Poslovni broj: P-543/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužiteljice LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Romanu Biharu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Silviji Kirin Palčić, odvjetnici u Jastrebarskom, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 212,32 sa pripadajućom zateznom kamatom.

i

p r e s u d i o  j e

I.) Nalaže se tuženiku DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužiteljici ĐJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 14.587,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. lipnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II.) Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje prije podnošenja tužbe.

III.) Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.313,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu protiv tuženika tvrdi da je tijekom trajanja braka stranaka sklopila Ugovor o kreditu broj 1375/2003 od 19. kolovoza 2003. kod Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.000,00 EUR. Korisnica kredita bila je tužiteljica, dok je tuženik bio sudužnik i fiducijarni dužnik. Brak stranaka je razveden presudom Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P2-41/09 od 17. ožujka 2010. Nakon razvoda braka stranke su 13. studenog 2012. sklopile Ugovor o podjeli bračne stečevine kojim se tuženik obvezao u cijelosti isplatiti predmetni kredit, a koji kredit je podignut namjenski za adaptaciju stana u [adresa], koji je nakon prestanka bračne zajednice nastavio koristiti tuženik. Tužiteljica tvrdi da je navedenim ugovorom među strankama ugovoreno da, bez obzira na to što je ona prema banci navedena kao korisnica kredita, otplata kredita u cijelosti predstavlja obvezu tuženika. Budući da tuženik nije podmirivao mjesečne anuitete kredita, iste je prema banci nastavila podmirivati tužiteljica, koja po ugovoru ima pravo regresnog potraživanja svih rata koje će podmiriti po Ugovoru o kreditu umjesto tuženika. Tužiteljica je prvotno potraživala iznos od 14.799,73 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne uplate od dana nakon svake pojedinačne uplate pa do isplate. Tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 23. travnja 2026., nakon provedenog vještačenja, potražuje iznos od 14.587,41 EUR sa zateznom kamatom od kad je platila svaku pojedinu ratu kredita do isplate. Potražuje parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da su stranke bivši bračni drugovi, da je za vrijeme trajanja braka sklopljen Ugovor o kreditu broj 1375/2003, da je tužiteljica korisnica kredita, a tuženik sudužnik i fiducijarni dužnik. Ne osporava niti da se Ugovorom o podjeli bračne stečevine od 13. studenog 2012. obvezao isplatiti predmetni kredit u cijelosti, kao niti da daljnju otplatu kredita vrši tužiteljica. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu bilo ugovoreno da se po provedenom osiguranju kredita najviše 90% odobrenog iznosa isplaćuje odmah, a preostali dio blokira do prezentacije računa kojima se opravdava namjensko korištenje 30% kredita. Tvrdi da ne raspolaže podatkom je li preostali dio kredita isplaćen, pa predlaže pribavljanje podataka od banke. Nadalje navodi da je tužiteljica ostvarivala pravo na povrat poreza po osnovi kredita, pa predlaže pribavljanje podataka od Porezne uprave. Osporava i tijek zateznih kamata, smatrajući da tužiteljica ima pravo na zatezne kamate tek od podnošenja tužbe jer on nije mogao znati kada je tužiteljica platila pojedine rate kredita. Osporava i pravo tužiteljice na naknadu troškova postupka.

3. Tuženik se upustio u raspravljanje po zahtjevu iz podneska od 23. travnja 2026. čime se smatra da je pristao na povlačenje tužbe. Stoga je sud odlučio kao u izreci rješenja temeljem članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP).

4. Sud je pročitao transakcije po računu (list 8-14), Ugovor o kreditu (list 15-23), izvadak iz zemljišne knjige (list 25), Ugovor o podjeli bračne stečevine (list 26-29), potvrda Raiffeisenbank od 24. ožujka 2025. (list 55-58), otplatni plan (list 59-64), obavijest o plaćenom kreditu (list 65-66), pregled prometa za klijenta (list 67-68,74- 101), specifikacija uplata (list 69-73,102), isplatni nalog (list 103), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 104-105), Izjava tužiteljice od 25. kolovoza 2003. (list 119), obavijest banke (list 120), odgovor Addiko bank d.d. na zahtjev tužiteljice od 18. rujna 2025. (list 121), Suglasnost tužiteljice od 18. kolovoza 2003. (list 122), kartica kredita (list 124-138), Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine (List 139-151), prijedlog za upis prava vlasništva (list 152-154) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. (list 157-161).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koje je tužiteljica u razdoblju od siječnja 2018. do prosinca 2022. platila banci po osnovi Ugovora o kreditu broj 1375/2003, a koji zahtjev temelji na Ugovoru o podjeli bračne stečevine od 13. studenog 2012.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi. Nije sporno da je za vrijeme trajanja braka sklopljen Ugovor o kreditu broj 1375/2003 u kunskoj protuvrijednosti od 28.000,00 EUR, da je tužiteljica korisnica kredita, a tuženik sudužnik i fiducijarni dužnik. Nije sporno da su stranke 13. studenog 2012. sklopile Ugovor o podjeli bračne stečevine. Nije sporno niti da se tim ugovorom tuženik obvezao otplaćivati predmetni kredit u cijelosti. Konačno, nije sporno da tužiteljica nakon sklapanja tog ugovora nastavlja plaćati kredit prema banci.

