REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1490/2025-10

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec u pravnoj stvari I. tužiteljice mlt. TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelja mlt. EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa majka i zz OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Mihaeli Vlašić Lajh, odvjetnici u Sesvetama, protiv tuženika BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 5. svibnja 2026., u prisutnosti majke i zz tužitelja, punomoćnice tužitelja te tuženika, uz isključenje javnosti, dana 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja dosuđen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-145/2024-3 od 21. veljače 2024. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. studenog 2023. kojim je određeno da je tuženik BL obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. EL u iznosu od 150 eura mjesečno, a za mlt. TL u iznosu od 150 eura mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 264 eura, a na ime uzdržavanja mlt. TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 264 eura, odnosno ukupno 528 eura, počevši od 27. studenog 2025. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, i to do svakog 20- og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na račun majke i zz OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisen bank.

II. Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 400 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Mlt. tužitelji zastupani po majci i zz podnijeli su 27. studenog 2025. tužbu protiv tuženika radi povišenja uzdržavanja u kojoj navode kako je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 145/2024 od 21.veljače 2024. u toč. II. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. studenog 2023. te je tuženik obvezan za uzdržavanje mlt. tužitelja doprinositi mjesečno sveukupnim iznosom od 300,00 EUR počevši od 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti na način da dospijevajuće iznose isplaćuje najkasnije do 17. u mjesecu za tekući mjesec na ruke majke i zakonske zastupnice. Od donošenja pravomoćnog rješenja kojim je određen iznos uzdržavanja nastupile su bitne i trajne promjene u potrebama maloljetnih tužitelja, kao i u okolnostima koje utječu na određivanje pravične visine uzdržavanja. Maloljetna TL je u međuvremenu započela pohađati 1. razred osnovne škole, čime su nastali novi, redoviti i znatno viši mjesečni troškovi. Ti troškovi obuhvaćaju nabavu školske torbe, pribora, radnih bilježnica, likovnih i drugih materijala, bilježnica, informatičkih zahtjeva, kao i troškove produženog boravka, prehrane u školi i sudjelovanja u izvannastavnim aktivnostima. S obzirom na uzrast, dodatno se povećava potreba za odjećom i obućom, koja se zbog rasta djeteta mijenja sezonski i učestalije nego u ranijoj dobi. Uz to, uključivanje u školsko okruženje nužno obuhvaća i troškove školskih izleta, radionica, projekata te redovito sudjelovanje u proslavama rođendana vršnjaka, što predstavlja dio djetetove socijalizacije i odrastanja, a time i dio njegovih stvarnih potreba koje roditelji moraju podmirivati. Maloljetni T, koji pohađa 3. razred osnovne škole, također ima redovne troškove obrazovanja, školskog pribora, knjiga, bilježnica, boravka, prehrane te odjeće i obuće, u jednakoj mjeri kao i TL. Djeca su u razvoju koji zahtijeva kontinuirana ulaganja u njihovo zdravlje, obrazovanje, higijenske i socijalne potrebe, a od strane majke, kao zakonske zastupnice, taj teret se u cijelosti svakodnevno podmiruje. Istovremeno, tuženik, iako zaposlen i prima redovita primanja, suprotno dogovoru roditelja i suprotno načelu zajedničke roditeljske skrbi pridonosio je za djecu samo 200,00 EUR mjesečno, što je manje od obveze iz sudskog rješenja. Od kolovoza 2025. tuženik u cijelosti prestaje doprinositi uzdržavanju djece, ne isplaćuje nikakav iznos, ne financira njihove potrebe i ne osigurava nikakav oblik materijalne pomoći. Istodobno, tuženik više ne ostvaruje nikakav osobni kontakt s djecom, ne naziva ih, niti viđa, zbog čega sav teret financijske i osobne skrbi u cijelosti pada na majku. Majka je zaposlena i redovito radi, no uz redovitu skrb o dvoje školske djece i njihove povećane potrebe, nije u mogućnosti sama podmiriti sve troškove koji su znatno narasli. Prema odredbama Obiteljskog zakona, obveza oba roditelja je sudjelovati u uzdržavanju razmjerno svojim mogućnostima, potrebama djece i načelu najboljeg interesa djeteta. S obzirom na to da su potrebe maloljetne TL i EL sada bitno veće, da su okolnosti koje su postojale u trenutku donošenja ranijeg rješenja znatno promijenjene te da je tuženik prestanak ispunjavanja obveza učinio trajnijim i potpunim, nastupila je zakonska osnova za povećanje uzdržavanja sukladno članku 285. Obiteljskog zakona. S obzirom na naveden pogoršani položaj majke i djeteta zbog neuredne isplate dogovorenih sredstava te u skladu s člankom 285. Obiteljskog zakona, tužitelji predlažu sudu da izrekne utvrđivanje novog ukupnog iznosa uzdržavanja. S obzirom na sve okolnosti, povećanje uzdržavanja ne bi predstavljalo nerazmjerno financijsko opterećenje za drugog roditelja, dok bi značajno pridonijelo osiguranju stabilnog, sigurnog i poticajnog okruženja za dijete u najranijoj i najvažnijoj fazi razvoja. Zbog cjelokupne situacije majka i zakonska zastupnica nije u mogućnosti samostalno i u dovoljnoj mjeri financijski podnijeti teret povećanih izdataka za mlt. tužitelje. Stoga, veći financijski doprinos oca predstavlja i ravnomjerniju raspodjelu roditeljske odgovornosti u skladu s načelima jednakopravnosti i pravičnosti iz Obiteljskog zakona. Sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ( NN 49/2024), a uzevši u obzir tuženikova sveukupna primanja za dijete u dobi od 7 do 12 godina novčani iznos potreban za uzdržavanje djeteta, u kojoj skupini su mlt. tužitelji, iznosi 264,00 EUR, odnosno 528,00 EUR-a. Stoga, s obzirom na kumulaciju objektivno promijenjenih okolnosti – polazak u školu, povećane životne potrebe djeteta te tešku socijalno-ekonomsku situaciju majke, sve sukladno načelima pravičnosti, razmjernosti i najboljeg interesa maloljetnog djeteta, kao temeljima Obiteljskog zakona, postoji opravdani razlog i osnova u traženju povećanja uzdržavanja. Slijedom navedenog, mlt. tužitelji smatraju da su se ispunile pretpostavke da se povisi iznos uzdržavanja koje im je dužan davati tuženik, stoga tužitelji predlažu da sud obveže tuženika da za uzdržavanje plaća iznos od 264 eura mjesečno za svako dijete te da tužiteljima naknadi parnični trošak.

