Poslovni broj: P-4888/2023-59

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Toniju Vukičeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ilani Grčić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja-protutuženika i zamjenice punomoćnika te punomoćnice tuženika-protutužitelja, na ročištu određenom radi objave presude, 11. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ĐH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 93.720,00 kuna/12.446,21 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate na iznos od 2.840,00 kuna/377,15 eur za mjesec:

- prosinac 2020. godine teku od 5. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- siječanj 2021. godine teku od 5. veljače 2021. godine pa do isplate,

- veljaču 2021. godine teku od 5. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- ožujak 2021. godine teku od 5. travnja 2021. godine pa do isplate,

- travanj 2021. godine teku od 5. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- svibanj 2021. godine teku od 5. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- lipanj 2021. godine teku od 5. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- srpanj 2021. godine teku od 5. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- kolovoz 2021. godine teku od 5. rujna 2021. godine pa do isplate,

- rujan 2021. godine teku od 5. listopad 2021. godine pa do isplate,

- listopad 2021. godine teku od 5. studeni 2021. godine pa do isplate

- studeni 2021. godine teku od 5. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- prosinac 2021. godine teku od 5. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- siječanj 2022. godine teku od 5. veljače 2022. godine pa do isplate,

- veljaču 2022. godine teku od 5. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- ožujak 2022. godine teku od 5. travnja 2022. godine pa do isplate,

- travanj 2022. godine teku od 5. svibnja 2022. godine pa do isplate,

- svibanj 2022. godine teku od 5. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- lipanj 2022. godine teku od 5. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- srpanj 2022. godine teku od 5. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

- kolovoz 2022. godine teku od 5. rujna 2022. godine pa do isplate,

- rujan 2022. godine teku od 5. listopad 2022. godine pa do isplate,

- listopad 2022. godine teku od 5. studeni 2022. godine pa do isplate,

- studeni 2022. godine teku od 5. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- prosinac 2022. godine teku od 5. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- siječanj 2023. godine teku od 5. veljače 2023. godine pa do isplate,

- veljaču 2023. godine teku od 5. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- ožujak 2023. godine teku od 5. travnja 2023. godine pa do isplate,

- travanj 2023. godine teku od 5. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- svibanj 2023. godine teku od 5. lipnja 2023. godine pa do isplate,

- lipanj 2023. godine teku od 5. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- srpanj 2023. godine teku od 5. kolovoza 2023. godine pa do isplate,

- kolovoz 2023. godine teku od 5. rujna 2023. godine pa do isplate.