8. Sporno je pripadaju li tužiteljici svi potraživani iznosi i od kojeg trenutka joj pripada zakonska zatezna kamata. Sporno je i jesu li osnovani prigovori tuženika koji se odnose na eventualno blokirani dio kredita, porezni povrat te parnični trošak.

9. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

− da su Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor, tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao sudužnik i fiducijarni dužnik 13. kolovoza 2003. sklopili Ugovor o kreditu broj 1375/2003,

− da je kredit ugovoren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.000,00 EUR,

− da je člankom 2. Ugovora o kreditu bilo ugovoreno da se po provedenom osiguranju kredita najviše 90% odobrenog iznosa isplaćuje odmah, a preostali dio blokira do prezentacije računa kojima se opravdava namjensko korištenje 30% kredita,

− da je prema isplatnom nalogu kredit isplaćen 27. kolovoza 2003., po tečaju od 7,470700 kn za 1 EUR, odnosno u kunskoj protuvrijednosti umanjenoj za troškove obrade i kamate za grace period,

− da je od navedenog iznosa 10% sredstava bilo blokirano na posebnom računu do prezentacije računa za adaptaciju, a ostatak isplaćen na tekući račun tužiteljice,

− da iz izjave Addiko Bank d.d. proizlazi da je predmetni kredit u cijelosti isplaćen 2003. godine u iznosu od 28.000,00 EUR,

− da su stranke 13. studenog 2012. sklopile Ugovor o podjeli bračne stečevine kojim je tuženik preuzeo obvezu otplate predmetnog kredita u cijelosti,

− da je navedenim ugovorom utvrđeno da tužiteljica, ako umjesto tuženika podmiri rate kredita, ima pravo regresnog potraživanja svih rata koje će podmiriti po Ugovoru o kreditu,

− da je tužiteljica u razdoblju od siječnja 2018. do prosinca 2022. po predmetnom kreditu banci platila ukupno 109.908,63 kn, što primjenom fiksnog konverzijskog tečaja od 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 14.587,41 EUR,

− da je navedeni iznos utvrđen nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.

10. Sud je cijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke. Vještak je izvršio uvid u dokumentaciju iz spisa, uključujući Ugovor o kreditu, Ugovor o podjeli bračne stečevine, potvrde banke, otplatni plan, pregled prometa po kreditu, specifikaciju uplata, isplatni nalog, izjave banke i karticu kredita po kontima. Nalaz vještaka je jasan i potpun, a zaključci vještaka proizlaze iz dokumentacije u spisu.

12. Vještak je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od siječnja 2018. do prosinca 2022. s osnova predmetnog Ugovora o kreditu broj 1375/2003 platila banci iznos od ukupno 14.587,41 EUR. Vještak je također utvrdio da je banka u cijelosti isplatila kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu u iznosu od 28.000,00 EUR te da je kredit otplaćivan u skladu s otplatnim planom kreditora. Stoga je sud upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio visinu osnovanog potraživanja tužiteljice.

13. Obzirom da su sve odlučne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza, sud nije izvodio dokaz saslušanjem stranaka kao nepotreban.

14. Čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisano je preuzimanje ispunjenja na način da se ispunjenje preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećega kojim se ovaj obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku, te da on odgovara dužniku ako pravodobno ne ispuni obvezu vjerovniku te ovaj zatraži ispunjenje od dužnika.

15. U konkretnom slučaju stranke su Ugovorom o podjeli bračne stečevine od 13. studenog 2012. upravo dogovorile da je otplata predmetnog kredita u cijelosti obveza tuženika, neovisno o tome što je tužiteljica prema banci korisnica kredita. Istim ugovorom je tužiteljici priznato pravo regresnog potraživanja za sve rate koje bi ona podmirila po Ugovoru o kreditu umjesto tuženika. Prema tome, tuženik je na temelju navedenog ugovora preuzeo obvezu ispunjenja prema banci, a budući da istu nije uredno ispunjavao, dužan je tužiteljici nadoknaditi ono što je ona platila umjesto njega.

16. U odnosu na prigovor tuženika da nije utvrđeno je li isplaćen blokirani dio kredita, valja reći da taj prigovor nije osnovan. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je banka predmetni kredit u cijelosti isplatila 2003. godine u iznosu od 28.000,00 EUR. Osim toga, i neovisno o navedenom, za odluku u ovoj pravnoj stvari odlučno je da je tužiteljica platila iznose po kreditnoj obvezi koju je, prema međusobnom ugovoru stranaka, bio dužan podmirivati tuženik. Kraj nesporno sklopljenog Ugovora o podjeli bračne stečevine i izričito ugovorenog regresnog prava tužiteljice, eventualni prigovor o načinu inicijalne isplate kredita ne dovodi u pitanje obvezu tuženika da tužiteljici vrati iznose koje je ona platila banci umjesto njega.

17. U odnosu na prigovor tuženika da je tužiteljica ostvarivala pravo na povrat poreza po osnovi kredita, valja reći da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica po toj osnovi ostvarila iznos koji bi umanjivao njezino regresno potraživanje prema tuženiku. Samo paušalno isticanje mogućnosti ostvarivanja poreznog povrata nije dovoljno za zaključak da je potraživanje tužiteljice prestalo ili da je umanjeno. Osim toga, predmet ovog postupka je regresno potraživanje iznosa koje je tužiteljica platila banci umjesto tuženika po osnovi ugovorene obveze tuženika, a visina tih uplata utvrđena je nalazom financijskog vještaka.

18. U odnosu na prigovor tuženika glede zateznih kamata, sud nalazi da je isti djelomično osnovan. Tuženik osnovano ukazuje da nije mogao znati točan trenutak kada je tužiteljica izvršila pojedine uplate prema banci. Stoga tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od dana kada je tuženik izvjesno pozvan na ispunjenje obveze, odnosno od dana podnošenja tužbe. Odluka o zateznoj kamati je donesena temeljem članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a. Zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata za razdoblje prije podnošenja tužbe je odbijen kao neosnovan.

19. Sud je pri tome imao u vidu i odluku Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-537/2026-2, donesenu u pravnoj stvari između istih stranaka, za ranije razdoblje i po istoj pravnoj osnovi, u kojoj je prihvaćeno pravno shvaćanje da je tuženik na temelju Ugovora o podjeli bračne stečevine dužan tužiteljici naknaditi iznose koje je ona platila banci po predmetnom kreditu, dok zatezne kamate teku od podnošenja tužbe, jer je tuženik tada izvjesno došao u zakašnjenje.

20. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nema pravo na naknadu troška postupka jer je svoje tražbine mogla ostvarivati u ranijem postupku koji se vodi između istih stranaka, valja reći da taj prigovor nije osnovan. Tužiteljica u ovom postupku potražuje iznose koje je platila u razdoblju od siječnja 2018. do prosinca 2022. Radi se o zasebnim mjesečnim uplatama po kreditu, odnosno o tražbinama koje dospijevaju sukcesivno. Stoga sama činjenica da su se između stranaka vodili i raniji postupci za prethodna razdoblja ne znači da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova ovog postupka u kojem je uspjela u pretežitom dijelu.

21. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.587,41 EUR, koliko je utvrđeno nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, dok je odbio zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije podnošenja tužbe.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužiteljice, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR. Budući da je tužiteljica uspjela u pretežitom dijelu glavnog zahtjeva, a odbijena je samo u neznatnom dijelu glede sporedne tražbine, pripada joj pravo na naknadu potrebnog troška parničnog postupka.

23. Tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 3.313,90 EUR, a isti se sastoji od sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/1), zastupanja na ročištu 7. ožujka 2025. i 21. svibnja 2025. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9/1), sastava podneska od 19. ožujka 2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8/3), podneska od 23. travnja 2026. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8/1), uvećano za PDV, trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 194,45 EUR za svaku.

23.1. Tužiteljici nije priznat sastav podnesaka od 10. travnja 2025., 12. rujna 2025. i 19. rujna 2025. jer je svu dokumentaciju trebala dostaviti uz tužbu.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. lipnja 2026.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu u četiri primjerka.

DNA:

- Punomoćniku tužiteljice

- Punomoćnici tuženika