2. Tuženik se na ročištu održanom 6. svibnja 2026. očitovao na tužbu navodeći kako je suglasan da se povisi uzdržavanje, međutim protivi se iznosu od 264,00 eura mjesečno po djetetu jer taj iznos ne može plaćati. Ističe kako je njegova gornja granica koju bi mogao plaćati 200,00 eura mjesečno po djetetu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz saslušanjem majke i zz mlt. tužitelja te tuženika.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) da je tužbeni zahtjev tužitelja za povišenjem uzdržavanja osnovan.

5. U postupku je nesporno utvrđeno da je rješenjem ovog suda posl. broj R1 Ob- 145/2024-3 od 21. veljače 2024. (str. 18-30 sudskog spisa) razveden brak majke mlt. tužitelja i tuženika te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 10. studenog 2023. po kojem je određeno da će mlt. djeca stranaka stanovati s majkom, određeno je odvijanje osobnih odnosa oca i djece svaki drugi vikend od petka u 16 sati do nedjelje u 18 sati, dva dana u tjednu ovisno o poslu, polovicu školskih praznika te blagdane i praznike naizmjenično te je otac dužan na ime uzdržavanja mlt. djece plaćati iznos od 150 eura mjesečno za svako dijete.

6. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

8. U ovom postupku potrebno je utvrditi jesu li se u međuvremenu od donošenja ranije odluke o uzdržavanju odnosno rješenja ovog suda posl. broj R1 Ob-145/2024 do danas promijenile okolnosti na temelju kojih mlt. tužitelji traže povišenje uzdržavanja te mogućnosti tuženika za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.