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tuženiku-protužitelju iznos od 15.719,58 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. ožujka 2025.g. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi parnični trošak tuženiku-protutužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III Nalaže se tuženiku-protutužitelju nadoknaditi tužitelju-protutuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 3.685,46 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 3.685,46 eura, a do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je uknjiženi vlasnik dvosobnog stana u [adresa] smještenog u prizemlju zgrade (desno), a koja se nalazi na adresi [adresa], ukupne korisne površine 64,00 m2, položene na kat. čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji stan se nalazio do rujna 2018 u režimu zaštićenog najma kojeg koristi tuženik i njegova supruga MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], te njihova kćerka ĆH rođ. MH, OIB: [osobni identifikacijski broj] do travnja 2021, kao članovi njegovog obiteljskog domaćinstva. Tuženik u ovoj pravnoj stvari je rješenjem o nasljeđivanju br. O-130/83 naslijedio 1/7 dijela čitavog niza nekretnina smještenih na području k. o. [katastarska općina] i Živogošće, a k tome u kući u [adresa] i čitav drugi kat, te ½ dijela prizemlja kuće, dok je njegova supruga MH vlasnica poslovnog prostora u Splitu ulici Majstora Jurja u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine od 18 m2 kojeg je pretvorila u apartmansku jedinicu koju tijekom cijele godine iznajmljuje u turističke svrhe jer to potvrđuju podaci iz internetskih izvadaka vezanih za oglašavanje apartmana Cubicula of Split Studio. Sve te nekretnine imaju svoju tržišnu vrijednost zbog čega je naslovni sud u pravomoćnoj presudi br. Povrv-404/2019 od 31.1.2020. g. utvrdio kako takvo imovinsko stanje tuženika i članova njegove obitelji isključuje mogućost da im se i prizna pravo na plaćanje zaštićene najamnine. Uzevši u obzir sve navedeno kao i značaj odredbi čl. 31. stavak 2. Zakona o najmu stanova, te smisao odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-367/2019 i U-III-368/2019 od 23.09.2020. godine i Županijskog suda u Splitu, Gž-1621/22 od 12.10.2022. g., proizlazi da tuženik ispunjava uvjete za plaćanje slobodnog, odnosno ugovorenog tržišnog najma. Ta obaveza tuženika utvrđena je citiranom pravomoćnom presudom ovog suda dana 31.1.2020. g. kojom je održan na snazi i Izračun najamnine od 26 rujna 2018. g. za predmetni stan u iznosu od 3000 kn. Uz uvažavanje zakonom propisanog zastarnog roka u uz umanjenje već plaćenom zaštićenom mjesečnom najamninom od 160,00 kn/21,24 eur, je tuženi dužan tužitelju do datuma poslanog pisanog upozorenja za ukupno 33 mjeseca podmiriti tužitelju izgubljenu dobit/najamninu. Zbog svega podnosi tužbu i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nerazumljivosti i nepotpunosti tužbe kao podneska, u činjeničnom i pravnom aspektu (exceptio legis), jer ista ne sadrži sve bitne sastojke propisane odredbom članka 106. ZPP-a. Ističe prigovor utvrđenja identiteta tužitelja i tuženika (exceptio identificationis) jer su prikazani podatci nepotpuni i nedovoljno označavaju imenovane kao fizičke osobe i stranke u ovom postupku, a dijelom su i netočni i nedostatni prema članku 106. ZPP-a. Ističe prigovor aktivne građanskopravne legitimacije (legitimatio ad causam), jer tužitelj nije ovlaštenik pravnog odnosa prema navodima iz tužbe. Ističe prigovor pasivne građanskopravne legitimacije (legitimatio ad causam), jer tuženik nije dužnik iz pravnog odnosa opisanog u tužbi. Ističe prigovor zastare. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem I P- 2479/99, između tužitelja i tuženika pravomoćnom presudom pod poslovnim brojem I P-2479/99 Općinskog suda u Splitu u cijelosti je nadomješten Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u pogledu dvosobnog sana u Splitu, koji se nalazi u prizemlju zgrade sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe se kako tuženik i tužitelj nisu postigli bilo kakav sporazum ili dogovor, niti su zaključili usmeni ugovor kojim bi se mijenjale odredbe utvrđene pravomoćnom presudom pod poslovnim brojem I P- 2479/99 Općinskog suda u Splitu koja presuda koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. U postupku koji se vodio pod poslovnim brojem IP- 2479/99 proveden je postupak i zauzeto je stajalište da idealni dio koji je tuženik dobio rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-130/83 Općinskog suda u Splitu ne predstavlja useljivu kuću u smislu članka 31. ZNS-a. Sud i stranke su vezane pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu IP-247/99 od 4. srpnja 2003.g. koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te se stoga tužitelj ne može pozivati na članak 31. st.2. ZNS-a. Činjenice koje je sud utvrdio presudom pod poslovnim brojem I P-2479/99 nisu se mijenjale. Predlaže provesti vještačenje kojim bi se utvrdilo da li tuženik ima useljivu kuću ili stan, odnosno platna mogućnost tuženika kao najmoprimca za rješavanje stambenog pitanja tj. da li on (zajedno sa suprugom) doista može za vrijednost svog suvlasničkog dijela riješiti sebi stambeno pitanje odnosno omogućiti si ustavom zajamčeno pravo na dom. Predlaže se da sud utvrdi financijske mogućnosti tuženika te ocijeni nespornu činjenicu da on u nema vlasništvu drugu nekretninu. Imovina prema Rješenju o nasljeđivanju O-130/83 Općinskog suda u Splitu je bila dio dokazne građe u parničnom postupku IP- 2479/99 te je sud u tom postupku vršio vještačenje te se utvrdilo da imovina koju je PH stekao na taj način nije od utjecaja na njegovo pravo na utvrđenje najmoprimca sa zaštićenom najamninom jer se naslijeđeni suvlasnički dio nekretnina u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] ne može smatrati useljivim i podobnim za stanovanje najmoprimca. Nije točno da je MH vlasnica poslovnog prostora u Splitu u ulici Majstora Jurja u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 18 m2. Podnosi protutužbu kojoj se tužitelj usprotivio, a kojom protutužbom zahtijeva naknadu izvršenih ulaganja u stan tužitelja.

3. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u prepisku stranaka ( l.s. 6,7, 27, 174-176, 223, 224), izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 8-10, 17-20), rješenje o izvedenom stanju ( l.s. 21-26), privremeno rješenje i potvrdu te Obavijest Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ( l.s. 97-102, 229-230), skice i fotografije ( l.s. 105-109), izjavu zaštićenog najmoprimca ( l.s. 158-160), ponudu obrta za elektroinstalacijske radove ( l.s. 161-163), rješenje Stambene uprave Split od 20. kolovoza 1958. ( l.s. 169), ugovor o diobi suvlasničke zajednice ( l.s. 170-172), obračun prihoda i rashoda zgrade od 13. siječnja 1986. ( l.s. 187), održao očevid uz sudjelovanje sudskih vještaka ( l.s. 92-95, 117-146, 215), izvršen je uvid u spise ovog suda P-2479/99, Povrv-404/19, P-5566/19 i P-313/23 (u prilogu ovog spisa i putem sustava eSpis), saslušao svjedoke JH, HH, CH, IH ( l.s. 181-183, 194-197). Stranke su iskaz dale u predmetu P-2479/99 i u ovom postupku nisu predlagale ( ponovno) saslušanje.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan. Protutužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema čl. 6. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne Novine br. 91/96, 48/98,66/98,26/06, 68/18 i 105/20, u daljnjem tekstu: ZNS) najamnina koja se za korištenje stana plaća može biti zaštićena najamnina i slobodno ugovorena najamnina. Čl. 11. ZNS-a propisuje da podatke o visini prosječne najamnine daje Upravni odjel jedinice lokalne samouprave nadležan za poslove stanovanja, na temelju podataka iz popisa koji vodi o stanovima. Prema čl. 31. st. 2. ZNS-a pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost, ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan i kome je to pravo ukinuto. Prema čl. 11. st. 2, ZNS-a propisano je da ako novopredložena najamnina prelazi iznos iz st. 1 istog članka da najmoprimac ima pravo u roku od 30 dana, od dana novopredložene najamnine putem suda zatražiti utvrđivanje njezine visine, a do donošenja odluke suda plaćat će predujam u visini ugovorene najamnine. Prema čl. 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje u tekstu: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženik zaštićeni najmoprimac i da ta najamnina iznosi 160,00 kuna mjesečno ( za sporno razdoblje). Među strankama je sporno je li utemeljen zahtjev tužitelja za isplatu razlike tržišne najamnine za predmetni stan i zaštićene najamnine koju je u utuženom razdoblju plaćao zaštićeni najmoprimac, te je li osnovan prigovor zastare predmetnog potraživanja. Sporno je i je li tuženik poduzeo radove koje opisuje u protutužbi i ima li pravo na naknadu iznosa za izvršene radove. Nisu osnovani prigovori utvrđenja identiteta tužitelja i tuženika kao i nedostatka aktivne i pasivne legitimacije jer je tužitelj nesporno vlasnik predmetnog stana, a tuženik zaštićeni najmoprimac.

7. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tuženik ima obvezu snositi razliku koja se potražuje tužbom zbog činjenice što kao zaštićeni najmoprimac plaća iznimno nisku najamninu i što nije u skladu s pravima koje Ustav i međunarodne konvencije štite, prvenstveno pravo na mirno uživanje vlasništva. U trenutku donošenja odluke Općinskog suda u Splitu IP-2479/99 i utvrđeno stanje tijekom ovog postupka, jasno je da je došlo do značajnih promjena statusa, pogotovo obitelji MH, koja je u međuvremenu kupila poslovni prostor kojeg je preuredila u apartmansku jedinicu te na taj način sebi omogućila dodatni novčani prihod tijekom cijele godine, a nije sponro da je tuženik nasljednik određenog dijela nekretnina prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. BH. PH je mogao, nakon stjecanja više nekretnina u suvlasništvo, prodati iste i tim novcem osigurati stan za obiteljsko domaćinstvo, a da pri tome ne bude izložen plaćanju bilo kakvih najamnina. I novac potrošen za kupnju poslovnog prostora također je mogao biti iskorišten za trajno rješavanje stambenih potreba obitelji PH. U odnosu na visinu potraživanja tužitelja ističe se kako nije sporno da je tuženik podmirivao trošak zaštićene najamnine jednako kao što nije sporno i da je tužitelj, od za to nadležnog tijela, ishodio vjerodostojnu ispravu, odnosno Izračun najamnine od 26. rujna 2018.g. Nije sporno da tuženik nije iskoristio zakonsku mogućnost da u sudskom postupku utvrdi visinu najamnine ako iz bilo kojeg razloga osporava Izračun nadležnog tijela kojeg je tužitelj prezentirao. Ovdje se napominje da sustav zaštićenog najma nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca vlasnicima stanova, te predstavlja miješanje u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, čime im se nameće nerazmjeran i pretjeran teret protivno odredbi čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a i pravo na pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu, vlasnik stana ne treba dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio za iznos tržišne najamnine, s obzirom da se time stavlja u nemoguću poziciju jer ne može raspolagati vlastitom nekretninom, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju i visinu zaštićene najamnine na koju bi imao pravo. Prigovor zastare nije osnovan jer je tužba podnesena 27. studenog 2023. ( nakon pisanog zahtjeva podnesenog tuženiku 6. studenog 2023.), odnosi se na razdoblje od najranije 5. siječnja 2021. ( kao datuma dospijeća) pa rok određen čl. 229. ZOO-a nije istekao. Nije od značaja navod tuženika kako nema useljivu kuću ili stan jer se tužbom u ovom postupku ne traži iseljenje tuženika. Zbog navedenog nije bilo potrebno izvoditi dokaze vještačenjem na tu okolnost.

8. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik poduzeo radove koje bi mu trebao naknaditi tužitelj. S obzirom da iz svih navoda tuženika kao i saslušanih svjedoka proizlazi da je tuženik navedene radove poduzeo 80-ih godina prošlog stoljeća u tom slučaju tuženik je za iste trebao imati odobrenje nadležnog organa ( tijela) kako je propisano čl. 74. Zakona o stambenim odnosima ( Narodne novine broj 51/85, u daljnjem tekstu: ZSO), međutim ni o tom odobrenju svjedoci nisu imali saznanja. Svjedoci takvo što ne navode, a nije ni dokazano da je tužitelj dao suglasnost iz ZNS- a. Naime, saslušani svjedoci su opisali radove koji u konačnici nisu sporni, ali svjedoci nisu znali ništa o suglasnosti koju je morao dati tužitelj da bi isti radovi bili u skladu sa ZNS-om. Svjedoci su navodili kako su viđali tužitelja da dolazi u predmetni stan za vrijeme izvođenja radova, kao i da je s radovima bio upoznat, međutim nisu imali saznanja o pisanoj suglasnosti niti su o tome mogli iskazati ( tužitelj je tek temeljem ugovora o diobi suvlasničke zajednice od 25. ožujka 1994. postao isključivi vlasnik predmetnog stana). Osim navedenog svjedoci JH i HH su naveli kako projekt koji je u spis priložio tuženik ne predstavlja projekt radova na predmetnom stanu. Priloženi projekt ( ili dio projekta) nije opskrbljen nikakvim pečatom ili potpisom, kao ni datumom, tako da se samo na temelju njega i ne može zaključiti da se radi o predmetnom stanu i radovima koji su u njemu vršeni. Vještak građevinske struke je u ovom postupku naveo da je nalaz napravio procjenom troškova ulaganja i da nije moguće, osim procjenom, utvrditi što se mijenjalo, a što je ostalo izvorno. U troškovniku je obuhvatio radove i materijale koji su obuhvaćeni rekonstrukcijom, onako kako je po njegovom mišljenju logično. Dakle, nakon svih izvedenih dokaza, sud ne može zaključiti da su radovi koje je tuženik-protutužitelj poduzeo, izvršeni sukladno odredbama ZSO-a i ZNS-a te da isti ima pravo na naknadu istih sukladno čl. 156. st. 2., 164. st. 2. ZVDSP-a i odredbama ZOO-a. Zbog navedenog sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se vještaku građevinske struke naloži da se izjasni koliko bi iznosili radovi na elektroinstalacijama.

9. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

10. O kamatama je odlučeno temeljem čl. 29. ZOO-a.

11. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužitelju, s obzirom da je uspio s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 100 bodova ( Tarifni broj. 7.1.), sastav podnesaka od 21. lipnja 2024., 25. srpnja 2024., 24. listopada 2024., 21. veljače 2025., 15. travnja 2025., 04. kolovoza 2025., 20. studenog 2025. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 8.1.), zastupanje na ročištu od 18. rujna 2024., 18. veljače 2025. ( očevid), 23. srpnja 2025., 06. studenog 2025., 05. veljače 2026., 13. travnja 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), što uz PDV od 25% te trošak sudskih pristojbi ( za tužbu i presudu 185,46 eura), ukupno iznosi 3.685,46 eura. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za podneske od 15. prosinca 2023., 20. studenog 2024., 25. veljače 2025., 08. listopada 2025., 18. prosinca 2025., 04. veljače 2026., 18. veljače 2026. jer te radnje nisu bile potrebna za vođenje parnice, odnosno sadržaj istih podnesaka se mogao iznijeti u tužbi ili na ročištima na kojima je stranka pribivala.

12. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 11. lipnja 2026.

S u d a c

Tomislav Bago v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužitelju-protutuženiku po punomoćniku.

2. Tuženiku-protutužitelju po punomoćnici.