeset pet centi/četiristo pedeset sedam tisuća sedamsto dvadeset pet kuna i dvije lipe) uvećano za zakonske zatezne kamate od 7. veljače 2019. do isplate u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi troškove postupka tuženici VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.750,00 eura (slovima: osam tisuća sedamsto pedeset eura ) u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za nadoknadom troškova postupka u iznosu 15.827,86 eura (slovima: petnaest tisuća osamsto dvadeset sedam tisuća i osamdeset šest eura )

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zadru rješenjem polovnog broja: Gž-866/2024-2 od 14. listopada 2025. je ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja: P- 3163/2019-38 od 22. svibnja 2024. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (list 179-185 spisa).

2. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj dana 27. svibnja 2019. navodi da se tužitelj i tuženica poznaju od 1997., a u braku su bili kratko od 9. srpnja 2016. do 28. rujna 2018. kada su se sporazumno razveli. Tijekom 2013. tužitelj je tuženoj pozajmio novac za kupnju stana u [adresa] u [adresa] i to: dana 5. lipnja 2013. iznos od 37.950,00 kuna, dana 14. lipnja 2013. iznos od 393.861,95 kuna, dana 26. lipnja 2013. iznos od 8.616,00 kuna i dana 14. studenog 2013. iznos od 17.297,07 kuna.

3. Dana 14. lipnja 2013. tuženica je kao kupac sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine s prodavateljem II, a temeljem kojeg ugovora je tuženica stekla pravo vlasništva na stanu u [adresa]. Kupovna cijena stana prema tom ugovoru je iznosila 57.445,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Prema čl. 3. istog ugovora dana 5. lipnja 2013. kupac je trebao platiti na ime kapare iznos od 5.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Prema čl. 4. istog ugovora na dan sklapanja ugovora kupac se obvezao platiti preostali iznos od 52.445,00 eura, dakle na dan 14. lipnja 2013. Tužitelj je dana 5. lipnja 2013. izravno platio CI iznos od 37.950,00 kuna na ime kapare (5.000,00 eura), zatim daljnji iznos od 393.861,95 kuna ( 52.445,00 eura), na ime kupnje stana, zatim dana 26. lipnja 2013. daljnji iznos od 8.616,00 kuna na ime provizije agenciji za posredovanje pri kupnji te nekretnine, kao i dana 13. studenog 2013. daljnji iznos od 17.297,07 kuna na ime poreza na promet nekretnina. Sve to umjesto tuženice, a što je vidljivo iz prometa po računu tužitelja.

4. Dogovor između tužitelja i tuženice prilikom davanja pozajmice je bio takav da tuženica pozajmljeni novac vrati tužitelju kad stekne uvjete za upis prava vlasništva na stanu u [adresa] odnosno kada bude namirena za brigu i skrb o pok. EI. Naime, tuženica je od lipnja 2004. živjela u zajedničkom domaćinstvu sa pok. EI koja je tuženici plaćala naknadu od 3.800,00 kuna za pomoć u kućanstvu i njegu zbog narušenog zdravstvenog stanja i to sve do 30. lipnja 2005., a nakon čega je prestala plaćati taj dogovoreni mjesečni iznos jer nije imala novaca. Zbog toga su postigle dogovor da će EI prenijeti u vlasništvo tuženice svoj stan u [adresa] kao naknadu. O tome je kasnije sastavljen i pisani Sporazum o uređenju međusobnih odnosa dana 14. lipnja 2016. Pokojna EI je umrla **.**.2017. te je doneseno rješenje o nasljeđivanju 20. prosinca 2018. prema kojem je polubrat pok. EI, MI naslijedio stan na [adresa], ali prije donošenja rješenja o nasljeđivanju je već sklopio kupoprodajni ugovor s tuženicom u koji je uračunat dug ostaviteljice prema tuženici u iznosu 709.000,00 kuna, tako poštujući Sporazum o uređenju međusobnih odnosa i volju i želju pok. EI da na taj način isplati tuženicu. No nakon toga tuženica nije vratila predmetnu pozajmicu tužitelju nego je stan na [adresa] darovala kćeri. Obzirom da tuženica nikada nije vratila pozajmljeni novac unatoč brojnim usmenim pozivima i dogovoru da će to učiniti, to je tužitelj dana 6. veljače 2019. uputio pisani poziv da mu vrati pozajmicu u iznosu 457.725,02 kuna u roku 15 dana. Tuženica nije postupila po zahtjevu već je svoju nekretninu, stan u [adresa] darovala kćeri ugovorom o darovanju nekretnine dana 18. veljače 2019., a koji ugovor je proveden u zemljišnim knjigama, KPU [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina].

5. Tužitelj na raspravi dana 19. listopada 2023. označava iznos u eurima, budući da je od 1. siječnja 2023. službena valuta u Republici Hrvatskoj euro, stoga tužitelj kunski iznos pretvara u eure i potražuje 60.750,55 eura /457.752,02 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 7. veljače 2019. do isplate i traži trošak sa kamatama od donošenja presude do isplate.

6. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da je nesporno da se ona i tužitelj poznaju od 1997. i da su bili u braku od 9. srpnja 2016. do 28. rujna 2018. U vrijeme kupnje predmetne nekretnine -stana u [adresa], tužitelj i tuženica su živjeli u izvanbračnoj zajednici te su zajedničkim dogovorom i odlukom kupili navedenu nekretninu za koju je kao kupac bila naznačena tuženica. Netočan je navod tužbe da je tužitelj tuženoj dao pozajmicu za kupnju navedenog stana pa je samim time netočan i navod tužbe da bi između tužitelja i tuženice postojao dogovor oko povrat pozajmice i to na način da će tuženica tužitelju vratiti novac kada stekne uvjete za upis prava vlasništva na stanu u [adresa]. Naime, Sporazum o uređenju međusobnih odnosa između tuženice i pok. EI ( prethodne vlasnice stana u [adresa]) kojim je ugovoreno da će mjesečnu naknadu ( za poslove u kućanstvu i pomoć i njegu u svakodnevnom životu) umjesto u novcu pok. EI isplatiti tuženici predajom u vlasništvo predmetnog stana, a na koji se tužitelj poziva u tužbi je zaključen 14. lipnja 2016., dakle tri godine nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora za nekretninu u [adresa], pa je očito da u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora za nekretninu u [adresa], tuženica se nije mogla dogovoriti sa tužiteljem radi povrata navodne pozajmice po prodaji stana na adresi [adresa]. Tuženica je vlasništvo stana stekla temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog dana 30. studenog 2018. između tuženice kao kupaca i MI kao prodavatelja ( zakonskog nasljednika iza pok. EI), pa i ova činjenica pokazuje da navod tužbe o navodnoj pozajmici za kupnju stana 2013. nije i ne može biti istinit. Točno je da je brak stranaka razveden 28. rujna 2018. Dana 29. srpnja 2016. tužitelj i tuženica su sklopili sudsku nagodbu kojom su izvršili podjelu izvanbračne i bračne stečevine na način da je tuženica postala isključivi vlasnik stana u stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa] i stana u [adresa] u [adresa], te osobnog vozila M1 Ford, dok je u korist tužitelja na navedenim stanovima zasnovano pravo plodouživanja te je isti postao isključivi vlasnik osobnog vozila Mercedes i novčanih sredstava na više računa u više banaka. Dakle, stranke su sve svoje imovinske odnose uredile sudskom nagodbom, pa tužitelj neosnovano podnosi tužbu i potražuje utuženi iznos (list 50-52 spisa).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 5. lipnja 2013. iznos od 37.950,00 kuna prenio na račun CI, dana 14. lipnja 2013. iznos od 393.861,95 kuna prenio na račun CI, dana 26. lipnja 2013. iznos od 8.616,00 kuna na račun agencije za posredovanje i dana 14. studenog 2013. iznos od 17.297,07 kuna za porez na promet nekretnina.

8. Među strankama je sporno: je li predmetni novčani iznos isplaćen s osnove pozajmice ili darovanja.

9. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija u spisu: izvadak iz matice vjenčanih (list 5 -6 spisa), rješenje ovog suda o razvodu braka stranaka poslovnog broja: R1 Ob 1441/18-4 od 28. rujna 2018. (list 7-8 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između II kao prodavatelja i tuženice kao kupca od 14. lipnja 2013. (list 9-12 spisa), tabularna izjava od 14. lipnja 2013. (list 13-14 spisa), izvadak po transakcijskom računu Zagrebačke banke d.d. (list 15-17 spisa), opomena pred tužbu uz povratnice (list 19-23 spisa), Sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 14. lipnja 2016. između EI i VI (list 24-25 spisa), rješenje o nasljeđivanju poslovnog broja: O- 9035/2018, O-2115/2017 -UPP-OS 26/2017 javnog bilježnika Katice Valić iza pok. EI od 20. prosinca 2018. (list 26-29 spisa), ugovor o kupoprodaji sklopljen između MI kao prodavatelja i VI kao kupca od 30. studenog 2018. (list 30-36 spisa), ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između VI kao darovateljice i BI kao obdarenice od 18. veljače 2019. (list 37-40 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] od 23. svibnja 2019. (list 41-43 spisa), sudska nagodba ovog suda poslovnog broja: P Ob- 511/16-2 od 29. srpnja 2016. (list 54-56 spisa), saslušan je tužitelj (list 99-101 spisa), saslušana je tuženica (list 101-102 spisa), saslušani su svjedoci: ZI (list 108-109 spisa), ČI (list 110-112 spisa) i PIG (list 128-129 spisa).