9. U konkretnom slučaju okolnosti su se promijenile na strani tužitelja samom činjenicom njihovog odrastanja obzirom da je mlt. T u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bio u dobi od 7 godina, dok je danas u dobi od 9 godina i učenik je 3. razreda osnovne škole, a mlt. TL je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bila u dobi od nepunih 6 godina te nije polazila školu, dok je danas u dobi od nepunih 8 godina i učenica je 1. razreda osnovne škole. Stoga tužitelji imaju veće troškove za hranu, higijenu, odjeću i obuću, školovanje. Također je općepoznato kako su porasli troškovi života.

10. Čl. 288. st. 1. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Čl. 309. ObZ-a je određeno da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

11. Dakle, tuženik je kao roditelj koji ne stanuje s mlt. djecom dužan plaćati za njihovo uzdržavanje u novčanom iznosu.

12. Čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

13. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314., 316. st. 2. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je na temelju iskaza svjedokinje OL, majke mlt. tužitelja EL rođenog **.**.2017. i TL rođene **.**.2018., utvrdio njihove potrebe. Tako iz iskaza majke tužitelja proizlazi kako su tuženik i ona roditelji dvoje maloljetne djece, TL koja je sada 1. razred osnovne škole i EL koji pohađa 3. razred osnovne škole. Tuženik i ona su se razveli 2024. te su potpisali Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi po kojem je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje djece 150,00 eura mjesečno i od početka je sve funkcioniralo po dogovoru. Međutim, zadnju alimentaciju tuženik je platio u srpnju 2025., a uvijek je ona morala pitati i tražiti novce te je uvijek i čekala na novce te izlazila tuženiku ususret da plati alimentaciju kada može. Uvijek ona sve podmiruje za djecu, sve vezano za školu, za rođendane što njihove, što od druge djece, a sada imaju i pričest. Što se tiče rođendana, uvijek bi pitala tuženika želi li sudjelovati u polovici iznosa, međutim uvijek bi ona sve plaćala. Djeca i ona žive zajedno s njezinim partnerom u iznajmljenom stanu za koji se najam plaća u iznosu od 500,00 eura mjesečno + režije koje iznose između 200,00 do 300,00 eura. TL ide u boravak u školi te za boravak i hranu plaća 46,00 eura mjesečno. T više ne ide u boravak, a prehranu ne plaća. Knjige su besplatne, ali kupuje školski pribor što bude 50-tak eura mjesečno za njih oboje. Za hranu za djecu troši mjesečno između 100,00 do 150,00 eura isto kao i za njihovu odjeću i obuću. Za higijenu troši između 20,00 do 30,00 eura mjesečno. Djeca nemaju aktivnosti koje se dodatno plaćaju. Oboje su zdravi i po toj osnovi nema posebnih troškova. Djeca mjesečno idu na 2-3 dječja rođendana svaki i to uvijek košta između 20,00 do 30,00 eura po rođendanu. Također idu na školske izlete kojih bude 2-3 puta godišnje i ni jedan izlet nije ispod 40,00 ili 50,00 eura. Djeca kod oca ne idu sukladno Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, idu kad otac ima vremena te su djeca zadnji puta kod oca bila u veljači 2026.

14. Sud je na temelju iskaza majke mlt. tužitelja kojeg je ocijenio kao vjerodostojan s obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo i životno, utvrdio kako tužitelji imaju uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njihove dobi koji se odnose na troškove stanovanja, školovanja, hrane, odjeće, obuće pri čemu mlt. tužitelji nemaju povećane materijalne potrebe u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a, odnosno troškove povezane s njihovim zdravstvenim stanjem. Slijedom navedenog, sud je utvrdio potrebe mlt. tužitelja u zakonom propisanom minimumu, odnosno u iznosu od 264 eura mjesečno za svako dijete.

15. Sukladno čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je na temelju iskaza tuženika te uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio mogućnosti tuženika za plaćanjem uzdržavanja.

16. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je zaposlen u Tiskari na radnom mjestu knjigoveža 2 za što prima plaću u iznosu od oko 1.400,00 eura mjesečno. Tu radi zadnjih godinu i 2-3 mjeseca. Živi s partnericom u iznajmljenom stanu u [adresa], iako je još uvijek prijavljen na adresi [adresa] gdje živi njegov otac te za najam stana plaća 575,00 eura mjesečno + 200,00 eura mjesečno režije. Od pokretnina i nekretnina nema ništa. Još radi fuš sa strane te na taj način može zaraditi još maksimalno 500,00 eura mjesečno. On doista od srpnja 2025. nije platio alimentaciju za djecu zbog svoje loše financijske situacija, prelaska iz firme u firmu te selidbe u iznajmljeni stan. Ništa dodatno ne kupuje za djecu. Također je točno da djecu ne viđa sukladno odobrenom Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Vikendima, kada bi ih trebao viđati, radi fuš jer je to jedino vrijeme kad može to odrađivati, a kad djecu i može vidjeti onda već tužiteljica ima planove s njima te se ne mogu oko toga dogovoriti. Nije vlasnik automobila, nije vlasnik nikakvih zemljišta, nema dionice niti poslovne udjele. TL i T su njegova jedina djeca. Iako živi s partnericom, on plaća najam stana. Njegova partnerica je zaposlena. Iznajmljeni stan je u privatnom vlasništvu, odnosno ne radi se o gradskom stanu. Naglasio je da plaća kredit koji je zajednički od njega i tužiteljice i u kojem mu je ona jamac, a koji je podignut za vrijeme trajanja braka, čini mu se 2021. te ga mora plaćati do 2033. u mjesečnoj rati od 186,00 eura. Taj kredit je služio za refinanciranje prijašnjeg kredita kojeg su tužiteljica i on podigli, a služio je za podmirenje njegovih i njenih dugova.

17. Uvidom u potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka (str. 39-42) je utvrđeno kako je tuženik u 2024. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 13.148,28 eura, odnosno mjesečno prosječno 1.095,69 eura, uz neoporezivi primitak u iznosu od 3.000,00 eura; u 2025. ostvario je dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 14.501,60 eura odnosno mjesečno prosječno 1.208,47 eura, uz neoporezivi primitak u iznosu od 2.236,33 eura.

18. Sud je uzeo u obzir odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja. U ovom slučaju tuženik je radno sposobna osoba, mlad je, zdrav je, zaposlen je te, prema vlastitom iskazu, prima plaću u iznosu od oko 1.400,00 eura mjesečno te uz plaću radi i dodatne poslove u fušu te tako zarađuje dodatnih 500 eura mjesečno. Nadalje, tuženik ne stanuje sam već s partnericom koja je zaposlena pa je za očekivati da podijele troškove najamnine i režija za stan u kojem žive. S obzirom na navedeno sud smatra kako isti može i mora plaćati uzdržavanje za mlt. tužitelje u dosuđenim iznosima od 264 eura mjesečno za svakog, a što je zakonski minimum propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 75/2025) te je navedeni iznos sukladan dobi djece i njihovim potrebama. Nadalje za istaknuti je kako tuženik ne ostvaruje osobne odnose s djecom sukladno odobrenom planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi već puno rjeđe tako da isti nema one troškove za djecu koje bi imao da djeca kod njega provode svaki drugi vikend od petka do nedjelje te još dva dana u tjednu, već sva skrb, uključujući i sve troškove djece, pada na teret majke djece. Kreditne obveze tuženika ne mogu biti ispred uzdržavanja vlastite mlt. djece. Sud smatra kako dosuđeni iznosi uzdržavanja neće ugroziti egzistenciju tuženika.

19. Na temelju svega navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja osnovan i to od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a jer su i tada bili ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, čl. 154. st. 1. ZPP- a i Tbr. 7/3 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23) te je tužiteljima priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, što uzimajući vrijednost boda od 2 eura iznosi 400 eura. Sud je o troškovima postupka odlučio slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, odnosno činjenici da su tužitelji uspjeli u ovom postupku pa je u ovakvim okolnostima tuženik dužan istima nadoknaditi nastale troškove postupka. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude .

U Zagrebu, 11. lipnja 2026.

Sutkinja

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku