REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-933/2025-16

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužiteljice PČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Ujević, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. IČ pok. UČ, 2. DČ. P, 3. UČ pok. I, 4. MČ pok. I, 5. RČ pok. I, 6. TČ ž. JČ, 7. HČ ž. ŽČ, 8. VČ pok. U, 9. SČ ž. D, 10. AČ ž. JČ, 11. PČG, 12. GČ ž. ŽČ, 13. IČG, 14. ĐČ pok. M, 15. LČ ž. ĆČ, 16. ĐČ pok. M, 17. EČ pok. JČ, 18. KČ ud. pok. M, 19. FČ ž. MČ rođ. R, 20. ZČ ž. T rodom Vrličak, 21. ŽČ pok. UČ, 22. JČ pok. UČ, 23. ĆČ pok. UČ, 24. ŠČ pok. UČ, 25. ČČ pok. UČ, 26. ŠČ pok. UČ, 27. ŽČ pok. UČ, 28. CČ pok. UČ, 29. ĆČ pok. UČ, 30. ČČ pok. UČ, 31. ŠČ, 32. ČČ pok. UČ, 33. BČ pok. UČ i 34. Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj (oni ad/1 – ad/33 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Krešimir Biočić, odvjetnik iz Imotskog), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 9. lipnja 2026. god., zaključio glavnu raspravu, dana 11. lipnja 2026. god.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužiteljičin zahtjev, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica PČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], samostalni vlasnik nekretnine određene kao: č. z. 1381 za površinu od 144 m², č. z. 1382 za površinu od 36 m², dio č.z. 1383 za površinu od 32 m², č. z. 1384 za površinu od 51 m², č. z. 9200/1 za površinu od 177 m², ukupne površine 439 m², sve k. o. [katastarska općina], koja se proteže unutar točaka A-B-C-D-A , geodetske skice vještaka ing. Perice Puljića od 21.05.2026., slijedom čega je ovlaštena ishoditi uknjižbu stečenog prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom uz istodoban upis brisanja svih upisanih prava s imena tuženika što je tuženik dužan trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u postupku – u bitnome – navela da je na uparničenoj nekretnini, jasno i čvrsto od drugih nekretnina odijeljenoj nekretnini, nekretnini snažno funkcijski povezanoj s njenom stojnom kućom, iznimno davno uspostavljena vlast njenih prednika (po krvi i pravnim poslovima) pa tako da je u slijedu stjecanja posjeda te nekretnine posjednik nekretnine bio njen sada pok. brat don OČ pok. J, a pak kako da je ona/tužiteljica tog neposrednog prednika naslijedila za cijelo, da sada na toj nekretnini, na osnovi dosjedanja njenih prednika i njenog neposrednog dosjedanja prema tuženicima, stečeno, dakle, na originarnoj osnovi, postoji njeno vlasničko pravo.

1.1.Na izloženoj osnovi zahtijevala je da postojanje netom opisanog prava sud deklarira odlukom i nju/tužiteljicu ovlasti na upis tog prava u zemljišnu knjigu.

2. Kako privremeni zastupnik tuženika ad/1 – ad/33, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, tako i tužena ad/34 Republika Hrvatska, osporili su istinitost tužiteljičinih tvrdnji i osnovanost postavljenih zahtjeva.

3. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-2726/22 od 20. srpnja 2022. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan stručni uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka – mjernika Perice Puljića od 21. svibnja 2026. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na uparničenim kat. č. zem. te su u statusima svjedoka saslušani NČ. T, PO pok. ĆČ i IO pok. T.

4. Na osnovi rezultata pribavljenih stranačkim raspolaganjima i korištenjem dokaznih sredstava u ovoj parnici, o zahtjevu/ima tužiteljice odlučeno je kao u izreci ove odluke.

5. Svjedoci saslušani u ovoj parnici osobe su rođene 1956. god. (svjedok NČ ud. T), 1971. god. (svjedok IO pok. T) i 1973. (svjedok PO pok. ĆČ), pa se radi o osobama koje objektivno nisu imale mogućnost/i neposredno (pa niti prvonavedena svjedokinja, jer je započela živjeti na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine po udaji 1975. god.) sagledavati stanje na predmetnoj nekretnini u smislu stanja nekretnine i osobe/a posjednika u razdoblju koje je prethodilo za ovaj postupak relevantnoj 1959. god. (u nastavku će biti vidljivo zbog čega relevantnoj godini). No, stanje su mogli objektivno neposredno sagledavati na relativno kratkoj vremenskoj distanci od te godine, a baš na osnovi sagledavanja tog stanja tih narednih godina promatrani svjedoci iznijeli su za dokazni postupak ove parnice iznimno važna posvjedočenja. Naime, iskazali su da je i u vrijeme njihovih prvih sjećanja na stanje/a uparničene nekretnine ta nekretnina predstavljala jednu prostornu cjelinu, nadalje da je bila čvrsto odijeljena od njoj susjednih nekretnina, k tome da su i tada i kasnije nekretninu posjedovale isključivo osobe tužiteljičinih prednika te da nekretninu sada, baš po stjecanju nekretnine nasljeđivanjem neposrednog prednika, njenog brata, sada pok. don UO, od nikog neometana, posjeduje baš ovopostupna tužiteljica.

6. Svjedoci čije smo bitne dijelove iskazivanja netom izložili, jesu osobe koje su obitavale i sada obitavaju uz uparničenu nekretninu, dakle osobe kojima se ne može spočitati neupućenost u okolnosti o kojima su posvjedočili u ovoj parnici.

6.1.Iskazivanja promatranih svjedoka međusobno su, već je to implicite kazano, u potpunom suglasju.

6.2.Pak, u ničem nisu u protimbi s rezultatima ostalih dokaza (literarnih dokaza i radnje očevida) izvedenih u postupku, nego su, naprotiv, s tim rezultatima u bitnom suglasju.

6.3.Stoga je suglasnim iskazivanjima prethodno označenih svjedoka valjalo u potpunosti podariti vjeru.

7. Pak podarivanjem vjere iskazivanju svjedoka (cjelovitosti rezultata provedenog dokazivanja u parnici) valjalo je i činjenice važne za odlučivanje u stranačkoj pravnoj stvari držati utvrđenima.

7.1.Valjalo je tako, ponajprije, držati utvrđenim da je vlast na cjelovitosti uparničene nekretnine, dakle kako na onom dijelu na kojem se bilježi titularitet države, tako i na onom dijelu u kojem se u evidencijama bilježi titularitet fizičkih osoba, uspostavljena kudikamo prije kraja pedesetih godina prošlog stoljeća i da je kontinuirano i mirno vršena od tada pa naovamo isključivo po tužiteljičinim prednicima i njoj osobno.

8. St. 3. čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 ; dalje ZV) koji je stupio na pravnu snagu 1.1.1997. god. bilo je (a i sada) propisano da samostalni i pošteni posjednik nekretnine stječe dosjelošću tu nekretninu u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a st. 4. iste zakonske norme propisano da samostalni pošteni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske stječe vlasništvo dosjelošću nekretnine koju je neprekidno samostalno posjedovao dvostruko dulje vremena negoli posjednik iz st. 3. istog Zakona, dakle kroz četrdesetogodišnje razdoblje.

8.1.St. 2. čl. 160 promatranog Zakona bilo je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici aktualnog posjednika predmet sagledavanog posjedovanja posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.

8.2.St. 4. čl. 388 prethodno označenog Zakona bilo je propisano (i bilo propisano sve dok ta zakonska norma nije dokinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17.11.1999. god.) da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. god. bile društveno vlasništvo, kao i za stjecanje prava nad tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

8.3.Pak, Ustavni sud Republike Hrvatske je 17.11.1999. god. ukinuo određenja reproduciranog st. 4. čl. 388 ZV, no time nije dokinuo sve pravne posljedice donošenja i postojanja na pravnoj snazi promatrane zakonske norme. Naime, sudska praksa, kako Europskog suda za ljudska prava, tako i domicilnih sudova iznjedrila je stajalište da su svi oni koji su okončali dosjedanje na nekretninama iz fonda nekretnina društvenog vlasništva kroz razdoblje važenja promatrane norme, ako time nisu dirnuta u prava trećih, stekli pravo vlasništva dosjedanjem bez obzira na fakat prohibicije uračunavanja u dosjedanje razdoblje posjedovanja predmeta dosjedanja prije 8.10.1991. god.

9. Izložena je dakle zakonska regulativa i imperativna praksa sudova koju je, svrhu pravilnog i zakonitog presuđenja u stranačkoj pravnoj stvari valjalo implementirati na relevantno činjenično stanje utvrđeno u ovom postupku, a prema toj regulativi/praksi proizlazi pravna osnovanost tužiteljičinog deklaratornog zahtijevanja i to, kako onog zahtijevanja koje je ona postavila prema tuženim fizičkim osobama, tako i onog zahtijevanja koje je postavljeno spram tužene Republike Hrvatske u odnosu na uparničeni dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Podsjećamo da smo u ovom postupku utvrdili i iznijeli utvrđenje da je posjed tužiteljičinih prednika na predmetnoj nekretnini uspostavljen prije 1959. god. Ako je tome tako, a kazali smo da jeste tome tako, onda proizlazi da je vlast tužiteljičinih prednika uspostavljena više od četrdeset godina prije ostvarenja nadnevka 17.11.1999. god. (sada je valjda jasno zbog čega je, kako smo to prethodno najavili, relevantna 1959. god.), a kada već jesu, a jesu tada uspostavili vlast i kada su je, a jesu, vršili i na dan ostvarenja prethodno izdvojenog nadnevka i nastavili je kontinuirano vršiti i nakon tog nadnevka, a i sada je vrši baš tužiteljica, onda jasno proizlazi da je u smislu prethodno označenih zakonskih odredbi još prednik neposrednog prednika njenog neposrednog prednika, dakle DO, prednik u ovom postupku saslušanog svjedoka MO, prednika tužiteljičinog neposrednog prednika don UO pok. J, kao posjednik (u ovom postupku utvrđeni posjednik) uparničene nekretnine 1999. god., stekao status izvanknjižnog vlasnika ukupnosti uparničene nekretnine, dakle, kako posebno sagledavanog dijela kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako i onog dijela nekretnine koji tvore katastarske čestice zemlje zavedene u zemljišnoj knjizi kao su/vlasništvo fizičkih osoba.

10.1.Pak, kako je taj titularitet koji je nad predmetnom nekretninom imao sada pok. DO, on (taj titular) prenio u ovom postupku saslušanom svjedoku RO pok. ĆČ, proizlazi da je PO pok. ĆČ imao status vlasničkog titulara nekretnine i petnaestak godina promatrano unatrag, dakle onda kada je, kako su posvjedočili svjedoci saslušani u postupku i kako je o n sam posvjedočio, u pravnom poslu zamjene nekretnina uparničenom nekretninom raspolagao u korist sada pok. don UO pok. J.

10.2.Napokon – budući je, sada pok., don TO pok. J, kako to svjedoči rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-2726/22 od 20. srpnja 2022. god. za cijelo – pa i u pogledu uparničene nekretnine – naslijedila baš ovopostupna tužiteljica PČ rođ. PO, proizlazi da su, naposljetku, baš ovopostupnoj tužiteljici pripali svi pravni učinci stečeni vršenjem efektivne vlasti po njenim prednicima i njene efektivne vlasti na predmetnoj nekretnini barem kroz relevantno razdoblje (o kojem se razdoblju radi, već smo prethodno izložili).

10.3.Pak, između inih učinaka izdvajamo učinak relevantan za odlučivanje u ovoj parnici i kažemo da je tužiteljici, na prethodno opisanoj osnovi/ama, pripao učinak u smislu ostvarenja/postojanja njenog izvanknjižnog vlasničkog prava na posrednom predmetu spora ove parnice.

10.4.Stoga je postojanje tog prava i valjalo deklarirati kao u izreci ove odluke.

11. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24), pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

11.1.Tužiteljica je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekla na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem./dijelovima kat.č.zem./ koje tvore tu nekretninu, tuženima u ovoj parnici, stekla je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.

11.2.Stoga je, valjalo prihvatiti i njeno kondemnatorno zahtijevanje postavljeno u parnici te u skladu s ukupnosti kazanog presuditi kao u izreci.

U Imotskom 11. lipnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.