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da je tuženicu upoznao 1997. i družili su se do 2001. te je tuženica trajno preselila kod Tamare Borčić 2004. jer je izgubila stan u [adresa] u [adresa], gdje je dotad živjela. Nakon smrti bratića 2013. je naslijedio više čestica i prodao je jednu česticu u površini 6000 m2 u Jankomiru i dobio je za tu česticu oko dva i pol milijuna kuna, a tu česticu je prodao trgovačkom društvu Paron d.o.o. Nakon prodaje čestice u Jankomiru, na ručku kod EI i tuženice, je EI predložila budući da tuženici nije isplaćivala plaću 2004. i 2005. koja bi iznosila oko 30.000,00 eura, a što bi bio polog za stan te da isplati prodavatelje za stan u [adresa] i garantirala mu je da će mu isplatiti ono što će uplatiti za stan tuženici kada se steknu uvjeti jer je EI očekivala proviziju jer je posredovala pri prodaji medicinskih aparata za zračenje i trebao se ostvariti taj posao sa KB Rijeka. EI je imala stan na [adresa] od roditelja i umjetnine u vrijednosti oko 150.000,00 eura, tako da ga je imala od čega isplatiti. EI je umrla u veljači 2017. Isplatio je 5.000,00 eura predujma CI i 350.000,00 kuna za kupoprodajnu cijenu za stan, tako da je isplatio 460.000,00 kuna, a što se odnosi na kupoprodajnu cijenu za stan, proviziju za posrednika i porez na promet nekretnina. Tuženica je bila dužnik, a EI je bila garant za vraćanje duga. Dogovor između njega i tuženice je bio da će mu vratiti novčani iznos kada se steknu uvjeti tj. kada EI dobije proviziju odnosno ako EI ne dobije proviziju da će joj EI prepustiti stan na [adresa], pa će ga isplatiti. Bio je u ljubavnoj vezi sa tuženicom od 1997. do 2001., a 2001. tuženica se preselila kod EI, dok je on živio u [adresa]. Objašnjava da su on i tuženica bili u braku zbog interesa jer se radilo o poreznoj zavrzlami jer nije smio prodati zemlju unutar tri godine radi poreza, te je prenio dva stana na lokaciji [adresa] i [adresa] i kada je prošla porezna zavrzlama da mu je tuženica vratila stanove.

11.Tuženica u svom iskazu navodi da je EI apartman u Pakoštanu kupila 2001., a stan na Kvaternikovom trgu tri godine prije. KI je preko svoje firme bila predstavnik za Francusku firmu koja se bavila prodajom nuklearnih aparata za liječenje, a firma je prestala raditi 2003. Tri godine je radila u firmi kod EI dok je firma poslovala i isplaćivala plaće. Bila je u ljubavnoj vezi sa tužiteljem. Vratila je stan u [adresa], u [adresa] jer je bio nacionaliziran i to prije nego je počela živjeti kod KI (negdje 2005-2006.). Kada je tužitelj prodao zemljište da je ona ostala bez stana, a tužitelj joj je rekao da će joj kupiti stan da ima mira pod stare dane. EI nije ničim mogla garantirati jer je ona kupovala hranu od svoje mirovine, dok je tužitelj podmirivao troškove po karticama, a zauzvrat dobio apartman u Pakoštanu nakon Tamarine smrti. Stanovi u [adresa] su kupljeni nakon stana u [adresa], da bi tužitelj sačuvao novac. Da tužitelj ne plati veliki porez kada je prodao zemljište, stanove u [adresa] u [adresa] i 88 i auto je prenio na nju. Godine 2018. se tužitelj počeo alkoholizirati i vikao je da mu vrati stanove i aute, te nije radila nikakve probleme i vratila mu je stanove u [adresa] u [adresa] i 88 i dva vozila. Nakon što se alkoholizirao bio je agresivan i u tom stanju je tražio da mu vrati stan u [adresa]. Negira da joj je tužitelj pozajmio novac, već joj je darovao stan. Prekinula je vezu sa tužiteljem 2017./2018. (list 101 -102 spisa).

12. Svjedok ZI navodi da je tužitelj pozajmio tuženici 400.000,00 kuna da kupi stanu [adresa] i da je to bilo 2013. i da je pitao tuženicu kada će tužitelju vratiti pozajmljeni iznos, a da je ona odgovorila kada sredi neke stvari i proda umjetnine. Ističe da nije točan navod tuženice da je tužitelju sredio vojnu mirovinu, a da mu je tužitelj pokazao da VI tvrdi da mu je sredio vojnu mirovinu .

13. Svjedok ČI navodi da je vidio jedno jutro tužitelja koji je bio neraspoložen, pa ga je pitao zbog čega je neraspoložen, da mu je tužitelj rekao da nema novca koje su "metnuli" u fotelju, a ne zna tko je metnuo novac u fotelju te je nestalo 400.000,00 kuna. U kontekstu razgovara sa EI o dobroti tužitelja je saznao da je tužitelj pozajmio novac tuženici za kupnju stana.

14. Svjedokinja PIG navodi da je tuženica živjela kod EI na Kvaternikovom trgu i kod nje je radila. Kada je sa svojim suprugom došla u posjetu da je KI rekla: "Zar nećeš počastiti brata za kupnju stana?", a da je njezin suprug rekao: "Zar si dobila na lotu?", a KI je rekla da je tužitelj naslijedio zemlju koju je prodao i da će pozajmiti novčani iznos tuženici za kupnju stana na Trešnjevci, a taj novčani iznos će vratiti KI dok će tuženica odraditi posao za nju. KI nije vratila novčani iznos PI jer je umrla, a nije dobila proviziju koju je čekala. Nije joj poznata visina novčanog iznosa koji je pozajmljen. Zadnjih šest godina (2018.) nije u kontaktu sa tuženicom jer se njezin suprug posvađao sa tuženicom na sprovodu bratićeve žene .

15. Nije prihvaćen iskaz svjedoka ZI kao vjerodostojan jer je razvidno da je bio upoznat sa Zapisnikom kada je iskazivala tuženica i sa tijekom postupka te je isti svjedok pristran ( prijatelj tužitelja) i subjektivan te nije u dobrim odnosima sa tuženicom.

16. Nije prihvaćen iskaz svjedoka ČI jer isti nema neposrednih saznanja o predmetu spora, a niti od stranaka kao aktera pravnog posla već izvodi zaključak da se radilo o pozajmici iz svog konteksta shvaćanja.

17. Iskaz svjedokinje PIG nije životno uvjerljiv i logičan da se EI obvezala vratiti pozajmicu za tuženicu koja će odraditi posao za nju, osobito uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj po potrebi za KI i tuženicu kupovao namirnice.

18. Prema članku 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - u daljnjem tekstu: ZOO-a) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

19. Iz čl. 500. st. 1. ZOO-a, zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

20. Čitanjem transakcija po računu Zagrebačke banke d.d. utvrđeno je da je dana 5. lipnja 2013. iznos od 37.950,00 kuna isplaćen CI, dana 14. lipnja 2013. iznos od 393.861,95 kuna isplaćen na račun CI, dana 26. lipnja 2013. iznos od 8.616,00 kuna isplaćen agenciji za posredovanje i dana 14. studenog 2013. iznos od 17.297,07 kuna za porez na nekretnine (list 15-17 spisa), a što nije niti sporno među strankama.

21. Na temelju iskaza tužitelja i tuženice je razvidno da je sklopljen sudska nagodba poslovnog broja: P Ob- 511/16-2 od 29. srpnja 2016. (list 54-56 spisa) radi izbjegavanja plaćanja poreza i stanove u [adresa] i dva vozila je tuženica vratila tužitelju ( razvidno iz iskaza tužiteljice i tuženice) i to 2018. ( razvidno iz iskaza tuženice).

22. Iz iskaza tužitelja je razvidno da se nije radilo o zajmu: "Nakon te prodaje te vrijedne čestice u Jankomiru, na ručku kada samo bio kod KI i kod gospođe VI, KI je predložila budući da nije isplaćivala plaću gospođi VI 2004. i 2005. godine, a na ime isplate plaće gospođe VI to bi bilo oko 30.000,00 eura, a što je bio polog za stan te da ja isplatim prodavatelje za stan u [adresa], a meni je KI garantirala da će mi isplatiti ono što ću ja uplatiti u stan gospođi VI, kada se steknu uvjeti jer je EI očekivala proviziju, a u kojem iznosu ja ne znam, ali trebala je po 200.000,00 eura, budući da je posredovala pri prodaji medicinskih aparata za zračenje i trebala je ostvariti taj posao sa KB Rijeka." Upravo iz istog iskaza je razvidno da nema dogovora o pozajmici između njega i tuženice, već između njega i EI.

23. Ugovor o kupoprodaji stana je sklopljen 14. lipnja 2013., a Sporazum o uređenju međusobnih odnosa između tuženice i pok. EI (prethodne vlasnice stana u [adresa]) kojim je ugovoreno da će mjesečnu naknadu ( za poslove u kućanstvu i pomoć i njegu u svakodnevnom životu) umjesto u novcu sada pok. EI isplatiti tuženici predajom u vlasništvo predmetnog stana, je sklopljen 14. lipnja 2016., dakle tri godine nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora za nekretninu u [adresa], pa je očito da u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora za nekretninu u [adresa], tuženica se nije mogla dogovoriti sa tužiteljem radi povrata navodne pozajmice po prodaji stana na adresi [adresa]. Tuženica je vlasništvo stana stekla temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog 30 studenog 2018. između tuženice kao kupca i MI kao prodavatelja (zakonskog nasljednika EI) te navod tužitelja da se radi o pozajmici za kupnju stana ( 2013.) nije točan. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o pozajmici iz čl. 499. st. 1. ZOO-a.

24. Prema čl. 479. ZOO-a propisano je da ugovor o darovanju nastaje kad se darodavatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

25. Iz iskaza tuženice je razvidno da je tužitelj isplatio novčani iznos od 457.7225,02 kuna na ime kupnje stana u [adresa] s tim da joj je taj novčani iznos tužitelj darovao ( "Kada je prodao zemljište, a ja sam ostala bez stana, PI mi je rekao da će mi kupiti stan da ja imam mira po stare dane. Ističem da meni tužitelj nije pozajmio novac već mi je darovao stan, jer tko bi pozajmljivao novac starijoj ženi i koja ima tri dijagnoze tumor na mozgu, tumor žlijezde i aneurizmu. Ja nikad nisam vratila novčani iznos PI jer nije bio niti pozajmljen novčani iznos."). Stan je kupljen 14. lipnja 2013. u vrijeme kada su tužitelj i tuženica bili u ljubavnoj vezi. Nije životno uvjerljivo i logično da u sudskoj nagodbi od 29. srpnja 2016. tužitelj uopće ne spominje pozajmicu koju sada utužuje, a dijele izvanbračnu i bračnu zajednicu i konačno se sporazumijevaju o podjeli imovine. Iskaz tuženice da se radi o darovanju je životno uvjerljiv i logičan jer kada su stanovi na Trešnjevci na lokaciji [adresa] u [adresa] bili prenijeti na tuženicu zbog izbjegavanja plaćanja poreza od strane tužitelja, tužitelj je zadržao pravo plodouživanja na tim stanovima jer se radilo o njegovim stanovima, te je tuženica predmetne stanove vratila tužitelju; upravo jer se nije radilo o njenim stanovima već o prijenosu vlasništva radi izbjegavanja plaćanja poreza od strane tužitelja. Tužitelj i tuženik su u vrijeme kupnje stana 14. lipnja 2013. bili u ljubavnoj vezi i tužitelj je prodao zemljište za dva i pol milijuna kuna, a tuženica je ostala bez stana i tužitelj je htio riješiti njezino stambeno pitanje "pod stare dane" i kupio je predmetni stan za tuženicu, na njezino ime odnosno darovao joj ga i tuženica je to prihvatila, te kako se radi o darovanju u smislu čl. 479. ZOO-a, odbijen je tuženi zahtjev tužitelja kao neosnovan.

26. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a), vrijednosti predmeta spora 60.750,55 eura/457.725,02 kuna i zatraženim troškovnicima.

27. Trošak tuženice se sastoji od zastupanja po punomoćniku-odvjetnici i to za sastav odgovora na tužbu - 500 bodova Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 15.9.2021., 3.3.2022., 10.10.2022., 19.10.2023., 12.2.2024. i 4.5.2026. - 3000 bodova ( 6 x 500 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 3.500 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/23), uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV (25%) u iznosu od 1.750,00 eura, dakle ukupno 8.750,00 eura.

28. Tužitelj je odbijen za nadoknadom troškova postupka u iznosu 13.952,86 eura jer tužitelj nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 11. lipnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženice